uomo IZLAZI SVAKE SUBOTE, svemu

CIJENA. JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU-
BROVNIK I ZA AUSTROUG

DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU
PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED
BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE
i- ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :-

U DALMACIJI
Dubrovnik, 22. avgusta

Kakav sistem vlada u Dalmaciji, nije
više potrebno: ni spominjati na ovome
mjesta. Dok je u Hrvatskoj, pa i u Če-
skoj, formalan komesarijat, to kod nas
u Dalmaciji nije formalan, ali je faktičan.
Što se sve događa po Dalmatinskim gra-
dovima, kakav srednjevjekovni policajski
režim gospoduje, to naša gg. čitaoci znadu
jer svakodnevno čitaju u novinama, čuju
i vide, a mnogi i sami iskusuju.

Čitava je pokrajina zapućena u odurnu
i odvratnu detektivsku mrežu, a detektivi
se, skupljeni s koca i konopca, po njoj
razmiljiše ko crvi rastočnici. Gmizaju ta-
mo, gmizaju ovamo, grizu ovdje, grizu
ondje, a mudri državnici postaviše sve i
sva na njihove temelje, svu sudbinu našu
predadoše u njihove ruke. Autonomnijem
se našim vlastima s dana na dan bez-
obzirno udara po prstima, a očito i siste-
matski povrijeđuje se našu općinsku auto-
nomiju, Sabor se nikada ne sastaje, pa*
budući se tu ne može čuti riječ narodni-
jeh zastupnika, nastoji se na svaki drugi
način ugušiti narodnu riječ, Eto cenzure!
Sve se plijeni, ako gg. državni odvjetnici
i posumnjanju, da se godnosnim stavka-
ma“ počinja neki prekršaj. Plijeni se bez
nekog kriterija, što je zapljenjeno u Spljetu
nije ovdje, ili obrnuto, a imali smo i taj
klasični primjer, da je za vrijeme po-
sljednje krize bivalo zaplijenjeno u Du-
brovniku ono što nije bilo zaplijenjeno u
bosanskim listovima u vrijeme opsadnoga
stanja i preventivne censure. Kad bi ure-
dnici u Dalmaciji pisali i puštali u list i
najskrupoloznije se držeći zakona o štampi
grdno bi prolazili. Mi moramo da sve
muke mučimo, što bismo- izbacili iz ka-
kvog članka bečkoga lista, ako ga želimo
prenijeti, samo da izbjegnemo crvenoj
olovci. Pa nas često, ni u takvim sluča-
jevima nikako ne mimoiđe.

U najslavenskijoj pokrajini u cijelome
slavenstvu, u Dalmaciji, gdje, po pravici,
trebao bi imati mjesto u svim uredima
samo i isključivo naš jezik, gdje su nas,
poslije toliko muke 1 napora, pomalo u-
mirili neprirodnom dvojezičnošću, u Dal-
maciji, u uredima, neprestano se povri-
jeduje i jezična naredba, pa nam se ne-
kako na silu hoće nametati i uvlačiti
njemštinu.

U urede se postavlja za činovnike čak
i one ljude koji ne poznavaju našega je-
zika, i koji, mješte da ga uče i nauče,
više puta prkosno hoće da nam nameću
tuđ i nepoznat jezik. A sva viša i naj-
viša mjesta, počam od namjesnika pa na
niže, zauzimaju većinom stranci. Dokle
se ovako misli tjerati, mi ne znamo. Ako
nam se sve ovo dariva na temelju infor-
macija i denuncija koje s ovih strana pu-
tuju put Beča, onda bi bilo potrebno, da
dalmatinska vlada stane tome na put, jer
nesumnjivo takve informacije idu mimo
vlade. A ako vlada to propušta, pa, idući
tako i dalje, dođe do te ,spasonosne“
ideje, te formalno ovu našu povrijeđivanu
autonomiju obustavi i uvede i formalni
komesarijat, onda mi potpisujemo poruku
zadarskog Narodnog Ista, koja glasi: .
«ako je gosp. namjesnik dobio nalog da
stanje u Dalmaciji dovede do toga, da
se dade čak i izlike uvedenju komesari-
jata, neka znade, da se Dalmacija ni toga
ne plaši“.

