titana om A EONA ha GIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU E MINE — SMATRA SE PRED saa DOŠASTO POLUGODIŠTE. <; ZA POT ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :- Dubrovnik, 13. juna. Naš optimizam, da neće doći do oru- žanog sukoba između Srbije i Bugarske, izgleda da nas je varao, Kako doda- našnje vijesti glase, bratski je rat žali- bože, kao neizbježiv. Da pravo kažemo, grozna nas jeza obuzima dok pišemo ove retke, ali eto kao da sudbina hoće po što po to da našu braću na Balkanu dovede do ovako strašna i teška iskn- šenja. 1 tim su eto metnuti na kocku svi lijepi resultati iz balkansko-turskoga rata. Kao što su simpatije nas Hrvata i Srba za vrijeme rata bile najiskrenije i najprirodnije, simpatije prema balkanskoj braći, tako isto sađa najiskrenije žalimo eventualni bratoubilački rat; ne samo žalimo, nego plačemo i jadikujemo nad njim. Jer mi vidimo da je to samo, na štetu južnog slavenstva. Mi smo u zadnjim brojevima našega lista dovoljno prikazali srpsko- -bugarski spor, i u to su naši čitaoci vrlo dobro upućeni. St>ga danas, pred tom strašnom nesrećom za južne Slavene, izričemo svoje žaljenje, svoje jadikovanje. Ovaj će rat biti samo na korist i uži- vanje trećega, a balkanske če države baciti za mnogo godina natrag, pa ma kakvi bili resultati vojne. Cijelo je sla- venstvo u opšte, a napose južno, pozdra- vilo slogu i jedinstvo balkanske braće. Mi smo im se divili, a i neprijatelji su počeli računati s njima kao s faktorom koji je srijedan i dostojan i obzira i uva- ženja. I svak je vjerovao u jakest saveza. Ali pretjeranost bugarskih zahtjeva kao da je svemu tome učinila kraj. Za vri- jeme srpsko- -bugarske krize toliki su se bugarski državnici i istaknuti ljudi gro- zno, više puta, granice mogućnosti obzira prešle su iz- jave nekih bugarskih političara koji su se izjavljali : da oni nijesu Slaveni nego samo Bugari ! Treba shvatiti položaj Srbije i Grčke što ne mogu da budu zadovoljne da resultat svih onih žrtava bude samo to: da Bugarska dobije hegemoniju na Balkanu. Ako u spornim krajevima koje su Srbi i Gici zauzeli i koje neće da napuste ima i Bugara nije to još razlog da budu ti krajevi pod Bugarskom, jer cijela Trakija koju sada imadu Bugari, a koja nije bila predviđena u ugovotu, u opšte ni nema Bugara, nego su u njoj sami Grci i Turci. Uvjereni smo ipak da ovaj atentat na balkanski savez nije djelo Bugara kao takovih i Bugarske; to je sve destrukti- vni rad maćedonskog komiteta, pobratima arnautskog. Taj maćedonski komitet pravi pritiske na Bugarsku, a da im ova pod- leži, to je donekle shvatljivo, jer su naj- bolji dio bugarskih državnika i vojnih poglavica Maćedonci. 1 za to odgovornost ne pada na bugarski narod, nego na bo- gumrske uplivne i vodeće fiktore u ko- jima je svega više nego li bugarskog i slavenskog. Dade li do tog bratoubilačkog rata, mi se nećemo za nj ni malo oduševiti, ali će želje naše biti da Pravda pobjedi i da južno .slavenstvo sto manje štete pretrpi od tih posljedica. Ali, uz zadnji tračak optimizma, još se nadamo da do rata neće doći. Bože, oslobodi! Drugi slučaj. Pod ovim natpisom donosi ,Die Zeit“ u broju 3842. uvodni članak, u kom se veli: Poučno je da se dva put ponavlja slučaj, da balkarska kriza razgolićava špijunski biro našeg generalštaba, 1 aneksijskoj krizi sljedovao je generalštabni epilog, iz kog se razvio u