Strana 2. Sa sveučilišta zagrebačkog Skupština nacijonalista — SEVEN SOM jedinstva Hrvata, Srba i Slovenaca Dneva 9. ov. mj. obdržavala se je na ovdje- šnjem sveučilištu velika skupština nacijonalističke omladine s obzirom na izbor u hrv. ak. potp. društvo. U 10%, sati bijaše velika dvoruna br. III. prepuna omladine, a posebna deputacija ode _ do rektora, koji odmah dođe. Predsjednikom skup- štine bude izabran gosp. Gjuro Stipetz ape. prav- nik, koji se zahvali omladini na toj počasti, poz- dravi kolege, a navlastito magnifikusa rektora, koji se je želji đaka odmah i odazvao. Zatim pređe na program modernog nacijonalizma i kaže po prilici ovako: Naš nacijonalizam pripovijeda identifikaciju troplemenog naroda Hrvata, Srba, Slovenaca, deojak ujedinjenje, slijevanja ovih južnoslavenskih plemena u rasu — u jednu naciju - jedinstvenu po volji — jedinstvenu po težnji u i za budućnost, Taj nacijonalizam avjetuje borbenost, energičnost, akciju. Pošto na- cija slobodna prepostavlja izgrađenog individua, individua sposobna za žrtvu, to i borba će da bude nepomirljiva, jer je to ujedao i borba za opstanak, borba za biti i ne biti. Bez slobodnog izgrađenog nac. individua, nema ni nac. društva, a bez nac. društva nema ni nac. države, a bez nac. države nema ni nac. kulture, to u prvom redu moramo sebe da odgojimo da mislimo, osje- ćamo, radimo nacijonalistički. ldemo dakle da realiziramo našu pjesmu — pjesmu velikih naših genija, našega Preradovića ,Od Crnoga do Jad- ranskoga mora“ i našega Zmaj Jovana ,,Kad s rajskih vrata ugleda slogu Srba i Hrvata“. [demo da ujedinimo taj narod od kraljevskog Skoplja do bijele Liubljane od Kotora i našeg Dubrovika pa do Novoga Sada. Da to postignemo, da nacijonaliziramo društvo, u prvom redu mo. ramo da zagospodujemo universom t. j. đačkim životom. Kao najjače društvo koje je do danas representiralo omladinu, jeste hrv. akad, potp. društvo. Najsvečanije protestira u ime sebe kao i u ime cijele ak. nacijonalističke omladine na denuncije sa strane pravaša, koji su u samom svom proglasu napisali, da mi idemo zatim da ovo postane , jedna srpska provincija“. Mi ne idemo zatim ni da ova zemlja postane srpska pro- vincija, a niti da ostane hrvatska zarobljena pro- vincija, već idemo da provedemo u konsekvence program narodnog potpunog jedinstva. Svršiva svoj govor riječima: Omladino, kako- gođ izbori bili niti se preveć uzvisi niti preveć poništi, već ravno — ti imaš svoj cili, ti moraš k njemu — pa makar i preko lješeva. Burno odobravanje dokonča predsjednikov govor. Na to uzme kol. Krbek riječ i kaže, kako je steri odtor hrv. ak. potp. društva — pošto su u većini bili pravaši — radio sasvim pristrano, nemoralno i gadno. Naprosto da su izbacili oko 100 glasova pravoslavnih da su Srbi, a Židovi naši takođe da nemaju pravo glasa jer da već imaju pravo glasa u svome židovskom pot. društvu. Kako je to po- sve krivo stanovište, pošto da ti pravoslavni ni- jesužisključivo Srbi već i Hrvati, to su naši, to su nacijonaliste, to su Srbohrvati. Oni imaju jed- nako pravo glasa kao i mi hrvati. A pošto u $$ potp. društva stoji da svaki Hrvat ima pravo glasa, to i svaki Židov, koji se priznaje i osjeća Hrvatom, mora da imade pravo glasa. Pošto mi naprosto nikakva prava nemamo i nijesmo zašti- ćeni ni od rektora ni od ak. semata, to da odu- stajemo od izbora u hrv. ak. potp. društvo. (odo- bravanje). Na to će da govori kol, Kijurina. Nama pravoslavnima, koji smo nacijonaliste Hrvatosrp- ski, nedaju pravo glasa — dobro — ustegnimo se i prizovimo se na sud maroda, da nam on sudi, kao jedini pravi forum naš, kad nas je i rektor i ak. senat potpuno ostavio nezaštićene, pošto je neprave izvode pravaša sankcionirao. (Odobravanje). Na to uzme riječ kol. Vujičić