guesu |ZLAZI SVAKE SUBOTE. zuauu OCIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE- =: ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :- Poštovana gospodo / Bit će godina dana, čitao sam u nekoj beč- koj novini, članak jednog grofa — imena mu se sada ne sjećam, no jamačno će biti jedan od parbanaškog komiteta“ — u kom se je taj gos- podin grof zgražao, što se jednom našlo njemač- kih zastupnika, koji glasovaše zakon po kom i za slavenske zastupnike vrijedi imunitet. Vidi se da je taj gospodin grof u svojoj glavi mogao da zamisli i austrijski parlamenat sa preventivno cenzurom za slavenske zastupnike, — Tog se članka za cijelo nikad više ne bih bio sjetio, kao što se ne sjećam ni imena njegova pisca, da ne bi ovih dana one čudne žurbe u nekim krugo- vima, sve od straha da se ne bi za boga neo- preznim kakvim govorom u raspravi o vanjskoj politici, uzdrmao prestiž monarhife. Kad to vidjeh, sjetih se onog članka i promislih, da onaj gospodin grof sjedi u odboru za naš poslovnik, još bi sreću napravio! (Smijeh). Ali gospodo, na stranu šala jer nama slavenskim, a osobito južnoslavenskim zastupnicima nije odi- sta do šale. Dolazimo amo voljom i nadom da što za svoj narod, za svoju zemlju uradimo, a kad tamo ne možemo ni da se novog zla obra- nimo, a kamo li da starom doskočimo i čovjek bi očajao da iz daleka tračak nade ne .bljesnu, i da mu narodna duša u pomoć ne priskače, rije- čju svojom: Svaka sila za vremena, A nevolja redom hoda. [Ovdje govornik svršava hrvatski, a onda nastavi njemačkij: Bilanca naše politike zadnjih mjeseca poka- zuje slijedeće glavne stavke: Prorajtanje jedne milijarde (Tako je!), porast mržnje i nepovjerenja prema monarhiji na Balkanu, financijalni krah u najbogatijim krunovinama, političku labilnost poljskog uporišta, komesarijate, iznimna stanja, vojničku diktaturu na jugu, sveopće iscrpljenje, sveopće nezadovoljstvo. (Zast. Dr. Rybaš: Zabo- ravili ste Adakaleh!), Sad dolazi! Prama ovim stavkama pasiva stoje kao aktiva: Skadar, pri- dobiven za albanski fantom, Adakaleh, anektiran od Ugarske — — i tačka! (Povici). Nerazmjerje među aktivom i pasivom tako kriješti, da nije čuda, ako se ne nalazi pa niti jedne frakcije, a o jednom narodu u ovoj mo- narhiji nema ni govora, koja bi bila u položaju da odobri ovaku politiku. Ova će politika biti pretresana s raznih po- laznih tačaka i raznih gledišta, napadnuta i kri- tikovana, ali konačna osuda bit će jedna, i ta konačna osuda bit će porazna. Neka je za naše diplomate i vodeće krugove nekom utjehom okolnost, što će ova politika bit napadana sa raznih, i više puta protivnih stajališta i gledišta, te će time biti pružen dokaz, da nije laka stvar voditi politiku u državi kao što je Austrija, što ja lojalno priznajem, ali se mora priznati također, da nije moguće bilo udariti gorim putem, nego li se je udarilo, ako no katastrofalnim. Ima čeljadi u monarhiji, spravne, da se iz- jave sporazumnim sa pravcem udarenim našom vanjskom politikom, ali se ni ova čeljad ne iz- javljuju zadovoljnim sa rezultatima iste, a da se pri tom ne brinu ispitivati, je li put kojim se udarilo mogao dovesti u opće do drugih resultata. Oni pak, koji se ne mogu izjaviti sporazumni ni sa pravcem ni sa rezultatom take politike, to smo mi sustr, Slaveni, dakle većina ove monarhije, premda ona vrijedi u svjetskom koncertu samo kao druga njemačka vlast, Ova okolnost uprav dokazuje poštovanomu gospodinu kolegi Korošcu najbolje neispravnost njegove tvrdnje, da je naša monarhija najveća južnoslavjanska država. Naša monarhija nije ni mala slavjanska, ni velika južnoslavjanska država, nego je ona onakva kakvom je drže, biva jedna njemačka. sila, jedna njemačka država. U tome leži uprav tragika Slavena u mo- narhiji, što oni ne dolaze do ja u državi