guesu |ZLAZI SVAKE SUBOTE. zuauu

OCIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU
BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO-
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU
PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED
BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE-
=: ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :-

Poštovana gospodo /

Bit će godina dana, čitao sam u nekoj beč-
koj novini, članak jednog grofa — imena mu se
sada ne sjećam, no jamačno će biti jedan od
parbanaškog komiteta“ — u kom se je taj gos-
podin grof zgražao, što se jednom našlo njemač-
kih zastupnika, koji glasovaše zakon po kom i
za slavenske zastupnike vrijedi imunitet. Vidi se
da je taj gospodin grof u svojoj glavi mogao da
zamisli i austrijski parlamenat sa preventivno
cenzurom za slavenske zastupnike, — Tog se
članka za cijelo nikad više ne bih bio sjetio, kao
što se ne sjećam ni imena njegova pisca, da ne
bi ovih dana one čudne žurbe u nekim  krugo-
vima, sve od straha da se ne bi za boga neo-
preznim kakvim govorom u raspravi o vanjskoj
politici, uzdrmao prestiž  monarhife. Kad to
vidjeh, sjetih se onog članka i promislih, da
onaj gospodin grof sjedi u odboru za naš
poslovnik, još bi sreću napravio! (Smijeh). Ali
gospodo, na stranu šala jer nama slavenskim,
a osobito južnoslavenskim zastupnicima nije odi-
sta do šale. Dolazimo amo voljom i nadom da
što za svoj narod, za svoju zemlju uradimo, a
kad tamo ne možemo ni da se novog zla obra-
nimo, a kamo li da starom doskočimo i čovjek
bi očajao da iz daleka tračak nade ne .bljesnu, i
da mu narodna duša u pomoć ne priskače, rije-
čju svojom:

Svaka sila za vremena,
A nevolja redom hoda.
[Ovdje govornik svršava hrvatski, a onda nastavi njemačkij:

Bilanca naše politike zadnjih mjeseca poka-
zuje slijedeće glavne stavke: Prorajtanje jedne
milijarde (Tako je!), porast mržnje i nepovjerenja
prema monarhiji na Balkanu, financijalni krah
u najbogatijim krunovinama, političku labilnost
poljskog uporišta, komesarijate, iznimna stanja,
vojničku diktaturu na jugu, sveopće iscrpljenje,
sveopće nezadovoljstvo. (Zast. Dr. Rybaš: Zabo-
ravili ste Adakaleh!), Sad dolazi! Prama ovim
stavkama pasiva stoje kao aktiva: Skadar, pri-
dobiven za albanski fantom, Adakaleh, anektiran
od Ugarske — — i tačka! (Povici).

Nerazmjerje među aktivom i pasivom tako
kriješti, da nije čuda, ako se ne nalazi pa niti
jedne frakcije, a o jednom narodu u ovoj mo-
narhiji nema ni govora, koja bi bila u položaju
da odobri ovaku politiku.

Ova će politika biti pretresana s raznih po-
laznih tačaka i raznih gledišta, napadnuta i kri-
tikovana, ali konačna osuda bit će jedna, i
ta konačna osuda bit će porazna. Neka je za
naše diplomate i vodeće krugove nekom utjehom
okolnost, što će ova politika bit napadana sa
raznih, i više puta protivnih stajališta i gledišta,
te će time biti pružen dokaz, da nije laka stvar
voditi politiku u državi kao što je Austrija, što
ja lojalno priznajem, ali se mora priznati također,
da nije moguće bilo udariti gorim putem, nego
li se je udarilo, ako no katastrofalnim.

Ima čeljadi u monarhiji, spravne, da se iz-
jave sporazumnim sa pravcem udarenim našom
vanjskom politikom, ali se ni ova čeljad ne iz-
javljuju zadovoljnim sa rezultatima iste, a da se
pri tom ne brinu ispitivati, je li put kojim se
udarilo mogao dovesti u opće do drugih resultata.
Oni pak, koji se ne mogu izjaviti sporazumni ni
sa pravcem ni sa rezultatom take politike, to
smo mi sustr, Slaveni, dakle većina ove monarhije,
premda ona vrijedi u svjetskom koncertu samo
kao druga njemačka vlast,

Ova okolnost uprav dokazuje poštovanomu
gospodinu kolegi Korošcu najbolje neispravnost
njegove tvrdnje, da je naša monarhija najveća
južnoslavjanska država. Naša monarhija nije ni
mala slavjanska, ni velika južnoslavjanska država,
nego je ona onakva kakvom je drže, biva jedna
njemačka. sila, jedna njemačka država.

U tome leži uprav tragika Slavena u mo-
narhiji, što oni ne dolaze do ja u državi
nmi kros državu, niti po svojoj brojnoj jakosti, niti
po svojim ostalim vrlinama.

