Gomma (ZLAZI SVAKE SUBOTE. GuaGa OCIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU. BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE i< ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :- Komesarijat baruna SKerlecza (Od ugledne osobe izvan uredništva). Kad promatramo sadanje prilike u Hrvatskoj i nehotice nam padaju na pa- met dogođaji u Ugarskoj, koji se odigraše pod konac Fejervaryevog režima i kašnje za njegovog nasljednika Wekerlea, Tada se (pod konac godme 1904.) sdružiše madžarske oporbene stranke u koaliciju, koja je imala da sruši nasilni režim grofa Stjepana Tisze. Odniješe sjaj- nu pobjedu. Nastade u Pešti i Beču doba eksperimenata s Madžarima. Provodile se dugotrajne konfereticije, koje su svršile sa glasovitom ,5 — minuta audiencijom“ vođa madžarske koalicije u Beču septem- bra 1905., u kojoj su vođe dobili nevje- rojatno hladan tuš, Došao je zatim režim Fejervary-Kri- stoffy sa raspustom parlamenta, koji je izveo kraljevski komesar Niyry preko pu- kovnika Fabriciusa, Madžarska koalicija se prepala pred borbom i sklopila april- ski pakt 1906. i stupila sa Wekerleom na čelu na vladu. Wekerle je onda odi- grao svoju. Rastočio je madžarsku koali- ciju, pripravio je put Khuenovim izbori- ma i madžarsku koaliciju poslije niti pu- nih deset godina tuče opet onaj isti ne- smiljeni Stjepan Tisza. I sada imamo u Madžarskoj ono isto, što imamo u Hr- vatskoj — jedan brutalni režim, koji guši sve što je slobodno 1 neodvisno s raz- likom, da ovaj režim u Hrvatskoj pro- vodi kraljevski komesar, a u Madžarskoj ga provodi ,većina“ naroda, raprezento- vana u Tisza-Khuenovoj stranci narodnog rada. To je bila želja Beča i mora se priznati, da ju je sjajno postigao. A što hoće Beč, da postigne u Hr- vatskoj? Zar može biti o tome dvojbe, poslije svega onoga, što se dogodilo? Ako ćemo biti naivni, pa željezničarsku pragmatiku pripisati jedino Madžarima, komu ćemo upisati u grijeh veleizdajni- čki proces u Zagrebu, Friedjungovu par- nicu u Beču, pa režime Rauchov, Toma- šićev i Cuvajev? A pogledajmo i ostale zemlje, u kojima žive naš narod! Eto naše Dalmacije, u koju nagnaše krdo raz- nih sumnjivih individua, da vrše ono, što vrše. A Bosna ponosna i kršna zemlja Hercegova, kojima dadoše laži-ustav, da i taj puste djelovati jedino onda, kada je njima u prilog! Što hoće Beč da učini od naroda našega? Da li je potreban od- govor na ovo pitanje? Ima li čovjeka, koji nije o tome još ni danas na čistu? Poslije nasilnog Raucha poslaše 'To- mašića, da pomoću pakta upregne naš narod u kola bečke politike. "Tomašić nije potpuno uspio. Tada nam kao uskrsno jaje prošle godine osvane još nasilniji re- žim — komesarijat Cuvajev. Zar da ov- dje spominjemo te jade. A ne, ta rana i odviše krvari, a da bi osjetili petrebu sjećati narod na nju, da ga još više za- boli. Ta ni Cuvaj nije postigao svrhu. Došlo se već sa nasilnim sredstvima do kraja. Što je Beču sada preostalo? Preostalo je još jedino to, da kuša dru- gim načinom, bez sile, postići svrhu, za kojom ide. 1 poslan je barun Skerlecz, koji nastoji lijepim gestama, još ljepšim riječima, zamamnim obećanjima, da za- vede narod ili bolje njegove raprezentante da ih tako žedne preko vode narene u tor politike, koja ima jedinu svrhu, da naš narod i nadalje bude robom u vla- stitoj kući. I, ajmeh, barun Skerlecz po- činje, da uspjeva, koalicija ga već pro- glasila ,homo regius“, dakle čovjekom, s kojim je dužnost raditi. Ido k njemu na konferencije, stavlja mu predloge - promislite predloge, koje je on pripravan prihvatiti. Kakovi 'ouda ti mo- raju biti, kad ih prihvaća emisar nama pogubne