i reče: da dođemo ipak onaj dan izbora svi na universu te tu manifestiramo za ovu našu ideju, a kao vidljivi dokaz tomu da položimo vijenac slavnom Strosmajeru, kao osnivaču jugoslavenske akademije, i dobrotvoru ove universe, ujedno kao i protest, proti onijem, koji hoće da se prikažu gospodarima ove zgrade. (odobravanje). Pošto više nitko ne pita za riječ, predsjed- nik stavlja ovaj predlog na glasovanje, na što ga skupština jednoglasno prihvaća. Predsjednik pita, da li će tkogod još govoriti; nitko se više ne javlja, a tada će rektor magnificus prof. Lovrić, da govori. Veseli ga, da omladina raspravlja, radi. Oni, stari, ne mogu da na ovaj način da rade kao i Vi mlađi, ali svih nas moli, da sačavamo i nadalje čast universe, jer salus uni versale suprema lex esto. Pošto je kol. Kijurina repliciro na iz- vode rektora, te više nitko se mije prijavio za riječ, to PR zatvara skupštinu, pozdrav- lje svih, a osobito rektora magaifikusa, te stavlja đacima na srce sve ono riječi što su čuli, jer da ih čekaju brzo jaki i veliki činovi. 1 tako svrši ova velika i impozantna skupština nacijonalističke omladine — one omladine, koja je znala, da već strada u Dalmaciji za ovu veliku ideju, te je istu sa šala plavog Jadrana presadila i u ovu tužau — beamtersku — zarobljenu Hrvatsku: Đaro. CRVENA HRVATSKA“, Naša misao Mladi mi je kremenjak odgovorio, da histo- rijsko državno pravo izbjegavaju oni, koji ne mo- gu da se nanj oslone jer ga nemaju. Ja ne mislim baš tako, već da se na histo- rijsko državno pravo pozivlju oni koji ga mogu danas silom podržavati, a za slabe narode, da jedva važi i današnje opstojeće državno pravo. Što pak mladi kremenjak kaže, da danas odlučuju ugovori i zakoni, vrlo se vara, a osim toga izgleda da slabo pozna povijest i da je malo upućen u današnje doba, gdje se grabom silom nastoji učiniti svoga i svašta na zator i zakonu i pravici. Ta vidi li mladi kremenjak koliko vrijede Hrvatima sva sankcionirana prava i zakletvom potvrđena obećanja? Koliko važe, i kako se po- štuju redovni londonski zaključci velikih sila? Govoriti da danas odlučuju zakoni i ugovori, znači zanjoriti, znači biti slijepac pri zdravim očima. 'Teorisati pak o historijskom državnom pravu, znači svoditi pitanje državno na jednu mrtvu pravnu formu, a pošto nas interesira šira sadržina, a ne mrtva forma i pošto smo mi slabi i maleni narod, to sam zadnji put istakao, da se mi mo- ramo zanimati općim narodnim srpskohrvatskim pravom, koje je širih dimenzija od samog mrtvog historijskog državnog prava i koje bi nama kao jedna cjelina mogla puno više pomoći. Osim svega toga zazirem od sredovječnih dr- žavopravnih formacija, koje su se slabo obazirale na narod i narodnost, već su bile većinom puka autokratska privilegija pojedinaca, i stvorene su ponajviše usljed mržnje pojedinih velikaških po- rodica. : Naši kraljevi, banovi, velmože i knezovi više su puta došli do međusobnog trvenja i stvarali važna državopravna područja, bez ikakva obzira na nacijonalitet, dapače su dovađali i tuđine za kraljeve kad se ne bi mogli međa sobom da slože. Mi mislimo da državu sačinjavaju skupine ljudi, ljadsko društvo, i da je ono pozvano da se orga- nizuje i stvori državu a ne da postoji država koja će stvarati narode. Obazremo li se na naše historijsko državno pravo, opazit ćemo da je tu postojala država koja bi imala stvoriti narod, t. j. imao je biti narod radi države a ne radi naroda. Ako srpskohrvatski narod nije stvorio jedne državne zajednice, tome nijesu krive različite na- rodne težnje, već oni istaknuti bojovnici koji su stojali pod raznim uplivima, i koji nijesu umjeli i imali smisla za široko nacionalno državopravno uređenje. Ujedinjenu Italija i Njemačku, nije stvorilo historijsko