mome (ZLAZI SVAKE SUBOTE. GuaGs CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNAT12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE - ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :- #4 Dubrovnik, 17. oktobra. Dotaknućemo se pitanja koje nije od male važnosti po narodno jedinstvo, Ne- ćemo ga na dugo i široko tretirati, već ga zabilježiti i iznijeti jedan naš prijedlog, koji je, mislimo, sasvim umjesan, & bilo bi najzad krajnje vrijeme da ga se usvoji, jer su svi razlozi za nj. To je pitanje pi- sanja, jednog zajedničkog pisanja kod svih novina, prema našem književnom jeziku. Kod nes izlaze ankete o jeziku, obje- lodanjuju se odgovori na njih, , odgovori svakakvi: i valjani i nevaljani, a mi, hr- vatski novinari, pišemo kako je koga vo- lja i kško kada, Jedan je jezik Hrvata i Srba. Imamo i književni jezik, ma da nije još postigao potrebnu i zahtjevanu jednakost i jednoličnost; ali ga imamo, i tu je. Bilo da je taj naš književni jezik na temelju južnog, našeg govora, bilo na osnovi istočnog govora, koji će, kako iz- gleda, jednom prevladati i postati zajed- ničkim, jednim te istim književnim jezi- kom; bilo kako bilo, fakt je da se naš književni jezik i jednog i drugog govora, u književnosti izražava samo fonetikom. U tome smo postigli jedinstvo. Krivo je mišljenje, da mi novinari možemo pisati kako mu drago i uvrštavati sastavke kako ih ko napiše. Naše novine moraju pisati književnim jezikom, i to, ako ne ni s čega drugog, a ono s jednog sasma jednosta- vnog razloga, što svijet čita novine, Iz- među mnogo i mnogo naših zadataka ne- sumnjivo je na prvome mjestu onaj, da čitalačkoj publici davamo nešto dobro, ispravno i lijepo. Mi smo/dužni da publici davamo nešto dobro, ispravno i lijepo. Mi smo dužni da publici pružamo sastavke napisane lijepim i ispravnim jezikom i da ona od nas mocže nešto naučiti. Mi imamo u rukama sredstvo, najbo- lje i najzgodnije sredstvo, da širimo lje- potu jezika i da taj naš jezik svijet is- pravno nauči u svakome pogledu. Više smo se puta namjerili na sluča- jeve, koji nas mnogo u čemu mogu po- nukati, da budemo milostivi prema čita- lačkom svijetu, Jednom nas je jedan se- ljak iz okoline pitao, kako će pisati ri- ječ općina. U školi su me, reče nam, učili da pišem općina, u nekim sam novinama čitao redovno obćina, u nekim opet ob- čina(!), dok u nekojim opet onako kako sam u školi učio. Kažite mi, molim Vas, ko ima pravo: ili učitelj, ili ova odnosno ona novina, i recite mi, kako se to ima pisati. Mi smo odgovorili, naravno, kako treba pisati, ali, to će biti čestitom se- ljaku dotle vrijedilo, dok mu nije kakav ,etimolog“ kazao drukčije, a da smo mu tumačili što je fonetika, što etimologija, to mu nesumnjivo ne bi ništa koristilo, niti bi on poslije toga tumačenja bio na čistu kako da piše. Takih primjera je bezbroj i posvuda. Sve srpske novine pišu fonetikom, veći dio hrvatskih piše takođe fonetički, dočim jedan dio hoće da piše etimološki, Taj dio je mnogo i mnogo kriv, da kod nas malo ko zna kojim će načinom pisati, Kad naš književni jezik ima fonetičko pisanje, zašto ne bi tako pisale sve naše novine? Razloga mi ne možemo naći, a i kad bi ga bilo, trebalo bi etimologijom ipak za vazda prekinuti, jer njen utjecaj smeta jednostavnosti pisanja našega je- zika. Za etimologiju nema razloga ni praktičnih ni teoretskih. Zašto je onda upotrebljuju? — To je neki konservati- vizam, koji je skroz besmislen pored toga što je štetan. Kad ne dopuštamo našim seljacima da budu konservativni u upo- trebljavanju alata u polju i privrednom radu, još manje smijemo mi koji širimo prosvjetu sebi dopustiti dr budemo tako Dubrovnik, 18. oktobra 1913. konservativni u