S time mi Slaveni moramo već jednom bit
na čistu i držat to pred očima, bilo da proma-
tramo dogođaje, bilo da nade gojimo,

Dubrovnik, 28. maja 1913.

IZVANREDNO IZDANJE.

CRVENA HRVATSKA

Izdavataj | odgovorni urednik: IVO ARSETE.

Govor zastupnika Dad MELNA ČINGRIJE

dne 23. maja 1913. u

 

Carevinskom Vijeću.

(po stenografskom zapisniku). -

radi koje mi najviše trpimo, da tu politiku oži-
gošemo.

Iznenađena balkanskim ratom, hita se naša
diplomacija grčevito za status quo, ali prije nego

je mogla razumjeti ludost takove politike, prete.

koše je dogođaji. Razočarana naša diplomacija u
svojoj smetenosti nije znala drugo da učini, nego
postavit se u pogrješnu i doista nezavidnu pozu
čovjeka, koji viče: ,držite me, inače ću sve po-
ubijati“. Naoružavalo se je kao u vručici, kao da
će krenuti na Austriju mladi narodi, koji krenuše
na Tursku u rat za oslobođenje, i oružavalo se
glasnim uvjeravanjem, da se radi o životnim in-
teresima, a da niko te interese nije pobliže ozna-
čivao.

Od kuda ta uzrujanost? To se nije kazalo,
ali nije teško odgonetati.

Velika borba mladih balkanskih naroda: za
slobodu i nezavisnost, porušila je stari solunski san.
Načelo zasićenosti, izrečeno jedva pred četiri go-
dine kod napuštenja Sandžaka, posta snatriocima
o Solunu vrlo neugodnim.

Kako je to bilo iskreno mišljeno i koliko je
odgovaralo ubijeđenju i nakanama stanovitih kru-
gova, dokazuje okolnost, što se sa raznih strana
pita, a to je pitao onomadne i grof Liitzow u ,N.
F. Pressi“: Što je moglo da ponuka grofa
Aehrenthala na ovaj korak? Ja doduše nijesam
upućen, ali mi upit zvoni vrlo naivno, jer je nama
jasno, da je napuštanje Sandžaka bila cijena, ko-
jom se kupila privola za aneksiju. Komu je bila
plaćena, opet je drugo pitanje, a mislim da se
ne varam u mišljenju, da je ona cijena išla u
korist i jednom našem savezniku, Italiji.

Svečana odreka na Sandžakat bila je obveza
za disinteresovanje i baš prama savezniku, još
prije, nego li je volja trojnog sporauzma bila
izražena formulom Poincare-ovom.

Onda, kad se je napustio Sandžak nije cijena
izgledala visokom. Računalo se na zaboravnost
predpostavljajući, da će Turska baština doći ka-
snije na dio. Račun je bio pogriješen, ali san o
Solunu bijaše preveć zamaman, a da se je htjelo
pošteno od njega odustati.

Što se onda dogodilo? Naša je diplomacija
preko noći postala od najvruće  pobornice
status quo, najvrućom pobornicom čistoga na-
rodnoga načela na Balkanu, borbe za veliku
Albaniju. (Zastupnik Dr. Tresić-Pavičić: ali ne
u unutrašnjosti /). Ne u unutrašnjosti, nego pra-
ma vani. Srbi ne smiju, da dođu na more, Crno-
gorci ne smiju, da dobiju Skadar, sve, doklegod
prodriješe jednoč Arnauti mačem i ognjem, mora
ostati arnautsko !

Tako je bila pronađena izlika, da se umar-
šira u Sandžak i u Srbiju do potrebe, a u po-
voljnim prilikama, unatoč principu zasićenosti.
Ali ni to ne bijaše dosta. Pošto pučanstvo nije
moglo smoći ni smisla ni razumijevanja za takvu
imperijalističku politiku — ta stajaše dapače u pro-
tuslovlju sa osjećajima i željama većine naroda
monarhije — pokušalo se je probuditi potrebito
oduševljenje sredstvom umjetno ishitrenog gnjeva
proti Srbiji. Pa kako nekoč za vrijeme aneksije
igrahu ulogu falsificirani dokumenti, operiralo
se sada sa Prohaskom, Palićem, parobrodom Sko-
dra i drugim sličnim odvratnim aferama ili, kako
se izrazio vođa socijalnih-demokrata, moralo se lažno
tingirati doma jednu pogibelj ratnu koja izvananije
prijetila. Ako nije uspjelo time polučiti željeno odu-
ševljenje, već je nasuprot tako djelovanje od tri-
jeznih ljudi bilo žestoko osuđeno, držahu ipak
naši vodeći krugovi, sakrivajuć se za zaključak
velesila glede Skadra, da je došao čas navale,

Neću da istražujem, imamo li zahvaliti mir
priznanja vrijednom popuštanju kralja Nikole ili
dobrom pamćenju di San Giuliana, koji je u
zadnjem času napomenuo savezniku stanoviti
ugovor i odnosni slučaj Preveze, i tako našoj
diplomaciji stavio pred oči evropejski rat sa svim
oo posljedicama ili u najboljem ri e

adranskoga mora, zauzećem Valone
ite Bilo kako bilo, narodi ii i e
zahvalni su obojici, pa mislio gosp. kolega Jer-
zabek što ga volja.