decembru 1900, g. poznati _ Friedjungov proces, u kom je na sud izneseno tenin takozvanih dokumenata, da se njima do Dubrovnik, 14. juna 1913. izrazili o Srbima. Sve kažu veleizdajnička šurovanja srpsko hrvatskih političara. Ti ,dokumenti“ bili su u početku iz- vikani za važne istorijske priloge. Na suda se dokaza, da su nezgrapni falsifikati. Profesor Ma- sarik otkrio je docnije, falsifikatora, u licu jedne _ propale individue, nekog Vasića, što je bio špion austro-ugarskog poslanstva u Beogradu. Tada se pokaza kao vrlo vjerovatno, da taj špijun, za raz- liku od ostalih, nije izdao svoju otadžbinu, već samo prevari protivnika, to jest naše viasti, i svoje falsifikate sastavi sa znanjem srpske vlade. Lažni dokumenti držani su na upravi naše države za istinite i ministarstvo spoljašnjih poslova imalo je namjeru da ih, u slučaju rata sa Srbijom, preda javnosti, kao moralno opravdanje aneksije i rata. Rata istina ne bi, ali je dokumenta Frie- djung podnio na pretres porotnicima i rezultat bi užacna bruka za sve naše, što su.glupe falsi< što fikate držali za živu istinu i dali pare za njih. Među tim dokumentima bilo je i vojničkih a po- slao ih je naš beogradski vojai ataše generalštabu i proza njima poslane su iz general-štaba vojnim komandanima karte o podjeli i kretanju srpskih komita i naredbe s skupim protiv-mjerama. Lažni su bili i ti vojni izvještaji i svak živ vidje, da bi u ratu sa Srbijom imali suvišnih teškoća i gu- bitaka, ako ne i nešto grđ«, jer bi, prema tim kartama, naša vojska tražilu neprijatelja, gdje ga i nema-a nailazila bi na aj, gdje mu se ne bi ni nadvla. U to doba bio je pukovnik Redi zamjenik šefa šnijunskog biroa u generalštabu i kroz nje- gove ruke moral su proći svi lažni srpski špi- junski dokumenti i on, kao vještak — stručnjak — morao ih je proglasiti za istinite. Blizu je pa- meti, da je Redl kao ruski arhi špijun vidio da sa dokumenti lažni pa se jo naređenju iz Rusije pravio svemu nevješt. Redl je dva put izdao država: 1909. god. i 1913. godine i to u odlučnom času. Ovog puta izdao je naše planove Rasiji a prvi put htio nas je navesti na srpsku zasjeda. Za aneksione krize a i za balkanske, ušlo ie u nas u adet, da Srbe držimo za megalomaniste. Nijesu Srbi patili od megalomanije već smo se mi slijepo pouzdavali, na žalost i odviše! Za otpust rezervista. Zastupnici Juraj Biankini i družina prikazaše u sjednici dne 4 lipnja 1913 zastupničke kuće carev. vijeća u Beču slijedeći upit na ukupno ministarstvo : Službena viest, da je ce, k. ratno ministarstvo napokon otpustilo pričuvnike i naknadne -priču- vnike od 1 do 14 vojnog tiela, a da istu odredbu nije proteglo i na 15.9 i 16.9 i na ratnu morna- ricu — porazno je djelovala, osobito u Dalmaciji, koju je mobilizacija na iznimni način pogodila, dignuvši joj bez obzira sve najbolje radne sile, kao u nijednoj drugoj zemlji. Ogorčenost, koja je s toga nastala širom Dalmacije, ne može nikako da ublaži vijest, da će se pričuvnicima 15. i 16. vojnog tijela obre- domice podjeliivati dopust do 14 dana, a onima ratne mornarice od 4 do 6 sedmica, te svak u čudu onamo pita: Zašte dvije mjere? Zašto se baš za nas moraju uvjek praviti te mrske iznim- ke? Zašto ne otpustiti odmah i bezuvjetno, bez polumjeru, i sve naše pričuvnike ? Kada se je jednom započelo otpustom pri čuvnika, najelementarnija pravica je zahtjevala, da se otpuste