uomo IZLAZI SVAKE SUBOTE, svemu CIJENA. JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- BROVNIK I ZA AUSTROUG DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE i- ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :- U DALMACIJI Dubrovnik, 22. avgusta Kakav sistem vlada u Dalmaciji, nije više potrebno: ni spominjati na ovome mjesta. Dok je u Hrvatskoj, pa i u Če- skoj, formalan komesarijat, to kod nas u Dalmaciji nije formalan, ali je faktičan. Što se sve događa po Dalmatinskim gra- dovima, kakav srednjevjekovni policajski režim gospoduje, to naša gg. čitaoci znadu jer svakodnevno čitaju u novinama, čuju i vide, a mnogi i sami iskusuju. Čitava je pokrajina zapućena u odurnu i odvratnu detektivsku mrežu, a detektivi se, skupljeni s koca i konopca, po njoj razmiljiše ko crvi rastočnici. Gmizaju ta- mo, gmizaju ovamo, grizu ovdje, grizu ondje, a mudri državnici postaviše sve i sva na njihove temelje, svu sudbinu našu predadoše u njihove ruke. Autonomnijem se našim vlastima s dana na dan bez- obzirno udara po prstima, a očito i siste- matski povrijeđuje se našu općinsku auto- nomiju, Sabor se nikada ne sastaje, pa* budući se tu ne može čuti riječ narodni- jeh zastupnika, nastoji se na svaki drugi način ugušiti narodnu riječ, Eto cenzure! Sve se plijeni, ako gg. državni odvjetnici i posumnjanju, da se godnosnim stavka- ma“ počinja neki prekršaj. Plijeni se bez nekog kriterija, što je zapljenjeno u Spljetu nije ovdje, ili obrnuto, a imali smo i taj klasični primjer, da je za vrijeme po- sljednje krize bivalo zaplijenjeno u Du- brovniku ono što nije bilo zaplijenjeno u bosanskim listovima u vrijeme opsadnoga stanja i preventivne censure. Kad bi ure- dnici u Dalmaciji pisali i puštali u list i najskrupoloznije se držeći zakona o štampi grdno bi prolazili. Mi moramo da sve muke mučimo, što bismo- izbacili iz ka- kvog članka bečkoga lista, ako ga želimo prenijeti, samo da izbjegnemo crvenoj olovci. Pa nas često, ni u takvim sluča- jevima nikako ne mimoiđe. U najslavenskijoj pokrajini u cijelome slavenstvu, u Dalmaciji, gdje, po pravici, trebao bi imati mjesto u svim uredima samo i isključivo naš jezik, gdje su nas, poslije toliko muke 1 napora, pomalo u- mirili neprirodnom dvojezičnošću, u Dal- maciji, u uredima, neprestano se povri- jeduje i jezična naredba, pa nam se ne- kako na silu hoće nametati i uvlačiti njemštinu. U urede se postavlja za činovnike čak i one ljude koji ne poznavaju našega je- zika, i koji, mješte da ga uče i nauče, više puta prkosno hoće da nam nameću tuđ i nepoznat jezik. A sva viša i naj- viša mjesta, počam od namjesnika pa na niže, zauzimaju većinom stranci. Dokle se ovako misli tjerati, mi ne znamo. Ako nam se sve ovo dariva na temelju infor- macija i denuncija koje s ovih strana pu- tuju put Beča, onda bi bilo potrebno, da dalmatinska vlada stane tome na put, jer nesumnjivo takve informacije idu mimo vlade. A ako vlada to propušta, pa, idući tako i dalje, dođe do te ,spasonosne“ ideje, te formalno ovu našu povrijeđivanu autonomiju obustavi i uvede i formalni komesarijat, onda mi potpisujemo poruku zadarskog Narodnog Ista, koja glasi: . «ako je gosp. namjesnik dobio nalog da stanje u Dalmaciji dovede do toga, da se dade čak i izlike uvedenju komesari- jata, neka znade, da se Dalmacija ni toga ne plaši“. + Uzevši u obzir sadašnje stanje u Dal maciji, sasvim je na