- ZA PO I ČETVRT GODINE RAZMJERNO. :—

LS

OLJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU.
BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO-
DINU KRUNA 10.,— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.— KO NE VRATI 1187 KAD MU
PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED-
BROJFN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE

Dubrovnik, 12. dećembra.
Turgenjev, u jednom svom romanu

kaže, da slab čovjek upotrebljuje ener-

gične riječi samo onda kad sam sobom
govori; da slab čovjek nijedan posao niti
će prekinuti niti svršiti, već samo i uvi-
jek čeka da se svrši.

Ove riječi velikog ruskog romanopisca
i mislioca pale su nam više puta na um
kad smo čitali da grof Berchtold nešto
govori, a osobito smo ih se sjetili kad
smo čitali njegov ekspoze i upoređivali
riječi sa faktima. 1 sada, kad je, po drugi
put, govorio u ugarsko-hrvatskim delega-

pale su nam na pamet zlatne
riječi Turgenjeva, kojih se dobar dio može
primjeniti na šefa spoljašnje politike, nje-
gov politički rad za vrijeme minule krize,
njegovo govorenje samim sobom i pred
drugijem.

Grof _Berchtold govorio je o svome
ekspozeju. On kaže, da je iz ekspozea
morao ispustiti neke stvari, jer ih se ne
može iznijeti pred javnost, To mi vrlo
dobro razumijemo, to je bilo suvišno i
kazati, jer se kod nas sve zabašuruje,
kod nas vlada ,,Vertuschungssistem“ po-
red svih Prohaskinih, Redlovih, iseljeni-
čkih afera, i tako dalje. Lijepo je, da je
grof Berchtold imao toliko snage da to
prizna. Sigurno je mislio, da govori sam
sobom !

On, razumije se, teški svoju politiku;
on je učinio sve što je bilo potrebno ,da
se održi mir“. Na kritiku o neobavješte-
nosti o tajnim ugovorima, koji su, mi-
mogred rečeno, zvaničnoj i poluzvaničnoj
bečkoj štampi skoro mozgom zavrtjeli,
grof Berchtold odgovara, da službeno
nije bio obaviješten o ugovorima balkan-
skijeh država sa Rusijom, ali da je on
ipak učinio sve, da zaštiti i obrani inte-
rese monarhije. Ali, za doba ekspozeja,
pariški Matin ne bijaše još ništa donio
o tim ugovorima; tek poslije tih objelo-
danjenja govorio je grof Berchtold i od.
govarao na kritiku ekspozeja, zaboravivši,
izgleda što je u ekspozeu kazao. On je,
dobro opaža jedan bečki list, junački
udario sebe po prstima. Grof Andrassy,
kritikujući spoljašnju politiku, kazao je,
da su sva naoružanja skroz suvišna. Rata
nije bilo, ne stoga što je Austro-Ugarska
naoružavala, nego prosto stoga što nije
bilo razloga za rat. U tome se baš sa-
stoji ono zvučno ,sve što je bilo potre-
bito da se održi mir“. Hic Rhodus! I
kao da nije prekinuo. Čeka strpljivo dok
svrši.

 

More i mi

I

Na mora se dodiruje narod s narodom i tako
se pomorcima otvaraju pogledi u svijet, koje ko-
paeni narodi, sjedeći na svome zemljištu, ne mogu
dobivati. Ali ovi primorski narodi treba da umiju
iskoristiti ovaj svoj smještaj i da ushtiju postati
ono, na što ih nuka sama priroda, naime da «se
bace na plavetne valove i postanu dobrim pomor:
cima, ali ne a slažbi tuđih interesa nego svoga
naroda i svoga ego. More samo ne stvara pomorca,
pa ima i bilo je naroda, koji smješteni na morskim
obalama ne razviše se nikada u dobre pomorce,
Tome su različiti uzvoci bilo vjerskog ili politič-
kog karaktera dotično to je stalo do same psihe
dotičnog naroda i zaziranja od mora.