politike!? I poslije sve one gi- CRVENA Dubrovnik, 13. septembra 1913. gantske borbe započete za željezničarsku pragmatikn, naši vođe smalaksaše u borbi i idu u zagrljaj jednome komesaru da- vajući placet politici uništenja naroda našega. Nemojmo se varati! Beč se ne može promijeniti. Njega bi tek — i to je pi- tanje — mogla da narene na promjenu njegove politike prama nama tek jedna katastrofa. Ante je Starčević jednom u hrvatskom saboru rekao o Austriji ovo: »Austrija je despocija, a despocije se ne popravljaju, nego propadaju“. Da ovo držimo na pameti i prama tomu praktično udesimo svoju politiku, bili bismo pošteđeni od mnogo razočara- nja, vjerolomstava i svega onoga, što od podržavatelja sistema danomice doživlju- jemo. Masaryk je jednom u parlamentu kazao, da treba tako postupati, da se ova politika mjerodavnih faktora dovede ad apsurdum. Da, naš poklič treba da bude u duhu Masaryka: ad apsur- dum! Treba voditi politiku nepomirljive, ustrajne, a naravno ponadasve vješte opozicije, koja pravi smetnju tako, da čitava državna mašinerija mora da zapne. I kada sve zapne, da ne može naprijed, mogu jedino tada doći promjene, koje bi radikalno izmijenile sistem na našu ko- rist. A paktima sa raznim komesarima bogme do toga se ne dolazi. Mi nećemo koaliciji pripisati malam fidem, ali je re- zultat jedan te isti, Hoće li bečku poli- tika eksploatisanja našega naroda provo- diti Skerlecz sa koalicijom ili Rauch sa frankovcima u stvari je svejedno, jedino u stranačkom pogledu može biti razlika. A duboko smo pali, kada samo o tome vode računa naše stranke. Zar nam ne dadoše poleta za veće podvige pobjede oružja slobodnog dijela našega naroda? Pri zaključku ćemo podsjetiti na je- dan slučaj, koji bengalskom vatrom osvje- tljuje bečku politika prama nama Sla- venima u monarhiji, i koja je živom po- tvrdom naših gornjih razlaganja. U ne- djelju je priređen redoviti obični kon- cerat u hotelu Odak na Pločama. Obzi- rom na braću Čehe program je bio sa- stavljen od samih slavenskih komada. I vojništvu bje zabranjeno doći na konce- rat! Treba li komentara!? I kada je jav- no mnijenje preko naših novina ustalo, da kritikuje tu anomaliju — a ne anomaliju, to je nešto više, mnogo više — našao se naš čovjek u odori čuvara zakona, da zeguši i taj glas kritike, kao da nam je htio doviknuti: Ne samo oni, nego i mi svi, koji smo bilo kako u svezi s njima moramo zajednički da radimo, kako ćemo prigušiti sve, što je slavensko, a nadasve jugoslavensko u ovoj monarhiji. Poslije ovoga trčimo mi komesarima u susret s predlozima, i stvarajmo pakte, pa ćemo daleko doći!! Koliko još fali, pa da sami sebi ne zaviknemo onu: mun- dus vult decipi, ergo decipiatur. Posmatrač sa strane. Privilegovana provokacija. Dubrovnik, 12. septembra. Danas i sutra održavaće se u Za- dru sveopći kongres talijanskog gljaštva. U kratko rečeno, to se može nazvati i okarakterisati sa same dvije ri- ječi: privilegovanom provokacijom. Za- darski Talijani spremili su se da taj dan svečano proslave, pa da ne izgube svoj kulturni običaj, razumije se da će nas i vrijeđati. Talijanski đaci iz Dalmacije svake godine priređuju u Zadru svoj kon- gros, proti kome mi nijesmo imali nikada ništa, ali protiv ovoga ovogodišnjega kon- grosa mi moramo podignuti svoju prote- *snu riječ. Ovaj kongres zahvata veći obim i ima veče značenje nego li obični sva- k išnji. Tu će doći talijanski zastu- pni na parlamentu. Veće značenje kon- | sastoji se baš u tome što su iza- . Zašto Zadar? — Zašto gla- ii olja, u kojoj od preko 600.000 stanovnika, jedva ima 15.000 Talijana? Četnu glavni grad najslavenskije pokra-, i jine? I to “upravo danas, kad talijanska a triumfira u svome djelovanju pro- tiv naše balkanske braće i protiv nas! 