mjestu i hvalevrije- dan postupak zastupnika saborske većine u Zadru, na 18, ovoga mjeseca. Njihov postupak odobrava sva Dalmacija i šve stranke, Pravaški zastupnici nijesu, u zadnje vrijeme, običavali da se odazivaju pozivu CRVEMA li Dubrovnik, 23. avgusta 1913. namjesnika na sobet, a ove godine, i ostali zastupnici učinili su to, poslavši g. namjesniku ovo pismo : Vaša Preuzvišenosti ! Obzirom na teške povrjeđe općinske autono- mije, koje u zadnje doba duboko ogorčaše nas i naše sumišljenike u zemlji, te obzirom uopće na politički sistem, koji se u Dalmaciji pod upravom V. P. provađa — potpisani zastupnici naroda, zahvaljujući na uljudnom pozivu na sobet 18 og ovog mjeseca u neugodnom su položaju što se tom pozivu V. P, ne mogu odazvati. S izrazom odličnog poštovanja. Zadar, 16. kolovoza 1913. Vladimir Simić — Juraj Blankini — Dr. Baljak — Rnte Franić — Dr. Mil. Medini — Dr. J. Machiedo. Ovaj postupak zastupnika saborske većine odgovara, nesumnjivo, osjećanjima sve Dalmacije. Atentat na krali. komesara Skerlecza Na kraljev rođendan, kad je činovništvo izla- zilo iz crkve Sv. Marka, bio je počinjen atentat na kr. povjerenika Skerlecza. Jedan je mladić preko kordona stražara opalio na komesara iz re volvera uz poklik: , Živjela Hrvatska! Ovako ću ustrijeliti svakoga, tko dođe da tlači Hrvatsku“. Detonacija hitca izazvala je u crkvi uzbunu, a k atentatoru je odmah priskočio redar Stjepan Pužim, na koga je atentator također naperio sa- mokres, no mije ga mogao ispaliti, jer mu je usli- jed strke, koja je nastala oko njega, ispao samo- kres iz ruke. Tane ranilo je kraljevskog povje- renika na nadlaktici desne ruke, no on je pošao dalje, ne osjećajući, da je ranjen. Istom u pred- vorju opazio je njegov tajnik, da kraljevski po- vjerenik krvari na ruci, te ga na to upozorio. "Tada se je kraljevski povjerenik odvezao u svom automobilu u bolnicu milosrdne braće. — Revol- ver, kojim je izveden atentat, kao i tane, našao je jedan častnik, koji ih je predao policiji. Samo- kres je sistoma Buldog. Kad je općinstvo pred crkvom čolo detona- ciju hitca, počelo se rastrčavati jedni prema gradu da raznesu vijest o dogođaju, a drugi prema cr- kvi, da pobliže vide, što je. Međutim ih je u tom spriječilo redarstvo, koje je ujedno opkolilo za si- gurnost cijelu crkvu. Ta mjera sigurnosti odmah je dignuta, čim se je vidjelo, da je atentator uapšen. Čim je kraljevski povjerenik automobilom stigao u bolnicu milosrdne braće, odveden je u dvoranu za operacije, gdje su mu liječnici kom- primirali ranu, koja je dosta jako krvarila, da tako obustave krv. Prostrijeljena je samo mišica a da kosti i nervi nijesu ozleđeni. Odmah nakon uapšenja odveden je atentator na redarstvo te je odmah bio podvrgnut prvom preslušanju, kojemu prisustvovahu i izaslanici dr- žavnog odvjetništva. Preslušavanjem je ustano- vljeno da se atentator zove Stjepan Doičić, a ro- dio se u Ludbregu 30. kolovoza 1890, Mladić je osrednjeg stasa, plavokos, bez brkova, suhonjava lica, u ponašanju posvema miran, Obućen je u dobro građansko odijelo. Po zanimanju je poko- starski pomoćnik. Već za mladih godina pošao je u Ameriku te je zadnje vrijeme radio u blizini Chicaga. Za vrijeme preslušavanja Stjepan Dojčić uči- nio je najljepši dojam veoma ozbiljnog bistrog i inteligentnog mladića. Već u prvom preslašavanju priznao je Doj- čić odmah svoj čin, iskazavši, da