upotrebljavanju svojih alata u našem prosvjetnom radu. Kad smo složni u tome da seljaku doviknemo : nije ti, brate, dobra da moraš raditi kako ti je i djed radio, jer ti je manje korisno, onda moramo biti složni da i sebi dovi- knemo: ostavimo kako su naši stari pi- sali, jer to danas škodi jednoličnosti knji- ževnoga jezika, koja je stala mnogo truda naše kulturne radenike da je bar prete- žno izvojuju. Kad prisiljujemo zemljorad- nika da ne drži u amanet alate koje mu stari ostaviše, prisilimo i sebe da ne dr- žimo u amanetu onako pisanje, kakvo je upotrebljavao izvjesni velikan koji je bio protivan ,novotarijama“ u pisanju. Prekinimo, dakle, sa etimologijom, i pišimo onako kako je u književnosti usvo- jeno. Vrijeme je više, da i sa tim bude- mo na čistu. Ne pobrkavajmo barem poj- move narodu kako će da piše, a kako ne. Složimo se i u tome, jer je ta sloga korisna i blagodjelateljna, jer če i to biti jedan mali korak narodnom jedinstvu. Slet u Dubrovniku Naš je grad prošle nedjelje imao rijetku sreću da primi i dočeka prvi srpski sokolski slet Župe na Primorju. Ovome sleta prisustvovalo je mnogo hrvatskih Sokolova sa svojim barjacima. Taj dan ostaće nam duboko u srcu usađen, jer je ovaj slet imao u sebi nešto velika, neprocijeniva : 12. oktobra je bio dan narodne slave, veličanstvena manifestacija Hrvatskog i Srpskog Sokolstva na našem Primorju. Kao da se je i«sama priroda veselila i ra- dovala nad ovim triumfom narodnog jedinstva. Dan je bio tih i vedar, da se bolje vrijeme nije moglo zaželjeti. Općina je iskitila Placu narodnim zastavama i postavila ,standale“ koji se meću samo na dan svečanosti Sv. Vlaha. Sva društva se odjeauše u svečana odijela, iskitivši se naro- dnim trobojkama. Brsalje su plivale u trobojni- capa i lovorici, tamo gdje će na večer da bude zabava, a na Benićevu polju viju se narodne zastave, isprepleteni su lovorovi nakiti, na, ulazu veliki natpis Zdravo! Dobro nam došli! u okviru lovor vijenaca. Unutrima su namještene sprave za vježbe naših vitezova, primorskih sokolova, pa tribuna za predstavnike vlasti i društava, sje- dala za publiku i gledaoce. U 7 sati u jutro Dubrovačka Građanska Muzika obašla je gradom udarajući vesele narodne marševe i tim objavila početak narodne sveča- nosti. U 7'/, sati okupiše se u prostorijama Du- šana Silnoga braća Dašanovci i braća Srpski So- koli, predstavnici sokolova iz Bosne i Hercegovine koji stigoše u Dubrovnik u subotu u večer. Pred- vođeni građanskom muzikom prihvatiše bratski Hrvatski Soko, da svi skupa dočekaju braću go- stove. U 8 sati stigao je u gradsku luku paro- brod Makarska“, pun Sokolova Tu je Hrvojina Župa: spljetski Soko sa barjakom i muzikom, predstavnici Župe Krešimirove i Bana Paližne, Hrvatski Korčulanski Soko sa barjakom, i ostala sokolska predstavništva. Dok je parobrod pristao, braća se srdačno pozdravljaju, muzike sviraju narodne marševe, kliču braća braći. Predsjednik Dušana Silnoga, g. Dr. Mato Gracić, pozdravio je braću Sokolove lijepim riječima i iskrenom dobrodošlicom. Sa ,Lokrumom“ je stigao pred- stavnik i podstarcsta Hrvatskog Sokolskog Saveza, G. Dr. Gajo Bulat. Sokolovi pozdravljaju ga, a muzika svira himnu. Međuto su stigla braća Bokelji, svi hrvatski i srpski Sokoli iz Boke. Njima je na čela g. Komnenović, starješina Srp- ske Sokolske Župe. Svečana je povorka započela u 10%, sati ovim redom: 1, Dubrovačka Gragjanska Muzika. 2. Sokolske zastave. 3. Starješinstva žapa i dra- štava. 4. Hrvatski Sokoli. 5. Sokolski pomladak »Dušana Silaog“, 6. Svi Srpski Sokoli redom. 