državno pravo, dapače je ovo bilo skroz i skroz protivno, već probuđena svijest narodne duše. Temelj velikom ruskom carstvu, udarila je gvozdeaa ruka Petra Velikoga, protiv svih histo- rijskih državopravnih ruskih kneževina, Veliki poljski narod, propao je pored svog historijskog državnog prava, i nijedan misaoni Poljak ne pozivlje se na to historijsko državno pravo, već poljska narodna inteligencija ide za tim da nacijonalno osvijesti i probudi široke slo- jeve poljskog naroda, te da uslijed tog nacijonal- nog probuđenja stvori svijestan poljski narod, koji će pored toga što je danas u raznim državnim sklopovima, nastojati stvoriti slobodnu poljsku dr- žavu. Što mi ,mladi kremenjak“ ističe kako Srbi i Crnogorci hoće da samostalno živu, mislim da se i tu vara, Nacijonalno probuđena i srpska i crnogorska inteligencija zazire od toga, a dckaz su nam tome razne zbivše se zavjere. Krivica ovog njihovog podijeljenja ne leži u raznim njihovim težnjama im, već dobrim dijelom u narodnom nespoznavanju, i u spletkama onih kojima ovakovo stanje koristi i koji hoće da na isti način uspavaju u slatko sanjanje jedan odio hrvatskog dijela srpsko-hrvatskog naroda, Mladi kremenjak pita, zašto da ne živemo mi Hrvati u težnji za samostalnim životom, dok se ne uvjerimo da i Srbi pošteno misle. Ja sam još zadnji put ustao i proti srpskom i hrvatskom historijskom državnom pravu, i kazao da je oboje za nas nezgodno, jer ne involvira u sebi čitavi srpskohrvatski narod i jer je partiku- larističko, pa to eto i ovaj put ponavljam, a to je i polazna tačka našeg nacijonalnog rada, a nipošto ne nalazim opravdanim da mi imamo živjeti u nadama separatističkim, jer nam ne stoji nasuprot nikakvo nepošteno srpsko mišljenje. Ja bih još odrešitije i opširnije odgovorio mla- dom kremenjaku, ali se bojim da bi tada gruba sudbina snašla moj trud, a mladi kremenjak nebi mogao da ima pred očima jednu cjelinu, koju mu na ovaj način pružam, pa ushtije li moći će me razumjeti. R. Konferencija hrvatsko-srpske koalicije s Tiszom. — Konačni pregovori. — Raspis izbora. Uki- Prije sastanka s Tiszom, Dr. Nikolić dugo je raz- govarao s ministrom za Hrvatsku Pejačevićem. Koafereaciji delegata koalicije s 'iszom prisu: stvovali su ministar Pejačević i kr. komesar Sker- lecz. Pregovori su trajali od 10 do 12 sati, a po podne od 4—6. Konferencije će se prekinati, jer se sastaju delegacije. Njemačke i madžarske no- vine pišu, da će zadnja konferenca biti danas, a to će biti odlučna i definitivna. Po tome što je komesar Skerlecz dulje vre- mena konferirao u Budimpešti s nekolicinom ve- likih župana, stvaraju se kombinacije o dokinuću komesarijata i raspisu novih izbora u najkraće vrijeme. O pregovorima hrvatskih političara veli ofi- cijelni jedan komunike, da su se u toku konfe- rencije, raspravljala viseća pitanja i da se je u- stanovilo bitno približenje u nazorima. Hrvatski delegati izjavili su se vrlo zadovolj- nim o držanju, koje ministar predsjednik pokazuje u hrvatskom pitanju. Hrvati su se osvjedočili, da ugarska vlada želi ozbiljno da dogje do mira u Hrvatskoj. Pozitivna utanačenja nijesu stvorena, jer pitanja, o kojima se raspravlja, spadaju dje- lomično pred ministarsko vijeće, a djelomično pred hrvatsku autonomnu egsekutivu. ,Keletii Ertč- sito“ piše, da su Hrvati izjavili, da se be- zuvjetno obnova financijalne nagodbe u smislu zakona mora provesti po ugarskom saboru i po hrvatskom saboru. Vjerojatno je, da će se u skoro vrieme dignuti komesarijat i razpisatl novi izbori još u novembru, da se sabor može u decembru sastati i financijalni zakon produljiti barem za godinu dana. Na to će regnikolarne deputacije u- rediti viseća prieporna pitanja, Zagrebačke novine opširno pišu o konferen- cama u