je u Zagreb došao iz Amerike u tvrdoj nakani, da ubije kra- ljevskog povjerenika, ma tko bio. Na čin da se je odlučio uslijed pisanja američkih hrvatskih no- vina o stanju i događajima u Hrvatskoj, Poslije podne nastavljeno je preslušavanje Stjepana Dojčića naročito u smjera da se ispo- stavi je li kod svog čina imao ortaka, Dojčić pri- znaje čin, no niječe da bi glede izvršenja svog čina bio ma i s kim u vezi, Njegovo presluša- vanje trajalo je sve do kasno a večer, Kod pre- slašavanja drži se Dojčić posve mirno te daje ja- sne odgovore. — U svom iskazu navađa Dojčić da je u Zagreb stigao prošli petak, a kako je odsjeo u svratišta ,Zlatna kruna“ u Gajevoj ulici, to je u njegova stanu odma provedena preme- tačina, Kod premetačine nađen je njegov putni kovčeg u kom je uz odijelo i nešto korespondence nađeno i više brojeva američkih hrvatskih novina. Stiepan Dojčić imađe u Zagrebu brata, koji je kuhač kave u ,Narodnoj Kavani“, Odmah na- kon atentata provedena je i kod njega premeta- čina, pa kako je kod toga nađen jedan samokres uapšen je odmah i on predveden na ređarstvo, gdie je preslušan i pridržan u zatvoru. Kr. \pbijibiiišk primio je je mnogo iskaza sau- \ iz Beča i Pešte, a i iz Zagreba. Od hrvatskih izrazili su barumu Skerleczu saučešće dr. Nikola pl. Tomašić, grof Drašković, Vladimir Frank, Ivo Elegović, a u knjigu sažaljenja upi- su svoje ime dr. Aleksander Horvat, Nikolić- inski, Stjepan Radić, Svetislav pl. Gaj, dr. Milan Amruš, dr. Siebenschein i dr. Posjetili su baruna Skerleeza među inima: nadbiskup-koadju- tor dr. Ante Bauer, grof Krdody i dr. Nikola pl. Czernkovich, Od srpsko-hrvatske koalicije pošao je dr. Ivaa Lorković u bolnicu milosrdne braće, da barunu Skerleczu izrazi sažaljenje nad zbivšim se dogo- dajem. Barun Skerlecz nije ga po odredbi liječ- nika mogao primiti kao ni ostale posjetnike, pa je str. Lorković zamolio odj. predstojnika Fod- roczya i tajnika Havlička, da barunu Skerleczu izjave njegovo sažaljenje nad tim događajem. 'To sažaljenje da može izjaviti tim prije, što je u či- tavoj javnosti proizveden dojam, da atentat nije bio uperen proti ličnosti baruna Skerlecza, nego da je barun Skerlecz žrtva nezdravih iznimnih i teških prilika, koje u Hrvatskoj traju već nekoliko godina. U istom smislu izjavio je svoje sažaljenje i dr. Dušan Popović, koji je isto tako došao da posjeti ranjenog kraljevskog povjerenika, a istim tonom piša o alentatu i glasila hrvalsko-srpske koalicije. * * * »Sloboda“ prima iz Zagreba ovu vijest: Na pošti, brzojavu i telefonu provedena je stroga cen- zura. Stanje komesara Skerlecza je opasno ali ne beznadno. Bojati se je da ne nastupe komplika- cije, Opće je zgražanje izazvalo pisanje zagrebač- kih koalicijonih novina (e jasle, jasle, na to oni misle ! Op. ur.), kao što i činjenica, da su Dr. Lorković i Dr. Popović otišli u bolnicu, da u ime koalicije gode i osuđe atentat. ,Sloboda“ dodaj ovu opasku uredništva: ,Pa od "ljudi, koji vi pred sobom samo vladine stolice i izdiša čekajuć čas kad će na vladu, nije se drugome ni nadati“. Srbija i Italija »Odjek“ broj 118. U ,Corriere della Sera“ objavljen je dugačak dopis iz. Beograda od g. Gvelfa Civininia pod na- slovom: ,ltalijanska politika i zamjerke Srbije“. Taj je dopis postao poslije razgovora g. Civini- nia sa jednim srpskim političarem koji je dugo živio u Italiji. ,Srbija, rekao je srpski