7. ,Dušan Silni“ iz Dubrovnika. Povorka je kre- nula Placom, ulicom ,Između Bačvara“ do pred Općinu i tu se je zaustavila. Putem je bila po- zdravljana od naroda klicanjem i pljeskanjem. Izaslanstva Župa odoše da pozdrave općinu, & muzika svira Lijepa naša i Pred prsi! Barjaci se dižu, i povorka kreće opet Placom na Pile, pa sve do vježbališto na Gruškom polja. U povorci sviraju sve tri muzike : dubrovačka, er- cagnovska i solinska. Na vježbališta je bio razlaz, pa zatim pokusne vježbe vježbača. Na 1% sat po podne bio je sastanak starje- šinstva Župa i društava u prostorijama našeg Sokola. Na sastanku, koji je bio održan u svrhu međusobnog uposnavanja, izmjenjeno je bilo ne- Izdavatelj | odgovorni toga dana slavio svoju pedesetgodišnjicu. _ U 2, sata bio je opći nastup svih Sokolova na gruškom polju. Narod vrvi na vježbalište. Kočije, tramwayi prepuni. Na vježbališta sve puno. Na glavnoj tribuni su bila zastupstva. Općinu su zastupali sam načelnik u sokolskom odijela, G. Dr. Melko Čingrija i podnačelnik g. Dr. Antun Pogliesi. Prisustvovao je kotar. poglavar, savjetnik Dr. Renkin, sa pol. komesarom g. Čurlicom, kao predstavnici polit. vlasti. Zatim predstavnici ra- 'unih &ruštava i-korporacija. , _, Raspored je vježaba bio raznoličan i lijep. Vježbe su ispale vrlo dobro, i vježbači su svakog puta bili nagrađeni od publike. Vježbe su se vršile uz pratnju Dubrovačke Građanske Muzike. Na Brsaljama je priređena javna zabava. Br- salje su bile prepune. Zabava je bila živa i ve- sela kao nikada, a muzike su na izmjenice svirale. U 9 sati bio je nastup svih Sokola. Na Br- saljama, svi sakupljeni, uređeni i u redove uvr- stani, uz sviranje svih triju muzika i sa bengal- skom vatrom osvijetljeni, praćeni neizmjernom masom naroda, krenuše braća Sokolovi, pjevajući rodoljubne pjesme, preko svečano rasvijetljene Place, do u gradsku luka. Rastanak je bio dirljiv. Pjevaju se rodoljubne pjesme, narod kliče i pozdravlja, maše rupcima, lepršaju berjaci, bacaju se vatrometi, muzike svi- raju, parobrodi žvižde, i mila se braća ukrcavaju na parobrode. Težak je bio rastanak, ali odušev- ljen, veličanstven i sjajan. Parobrodi su odlazili, a oduševljenom pozdravljanju teško se došlo kraja. Zatim naš Soko i Dušanovci krenuli su Placom do na Pile da isprate bratski 'Trebinjski Soko. Iza toga povratio se je Dušan Silni s muzikom u grad da otprati do Sokolane bratski Soko. Uz udaranje muzike i pozdrav barjaka braća se ra- stadoše željom, da se opet prvom prigodom nađu zajedno rame uz rame. — Ovim je svršio taj rijetki i svečani dan, koji je svakome ostao u najljepšoj uspomeni. Slet su brzojavno pozdravili mnogi Sokolovi, starješine i sokolska društva. Čim se tješe Neki zasukani (a nije trudno znati koji su) tješe se što je prilikom župskog srpskog sleta na Primorju bilo nešto više Hrvata nego li Srba so- kolota. Čudnovato, ti vječni duševni slijepci ne uviđaju, da baš ta okolnost (ako je u ostalom ta- čna, jer nama nije ni na um palo da ih pojedince a rastavljeno pobrojimo !) dokazuje koliko je uz- napredovala naša zdrava ideja sjedinjenja svih narodnih sila protiv zajedničkoga dušmanina — a koliko je nazadovala mračnjačka rana eksklo- zivizma. Pa da, u ovom našem premilom Dubrovniku, koji je bio žalosnim svjedokom bratskoj dugogo- dišnjoj svađi, u ovom Dubrovnika, gdje su se negda srpski ,čibukaši“ i hrvatski sokolaši prije- kim okom gledali i u malo u koštac ne uhvatili, onomadne smo bili svi svjedoci divnom prizoru, kako se bosanski Srbin i dalmatinski Hrvat ne- prisiljeno, spontano, oduševljeno hvataju u jedno kolo kao prava braća — vidjeli smo; kako se ponosna srpska čelenka i gordo hrvatsko pero skladno izmiješani ljupko spajaja — vidjeli smo, kako se obje naše jednako mile i jednako slavne trobojnice grle na sumcu nove vjere i prave ljubavi. Pa ko da pita pri