uueue IZLAZI SVAKE SUBOTE. svecu CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU, BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO. DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE = ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. : Dubrovnik, 14. novembra. Do tri dana otvaraju se delegacije. Svak sa radoznalošću iščekuje expose grofa Berchtolda o spoljašnjoj politici monarhije, a narodi koji u njoj živu, oče- kivaju ga i nestrpljivošću i napetošću, poslije pune godine dana neizvjesnosti i strahovanja. Nije to unutrašnje osjećanje jedna prosta i obična politička zaintere- sovanost, koja se može zadovoljiti dok se ne udovolji ljubopitnosti, nego je to ljuta i gorka posljedica onog stanja u koje je narode dovela politika grofa Ber- chtolda, ona nevolja i finansijsko propa- danje, što je narođima nanijela kriza. I narodi hoće da znadu razloge tome, oni iščekuju, ne pravdanje i opravdanje, nego uzroke te politike i svrhu njezinu. Poli- tika grofa Berchtolda, od svoga početka pa do sada, bila je izložena kritici jav- noga mnijenja, bila je, i jeste, oštro na- padana od svih i od svakoga, pa i od najaustrijskijih krugova. Grof Berchtold nije se do sada ni jedan put pred jav- nosti objasnio, kao što su to odgovorni faktori drugih država, u više prilika i u više navrata do sada učinili. Eno Rusije, koja je u očima bečke štampe najreakcio- narnija i najneparlamentarnija država u čitavom svijetu, pa je javnost obavješta- vala i obavještava o ciljevima svoje po- litike u ovoj kritičnoj godini, Ministar Sazanov dao je tako detaljno objašnjenje, e bi čovjek promislio, da to nije glava ruske politike, nego da je odgovorni mi- nistar jedne Engleške. Samo je grof Ber- chtold čutaljiv, i obavit velom tajanstve- nosti, ma da su rezultati njegove politike toliko djelovali na javno mišljenje, da danas svak viče i pita: quo vadis? Kad se grof Berchtold nije našao ni jednom pobuđenim, da, na vapaje, sam nešto progovori o ciljevima svoje politike, eto ga sada ustav na silu dovodi pred jedan forum, gdje bi trebalo da se čuje i njegova riječ, dovodi ga pred — dele- gacije. On se sada nalazi pred obraču- nom. Kako će on položiti račune, to na- rodi monarhije nestrpljenjem očekuju, a da li će oni zacijeliti rane, teške rane, koje se rastvoriše na tijelu naroda, to ne možemo sigurnošću predskazati. Kako zvanični glasovi javljaju, grof Berchtold će da bude što moguće više kratak. To svakako ne bi smetalo, ako pored toga bude i jasan. Nadajmo se, da će gospoda delegati baciti koju iskru svjetlosti u ono što im se učini tamnim i nejasnim. * Dok si sretan, imaćeš mnogo prijatelja, ali, kad te snađe nesreća, ostaćeš sam! Ta mudra latinska riječ ne vrijedi za bugarskog kralja Ferdinanda, — kaže bečka Neue Freie Presse. Kad ona to kaže, valjda će tako biti, odnosno, imalo bi da bude tako, jer u Beču tako misle. Kralj bugarski bio je u Beču, išao je da mu prilijepe flaster na ranu, On je to nesu- mnjivo našao, barem po pisanju zvanične i poluzvanične štampe, koja ističe, da kralj Ferdinand, u svoj svojoj nesreći, ipak nije izgubio svog najboljeg i naj- vjernijeg prijatelja, Berchtoldovu politiku. Bečka Pressa ovako piše prilikom posjete kralja Ferdinanda u Beču: »Bugarski kralj Ferdinand danas je primljen od cara u audijenciju. Kralj Ferdinand bio je posljednji put u junu u Šeubrunu. Došao je s kraljicom Eleonorom i sa svoja obadva sina, praćen od ondaš- njeg ministra predsjednika Gešova. To je * onda bila prva oficiozna posjeta