mome (ZLAZI SVAKE SUBOTE. GuaGs

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU-
BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO-
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNAT12.— KO NE VRATI LIST KAD MU
PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED
BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE
- ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :-

#4 Dubrovnik, 17. oktobra.

Dotaknućemo se pitanja koje nije od
male važnosti po narodno jedinstvo, Ne-
ćemo ga na dugo i široko tretirati, već
ga zabilježiti i iznijeti jedan naš prijedlog,
koji je, mislimo, sasvim umjesan, & bilo
bi najzad krajnje vrijeme da ga se usvoji,
jer su svi razlozi za nj. To je pitanje pi-
sanja, jednog zajedničkog pisanja kod
svih novina, prema našem književnom
jeziku.

Kod nes izlaze ankete o jeziku, obje-
lodanjuju se odgovori na njih, , odgovori
svakakvi: i valjani i nevaljani, a mi, hr-
vatski novinari, pišemo kako je koga vo-
lja i kško kada, Jedan je jezik Hrvata
i Srba. Imamo i književni jezik, ma da
nije još postigao potrebnu i zahtjevanu
jednakost i jednoličnost; ali ga imamo,
i tu je. Bilo da je taj naš književni jezik
na temelju južnog, našeg govora, bilo na
osnovi istočnog govora, koji će, kako iz-
gleda, jednom prevladati i postati zajed-
ničkim, jednim te istim književnim jezi-
kom; bilo kako bilo, fakt je da se naš
književni jezik i jednog i drugog govora,
u književnosti izražava samo fonetikom.
U tome smo postigli jedinstvo. Krivo je
mišljenje, da mi novinari možemo pisati
kako mu drago i uvrštavati sastavke kako
ih ko napiše. Naše novine moraju pisati
književnim jezikom, i to, ako ne ni s čega
drugog, a ono s jednog sasma jednosta-
vnog razloga, što svijet čita novine, Iz-
među mnogo i mnogo naših zadataka ne-
sumnjivo je na prvome mjestu onaj, da
čitalačkoj publici davamo nešto dobro,
ispravno i lijepo. Mi smo/dužni da publici
davamo nešto dobro, ispravno i lijepo. Mi
smo dužni da publici pružamo sastavke
napisane lijepim i ispravnim jezikom i
da ona od nas mocže nešto naučiti.

Mi imamo u rukama sredstvo, najbo-
lje i najzgodnije sredstvo, da širimo lje-
potu jezika i da taj naš jezik svijet is-
pravno nauči u svakome pogledu.

Više smo se puta namjerili na sluča-
jeve, koji nas mnogo u čemu mogu po-
nukati, da budemo milostivi prema čita-
lačkom svijetu, Jednom nas je jedan se-
ljak iz okoline pitao, kako će pisati ri-

ječ općina. U školi su me, reče nam, učili

da pišem općina, u nekim sam novinama
čitao redovno obćina, u nekim opet ob-
čina(!), dok u nekojim opet onako kako
sam u školi učio. Kažite mi, molim Vas,
ko ima pravo: ili učitelj, ili ova odnosno
ona novina, i recite mi, kako se to ima
pisati.

Mi smo odgovorili, naravno, kako
treba pisati, ali, to će biti čestitom  se-
ljaku dotle vrijedilo, dok mu nije kakav
,etimolog“ kazao drukčije, a da smo mu
tumačili što je fonetika, što etimologija,
to mu nesumnjivo ne bi ništa koristilo,
niti bi on poslije toga tumačenja bio na
čistu kako da piše. Takih primjera je
bezbroj i posvuda.

Sve srpske novine pišu fonetikom,
veći dio hrvatskih piše takođe fonetički,
dočim jedan dio hoće da piše etimološki,
Taj dio je mnogo i mnogo kriv, da kod
nas malo ko zna kojim će načinom pisati,
Kad naš književni jezik ima fonetičko
pisanje, zašto ne bi tako pisale sve naše
novine? Razloga mi ne možemo naći, a
i kad bi ga bilo, trebalo bi etimologijom
ipak za vazda prekinuti, jer njen utjecaj
smeta jednostavnosti pisanja našega je-
zika. Za etimologiju nema razloga ni
praktičnih ni teoretskih. Zašto je onda
upotrebljuju? — To je neki konservati-
vizam, koji je skroz besmislen pored toga
što je štetan. Kad ne dopuštamo našim
seljacima da budu konservativni u upo-
trebljavanju alata u polju i privrednom
radu, još manje smijemo mi koji širimo
prosvjetu sebi dopustiti dr budemo tako

Dubrovnik, 18. oktobra 1913.