+

Uzevši u obzir sadašnje stanje u Dal
maciji, sasvim je na mjestu i hvalevrije-
dan postupak zastupnika saborske većine
u Zadru, na 18, ovoga mjeseca. Njihov
postupak odobrava sva Dalmacija i šve
stranke,

Pravaški zastupnici nijesu, u zadnje
vrijeme, običavali da se odazivaju pozivu

CRVEMA li

Dubrovnik, 23. avgusta 1913.

namjesnika na sobet, a ove godine, i
ostali zastupnici učinili su to, poslavši g.
namjesniku ovo pismo :

Vaša Preuzvišenosti !

Obzirom na teške povrjeđe općinske autono-
mije, koje u zadnje doba duboko ogorčaše nas i
naše sumišljenike u zemlji, te obzirom uopće na
politički sistem, koji se u Dalmaciji pod upravom
V. P. provađa — potpisani zastupnici naroda,
zahvaljujući na uljudnom pozivu na sobet 18 og
ovog mjeseca u neugodnom su položaju što se
tom pozivu V. P, ne mogu odazvati.

S izrazom odličnog poštovanja.

Zadar, 16. kolovoza 1913.
Vladimir Simić — Juraj Blankini — Dr. Baljak —
Rnte Franić — Dr. Mil. Medini — Dr. J. Machiedo.

Ovaj postupak zastupnika saborske
većine odgovara, nesumnjivo, osjećanjima
sve Dalmacije.

 

Atentat na krali. komesara
Skerlecza

Na kraljev rođendan, kad je činovništvo izla-
zilo iz crkve Sv. Marka, bio je počinjen atentat
na kr. povjerenika Skerlecza. Jedan je mladić
preko kordona stražara opalio na komesara iz re
volvera uz poklik: , Živjela Hrvatska! Ovako ću
ustrijeliti svakoga, tko dođe da tlači Hrvatsku“.
Detonacija hitca izazvala je u crkvi uzbunu, a
k atentatoru je odmah priskočio redar Stjepan
Pužim, na koga je atentator također naperio sa-
mokres, no mije ga mogao ispaliti, jer mu je usli-
jed strke, koja je nastala oko njega, ispao samo-
kres iz ruke. Tane ranilo je kraljevskog povje-
renika na nadlaktici desne ruke, no on je pošao
dalje, ne osjećajući, da je ranjen. Istom u pred-
vorju opazio je njegov tajnik, da kraljevski po-
vjerenik krvari na ruci, te ga na to upozorio.
"Tada se je kraljevski povjerenik odvezao u svom
automobilu u bolnicu milosrdne braće. — Revol-
ver, kojim je izveden atentat, kao i tane, našao
je jedan častnik, koji ih je predao policiji. Samo-
kres je sistoma Buldog.

Kad je općinstvo pred crkvom čolo detona-
ciju hitca, počelo se rastrčavati jedni prema gradu
da raznesu vijest o dogođaju, a drugi prema cr-
kvi, da pobliže vide, što je. Međutim ih je u tom
spriječilo redarstvo, koje je ujedno opkolilo za si-
gurnost cijelu crkvu. Ta mjera sigurnosti odmah
je dignuta, čim se je vidjelo, da je atentator
uapšen.

Čim je kraljevski povjerenik automobilom
stigao u bolnicu milosrdne braće, odveden je u
dvoranu za operacije, gdje su mu liječnici kom-
primirali ranu, koja je dosta jako krvarila, da
tako obustave krv. Prostrijeljena je samo mišica
a da kosti i nervi nijesu ozleđeni.

Odmah nakon uapšenja odveden je atentator
na redarstvo te je odmah bio podvrgnut prvom
preslušanju, kojemu prisustvovahu i izaslanici dr-
žavnog odvjetništva. Preslušavanjem je ustano-
vljeno da se atentator zove Stjepan Doičić, a ro-
dio se u Ludbregu 30. kolovoza 1890, Mladić je
osrednjeg stasa, plavokos, bez brkova, suhonjava
lica, u ponašanju posvema miran, Obućen je u
dobro građansko odijelo. Po zanimanju je poko-
starski pomoćnik. Već za mladih godina pošao je
u Ameriku te je zadnje vrijeme radio u blizini
Chicaga.

Za vrijeme preslušavanja Stjepan Dojčić uči-
nio je najljepši dojam veoma ozbiljnog bistrog i
inteligentnog mladića.