političar, ne može vise, danas, da gleda u Italiji prijate- ljicu. U svakom akta, u svakom držanju Italije, Srbija je osjeća protivu sebe, čvrsto, nerazumljivo neprijateljsku. Ja ne umijem da mađem smisao italijanske politike. Ja se sjećam kad je Austrija radila da sprječi Srbiji izlazak na Jadransko More, i kada se trudila da uvuče u svoju akciju i Ita. liju, da jo ,,Corriere della Sera“ podržavao naše pravo pišući da akcija Italije ne može da ide uporedo sa austrijskom. Italija bi i danas trebala da ima to na umu: gdje počinju austrijski inte- resi na Balkanu, to prestaju italijanski, oni, može "biti, mogu neki put i da idu paralelno, ali nikada ne mogu da se sretnu. Ako nijeste mogli ništa drugo zbog savezničkih obaveza, mogli ste bar ostati neutralni. Međutim, u ovoj novoj fazi bal- kanskih događaja Italija uzima pretjeranim buga- filstvom, držanje protivu nas, i što je čudnova- tije, protivu same sebe. Mi razumijemo što je Austrija upotrebila sva sredstva da pomogne Bu- garskoj, ali ne razumijemo vaše političare, koji je u tome pomažu. Italija je mogla da učini bar ono što je uradila Njemačka: da ostavi Austriju samu u ovoj njenoj akciji. Ali, danas, Rim i Beč su čvrsto spojeni jedno za drugo. Italija je uvučena u svaki korak koji Austria učini na Balkanu. Austrija ovim radi protivu nas, ali radi i protivu Italije“. že Objavljujući g. Civininijev dopis, iz koga smo donijeli vrlo stegnut gornji izvod ,Corriere della Sera“ donose komentar svoga rimskog dopisnika, uglednog poslanika Andrije Torre. U svome ko- mentaru, g. Torre veli, da je srpski političar ne- pravedan prema Italiji i da je, misleći i govoreći onako kako je učinio, zaboravio nekolike stvari koje je trebao imati na umu, jer bi na taj način bio gladeiniih prema Italiji, kojoj bi mogao biti i blagodaran Italija nije zar ništa učinila za Srbiju?“ pita se g. Torre, ,Da se Italiju drukčije kretala 1908. g. da je dala hez rezerve svoj pristanak na bal- kansku politiku Austrije, zur bi se bečki kabinet odrekao prava koja mu je Berlinski Ugovor da- vao na Novopazarski emi Evo prve stvari koja je Srbija, izgleda, saboravila, U prvoj fazi balkanskog rata kad je Srbija tražila slobodan izlaz na Jadransko More i posjed jadranske obale u sjevernoj Albaniji, zar se u Srbiji misli da ita lijanska vlada nije učinila ništa da pomogne njen zahtjev? Mi možemo da je uvjerimo da je uči- nila mnogo, da je insistirala nebi li odvratila Au- POJEDINI BROJ ZAPADA 20 PHRA. ZAEZSŠAOA 1 1 OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A NIŠTVU LISTA, ZA IZJAVE PIROPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 20 PARA. OGLASI VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uz RA- ZMJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA izlavatl i odgovorni urednik: IVO ARSETE. Godina XKM. — Bre] 34. NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA striju da ne bude tvrdoglava u sprječavanja izla: osjeća naša zemlja nije ništa za nju uči nila. Može biti da Srbi smatraju da bi bilo vrlo može ska vlada vodila najbolju politiku koja se mogla voditi“, ,Neka se, dakle, Srbi sjećaju svega onoga sto je Italija — u stvari njena vlada i njena štampa — uradila za njih“. Rimski dopisnik ,,Corriere della Sera“, ugle- dni poslanik u italijanskom parlamentu, veli, u gore navedenom njegovom komentaru da se u Srbiji zaboravljaju u odnosu ma