konservativni u  upotrebljavanju svojih
alata u našem prosvjetnom radu. Kad
smo složni u tome da seljaku doviknemo :
nije ti, brate, dobra da moraš raditi kako
ti je i djed radio, jer ti je manje korisno,
onda moramo biti složni da i sebi dovi-
knemo: ostavimo kako su naši stari pi-
sali, jer to danas škodi jednoličnosti knji-
ževnoga jezika, koja je stala mnogo truda
naše kulturne radenike da je bar prete-
žno izvojuju. Kad prisiljujemo zemljorad-
nika da ne drži u amanet alate koje mu
stari ostaviše, prisilimo i sebe da ne dr-
žimo u amanetu onako pisanje, kakvo je
upotrebljavao izvjesni velikan koji je bio
protivan ,novotarijama“ u pisanju.
Prekinimo, dakle, sa etimologijom, i
pišimo onako kako je u književnosti usvo-
jeno. Vrijeme je više, da i sa tim bude-
mo na čistu. Ne pobrkavajmo barem poj-
move narodu kako će da piše, a kako
ne. Složimo se i u tome, jer je ta sloga
korisna i blagodjelateljna, jer če i to biti
jedan mali korak narodnom jedinstvu.

 

Slet u Dubrovniku

Naš je grad prošle nedjelje imao rijetku sreću
da primi i dočeka prvi srpski sokolski slet Župe
na Primorju. Ovome sleta prisustvovalo je mnogo
hrvatskih Sokolova sa svojim barjacima. Taj dan
ostaće nam duboko u srcu usađen, jer je ovaj
slet imao u sebi nešto velika, neprocijeniva : 12.
oktobra je bio dan narodne slave, veličanstvena
manifestacija Hrvatskog i Srpskog Sokolstva na
našem Primorju.

Kao da se je i«sama priroda veselila i ra-
dovala nad ovim triumfom narodnog jedinstva.
Dan je bio tih i vedar, da se bolje vrijeme nije
moglo zaželjeti. Općina je iskitila Placu narodnim
zastavama i postavila ,standale“ koji se meću
samo na dan svečanosti Sv. Vlaha. Sva društva
se odjeauše u svečana odijela, iskitivši se naro-
dnim trobojkama. Brsalje su plivale u trobojni-
capa i lovorici, tamo gdje će na večer da bude
zabava, a na Benićevu polju viju se narodne
zastave, isprepleteni su lovorovi nakiti, na, ulazu
veliki natpis Zdravo! Dobro nam došli! u okviru
lovor vijenaca. Unutrima su namještene sprave
za vježbe naših vitezova, primorskih sokolova,
pa tribuna za predstavnike vlasti i društava, sje-
dala za publiku i gledaoce.

U 7 sati u jutro Dubrovačka Građanska
Muzika obašla je gradom udarajući vesele narodne
marševe i tim objavila početak narodne sveča-
nosti. U 7'/, sati okupiše se u prostorijama Du-
šana Silnoga braća Dašanovci i braća Srpski So-
koli, predstavnici sokolova iz Bosne i Hercegovine
koji stigoše u Dubrovnik u subotu u večer. Pred-
vođeni građanskom muzikom prihvatiše bratski
Hrvatski Soko, da svi skupa dočekaju braću go-
stove. U 8 sati stigao je u gradsku luku paro-
brod Makarska“, pun Sokolova Tu je Hrvojina
Župa: spljetski Soko sa barjakom i muzikom,
predstavnici Župe Krešimirove i Bana Paližne,
Hrvatski Korčulanski Soko sa barjakom, i ostala
sokolska predstavništva. Dok je parobrod pristao,
braća se srdačno pozdravljaju, muzike sviraju
narodne marševe, kliču braća braći. Predsjednik
Dušana Silnoga, g. Dr. Mato Gracić, pozdravio
je braću Sokolove lijepim riječima i iskrenom
dobrodošlicom. Sa ,Lokrumom“ je stigao pred-
stavnik i podstarcsta Hrvatskog Sokolskog Saveza,
G. Dr. Gajo Bulat. Sokolovi pozdravljaju ga, a
muzika svira himnu. Međuto su stigla braća
Bokelji, svi hrvatski i srpski Sokoli iz Boke.
Njima je na čela g. Komnenović, starješina Srp-
ske Sokolske Župe.

Svečana je povorka započela u 10%, sati
ovim redom: 1, Dubrovačka Gragjanska Muzika.
2. Sokolske zastave. 3. Starješinstva žapa i dra-
štava. 4. Hrvatski Sokoli. 5. Sokolski pomladak
»Dušana Silaog“, 6. Svi Srpski Sokoli redom.
7. ,Dušan Silni“ iz Dubrovnika. Povorka je kre-
nula Placom, ulicom ,Između Bačvara“ do pred
Općinu i tu se je zaustavila. Putem je bila po-
zdravljana od naroda klicanjem i pljeskanjem.
Izaslanstva Župa odoše da pozdrave općinu, &
muzika svira Lijepa naša i Pred prsi! Barjaci
se dižu, i povorka kreće opet Placom na Pile,
pa sve do vježbališto na Gruškom polja. U
povorci sviraju sve tri muzike : dubrovačka, er-
cagnovska i solinska. Na vježbališta je bio razlaz,
pa zatim pokusne vježbe vježbača.