Već u prvom preslašavanju priznao je Doj-
čić odmah svoj čin, iskazavši, da je u Zagreb
došao iz Amerike u tvrdoj nakani, da ubije kra-
ljevskog povjerenika, ma tko bio. Na čin da se
je odlučio uslijed pisanja američkih hrvatskih no-
vina o stanju i događajima u Hrvatskoj,

Poslije podne nastavljeno je preslušavanje
Stjepana Dojčića naročito u smjera da se ispo-
stavi je li kod svog čina imao ortaka, Dojčić pri-
znaje čin, no niječe da bi glede izvršenja svog
čina bio ma i s kim u vezi, Njegovo presluša-
vanje trajalo je sve do kasno a večer, Kod pre-
slašavanja drži se Dojčić posve mirno te daje ja-
sne odgovore. — U svom iskazu navađa Dojčić
da je u Zagreb stigao prošli petak, a kako je
odsjeo u svratišta ,Zlatna kruna“ u Gajevoj ulici,
to je u njegova stanu odma provedena preme-
tačina, Kod premetačine nađen je njegov putni
kovčeg u kom je uz odijelo i nešto korespondence
nađeno i više brojeva američkih hrvatskih novina.

Stiepan Dojčić imađe u Zagrebu brata, koji
je kuhač kave u ,Narodnoj Kavani“, Odmah na-
kon atentata provedena je i kod njega premeta-
čina, pa kako je kod toga nađen jedan samokres
uapšen je odmah i on predveden na ređarstvo,
gdie je preslušan i pridržan u zatvoru.

 

Kr. \pbijibiiišk primio je je mnogo iskaza sau-
\ iz Beča i Pešte, a i iz Zagreba. Od hrvatskih
izrazili su barumu Skerleczu saučešće
dr. Nikola pl. Tomašić, grof Drašković, Vladimir
Frank, Ivo Elegović, a u knjigu sažaljenja upi-
su svoje ime dr. Aleksander Horvat, Nikolić-
inski, Stjepan Radić, Svetislav pl. Gaj, dr.
Milan Amruš, dr. Siebenschein i dr. Posjetili su
baruna Skerleeza među inima: nadbiskup-koadju-
tor dr. Ante Bauer, grof Krdody i dr. Nikola pl.
Czernkovich,

Od srpsko-hrvatske koalicije pošao je dr. Ivaa
Lorković u bolnicu milosrdne braće, da barunu
Skerleczu izrazi sažaljenje nad zbivšim se dogo-
dajem. Barun Skerlecz nije ga po odredbi liječ-
nika mogao primiti kao ni ostale posjetnike, pa
je str. Lorković zamolio odj. predstojnika Fod-
roczya i tajnika Havlička, da barunu Skerleczu
izjave njegovo sažaljenje nad tim događajem. 'To
sažaljenje da može izjaviti tim prije, što je u či-
tavoj javnosti proizveden dojam, da atentat nije
bio uperen proti ličnosti baruna Skerlecza, nego
da je barun Skerlecz žrtva nezdravih iznimnih i
teških prilika, koje u Hrvatskoj traju već nekoliko
godina.

U istom smislu izjavio je svoje sažaljenje i
dr. Dušan Popović, koji je isto tako došao da
posjeti ranjenog kraljevskog povjerenika, a istim
tonom piša o alentatu i glasila hrvalsko-srpske
koalicije.

*
* *

»Sloboda“ prima iz Zagreba ovu vijest: Na
pošti, brzojavu i telefonu provedena je stroga cen-
zura. Stanje komesara Skerlecza je opasno ali ne
beznadno. Bojati se je da ne nastupe komplika-
cije, Opće je zgražanje izazvalo pisanje zagrebač-
kih koalicijonih novina (e jasle, jasle, na to oni
misle ! Op. ur.), kao što i činjenica, da su Dr.
Lorković i Dr. Popović otišli u bolnicu, da u ime
koalicije gode i osuđe atentat. ,Sloboda“ dodaj
ovu opasku uredništva: ,Pa od "ljudi, koji vi
pred sobom samo vladine stolice i izdiša čekajuć
čas kad će na vladu, nije se drugome ni nadati“.

 

Srbija i Italija
»Odjek“ broj 118.