nmi kros državu, niti po svojoj brojnoj jakosti, niti po svojim ostalim vrlinama. S time mi Slaveni moramo već jednom bit na čistu i držat to pred očima, bilo da proma- tramo dogođaje, bilo da nade gojimo, Dubrovnik, 28. maja 1913. IZVANREDNO IZDANJE. CRVENA HRVATSKA Izdavataj | odgovorni urednik: IVO ARSETE. Govor zastupnika Dad MELNA ČINGRIJE dne 23. maja 1913. u Carevinskom Vijeću. (po stenografskom zapisniku). - radi koje mi najviše trpimo, da tu politiku oži- gošemo. Iznenađena balkanskim ratom, hita se naša diplomacija grčevito za status quo, ali prije nego je mogla razumjeti ludost takove politike, prete. koše je dogođaji. Razočarana naša diplomacija u svojoj smetenosti nije znala drugo da učini, nego postavit se u pogrješnu i doista nezavidnu pozu čovjeka, koji viče: ,držite me, inače ću sve po- ubijati“. Naoružavalo se je kao u vručici, kao da će krenuti na Austriju mladi narodi, koji krenuše na Tursku u rat za oslobođenje, i oružavalo se glasnim uvjeravanjem, da se radi o životnim in- teresima, a da niko te interese nije pobliže ozna- čivao. Od kuda ta uzrujanost? To se nije kazalo, ali nije teško odgonetati. Velika borba mladih balkanskih naroda: za slobodu i nezavisnost, porušila je stari solunski san. Načelo zasićenosti, izrečeno jedva pred četiri go- dine kod napuštenja Sandžaka, posta snatriocima o Solunu vrlo neugodnim. Kako je to bilo iskreno mišljeno i koliko je odgovaralo ubijeđenju i nakanama stanovitih kru- gova, dokazuje okolnost, što se sa raznih strana pita, a to je pitao onomadne i grof Liitzow u ,N. F. Pressi“: Što je moglo da ponuka grofa Aehrenthala na ovaj korak? Ja doduše nijesam upućen, ali mi upit zvoni vrlo naivno, jer je nama jasno, da je napuštanje Sandžaka bila cijena, ko- jom se kupila privola za aneksiju. Komu je bila plaćena, opet je drugo pitanje, a mislim da se ne varam u mišljenju, da je ona cijena išla u korist i jednom našem savezniku, Italiji. Svečana odreka na Sandžakat bila je obveza za disinteresovanje i baš prama savezniku, još prije, nego li je volja trojnog sporauzma bila izražena formulom Poincare-ovom. Onda, kad se je napustio Sandžak nije cijena izgledala visokom. Računalo se na zaboravnost predpostavljajući, da će Turska baština doći ka- snije na dio. Račun je bio pogriješen, ali san o Solunu bijaše preveć zamaman, a da se je htjelo pošteno od njega odustati. Što se onda dogodilo? Naša je diplomacija preko noći postala od najvruće pobornice status quo, najvrućom pobornicom čistoga na- rodnoga načela na Balkanu, borbe za veliku Albaniju. (Zastupnik Dr. Tresić-Pavičić: ali ne u unutrašnjosti /). Ne u unutrašnjosti, nego pra- ma vani. Srbi ne smiju, da dođu na more, Crno- gorci ne smiju, da dobiju Skadar, sve, doklegod prodriješe jednoč Arnauti mačem i ognjem, mora ostati arnautsko ! Tako je bila pronađena izlika, da se umar- šira u Sandžak i u Srbiju do potrebe, a u po- voljnim prilikama, unatoč principu zasićenosti. Ali ni to ne bijaše dosta. Pošto pučanstvo nije moglo smoći ni smisla ni razumijevanja za takvu imperijalističku politiku — ta stajaše dapače u pro- tuslovlju sa osjećajima i željama većine naroda monarhije — pokušalo se je probuditi potrebito oduševljenje sredstvom umjetno ishitrenog gnjeva proti Srbiji. Pa kako nekoč za vrijeme aneksije igrahu ulogu falsificirani dokumenti, operiralo se sada sa Prohaskom, Palićem, parobrodom Sko- dra i drugim sličnim odvratnim aferama ili, kako se izrazio vođa socijalnih-demokrata, moralo se lažno tingirati doma jednu pogibelj ratnu koja izvananije prijetila. Ako nije uspjelo time polučiti željeno odu- ševljenje, već je nasuprot tako djelovanje od tri- jeznih ljudi bilo žestoko osuđeno, držahu ipak naši vodeći krugovi, sakrivajuć se za zaključak velesila glede Skadra, da je došao čas navale, Neću da istražujem, imamo li zahvaliti mir priznanja vrijednom popuštanju kralja Nikole ili dobrom pamćenju di San Giuliana, koji je u zadnjem času napomenuo savezniku stanoviti ugovor i odnosni slučaj Preveze, i tako našoj diplomaciji stavio pred oči evropejski rat sa svim oo posljedicama ili u najboljem ri e adranskoga mora, zauzećem Valone ite Bilo kako bilo, narodi ii i e zahvalni su obojici, pa mislio gosp. kolega Jer- zabek što ga volja. 