I Hrvati imaju na moru jakog udjela i tako
povoljni smještaj na Jadranu uz bogatu razvedbu
obala, da bi im na tome mogli zavidjeti i veći
narodi. Općeniti i posebni smještaj naše domovine

(RVENA

Qubrovnik, 13. decembra 1913.

rih pomoraca padaju ili vrlo tamne pred pomišlju,
da su oni većinu te svoje osobite energije ulagali
za tuđina i da nijesu nikada znali, da tu svoju
energiju ulože potpuno u narodno gospodarstvo,
koje ujedinjenim silama vodi do svjetskog gospo-
darstva. U nas je bilo i ima gradskoga gospodar-
stva. Doista svaki vijek historije ima druge zahtjeve
SD oN razdrobljenost mogia da postoji u
vijeku feudalnih vlasti, danas ne može nikako.
U današnjem vijeku velikih država zadatak je
obala sasvim drukčiji. Kako su se prije na poje-
dini.n tačkama pridigli pojedini gradovi sa svojim
osobitim gospodarstvom n. pr. Dubrovnik, tako
se danas cio narod dapače cijeli narodi udružuju
u političke i gospodarske skupove. Ovo treba da
i mi Hrvati učinimo i to da na vrijeme učinimo.
Opće prilike mijenjaju se brzo i ljudski napredak
ne pozna staguacije. Bojevi še vode na svim lini-
jama i to raznovrsnim oružjem: znanjem, hitrinom,
luksvosti, otvoreno i iz busije u napadaju i ob-
rani. Tu nema časa čekanju i neodlučnosti. Preko
onoga, ko ne umije da paralelno napreduje sa
drugim naprednim ljudima, prijeđu sposobniji,
pogaze ga i ostave za sobom. A tko ima da iz-
drži veću borbu proti silno raznovrsnome oružju
svojih protvnika no mi Hrvati uzduž Jadranskoga
mora. Mi znamo često da odlačnim glasom ka
žemo: , Jadransko je more naše!“ Je li ovo naše
ja no ću da dajem odgovora, ali samo kažem, da
je ovo u toliko naše u koliko se u našim rukama
nalaze dobici, što ih ovo daje. Da je opet dobar
dio profita, što ga daje ovo more u uašim rukama
jasno nam kažu razna parobrodarska društva, koja
su osnovana kapitalima naših ljudi. Ali da ta
parobrodarska društva ostanu potpuno u našim
rukama treba da naša politika pazi budnim okom,
da ti kapitali ostanu u našim rukama, a da ne
prijeđu putem ženidaba i dovađanjem stranih kape-
tana u tuđe 1uke. Zaslužuje svaku pohvalu onaj
koji znade nešto osnovati ali također i onaj, koji
znade to uzdržati. Sačuvati se pak od stranih
kapetana moći ćemo tek onda, ako nam bude što
više na srcu stalo, da se naša djeca što više
posvete pomorskome životu. Pošto to ide u našu
svrhu jedino putem nautičkih škola, to moramo
što više tamo slati svoju djecu. Naravno da ovdje
odmah pada pitanje, da li te škole potpuno od-
govaraju svojoj svrsi i da li su one u stanju, da
nam dadu toliki procenat kapetana, koji bi odgo-
varao procentu rastenja broja naših parobroda.
Kako danas stvari stoje, ne, jer veliki broj uče-
nika uđe u naše nautičke škole a mali broj od
tih dođe do kapetanskog breveta. Ako uzmemo
u ruku izvještaj koje naše nautičke škole pa pre-
gledamo naučnu osnovu ne će nam izmaknati
oku, da se tamo učenici oružaju znanjem u to-
likoj mjeri, da bi se mogli takmiti s najboljim
kapetanima bilo kojeg naroda. Tu se ne daje
samo važnost praktičnim pitanjima kapetanskog
zvanja nego i kulturnim opće naobrazbe. U na-
šim se nautičkim školama odgajaju ljudi o čijim
sposobnostima i znanju zavisi trgovački položaj
države među ostalim pomorskim dižavama Ovi
ljudi dolaze u dodir sa najizabranijom klasom
ljudskog društva i njima bivaju povjereni mili-
juni dolara i tisuće ljudskih života. Da oni dakle
moraju odgovarati potpunoma svome velikome
zvanju, stvar je jasna i pred tom činjenicom pa-
daju svi drogi partikularni obziri. Prema tome
posve su potrebite nautičke škole i znanstveni
aparat, što se tamo naučava. Ali sada dolazi drugo
pitanje, da li učenici nautičkih škola mogu da
dobro probave sav materijal, što se tamo naučava
i da ga zgodno apliciraju, Ja sam tvrdog uvje-
rena, da to nije moguće u pet godina, što ih
učenici probave u mautici. Naša djeca, koja
dođu većinom sa sela nađu se već u prvim de-
nima škole pred tolikom masom raznih predmeta
i zahtjeva da već u prvim danima izgube volju,
da dalje ostanu na naučitna. Oni što ostanu, ne
mogući odolijevati svim predmetima, udare u
jaku špekulaciju pa se nastoje proturati putem
lakavog manevriranja, plača i preporuka. Tek
vrlo inteligentnim mladićima velike marljivosti
moguće je s uspjehom probaviti svu naučnu
osnovu, a tih je malo. Odatle i mali broj onih,
što dođu do konačnog cilja. Ovome zlu trebelo
bi doskočiti. Neka se preurede naše nautičke
škole prema onoj u Bakru. Prva četiri razreda
neke budu udešena tako, da tačno i polako do-
vedu učenika do tog stadija, da uzmogne s uspje-
hom ući u tri daljna nautička razreda i tamo
s uspjehom aplicirati teški materijal t6 se pre-
dava. Prema tome mogla bi četiri prva razreda
odgovarati četirma razredime reslke, ali ipak
preudešenim prema nautičkim potrebama, a tri
zadnja razreda tehničkim razredima nautičkih
akademija. Djeci bi se morao dozvoliti pristup
u ove škole već u desetoj godini pa tako ne bi
gubili ništa u u vremena. Ovo bi bio po
našem mnijenju jedini lijek, da naše nautike
zbilja budu naše nautike i da broj naših kape-
tana bude odgovarao našim potrebama.
Nauta;