'Taj se kongres održava u glavnom gradu so u kojoj živu samo Hrvati i Srbi, i #6 upravo danas kad talijanska politika svim mogućim intrigama, da ne dođe do bliže unije između Srbije i Crne Gore, gdje živu naša braća, naša krv, naše ime? ? Nije li to provokacija? Privilegovana pro- vokacija? — Kad protestujemo protiv te provokacije, govorimo iz duše svega pu- čanstva Dalmacije. Aneksija Nove Srbije — Proglas Kralja Petra — Službene Srpske Novine donose ovaj kraljev proglas : Srpskom narodu. Poslije dva rata, koji skoro godinu dana pre- kidoše vaše poslove i vaše napredovanje, nastao je blagodatni mir. U oba ta rata naša je vojska sjajno vršila povjerene joj zadatke. U prvom ratu s Turskom samo za mjesec dana ona je donijela slobodu cijeloj Srbiji i znatnom dijelu Maćedonije. Docnije na jednoj strani pregazila je Arbaniju, izašla pobjedonosno na Jadraasko More i zagrlila se s junačkom crnogorskom vojskom a na dru- goi strani pomogla Bugarima da osvoje prvu tur- sku prijestonicu u Evropi, Jedrene. Ali to još ne donese Srbiji ni stečene ratne plodove ni prave- dno očekivani mir. Ona je bila prinuđena odlu- kama velesila na londonskoj konferenciji da se odreče svoje najznačajnije tekovine: da se povuče s Jadranskog Mora i Arbanije da vidi čak okr njene i same zapadne granice Stare Srbije. Bugari, naši saveznici, ne samo što nam tom prilikom ne pomogoše nego osporiše većinu ze- malja, koje je srpsku vojska sama oslobodila u južnoj Staroj Srbiji i Maćedoniji. Oni tim poku- šaše presjeći vezu sa našim saveznicima Grcima i tako da nas odbiju od Egejskog Mora, usljed čega bi položaj Srbije postao još teži i zavisniji nego ranije. Da sve to postignu, Bugari se ne zadovoljiše mirnim putevima. Oni pripremiše oru- žan napad, koji je srpska vojska u velikoj bitci na Bregalnici sjajno odbila. Naši junaci zatim u nizu srećnih bojeva za- jedno s bratskom Crnogorskom vojskom i savez- nom Grčkom suzbiše neprijatelja do starih nje- govih državnih granica pa počeše i preko njih prelaziti, U tom trenutku učinila je odlučan ko- i u korist održanja poremećene ravnoteže i mira na Balkanu vlada njegovog veličanstva ru- munjskog kralja Karola. Mir je zaključen i potpisan u Bukureštu 28. jula 1913. Prema tome ja ovim proglašavam prisa- jedinjenje kraljevini Srbiji svih osvojenih oblasti u granicama koja su određene: prema kraljevini Bugarskoj_ugovorom mira zaključenom u Buku- reštu, prema Grčkoj srpsko-grčkim sporazumom, prema Arbaniji privremenom demarkacijonom li- nijom saobrazno riješenjima ambasadorske konfe- rencije u Londonu, dokle naročita međunarodna komisija ne bude izvršila i konačno razgraničenje. Prema kraljevini Crnoj Gori za sada demarkaci- jonom linijom vajeo sma do konačnog raz: graničenja, prema_Bo sni i Hercegovini dosadaš- njom. . Doklo so zakonskim putom i uprava novih grienjedinjenih oblasti ne utvrdi, nji- ma će se upravljati prema mojim uredbama kao i prema riješenjima moje vlade o primjenjivanju pojedinih postojećih zakona u njihovom uvođenju u život u novooslobođenim krajevima. Zahvalju- jući viteškom pregnuću, nesalomljivom junaštvu i nepokolebivoj istrajnosti svih učesnika u minu- lim slavnim događajima sad je naša mila otadž- bina mnogo prostranija, moćnija i nesravnjeno uglednija. Moja će briga biti, da u mjoj život svakog građanina bude srećniji i napredniji, a posebice se moramo starati da i sva naša braća “a novim krajevima bez razlike vjere i porijekla badu u svakom pogleda zadovoljna, prosvjećena i zakriljena pravdom i i