oni koji su najviše i fizično i mo- ralno stradali, izloženi, osobito u početku mobi- lizacije, i gladu i ledu u pustom dalmatinsko- hercegovačkom kršu, daleko od svojih , osivoma- šenih ob telji, od svoga neobrađenoga polja, od svojih zatvorenih dućana i radionica, pa osim toga još mučeni i progonjeni radi svojih bracskih čuvstava. (Vodi interpelaciju D.ra Tresića i dru gova prikazanu u sjednici dne 3 lipnja 0. g.). Ali ako se je to užasno stanje do sada mo glo barem donekle prividno opravdati pogibelju rata, danas absolutno opravdanja nema, te i naši pričavnici, od kojih mnogi koncem godine uđoše u landšturm, moraju biti odmah otpušteni, neće li e, k. vlada da i oni i narod zamrze i na vojsku i na državu, koja ih bez razloga muči i upro- pašćuje. . Zav i vojničke dužnosti nemaju imati svojih granica? Zar i vojnička uprava nije dužna ra čunati sa psihološkim razpoloženjem onih otaca obitelji, koji već sedam mjeseci žive daleko od svog ognjišta, kojima djeca kod kuće gladuju, kojima propada i obitelj i sve imanje? Ako je baš potreba, zašto te nevoljuike ne zamjene voj- nici iz drugih krajeva, koji do sada nisu okušali patnje ovakve nečuveno mobilizacije i čija pri- sutnost na južno iztočnoj granici meće imati onih užusnih ekonomskih posljedica, kakvih danas trpi cijela Dalmacija ? " m innogobrojnih trgovaca i lis pro- ed srdmomjesečne straže na jugoisto- tamnici, osim propasti velikog broja mornara, y tua namještenika, učenika itd., koji cd mobilizacije učitelja ovdje ne go- i svoje zvanje — i težačka raka kruto a, jer mnoga i mnoga polja ostaše & budu li pričuvnici odmah odpušteni, i lja, koja su velikom mukom bila obrađena, e zapuštena, osobito sada kada nastaje vanje vinograda na obranu od peronospore trsnih bolesti. ovdje spominjemo, da su te poli- još_ više ove. godine otešćane time, + Dalmaciji -nedavno vojničke vlasti bile digle i sve najbolje konje, mazge i magarce, a nijesu ih još svima povratile, niti kiridžije za njihov trud pristojno nagradile. Povraćena živina pak mnogo je pretrpila i ne može već da odoli napornijem rada, Tužbe u tom pogledu podi- gnute od općina Dubrovnika, Stona i Slanoga vrlo su temeljite i morale bi biti uvažene i radi ugleda same vojničke vlasti. Svakako nastaje pitanje: što će se dogoditi od te nesretne Dalmacije, ako još dalje njezine najbolje radne, snage ostanu pod oružjem? Što će biti, ako uslijed neobrađenih polja zavlada glad : bolest e. jaći sve ove i .. sve ke užasne posljedice, koje će bezobzirna mobilizacija prouzročiti i koje je već prouzročila u Daimaciji, i pozivajuć se na naša interpelaciju dne 11 veljače ove godine, pitamo e. k. ukupno ministarstvo : I. Zašto pričuvnici i naknadni pričuvnici iz Dalmacije u redovitoj vojsci, domobranstva i ra- tnoj mornarici nisu bili odmah i bezuvjetno od- pušteni netom je demobilizacija započela ? \ II. Je li €. k. ukupno ministarstvo voljno u tu svrhu svom odlučnosti zauzeti se kod wvrho- vnog vojskovođe, i tv ne samo u ime pravičnosti, nego i obzirom aa užasne posljedice, koje i ovog pata iznimno neopravdano postupanje prama Dalmaciji nanaša njezinom pučanstva ? HI. Ako nije, je li c. k. ukupno ministarstvo kazati to! u maloge i pei na se sva a u koje se silom a Steniamši re tjera stanovništvo Dalmacije? Srpsko-bugarski spor. U četvrtak smo primili Iz Beograda ovo br- zojavno izvješće : BNOGRAD, 10. juna. —- Jučer