poslije primanja kraljevskog dostojanstva, a u vremenu ove druge pola godine dogodili su se dogođaji, koji su bili za Bugarsku upravo katastrofalni, Latinska poslovica: — dok si sretan, imaćeš mnogo prijate- lja, ali kad te nesreća snađe, ostaćeš sam, — nije se obistinila za Bugarsku. Kralj će Ferdinand i poslije teških udaraca, koji su njegovu zemlju pogodili, biti primljen se jednakom srdačnošću i simpatijom kao i prije rata sa Grčkom i Srbijom. Ferdinand mora imati potrebu da , svih promjena posljednjeg vremena dođe pravo u Beč, gdje je za trajanja cijele krize bilo živo nastojanje, da se Bugar ska opomenama i savjetima izvuče iz_ tjesnaca, u koji je potisnuta nesrećnom politikom ministarstva Danevljeva. U Aus-. tro-Ugarskoj uvijek je aaglašivano da.bi- kabinet u Sofiji prema Rumunima morao biti popustljiv i da bi Bugarska morala preduprediti konflikt, koji joj je prijetio sa Terskom. Kralj će Ferdinand sigurno u Beču osjetiti, da u Austro-Ugarskoj ima kao i prije jednoga neobičnog prijatelja koji mu želi, da se zemlja što prije ojača i da se od ratnih šteta oporavi“. Kako što ova popratnica bečkog lista neće biti baš do u detalje iskrena, ma CRVENA HRVATSKA Dubrovnik, 15. novembra 1913. da je u glavnom istinita, tako ona neće biti ni posve utješila kralja Ferdinanda, i ako će mu biti časovito udovoljila lič. noj sujeti. Mnogo je versija o ovom pu- tovanju kralja Ferdinanda, Neke vijesti govore, da je došao u Beč u svrhu skla- panja jednog tajnog ugovora, tako da su novine navijestile skori tursko-bugarsko- austrijski savez. To je jedna kombinacija. Druga je, možda vjerojatnija, da se kralj Ferdinand misli odreći prijestolja, te da je išao u Beč da se posavjetuje o toj svojoj namjeri. Tome se nadodava, da je bio od toga odvraćen, Bilo kako bilo, Pressa i drugi polu- zvanični listovi tješe bugarskog kralja, tješe ga, i to vrlo obilno. To tješenje nije bez razloga niti je obični komplime- nat ili akt kurtoazije, već će ono bez sumnje imati i svoje dalje razloge. Pita- nje je samo, koliko je kralj Ferdinand našao utjehe, sa sebe utjehe, jer crv rane nije nesreća Bugarske i bugarskog na- roda, već oluja ličnoga režima. U ERI POLICAJNOG SISTEMA I MONTURA Već smo spomenuli prošle subote u članku i dubrovačkim vijestima o inauguriranja pooštre- nog policajnog sistema na našim srednjim zavo- dima. O tome se je vijećalo na sastanku upravi- telja dalmatinskih gimnazija. Da o svim pripre- mama i konferencama dobar broj članova školskog vijeća nije ništa znao — to nije nikakovo iznena- đenje u eri namjesnika Attemsa. Osim toga, kako saznaje zadarski ,Narodni List“, na tim konfe- rencama dogodilo se je i grubih povreda jezične naredbe. Na konferencama uredovalo se je ne u isključivo hrvatskom ili srpskom jeziku već i na talijanskom, pa zapisnici su se tim jezikom pisali. Predsjedatelj konference, g. namjesnik, otvorio je sastanak čitanim govorom na hrvatskom i tali- anal iezil J Da iznesemo u izvadcima mišljenja i pisanje nekih naših novina o ovim predloženim duševnim i tjelesnim monturama. Zadarski Narodni List među ostalim piše: ao Doduše malo se znade inače o tim kon- ferencijama, ali je jedna činjenica veoma utješljiva, a ta je: da u pogledu raznih naumljenih mjera nije vladala jednodušnost. Našlo se i među gos- podom upraviteljima ljudi, koji su, unatoč nepre- stanih ,rezervata“, sačuvali svoja narodna i kul- turna uvjerenja i na koje Dalmacija u ovim vremenima ustavnog i pedagožkog klaštrenja može da gleda sa udivljenjem i poštovanjem. U