tome, koliko li je bilo jed- nih a koliko dragih, kade su nam i jedni i drugi jednako dragi i kada su jednake nade, te ih osvi- ješteni naš narod polaže u jedne kao i u druge. Ako je nekim doista potrebe utjehe, što se braća više ne kolju, ako im je žao gledati kako se je zajednički dušmanin zabrinuo videć nas na- pokon sležne protiv njega, ako je nekim sinovima tmine ba kakova melema, neka uzmu u ruke i dobro pročitaju zlatnu poruku srpsko hrvatske pacionalistične omladine iz Sarajeva, kojega ne okuži ni štadlerovski bezumni prozelitizam niti ludi ekskluzivizam nekih bosanskih Srba. Hvala sarajevskoj ujedinjenoj omladini ! Sokolstvo Javne vježba na prvom oletu srpoke Župa na Primorju u Dubrovniku. Od jednog brata Sokola vješbača primamo ovo nekoliko redaka o javnoj vježbi od prošle nedjelje, te ih vrlo rado uvršćajemo. Ovom prilikom napominjemo, da će naš list vrlo rado, pod ovum rubrikom, primati i donositi vijesti, izvješća, bilješke, članke, pa i raspravo o urednik: IVO ARSETE. Godina XXMI. — Broj 42. NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE POJEDINI BROJ ZAPAĐA 20 PRRA. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI LISTA, ZA IZJAVE PIROPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA POPUST. NEFRANKIRANA PISMA VRAĆA testno € ost poreda. Tim više, jer će i »Hrv. Sokol“-list iz + MI ' . wr sato vama, vidjesmo 3 odjela suo župnih društava. Vježbe gostiju sastojahu u vježbama na isoki spravama: preča-ruče, dvaju odjela Spljetskog i Dubrovačkog Hrvatskog Sokola sa j izmjenom. Gundulićeva Župa imala je jednom natopi u prosim vježbama, sli Hercognovsi nama na 14 preči, jer je gostima bilo samo *, sata vremena pri javnoj vježbi. Žao: je, da ne vidjesmo župni muški pomladsk, dok je muški pomladak ,,Dušana Silnog“ na sveopće zadovoljstvo izvrsno odvježbao svoje dvije tačke, osobito vježbe sabijama uz pjevanje, je sva koga zadivio, jer poslije prostih vježba župnog članstva opaismo, da bi vježbe lema ss više dobro. Skupni župni nastup bijaše u prostim vjež- bama (srpskih Sokolova na I. Sveslavenskom sletu u Pragu 1912.) — Izvedba nastupa i odlaska sa vježbališta kao i četiriju sastava veoma lijepih i teških prostih vježala nadmašila je naše očekiva- nje osobito u III. i IV. sastavu. djelovati na daljnji razvitak i napredak Srpske Primorske Župe, koja će uz gojenje tjelovješbe većim marom i ljubavlju stalno prionuti. Sastanak u Zadru U srijedu je bio u Zadru sastanak zastu- piika na dalm. saboru i carevinskom vijeću, pri- padnika Hrv. stranke. Sastanak je bio na zemalj. odboru, a prisustvovali su mu gg. narodni za- stupnici J. Biankini, dr, Bulat“ dr. P. Čingrija, dr. M. Čingrija, A. Franić, dr. Ivčevič, dr. Katnić, I. Lupis, dr. Machiedo, dr. Medini, D. Mikačić, A. Radić, M. Radimiri, dr. Tomaseo i dr. Trum- bić. Ispričali su svoju otsutnost T. Brajković iz Zagreba i dr. Tresić, koji se nalazi u Beogradu. Dr..Giunio i J. Kunjašić nijesu mogli doći, jer radi bure, ,Višegrad“ nije pristao na Korčulu. Predsjedao je sastanku g. Biankini. Sastanak se je najprije bavio političkim položajem, te se je osudilo neustavno stanje, policajni duh u upravi zemlje, političko progonstvo profesora i činovnika, itd. Bavio se je također pitanjem izborne reforme, te je uzeo na znanje izvještaj i osnovu zast. Medinia, nu pošto je zast. Prodan podastro u ime stranke prava novu osnovu, odlučeno je počekati dok se o tom novom elaboratu izrazi međustra- nački odbor. Sastanak se je bavio i slučajem zast. Franića, te je u njegovom zapostavljenju pri ima vidio namjeru vlade, da kazni nje- govu djelatnost kao zastupnika u saboru. O ovoj stvari bavit će se dalje zastupnici na carev. vijeću. polju, osobito