'Tim je SON poriv dospio, Nemamo žaliti za njegovim skrahiranjem, radnjemo se da- pače da so je to dogodilo i da nam je prišteđena gora nevolja, ali moramo vrlo strogo pozvati na odgovornost, one koji su odgovorni za ovu ma- hnitu igru, koja je usrokom tolike nesreće, tolike štete. Da ima posvuda ratobornih patriota, nije nikakvo čudo; da se nalazi ljadi, koji huškaju na rat sa zakulisnom čeljadi ala Krupp i Kania, ni ie spada na žalost u rijetkosti; da i nekim po- strankama naših gospodujućih naroda, nebi bilo neugodno imati novih predjela za nova tlačenja i to možemo da vjerujemo, kako smo se već priučili, da jedan Andrassy govori o prega- ženju Srbije a jedan alpinski njemački kolega o ugroženim pozicijama Nijemaca u Bosni. (Povici).: Ali da odgovorna vlada jedne države, za koju je već po njezinoj strukturi a priori isključena svaka imperijalistička politika — nemamo li najbolji primjer u Bosni, za koju ni danas ne znamo komu ima da pripada — da vlada jedne države, kojoj fali već zbog njezinih nutrnjih odnošaja jednodušnost 4 osjećanju i nazorima, koja je pre- duavjet svakog imperijalizma, da se vlada jedne take države podaje veleitetima novih osvajanja i tim izlaže svim eventualnostima jednoga evro- pejskoga rata državu, iscrpljenu slabim financija- ma i narodnosnom borbom, to je već nešto, što u prvom redu ni sami patriotički vikači, ako su u opće patrioti, ne bi smjeli da uzmu laka srca. Ali ako svi znaci ne varaju, još smo daleko od konca naših balkanskih nedaća. Huškanje Bu- gara na Srbe i podizanje stanovitih gospodarskih zahtjeva prama Srbiji u našoj službenoj i polu- službenoj štampi, pa pitanje arbanaškog ustava, pobuđuje bojazni, da se nije prekinulo dosada- šnjim metodama. Kako razabirem iz današnjih novina — sa vladinih stolica se teško može da dozna što nova — dakle kako javljaju novine, opstoji među ve- lesilama glede ustava prilično velika razlika u mišljenju. Austro-ugarska i Italija predlažu jednu radikalnu novu organizaciju, a nasuprot Rusija i Francuska smatraju probitačnijim, oprezni postu- pak. Nema skokova u naravi i kod takovih novih organizacija na mjestu je najviši oprez. Nemamo li najboljega primjera o tome u mladoturskoj vladi, za koju se naša diplomacija sa grofom Ae- hrenthalom na čelu toliko oduševljavala. Mlado- turci također htjedoše da pretvore preko noći Tursku u zapadnjačku državu. Što se je iz toga izleglo, to mi svi vrlo dobro znamo i bilo bi skrajnje vrijeme da se naša diplomacija okoristi barem vlastitim iskustvom. (Tako je !). Što nam treba za očuvanje naših interesa na Balkanu jest: povjerenje i sklonost balkanskih naroda, u prvom redu Srbije. To povjerenje ne može se pridobiti dosadašnjim našim postupanjem, a pošto je g. ministar predsjednik u svom govoru naglasio skroz prijateljsko držanje austro-ugarske prama balkanskim narodima, to valja da se ono apsolutno ispravi, jer bi se inače moglo uzeti, da je našemu ministru predsjedniku malo stalo, da ga se ozbiljno shvati. Vrlo mi je stalo kao Hrvatu i Jugoslavenu da to ispravim i da ustanovim ovdje, da misao vodilica austrijske balkanske politike bijaše otvo- reno neprijateljska prama južnim Slavenima. (O- dobravanje). Dijelilo se svakomu simpatije i ponioći, za svakoga se naša diplomacija zauzela, samo ne za Slavene. U korist Turaka status quo, u