jednom pitanju našli su se ipak svi složni : u dragoj točki dnevnog reda, t. j. u pitanju djačkog lista, koji bi imao širiti među srednj školskom omladinom šustrijski patriotički duh“. Svi su naime bili složni u tome, da se u tom pogledu ništa ne poduzme. I uradili su veoma pametno. Nu baš u ovoj točki je ključ ove naj- novije pedagoške akcije grofa Attemsa i njegovih savjetnika. Samo oni, koji ovim operiraju, mogu opravdati u Beču svoj ,ralson d'&tre“. Onaj isti čas naime, kad bi se u Beča spoznalo, da se prilike ne samo u inteligenciji i srednjoškolskoj omladini nego u širim masama naroda u Dalmaciji imaju sa drugog gledišta prosuditi, nego li se to od dektetivskog aparata namješta, onaj isti čas na birokratskom pazaru spao bi poznati ,Bakalar za Dalmaciju“ na pravu cijenu. Nu rek bi da smo od toga časa daleko, a možda i na našu sreću!..... Svakako te patrijotičke dihhovne vješbe jad- nih upravitelja imale su za posljedicu barem to, da su svi oni, koji se nadaju jednom postati po- i priznali potrebu, da naša djeca u srednjim ško- lama promijene kožu, kad im se ne može dušu. Na temelju to duboke pedagoške intuicije izne- šena je ta stvar na raspravu, odnosno predlog za ministarstvo nastave u zadnjoj sjednici pokr. škol- ijed Što li je, što li nije bilo mjerodavno u od- nam krivo, dok se u velike varaju, da čine ma bilo čiju korist. Pošto se sa strane vladine opravdava ovu mjeru precedensom iz Galicije — jedine austrij- ske pokrajine, gdje su djaci monturirani, ali s razloga unutarnjih narodnostnih borba — treba unaprijed to razbistriti. Monturiranje djaka u Ga- liciji slijedilo je s razloga prije spomenutog, ali usljed jedne saborske resolucije. Radi toga pot- puno je opravdano bilo ono, što je tražio pred- stavnik zemaljskog odbora u toj sjednici: da mini- starstvo postapa jednako pravedno i sa Dalma- cijom, kao i sa Galicijom, te da prije zatraži miš- ljenje našega sabora. Pa i ako ovaj predlog nije naći složni u suzbijanju ovog novog eksperimenta ! Spljetska Sloboda piše : Imamo pred očima dokumenat historijske važnosti: ,In hoc signo vinces!“ — u ovu bun- tovau Dalmaciju, leglo — nemirnjaka, bio je ra- zaslan pred nekoliko dana proglas svim upravi- teljima srednjih škola u Dalmaciji i doslovce "Odnosno na amošnju odluku od 4. juna br. 34. res. Pozivlje se Vaše Gospodstvo na kon- ferenciju upravitelja državnih srednjih škola ove pokrajine u dvorani c. k. Namjesništva s ovim ras : I. Zaveđenje jednolika odijela za učenike srednjih škola u Dalmaciji. II. Osnivanje zgodnog omladinskog lista za školsku mladež u Dalmaciji u austrijsko-patrijotskom pravcu. III. nametnuti vazda poslušnoj školskoj vlasti comen- datora i dvorskog savjetnika Zavladala. O njima se je vijećalo puna tri dana poslije mudra vijeća- nja bili su napokon primljeni svi ti predlozi. Komedija ! I šta je trebalo uopće vijećati? Tu PO RETKU, A ZA OGLASE 20 PARA. OGLASI VIŠE PUTA ŠTAMPANI £0 POGODBI uz RA- Iizdavatelj | odgovorni urednik: IVO ARSETE. Godina XXIII. — Broj 48. SE RAJE sa. e se e E i ii! i i > F3 4 i s j i i | | i i ! i i ii i ; Hi i [ii elit e hi : g. R i E I hi E E i i i ti i il i ! ei (i E i E: ili $ SR -s pH : l: : F F p i | Hi E: i % $. Bri ša ž iili MH iili Hit Ž i i 4 ! R8 Skopljanska Nova Srbija u svom 38. om broja donosi članak o potrebnim kapitalima za uređenje novooslobođenih krajeva, i o patriotskoj dužnosti da se ne s piši il zi i E s i ke i $ i i i l i si i l; i i f i i ; i | ! i Ej i lih | i i f i | | š i i ti 4 1 I; E E ž ž ; i f