Na 1% sat po podne bio je sastanak starje-
šinstva Župa i društava u prostorijama našeg
Sokola. Na sastanku, koji je bio održan u svrhu
međusobnog uposnavanja, izmjenjeno je bilo ne-

Izdavatelj | odgovorni

 

toga dana slavio svoju pedesetgodišnjicu.

_ U 2, sata bio je opći nastup svih Sokolova
na gruškom polju.

Narod vrvi na vježbalište. Kočije, tramwayi
prepuni. Na vježbališta sve puno. Na glavnoj
tribuni su bila zastupstva. Općinu su zastupali
sam načelnik u sokolskom odijela, G. Dr. Melko
Čingrija i podnačelnik g. Dr. Antun Pogliesi.
Prisustvovao je kotar. poglavar, savjetnik Dr.
Renkin, sa pol. komesarom g. Čurlicom, kao
predstavnici polit. vlasti. Zatim predstavnici ra-
'unih &ruštava i-korporacija. , _,

Raspored je vježaba bio raznoličan i lijep.
Vježbe su ispale vrlo dobro, i vježbači su svakog
puta bili nagrađeni od publike. Vježbe su se
vršile uz pratnju Dubrovačke Građanske Muzike.

Na Brsaljama je priređena javna zabava. Br-
salje su bile prepune. Zabava je bila živa i ve-
sela kao nikada, a muzike su na izmjenice svirale.

U 9 sati bio je nastup svih Sokola. Na Br-
saljama, svi sakupljeni, uređeni i u redove uvr-
stani, uz sviranje svih triju muzika i sa bengal-
skom vatrom osvijetljeni, praćeni neizmjernom
masom naroda, krenuše braća Sokolovi, pjevajući
rodoljubne pjesme, preko svečano rasvijetljene
Place, do u gradsku luka.

Rastanak je bio dirljiv. Pjevaju se rodoljubne
pjesme, narod kliče i pozdravlja, maše rupcima,
lepršaju berjaci, bacaju se vatrometi, muzike svi-
raju, parobrodi žvižde, i mila se braća ukrcavaju
na parobrode. Težak je bio rastanak, ali odušev-
ljen, veličanstven i sjajan. Parobrodi su odlazili,
a oduševljenom pozdravljanju teško se došlo kraja.
Zatim naš Soko i Dušanovci krenuli su Placom
do na Pile da isprate bratski 'Trebinjski Soko.
Iza toga povratio se je Dušan Silni s muzikom
u grad da otprati do Sokolane bratski Soko. Uz
udaranje muzike i pozdrav barjaka braća se ra-
stadoše željom, da se opet prvom prigodom nađu
zajedno rame uz rame. — Ovim je svršio taj
rijetki i svečani dan, koji je svakome ostao u
najljepšoj uspomeni. Slet su brzojavno pozdravili
mnogi Sokolovi, starješine i sokolska društva.

 

Čim se tješe

Neki zasukani (a nije trudno znati koji su)
tješe se što je prilikom župskog srpskog sleta na
Primorju bilo nešto više Hrvata nego li Srba so-
kolota. Čudnovato, ti vječni duševni slijepci ne
uviđaju, da baš ta okolnost (ako je u ostalom ta-
čna, jer nama nije ni na um palo da ih pojedince
a rastavljeno pobrojimo !) dokazuje koliko je uz-
napredovala naša zdrava ideja sjedinjenja svih
narodnih sila protiv zajedničkoga dušmanina —
a koliko je nazadovala mračnjačka rana eksklo-
zivizma.

Pa da, u ovom našem premilom Dubrovniku,
koji je bio žalosnim svjedokom bratskoj dugogo-
dišnjoj svađi, u ovom Dubrovnika, gdje su se
negda srpski ,čibukaši“ i hrvatski sokolaši prije-
kim okom gledali i u malo u koštac ne uhvatili,
onomadne smo bili svi svjedoci divnom prizoru,
kako se bosanski Srbin i dalmatinski Hrvat ne-
prisiljeno, spontano, oduševljeno hvataju u jedno
kolo kao prava braća — vidjeli smo; kako se
ponosna srpska čelenka i gordo hrvatsko pero
skladno izmiješani ljupko spajaja — vidjeli smo,
kako se obje naše jednako mile i jednako slavne
trobojnice grle na sumcu nove vjere i prave
ljubavi.