'Tim je SON poriv dospio, Nemamo
žaliti za njegovim skrahiranjem, radnjemo se da-
pače da so je to dogodilo i da nam je prišteđena
gora nevolja, ali moramo vrlo strogo pozvati na
odgovornost, one koji su odgovorni za ovu ma-
hnitu igru, koja je usrokom tolike nesreće, tolike

štete. Da ima posvuda ratobornih patriota, nije
nikakvo čudo; da se nalazi ljadi, koji huškaju na
rat sa zakulisnom čeljadi ala Krupp i Kania, ni
ie spada na žalost u rijetkosti; da i nekim po-
strankama naših gospodujućih naroda,

nebi bilo neugodno imati novih predjela za nova
tlačenja i to možemo da vjerujemo, kako smo se
već priučili, da jedan Andrassy govori o prega-
ženju Srbije a jedan alpinski njemački kolega o

ugroženim pozicijama Nijemaca u Bosni. (Povici).:

Ali da odgovorna vlada jedne države, za koju je
već po njezinoj strukturi a priori isključena svaka
imperijalistička politika — nemamo li najbolji
primjer u Bosni, za koju ni danas ne znamo
komu ima da pripada — da vlada jedne države,
kojoj fali već zbog njezinih nutrnjih odnošaja
jednodušnost 4 osjećanju i nazorima, koja je pre-
duavjet svakog imperijalizma, da se vlada jedne
take države podaje veleitetima novih osvajanja i
tim izlaže svim eventualnostima jednoga evro-
pejskoga rata državu, iscrpljenu slabim financija-
ma i narodnosnom borbom, to je već nešto, što
u prvom redu ni sami patriotički vikači, ako su
u opće patrioti, ne bi smjeli da uzmu laka srca.

Ali ako svi znaci ne varaju, još smo daleko
od konca naših balkanskih nedaća. Huškanje Bu-
gara na Srbe i podizanje stanovitih gospodarskih
zahtjeva prama Srbiji u našoj službenoj i polu-
službenoj štampi, pa pitanje arbanaškog ustava,
pobuđuje bojazni, da se nije prekinulo dosada-
šnjim metodama.

Kako razabirem iz današnjih novina — sa
vladinih stolica se teško može da dozna što nova
— dakle kako javljaju novine, opstoji među ve-
lesilama glede ustava prilično velika razlika u
mišljenju. Austro-ugarska i Italija predlažu jednu
radikalnu novu organizaciju, a nasuprot Rusija i
Francuska smatraju probitačnijim, oprezni postu-
pak. Nema skokova u naravi i kod takovih novih
organizacija na mjestu je najviši oprez. Nemamo
li najboljega primjera o tome u mladoturskoj
vladi, za koju se naša diplomacija sa grofom Ae-
hrenthalom na čelu toliko oduševljavala. Mlado-
turci također htjedoše da pretvore preko noći
Tursku u zapadnjačku državu. Što se je iz toga
izleglo, to mi svi vrlo dobro znamo i bilo bi
skrajnje vrijeme da se naša diplomacija okoristi
barem vlastitim iskustvom. (Tako je !).

Što nam treba za očuvanje naših interesa na
Balkanu jest: povjerenje i sklonost balkanskih
naroda, u prvom redu Srbije. To povjerenje ne
može se pridobiti dosadašnjim našim postupanjem,
a pošto je g. ministar predsjednik u svom govoru
naglasio skroz prijateljsko držanje austro-ugarske
prama balkanskim narodima, to valja da se ono
apsolutno ispravi, jer bi se inače moglo uzeti, da
je našemu ministru predsjedniku malo stalo, da
ga se ozbiljno shvati.

Vrlo mi je stalo kao Hrvatu i Jugoslavenu
da to ispravim i da ustanovim ovdje, da misao
vodilica austrijske balkanske politike bijaše otvo-
reno neprijateljska prama južnim Slavenima. (O-
dobravanje).