U ,Corriere della Sera“ objavljen je dugačak
dopis iz. Beograda od g. Gvelfa Civininia pod na-
slovom: ,ltalijanska politika i zamjerke Srbije“.
Taj je dopis postao poslije razgovora g. Civini-
nia sa jednim srpskim političarem koji je dugo
živio u Italiji. ,Srbija, rekao je srpski političar,
ne može vise, danas, da gleda u Italiji prijate-
ljicu. U svakom akta, u svakom držanju Italije,
Srbija je osjeća protivu sebe, čvrsto, nerazumljivo
neprijateljsku. Ja ne umijem da mađem smisao
italijanske politike. Ja se sjećam kad je Austrija
radila da sprječi Srbiji izlazak na Jadransko More,
i kada se trudila da uvuče u svoju akciju i Ita.
liju, da jo ,,Corriere della Sera“ podržavao naše
pravo pišući da akcija Italije ne može da ide
uporedo sa austrijskom. Italija bi i danas trebala
da ima to na umu: gdje počinju austrijski inte-
resi na Balkanu, to prestaju italijanski, oni, može

"biti, mogu neki put i da idu paralelno, ali nikada

ne mogu da se sretnu. Ako nijeste mogli ništa
drugo zbog savezničkih obaveza, mogli ste bar
ostati neutralni. Međutim, u ovoj novoj fazi bal-
kanskih događaja Italija uzima pretjeranim buga-
filstvom, držanje protivu nas, i što je čudnova-
tije, protivu same sebe. Mi razumijemo što je
Austrija upotrebila sva sredstva da pomogne Bu-
garskoj, ali ne razumijemo vaše političare, koji je
u tome pomažu. Italija je mogla da učini bar ono
što je uradila Njemačka: da ostavi Austriju samu
u ovoj njenoj akciji. Ali, danas, Rim i Beč su
čvrsto spojeni jedno za drugo. Italija je uvučena
u svaki korak koji Austria učini na Balkanu.
Austrija ovim radi protivu nas, ali radi i protivu
Italije“. že
Objavljujući g. Civininijev dopis, iz koga smo
donijeli vrlo stegnut gornji izvod ,Corriere della
Sera“ donose komentar svoga rimskog dopisnika,
uglednog poslanika Andrije Torre. U svome ko-
mentaru, g. Torre veli, da je srpski političar ne-
pravedan prema Italiji i da je, misleći i govoreći
onako kako je učinio, zaboravio nekolike stvari
koje je trebao imati na umu, jer bi na taj način
bio gladeiniih prema Italiji, kojoj bi mogao biti
i blagodaran

Italija nije zar ništa učinila za Srbiju?“ pita
se g. Torre, ,Da se Italiju drukčije kretala 1908.
g. da je dala hez rezerve svoj pristanak na bal-
kansku politiku Austrije, zur bi se bečki kabinet
odrekao prava koja mu je Berlinski Ugovor da-
vao na Novopazarski emi Evo prve stvari
koja je Srbija, izgleda, saboravila, U prvoj fazi
balkanskog rata kad je Srbija tražila slobodan
izlaz na Jadransko More i posjed jadranske obale
u sjevernoj Albaniji, zar se u Srbiji misli da ita
lijanska vlada nije učinila ništa da pomogne njen
zahtjev? Mi možemo da je uvjerimo da je uči-
nila mnogo, da je insistirala nebi li odvratila Au-

POJEDINI BROJ ZAPADA 20 PHRA.

ZAEZSŠAOA 1 1 OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A
NIŠTVU LISTA, ZA IZJAVE
PIROPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA
PO RETKU, A ZA OGLASE 20 PARA. OGLASI
VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uz RA-
ZMJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA

izlavatl i odgovorni urednik: IVO ARSETE. Godina XKM. — Bre] 34. NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA

striju da ne bude tvrdoglava u sprječavanja izla:

osjeća naša zemlja nije ništa za nju uči
nila. Može biti da Srbi smatraju da bi bilo vrlo
može

ska vlada vodila najbolju politiku koja se mogla
voditi“, ,Neka se, dakle, Srbi sjećaju svega onoga
sto je Italija — u stvari njena vlada i njena
štampa — uradila za njih“.