Budimpeščti. ,, Hrvatski Pokret“ konstatuje, da je ova konferencija imala prvi put karakter pregovora. Pretresala su se na ikonferenci pitanja o uspostavi ustava 1 provedenju izbora. Rezultat konferenca — piše Pokret — može se ovako označiti: Jedna i druga strana dobro su sada u- poznale oba stanovišta. Obje su se strane zbližile u megjusobnom upoznavanju. One znadu i za konsekvencije, ako se sporazum do kraja ne pro- vede. Dalje veli ,Pokret“ u jednom brzojavu iz Budimpešte, da je utisak konference taj da do konačnog ugovora nije ni ovaj put došlo. Saop- ćenje vlade, koje dopušta načelno zbliženje iz- megju vlade i koalicije, stavlja dosta jasno u sum- nju, da je postignut sporazum i u pitanju prak- tične provedbe načelnog zbliženja. Očekuje se s toga, da će se pregovori još nastaviti. Da li će ih voditi grof Tisza ili barun Skerlecz, to je pi- tanje, na koje se danas još ne može stalno od- govoriti. - Jedan madžarski list donosi članak o konfe- rencama, pa kaže: Želja je ugarske vlade, da i unionisti dobiju mandate u prihvatljivom broju. Ali glede toga nije sklopljen pakt. Glede samih gravamina nije se grof Tisza vezao. Hrvati traže jedino, da se riješi željezničarska pragmatika prije, nego li se biraju članovi sabora u zajednički sa- bor. Konačni zaključci u hrvatskom pitanju stvorit će se tek nakon izbora, kad bude ustrojena vla- dina stranka. U utorak je barun Skerlecz otputovao u Beč. Neke bečke novine to dovode u savez s ukinućem komesariata. Iz Srbije Slavlje u Bitolju U srijedu je bila proslavljena u Bitolju sve- čanost prve godišnjice oslobogjenja. Svečanosti su bile velike. Stigla su izaslanstva i narod iz čitave stare i nove Srbije. Vojna muzika iz Skoplja ta kogje je prisustvovala svečanosti. Ona je dočekala prijestolonasljednika, sa pratnjom. Bitoljske Op- štinske Novine izišlo su toga dana u svečanom ruhu, ispunjene prilozima i člancima iz svih naših krajeva. Rudno blago u Novoj Srbiji Rudarsko odjeljenje ministarstva narodne pri- vrede dobilo je izvještaj, da na Čupinom Brdu i Retkim Bukvama ima silno rudno blago, Raudar- sko odjeljenje stavilo je u zadatak rudarskoj ko- misiji da detaljno ispita sve te rude i podnese podroban izvještaj ministarstvu. Sanitet u novim krajevima U sanitetskom odjeljenju ministarstva ino- stranih djela radi se na zakonskom projektu za uređenje sanitetske službe u novim krajevima. O- vim zakonom regulivaće se tačno odnos ljekara prema državi i dužnosti ljekara. Tim zakonom će tačno biti predviđeno ko može biti ljekar; dalje u njemu će biti nabrojane sve sanitarne mjere za suzbijanje zaraznih bolesti, a naročita će se pažnja obratiti na čistoću domova, nadleštava i ulica, kontrolu će primiti sreski lekari sa policajskim vlastima. Ovaj zakon. predlog biće gotov za ne- koliko dana i upućen Nar. Skupštini na rješavanje. Poljoprivredna komisija Poljoprivredna komisija koja je provela mje- sec dana na svome putu po novim krajevima, završila je svoj rad i sada radi na sređivanju po- dataka, do kojih je došla na svome putovanju. Broj 47. Izvoz u Austro-Ugarsku Kontingent izvoza zaklanih svinja za Austro- Ugarsku iscrpljen je još u avgustu. Kontingent je bio predviđen u 50.000 komada zaklanih svinja. Od tada pa do danas izvezeno je u Austro-Ugar- sku preko kontingenta, po opštoj carinskoj tarifi, još 15.000 komada zaklanih svinja. Kontingent zaklanih volova nije i neće biti iscrpljen. Kontingent volova bio je predviđen u 15.000 komada. Dosad je izneseno svega oko 8.000 komada zaklanih volova. Do kraja ove go- dine ziklaće se i izvesti najviše još oko 4—500 ovoga Prema tome kontingent izvoza volova za vu godinu neće biti iscrpljen za 2—300 komada. Oslobođenje od poreza Ministar financija naredio je, preko ministar- stva unutrašnjih