Dijelilo se svakomu simpatije i ponioći, za
svakoga se naša diplomacija zauzela, samo ne za
Slavene. U korist Turaka status quo, u korist
Rumunja kompensacije, u korist Arnauta samo-
stalnost, okrunjena Skadrom, i sami Grci bijahu
pošteđeni naprama Srba i Bugara; ali se učinilo
sve moguće, da Jugoslaveni budu oštećeni, da
budu zapostavljeni, da budu uvrijeđeni. (Burno
odobravanje). Doista je to novi način velikodušja
darovati n. p. Albancima slobodu, koju Srbi izvo-
jevaše proti Turcima i proti Albancima — ali či-
njenice su takove.

Da me se nebi krivo shvatilo, hoću da ovdje
izjavim, da ja nijesam nikako neprijatelj Arbanasa,
Ja sam pače duboko uvjeren, da sam puno više
sklon njima nego većina gospode, te sjede u beč-
arbanaškom odboru (Odobravanje). Arbanasi

di

POJEDINI BROJ ZAPADA 10 PRRA.
PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A
LISTA; ZA IZJAVE

A, ZAHVALE PLAĆA SE, 30 PARA

PO RETKU, A ZA OGLASE 20 PARA. OGLASI
VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uz RA-

ZMJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA
NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA

od ove slobode, koju će ona da daruje Arbana-
sima, u društvu sa Italijom. Communio ma-
ter rizarum.

To će se i u ovom slučaju prije ili kasnije
dogoditi, ali svakako ne veoma kasno. Ja mislim,
da nije teško predviditi ko će pri tome kraći kraj
izvući.

Da se opravda, ma kako, neprijateljsko držanje
prama južnim Slavenima, iskopalo pr
političku maksimu iz vremena
gresa, prama kojoj ie i VA
granici osnivanje jedne veće slavenske države
pristupačne panslavizmu. Ali potrebe života i po-
vjesti jesu jače mego li svi aksiomi skrojeni ad
casum, a politika koja a priori računa sa
starim bezmislenim aksiomima a ne sa
činjenicama i sa zbiljskim životom, mora da bude
besplodna. Ipak“ čini se, da se nikako ne shvaća
komićnost, koja leži u tome, kad se jadikuje nad
uti vizma u Srbiji, dočim se je pu-
tem mrske politike siluje da i u vraga traži u-

< > SAVVRN,
sistematična mrska i zajedljiva politika

proti ai suplemenika mora da najžešće zaboli
nas južne slavene u Monarhiji i to već kao državlja-
ne, koji su uvijek tačno ispunjavali dužnosti prama
državi i još ih sada ispunjavaju. Takova politi
mora da nas to više zaboli, kad dođemo do spo-
znaje da tako mrska politika na koncu biva vo-
đena samo protiv onog naroda, kojemu monarhija
ima da zahvali cijelo svoje more i svoj velevlashi
položaj. Ova nam se politika prikazuje još ne-
pravednijom i mrskijom, kad pomislimo, da se
je Hrvatska prislonila uz Austriju iz svoje alo-
bodne volje, ne bi li našla u Austriji potporu za
sebe i za svoje suplemenike na Balkanu protiv
Turske. (Zastupnik Spinčić: 1li mislite, da naši
diplomati to znadu? — upadanja). Neka oni to
nauče! Da li oni to znadu ili ne, to ja ne znam.
Povjest nas uči koliko se je s tim okoristila Hr-
vatska. Nešto jo više nego li čudna ironija svjet-
ske povjesti, kada se od nas Hrvata iziskuje, baš
u času, gdje se slavi dvijesto godišnji jubilej prag-
matične sankcije, da mi uz svirku pjesme princa
Eugena žrtvujemo krv i život proti našoj braći,
koji vojaju za oslobođenje od turskoga jarma.
(Povici: Čujte, Čujte). Drugima prosto bilo, da da
smatraju lakrdijom ovaj arbanaški šovinizam na-
ših gospodujućih krugova, ali za nas Hrvate i
Srbe, tragičan jei uvrjedljiv. Za slobodu Arbanasa
ne preza;se ni pred jednim svjetskim ratom, ali kad
tradicionalno vijerni Hrvati ištu svoja sankcijonira-
na prava i slobode, tada ih se pedepše kršenjem u-
stava: komisarijatima. (Živahno odobravanje zast.
Zahradnik : To se ne čini samo protiv Hrvata,

nego i protiv nas u Českom) Jest, mi smo Sla-
i (Zast. Spinčić: A ipak Dr. Kramaš još se
uvijek nada!) Puštimo sad kolegu Kramaša a po-
vratimo se k našoj politici, (Povici). Ovdje mora
se čovjek izjavit arbanaškim patriotom. Ovo raza-
sipanje miliona za utvaru arbanaške države u o-

i vojnom diktaturom. Ne samo jedan ili dva po-