se je održala ministarska konferencija, koja je riješila modali tete postupanja u srpsko-bugarskome sporu u oče- kivanju odgovora Bugarske, koji ima poslanik Spalajković požuriti a koji je najavljen kao posve negativan. Vleda je kako se uvjerava, riješena, da ako Bugarska odbije reviziju ugovora da od- mah provede aneksiju okupiranih teritorija. Anek- siju će isti čas notificirati Bugarskoj te od nje tražiti da prizna gotov čin. BEOGRAD, 10. — Sinoć je ministar pred- sjednik Pašić, poslije ministarske sjednice, konfe- risao sa šefovima stranaku o položaju, Na kon- ferencu su došli svi šefovi osim jedinog naciona- liste Ribarca, koji je javio da neće praviti vladi smetnje, te joj pušta slobodae ruke neka radi na vlastitu odgovornost. Položaj se smatra vrlo kri- tičan. BROGRAD, 11. — Srpsko bugarska granica skoro je sasvim zatvorena. Cio privatni šaobraćaj dd Caribroda do Sofije obustavljen je, Srpski že- ljezničuri u Caribrodu ne siniju se kretati izvan stanice, Jedan činovnik, koji je pratio vagone, uapšen je ni granici bliza Pirota, Bugarske viasti zabranilo su seljacima da, bilo s jedne ili s druge strane, prelaze granici. BEOGRAD, 11. — Bugarske vlasti vratile su sa granice jednog talijanskog kuriri koji je putovao preko Beograđa za Sofiju. Talijansku vlada uložila je zbog toga protest. BEOGRAD, 11, — Pogranične carinarnice prestale su većim dijelom da funkcioniraju. Bu gareka, i ako veza nije zvanično prekinuta, spri- ječila je telegrafske i telefonske vezo između So- fije i Beograda. Srpski poslanik u _ Sofiji, gosp. Spalajković došao je ovamo najviše zbog toga, jer šifrirane depeše stizale su mu osakaćene i pobrkane i nerazomljive. -— U Sofiji je pro glašeno opsadno stanje. Kafane.se zatva- raju u 9 sati, jednako pozorišta i biosknoi, Pre: ma vijestima iz Negotima, prenosi se za Bugar- sku preko Oršove svaki dan municija, koja se iskrcava u Somovitu. — Kako se govori i kako niribuna“_javlja, sadašnji srpski ratni ministar , u slačaju rata napustiće ministarstvo a prodioća komenda jednog dijela trupa. KA Dr Godina XXI. — Broj 24. 3 FAAMAJO 8. RUKOPIS SE NE '?RAĆA .- PIROPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PA". PO RETKU, A ZA OGLASE 20 PARA. OGLAŠI EEE PUTA $TAMPANI PO POGODBI w RA- POPUST. NEFRANKIRANA P;SMA BEOGRAD, 11. — Tvidi se sa više strana, da će Srbija, Grčka i Crna Gora posve sclidarno postupati, i da će, kad stigne negativan odgovor Bugarske o reviziji ugovora i sastanku rainistara, jednovremeno proglasiti aneksiju okupiranih teri- torija. Velesile su doduše odlučile tražiti demo- bilizaciju saveznika, ali se Bugarska o tome još nije zvanično izjavila, a ovdje još nije učinjena nikakva energična presija. BEOGRAD, 11. — Dolaze pozitivni glasovi o ratnim pripremama Rumunjske i novim njenim zahtjevima spram Bugarskoj. Teritorij, koji traže mnogi rumunjski listovi i političari od Bugarske u Dobruči, od prilike je jednako velik koliko i sporni teritorij koji Bugarska niječe Srbiji. Ruske novine o sporu. »Ruskaja Molva“ piše: Mi razumi*emo, ko- liko je duboko bila pogođena Srbija odricanjem od izlaza na more. Ali je potpuno lažna njena politika — da sebe nagradi na račun Bugarske. Nekoliko srezova Maćedonije neće joj naknaditi Drač, a samo će posijati razdor između nje i Bu- gorske, t. j. za svagda joj oduzeti nadu da se razračuna sa Austrijom. Ako Srbija