djela, svima opštinskim sudovima u Srbiji starih granica, da prikupe podatke o po- stradalima od grada, kako bi i ovi mogli biti o- slobođeni plaćanja poreza prije rasporeda poreza za iduću godina. Srpsko pristanište Kako nam javljaju iz Beograda iz sigurnog izvora, grčka vlada je, shvatajući zajedničku ko- rist odnosa i jedne i druge zemlje, stavila srpskoj vladi na raspoloženje jedan dio zemljišta u So- lunskom pristaništu za podizanje Srpskog prista- ništa, koje će biti slobodno i u odnosu prema grčkoj eksteritorijalno. Kako saznajemo vlada je odredila g. ministra privrede D.r Velizara Jankovića, da kao njen de- legat ode u Solun i da sa naročitom komisijom ispita kakve bi zgrade trebalo podići, da bi se ubrzao i olakšao trgovački saobraćaj sa Solunom. Srpsko pristanište u Solunu učvrstiće još više savezničke odnose, a grčka vlada je ovom predn- sretljivošća prvo omogućila slobodan uvoz i na zgodan način dala Srbiji izlaz na more, a sebi je opet sačuvala svoje najveće pristanište, koje bi, bez dobre trgovinske veze sa Srbijom potpuno izgubilo svoju važnost i veličinu, i za nekoliko godina Solun bi bio sveden na pristanište nižeg reda. Ali poslje ovoga pitanja trebalo bi odmah preći na pitanje o željeznicama od srpske granice do Soluna i njegovim riješenjem potpuno vezati Solun sa Srbijom. Srbija i Turska Delegat za mirovne pregovore s Turskom, Pavlović, konferisao je sa ministrom unutrašnjih posala. Talat-begom. Pregovori lijepo napreduju. Prikupljeno svega po malo Vrgorac, 10 novembra. Dne 2 ovoga mjeseca započela je vožnja pošte i putnika sa automobilom iz Splita i obra- tno iz Vrgorca u Split danomice, u Metković i obratno iz Metkovića u Vrgorac tri puta na sed- micu; dok se pregovori vode sa strane naše i Bosansko-Hercegovačke vlade za uvođenje vožnje automobila na području Hercegovačkom preko Ljubuškoga za priključak na željezničku stanicu u Čapljini, i dok se još ima da popravi put preko Staze, na Rodićevoj cesti, priključak automobilom iz Kozice k moru u Makarsku, za koju prugu već je i koncesija data dosadanjem poduzetniku koloslanice g. Pavlinoviću. Vrgorac je središte već zavedene vožnje te će biti i one koja će se proširiti na pomenute pruge; mjesto zdravo i prema svome dosadanjem izoliranom saobraćaju dosta napredno, dočim svakojakih crnih kleveta- nja Vrgorac na svojim trudnim leđima trpi i nosi, što mu poznati trgovci svetinj , morala i vjere nametnuše. Spojem vožnje automobila sa Hercegovinom, promet će putnika silno ponarasti. Počam od Metkovića, Čapljine, Ljubuškoga do Splita cijelom ovom zagorskom prodolinom, klimatični odnošaji jesu gotovo kao i oni uz more, zrak zdrav, nema nigdje baruštnica, nigdje ni traga malarije, zbog koje svak izbjegava Neretvom preko Metkovića putovali k moru. Gospodin Dešković je dakle na krivom putu kad kaže da će vožnja automobila u području krajine Vrgorske i Neretvanske, obzirom na broj putnika, biti pasivna. 'To je on rekao našem na- čelniku, i usljed te tobožnje pasivnosti, želio bi, da ukine dnevnu vožnju Vrgorac Spljet i obratno. Da se plašimo čije makinacije nema tomu nikakva uzroka, buduć čvrsto uvjereni, da sve ono što se daje drugim mjestima, moralo se dati i Vrgorcu. Ako je Vrgorac bio iznimka za gradnju mjesue crkve, koja potla 50 godina obećavanja i zavaravanja jedva nekako g. 1913. započela se graditi, potla nego li je i ex zastupnik Vuković za više izbornih perioda s njome pravio izbornu reklamu, to faktično nedoživismo sa automobilima, jer u doba zavedenja automobila imađasmo za- stupnike patriotična i sveđer ozbiljna rada. Nji- hovi suglasno s našim protestima, često su odje- knoli i u Beču i u Zadru, proti nekim osobnim protekcijama, dosle ubitačno djelovahu na gospodarsko podignuće u