Rimski dopisnik ,,Corriere della Sera“, ugle-
dni poslanik u italijanskom parlamentu, veli, u
gore navedenom njegovom komentaru da se u
Srbiji zaboravljaju u odnosu ma Italiju nekolike
stvari, To ne stoji. Srbija nije ni najmanje nikada
zaboravljala koristi koje joj je Italija učinila u
prošlosti. Ali juče je juče, i danas je danas. I baš
zato što smo se sjećali kako su srdačni odnosi
postojali ranije između Srbije i Italije mi smo
tažno bili iznenađeni neočekivanim i neobjašnji-
vim držanjem koje je rimska vlada uzela, poma-
žući bečki kabinet.

Poslanik g. Tore ima potpuno pravo kad
kaže da balkanski mir nije samo u interesu Bal-
kana već cijele Evrope. On isto tako ima pravo,
kad veli da su balkanski narodi, pri likvidaciji
rezultata rata protivu Turske, trebali da dođu do
prijateljskih popuštanja, koja me bi povrijedila
njihove životne interese, stvorivši zajedničku snagu
koja bi spriječila svaku evropsku silu da se posluži
jednim narodom protivu drugoga. Srbija ništa bolje
od toga ne bi tražila. Ali ko je onaj koji je one-
mogućio tu slogu, koju smo željeli, koju su željeli
i naši prijatelji s polja i nadali joj se? Ko drugi
do li Austrija pomažući Bugarsku u njenim pre-
tjeranim i upornim zahtjevima, u. njenom - aeu-
mornom snu i: imperijalizma? Poslanik
g. Torre priznaje u svome komentaru da je tre-
balo da Bugarska popusti, zato što je neosporne
da su odredbe, unesene u ugovor o savezu između
Srbije i Bugarske, izmijenjene razvojem i rezal-
tatima rata. I Bugarska bi bila popustljiva da je
Austrija nije jako podstrekavala i gurala. Ponav-
ljamo ono što je srpski političar rekao beograd-
skom dopisniku milanskog lista: što se onemo-
gućilo svakč“popuštanje, što se balkanska sloga
pokvarila, što je došlo do ovog novog tužnog
balkanskog rata, odgovornost leži na Aastriji,
koja, dok je riječima proklamovala pctrebu ravno-
teže među balkanskim državama, u stvari je
željela neravnotežu na punu korist Bugarske i
sebe, i na svu štetu Srbije. Na štetu Srbije i
kao što je u gornjem intervju-u kazano, na štetu
Italije, na štetu njenih političkih i ekonomskih
interesa na Balkanu.

Eto naročito zato za nas politika Italije u
posljednje vrijeme postaje zagonetka. Nesumnjivo
to je bila pogreška. I mi smatramo da već i saina
Italija počinje to da primjećuje. ,Mi ne velimo
— kaže g. 'Torre — da je italijanska, vlada vodila
najbolju politika koja se mogla voditi“. Ove riječi,
kazane od jednog političara kompetentnog i od
autoriteta, kao što je to rimski dopisnik najvećeg
italijanskog lista, čija je umjerenost u izrazima
poznata, imaju svoju jasnu vrijednost,

Mi smo iskreno blagodarni ,Corrieru della
Sera“ što je dao gostoprimstvo iskremoj riječi
našeg zemljaka i g. Tore-u na njegovom jasnom
i lojalnom komentaru u kome vidimo — na stranu
nepravedno zamjeranje zbog neblagodarnosti koja
kod nas nikako ne postoji — naročito vidimo
ponovljenje simpatija, stalne, prema Srbiji, sim-
patije italijanskog naroda i njegovih velikih ljudi
počinjući ed Macinija do danas. Te simpatije, to
treba reći, mi vraćamo Italiji.

Ovo je ono što ostaje i što će dati svoje
plodove. Svo ostalo je prolazno. Mi naročito že-
limo u interesu naše otađbine i Italije, da sko
rašnje bras des sus — bras dessous između rim-
skog i bečkog kabineta bude samo jedan prola-
zan i kratak trenut italianske zvanične politike,

 

$ 110 Opć. Prav.

Između Zemaljskog Odbora i Namje-
sništva došlo je do oštra sukoba u po-
gledu tumačenja ovog paragrafa općin-
skog pravilnika. Povoda je dao raspust
općinskog vijeća u Sućurcu.