Pa ko da pita pri tome, koliko li je bilo jed-
nih a koliko dragih, kade su nam i jedni i drugi
jednako dragi i kada su jednake nade, te ih osvi-
ješteni naš narod polaže u jedne kao i u druge.

Ako je nekim doista potrebe utjehe, što se
braća više ne kolju, ako im je žao gledati kako
se je zajednički dušmanin zabrinuo videć nas na-
pokon sležne protiv njega, ako je nekim sinovima
tmine ba kakova melema, neka uzmu u ruke
i dobro pročitaju zlatnu poruku srpsko hrvatske
pacionalistične omladine iz Sarajeva, kojega ne
okuži ni štadlerovski bezumni prozelitizam niti
ludi ekskluzivizam nekih bosanskih Srba. Hvala
sarajevskoj ujedinjenoj omladini !

 

Sokolstvo
Javne vježba na prvom oletu srpoke Župa na
Primorju u Dubrovniku.

Od jednog brata Sokola vješbača primamo
ovo nekoliko redaka o javnoj vježbi od prošle
nedjelje, te ih vrlo rado uvršćajemo.

Ovom prilikom napominjemo, da će naš list
vrlo rado, pod ovum rubrikom, primati i donositi
vijesti, izvješća, bilješke, članke, pa i raspravo o

urednik: IVO ARSETE. Godina XXMI. — Broj 42. NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE

POJEDINI BROJ ZAPAĐA 20 PRRA.

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A
DOPISI LISTA, ZA IZJAVE
PIROPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA

POPUST. NEFRANKIRANA PISMA
VRAĆA

testno € ost
poreda. Tim više, jer će i »Hrv. Sokol“-list iz

+ MI ' . wr sato

vama, vidjesmo 3 odjela suo župnih
društava. Vježbe gostiju sastojahu u vježbama na
isoki

spravama: preča-ruče, dvaju
odjela Spljetskog i Dubrovačkog Hrvatskog Sokola
sa j izmjenom. Gundulićeva Župa imala je

jednom
natopi u prosim vježbama, sli Hercognovsi

nama na 14 preči, jer je gostima bilo

samo *, sata vremena pri javnoj vježbi. Žao:
je, da ne vidjesmo župni muški pomladsk, dok
je muški pomladak ,,Dušana Silnog“ na sveopće
zadovoljstvo izvrsno odvježbao svoje dvije tačke,

osobito vježbe sabijama uz pjevanje, je sva
koga zadivio, jer poslije prostih vježba župnog
članstva opaismo, da bi vježbe lema ss više

dobro.

Skupni župni nastup bijaše u prostim vjež-
bama (srpskih Sokolova na I. Sveslavenskom sletu
u Pragu 1912.) — Izvedba nastupa i odlaska sa
vježbališta kao i četiriju sastava veoma lijepih i
teških prostih vježala nadmašila je naše očekiva-
nje osobito u III. i IV. sastavu.

djelovati na daljnji razvitak i napredak Srpske
Primorske Župe, koja će uz gojenje tjelovješbe
većim marom i ljubavlju stalno prionuti.

 

Sastanak u Zadru

U srijedu je bio u Zadru sastanak zastu-
piika na dalm. saboru i carevinskom vijeću, pri-
padnika Hrv. stranke. Sastanak je bio na zemalj.
odboru, a prisustvovali su mu gg. narodni za-
stupnici J. Biankini, dr, Bulat“ dr. P. Čingrija,
dr. M. Čingrija, A. Franić, dr. Ivčevič, dr. Katnić,
I. Lupis, dr. Machiedo, dr. Medini, D.  Mikačić,
A. Radić, M. Radimiri, dr. Tomaseo i dr. Trum-
bić. Ispričali su svoju otsutnost T. Brajković iz
Zagreba i dr. Tresić, koji se nalazi u Beogradu.
Dr..Giunio i J. Kunjašić nijesu mogli doći, jer
radi bure, ,Višegrad“ nije pristao na Korčulu.

Predsjedao je sastanku g. Biankini. Sastanak
se je najprije bavio političkim položajem, te se je
osudilo neustavno stanje, policajni duh u upravi
zemlje, političko progonstvo profesora i činovnika,
itd. Bavio se je također pitanjem izborne reforme,
te je uzeo na znanje izvještaj i osnovu zast.
Medinia, nu pošto je zast. Prodan podastro u ime
stranke prava novu osnovu, odlučeno je počekati
dok se o tom novom elaboratu izrazi  međustra-
nački odbor. Sastanak se je bavio i slučajem zast.
Franića, te je u njegovom zapostavljenju pri

ima vidio namjeru vlade, da kazni nje-
govu djelatnost kao zastupnika u saboru. O ovoj
stvari bavit će se dalje zastupnici na carev. vijeću.

polju, osobito