korist Rumunja kompensacije, u korist Arnauta samo- stalnost, okrunjena Skadrom, i sami Grci bijahu pošteđeni naprama Srba i Bugara; ali se učinilo sve moguće, da Jugoslaveni budu oštećeni, da budu zapostavljeni, da budu uvrijeđeni. (Burno odobravanje). Doista je to novi način velikodušja darovati n. p. Albancima slobodu, koju Srbi izvo- jevaše proti Turcima i proti Albancima — ali či- njenice su takove. Da me se nebi krivo shvatilo, hoću da ovdje izjavim, da ja nijesam nikako neprijatelj Arbanasa, Ja sam pače duboko uvjeren, da sam puno više sklon njima nego većina gospode, te sjede u beč- arbanaškom odboru (Odobravanje). Arbanasi di POJEDINI BROJ ZAPADA 10 PRRA. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A LISTA; ZA IZJAVE A, ZAHVALE PLAĆA SE, 30 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 20 PARA. OGLASI VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uz RA- ZMJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA od ove slobode, koju će ona da daruje Arbana- sima, u društvu sa Italijom. Communio ma- ter rizarum. To će se i u ovom slučaju prije ili kasnije dogoditi, ali svakako ne veoma kasno. Ja mislim, da nije teško predviditi ko će pri tome kraći kraj izvući. Da se opravda, ma kako, neprijateljsko držanje prama južnim Slavenima, iskopalo pr političku maksimu iz vremena gresa, prama kojoj ie i VA granici osnivanje jedne veće slavenske države pristupačne panslavizmu. Ali potrebe života i po- vjesti jesu jače mego li svi aksiomi skrojeni ad casum, a politika koja a priori računa sa starim bezmislenim aksiomima a ne sa činjenicama i sa zbiljskim životom, mora da bude besplodna. Ipak“ čini se, da se nikako ne shvaća komićnost, koja leži u tome, kad se jadikuje nad uti vizma u Srbiji, dočim se je pu- tem mrske politike siluje da i u vraga traži u- < > SAVVRN, sistematična mrska i zajedljiva politika proti ai suplemenika mora da najžešće zaboli nas južne slavene u Monarhiji i to već kao državlja- ne, koji su uvijek tačno ispunjavali dužnosti prama državi i još ih sada ispunjavaju. Takova politi mora da nas to više zaboli, kad dođemo do spo- znaje da tako mrska politika na koncu biva vo- đena samo protiv onog naroda, kojemu monarhija ima da zahvali cijelo svoje more i svoj velevlashi položaj. Ova nam se politika prikazuje još ne- pravednijom i mrskijom, kad pomislimo, da se je Hrvatska prislonila uz Austriju iz svoje alo- bodne volje, ne bi li našla u Austriji potporu za sebe i za svoje suplemenike na Balkanu protiv Turske. (Zastupnik Spinčić: 1li mislite, da naši diplomati to znadu? — upadanja). Neka oni to nauče! Da li oni to znadu ili ne, to ja ne znam. Povjest nas uči koliko se je s tim okoristila Hr- vatska. Nešto jo više nego li čudna ironija svjet- ske povjesti, kada se od nas Hrvata iziskuje, baš u času, gdje se slavi dvijesto godišnji jubilej prag- matične sankcije, da mi uz svirku pjesme princa Eugena žrtvujemo krv i život proti našoj braći, koji vojaju za oslobođenje od turskoga jarma. (Povici: Čujte, Čujte). Drugima prosto bilo, da da smatraju lakrdijom ovaj arbanaški šovinizam na- ših gospodujućih krugova, ali za nas Hrvate i Srbe, tragičan jei uvrjedljiv. Za slobodu Arbanasa ne preza;se ni pred jednim svjetskim ratom, ali kad tradicionalno vijerni Hrvati ištu svoja sankcijonira- na prava i slobode, tada ih se pedepše kršenjem u- stava: komisarijatima. (Živahno odobravanje zast. Zahradnik : To se ne čini samo protiv Hrvata, nego i protiv nas u Českom) Jest, mi smo Sla- i (Zast. Spinčić: A ipak Dr. Kramaš još se uvijek nada!) Puštimo sad kolegu Kramaša a po- vratimo se k našoj politici, (Povici). Ovdje mora se čovjek izjavit arbanaškim patriotom. Ovo raza- sipanje miliona za utvaru arbanaške države u o- i vojnom diktaturom. Ne samo jedan ili dva po-