Italiju nekolike stvari, To ne stoji. Srbija nije ni najmanje nikada zaboravljala koristi koje joj je Italija učinila u prošlosti. Ali juče je juče, i danas je danas. I baš zato što smo se sjećali kako su srdačni odnosi postojali ranije između Srbije i Italije mi smo tažno bili iznenađeni neočekivanim i neobjašnji- vim držanjem koje je rimska vlada uzela, poma- žući bečki kabinet. Poslanik g. Tore ima potpuno pravo kad kaže da balkanski mir nije samo u interesu Bal- kana već cijele Evrope. On isto tako ima pravo, kad veli da su balkanski narodi, pri likvidaciji rezultata rata protivu Turske, trebali da dođu do prijateljskih popuštanja, koja me bi povrijedila njihove životne interese, stvorivši zajedničku snagu koja bi spriječila svaku evropsku silu da se posluži jednim narodom protivu drugoga. Srbija ništa bolje od toga ne bi tražila. Ali ko je onaj koji je one- mogućio tu slogu, koju smo željeli, koju su željeli i naši prijatelji s polja i nadali joj se? Ko drugi do li Austrija pomažući Bugarsku u njenim pre- tjeranim i upornim zahtjevima, u. njenom - aeu- mornom snu i: imperijalizma? Poslanik g. Torre priznaje u svome komentaru da je tre- balo da Bugarska popusti, zato što je neosporne da su odredbe, unesene u ugovor o savezu između Srbije i Bugarske, izmijenjene razvojem i rezal- tatima rata. I Bugarska bi bila popustljiva da je Austrija nije jako podstrekavala i gurala. Ponav- ljamo ono što je srpski političar rekao beograd- skom dopisniku milanskog lista: što se onemo- gućilo svakč“popuštanje, što se balkanska sloga pokvarila, što je došlo do ovog novog tužnog balkanskog rata, odgovornost leži na Aastriji, koja, dok je riječima proklamovala pctrebu ravno- teže među balkanskim državama, u stvari je željela neravnotežu na punu korist Bugarske i sebe, i na svu štetu Srbije. Na štetu Srbije i kao što je u gornjem intervju-u kazano, na štetu Italije, na štetu njenih političkih i ekonomskih interesa na Balkanu. Eto naročito zato za nas politika Italije u posljednje vrijeme postaje zagonetka. Nesumnjivo to je bila pogreška. I mi smatramo da već i saina Italija počinje to da primjećuje. ,Mi ne velimo — kaže g. 'Torre — da je italijanska, vlada vodila najbolju politika koja se mogla voditi“. Ove riječi, kazane od jednog političara kompetentnog i od autoriteta, kao što je to rimski dopisnik najvećeg italijanskog lista, čija je umjerenost u izrazima poznata, imaju svoju jasnu vrijednost, Mi smo iskreno blagodarni ,Corrieru della Sera“ što je dao gostoprimstvo iskremoj riječi našeg zemljaka i g. Tore-u na njegovom jasnom i lojalnom komentaru u kome vidimo — na stranu nepravedno zamjeranje zbog neblagodarnosti koja kod nas nikako ne postoji — naročito vidimo ponovljenje simpatija, stalne, prema Srbiji, sim- patije italijanskog naroda i njegovih velikih ljudi počinjući ed Macinija do danas. Te simpatije, to treba reći, mi vraćamo Italiji. Ovo je ono što ostaje i što će dati svoje plodove. Svo ostalo je prolazno. Mi naročito že- limo u interesu naše otađbine i Italije, da sko rašnje bras des sus — bras dessous između rim- skog i bečkog kabineta bude samo jedan prola- zan i kratak trenut italianske zvanične politike, $ 110 Opć. Prav. Između Zemaljskog Odbora i Namje- sništva došlo je do oštra sukoba u po- gledu tumačenja ovog paragrafa općin- skog pravilnika. Povoda je dao raspust općinskog vijeća u Sućurcu.