hoće da stvori Veliku Srbiju, ne treba da klone duhom pri pr- vom neuspjehu i da se pogađa oko sitniša: -ve- like države ne stvaraju se za jednu AES Nema te žrtve koju Srbija ne bi mogla prinijeti sada radi održanja Balkanskog Saveza, za to što u tome leži nada i spas ne samo nje, nego i cijelog južnog Slovenstva, i garantija Evropi od njema- čke sile. Austrija i Balkanci. »Novoje Vremja“ donosi jedan članak o šrp- sko-bugarskom sporu, iz koga prenosimo neke stavke, da se. vidi kako Rusi misle o sporu. Među ostalim ,Novoje Vremja“ veli: Treba pretpostavljati, da kod Bugara, Srba i Grka nijesu svi političari izgobili duševnu ravno- težu. Na žalost na svima ovim stranama mjesti- mice u Bugarskoj i Srbiji, očevidno imaju pogledi, koji vode ispunjavanju austrijskih planova. Srpski je ministar-predsjednik izjavio, da ie plan sjedinjenja sve vardarske doline sa Srbi- jom bez pristanka Bugarske predlagala Srbiji mao ugarska diplomacija. Oa je sam eia mislio. Ni a oN piolića i ja Balkanskog Saveza, doni: ska diplomatska aktivnost, uporna i sa proraču- natim planom, pomračila je najzad jasne poglede ćak i Pašića, toga najrazboritijeg i najiskusnijeg među srpskim političarima. Kao u hipnotičnom zanosu on ide putem, koji vodi na kraj propasti svega južnog Slavenstva; propasti koju i on sam tako jasno vidi, jer je i on sam izjavio u Skup- štini, da je plan nasilnog prisvajanja vardarske doline predložila Austrija. Srbi se nisu izbavili od uticaja austrijskih obmanjivača a ni bugarski političari. Oni i sada, , uoči rušenja Balkanskog Saveza, ipak stoje na gledišta samo jedne i stroge jurisprudencije. ,U ugovoru piše to i to, Dajte nam sve što je uslo- vljena bez i najmanjih ustopaka“. Ovo je gle- dište bugarske diplomacije. Ona zahtjeva arbitražu Rusije, na osnovu ugovora sa Srbijom, no samo u granicama ugovora. Ako ne može, onda će doći do rata. Neka se izgubi sve što je sadobivine, neka se izgube sve zemlje, sawo da bi se uspostavila juridička pravda. Joridička je prevda nesumnjivo na strani Bugarske. U saveznom ugovoru tačno je označen teritorij neosporno srpski i neosporno bugarski i oblast sporna, koja će se dijeliti poslije arbitra. Kad bi se politika mogla staviti potpuno u okvir sudskih zakona, onda bi se zahtjevi Bugara mo- gli zadovoljiti. No politika nijo jurisprudencija. Pitanje, o kome raspravljaju sada bugarski držav- nici, ne završava se u tome, kakve su granice saveznog ugovora, nego o tome, šta će biti, ako oni samo misle na prošlogodišnji ugovor i zabo- ravljaju na budućnost. Austro-Ugarska diplomacija direktno i indi. rektno podstrekava Srbiju, da masilno poništi savezni ugovor, Austrijska će se diplomacija ra- dovati, ako Bagarska, svjesna svoje juridičke pravde, odustane od svakih ustupaka, za koje ona misli da je juridički neosnovan. Nastojeći, da uspistavi svoje juridičko pravo, Bugarske kao 1 Srbije, ne radi u svoju korist, nego na rudost Austrije. Srpsko bugarski je spor u ovom stanju, u kome se danas nalazi prestupnički. Dopustimo at grubu ali pravednu riječ: on je osim toga glu Pitanje, koje j je životno za Srbiju i Bugarsku, he osniva se sasvim na tome, je li obavezan se- vezni ugovor 1913. g. ili ne, Sad se javilo drugo pitanje, nesravnjeno M ašnije kako će se spriječiti tušenje saveza, jer ako se om uništi krivicom Srbije ili Bugarske, jedaasku, E svih nada južnog Sloven stva. :