bezbijednošću, koje će im VATSKA Izdavatelji odgovorni urednik: IVO ARSETE. Godina XXIII. — Broj 37. POJEDINI BROJ) ZAPADA 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREĐNIŠTVU LISTA, ZA IZJAVE PIROPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA ZMJ POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA sve tragove dugoga robovanja ne samo u n Ristovca do Jadrana, Soluna i na polju mirnoga rada ubrzo či rastao svojim velikim kulturnim zadacima. On će svojim radom posvjedočiti, da je dostojan visine, na koju ga ratna sreća iznijela. Ja se sada više nego ikad: ponosim što sam i sin i kralj takome narodu i molim Svemogućega da mu nikad ne uskrati svoju milost i zaštitu. Živio moj mili i viteški srpski narod! Petar, s. r. (Slijede potpisi ministara). Dva klerikalna lista na Indeksu Poslije srpanjskih izbora u Gorici, kod kojih je nova klerikalna stranka Šušteršićeva bila po- ražena, izdao je gorički nadbiskup dr. Sedej slaž- beni proglas, kojim se proklinju dva gorička sta- roklerikalna tjednika ,Gorica“ i , Primorski list“, te se katolicima zabranjuje čitanje ovih novina. Oba staro-klerikalna tjednika pogriješiše u tomu, što nijesu za vrijeme izbora podupirali kandidate d.1a Šušteršića već kandidate d.ra Gregorčića, za- tim jer su — kad je došlo do izbora — preporučili liberalne kandidate proti novoklerika- lima. Zanimljivo je, kako upuzoruje ,,Siidslav. Rundsch.“ to, da je glavnim urednikom ovih tjed- nika, zabranjenih po nadbiskupu Sedeju — pro- fesor teologije ma goričkom seminariju dr. A. Gregorčić, vođa staroklerikalne stranke u Gorici. Ubogi gorički klerikalei ne će sada znati, tko je bolji katolik: nadbiskup dr. Sedej, profesor bo- goslovije dr. Gregorčić, ili na posljetku ljubljan- ski dr. Susteršić. Jesu li ga mudri, jesu! Plemeniti grof Thurn de Valsassina kao da je učinio krupnu koju u Petrogradu. Valja ga zamijeniti. »N. F. Presse“ u znoju svoje židovske gu- bice trudi se ne bi li dokazala, da izmeđ Austro- Ugarske i Rusije nema razloga razdoru, a i ostali krivonosići službouljudno za njom kasaju, Jedan je glas u monarhiji: treba s Rusijom u dobre itd. E pa dobro, koga će monarhija da pošalje tamo na Nevu? Ma, razumije se, Madžara i to ne kojega god, već čistokrvnog magnata, grofa Szip4ry. Valja reć pravo, taj je gospodar kao stvoren da ga se na Nevi primi raširenih ruka .. .. Idemo da vi- dimo. * o * * Eto prošlo to blaženo Kumanovo, jirogutalo se valaj gorkih zalogaja sve čekajuć onog gjavli. : jeg Zekki-pašu (kojega nije Pressin stručnjak opa- zio kako je ono od straha pred Srbima zatrčao se sve do sinjeg Jadrana); prošla i ona bože pro- sti prokleta Bregalnica pa se moralo i tu koješta da proguta a u malo ne zapelo u grlu — ... tvrda kost .... Nu, Bogu šućur, cosa fatta capo a, valja se nekako i sa tom Srbijom nago- diti . ... jednom riječi da nas dobro razumiju valja ošlviti gute Miene zum biigen Spicl. Sve će dobro biti, samo valja da se nađe pravi čovjek. Čovjek što se reče od oka, zgodan, nekompromitiran, simpatičan, koncilijantan. Listaj, listaj 6 su se boga mi ma pravoga namjerili — kao pametni ljudi. Pa da, grof Forghch in persona — ta to nije, znate onaj Forgach, kojega je Masarykova metla izmela iz Beograda. To Mi mudrac od Friedjungovih ,dokumenata“, te nije protek- tor Vasića, mi prijatelj Nastića. Ne, to je: ein hervorragender Balkankenner. Pa, da nijesu mudri! Na pravom putu O prilikama u Hrvatskoj bečka Zeit donosi veoma interesantan članak, u kojem ovo piše ; T žica donosi iz Hrvatske vijest, koja bi bila i odviše poštena, a da bi je mogli primiti za gotov novac. Baron Škrlec. kažu da je ne