 

_ POZIV
Pozivamo gospodu predbroj-

lovkom svaki omot predbrojnika,
koji nam duguje, te priložismo i
položnicu, kojom da odmah uredi
a
u predbrojnike u ino-
u molimo također za be-
zodvlačno podmirenje, putem obi-
čne poštanske doznake.

 

Izbori u Hrvatskoj

Na 16 o. m. obaviće se izbori u Banovini,
a na 17 biće uži izbori. Po tom već u srijedu
ili četvrtak nastajne sedmice znat ćemo za re-
zultat izbora. Pojedine stranke koje idu u izbornu
borbu već su objelodanile manifeste na narod. U
proglasu hrvatsko-srpske koalicije spominje se
ukinuće komesarijata i pozivlje se narod na vr-
šenje ovog ustavnog prava. Dalje veli manifest :
Nakon tolikih bezuspješnih pokušaja, da se stvori
saborska većina nasilnim sredstvima odozgo, treba
da iz ovih izbora izađe sabor jak, snažan pred-
stavnik narodne volje, mudar promicatelj i za-
štitnik narodnih interesa a odlučan branič na-
rodnih prava.

Odlučan je interes zemlje naše i naroda na-
šega, da u hrvatski sabor uđe takova saborska
većina, sa kojom će stajati i velika većina naroda,
da se tako ispolji što veća jedinstvenost u cilje-
vima, za kojima Hrvatska teži, i što veća snaga
za ostvarenje zadataka, koje sabor ima da riješi.
Što jača bude takova većina, to će i ljepši i
lakši biti uspjesi saborskog rada,

Pozivamo vas, izbornici, da hrvatsko-srpskoj

koaliciji dadete na'ovim izborima takvu većinu.
Njen je politički pravac i način njena djelovanja
do sada donosio takvih rezultata, kakvih kralje-
vina Hrvatska već mnogo desetgodišta nije imala,
a ti su rezultati postizavani protiv progona sa
strane nenarodnih vladavina i protiv zapreka sa
strane nekih domaćih sinova i gotovo svih do-
maćih stranaka.

Hrvatsko-srpska koalicija nosi pred sobom
stalno svoj glavni zadatak : da u svim prilikama
provodi na temelju zakonom uređenog državno-
pravnog odnošaja narodnu politiku kraljevine
Hrvatske. Ništa je od toga puta nije odvratilo
pa neće ni u buduće odvratiti.

I Frankovci su izdali proglas u kojem na.
padaju na koaliciju, a traže ujedinjenje svih
hrvatskih zemalja u jedno državno tijelo“.

 

Svijetli primjer patriotizma

Poznato je djelovanje vojvode Putnika
za vrijeme balkanskih ratova. General
Putnik nema nikakva imanja niti kakvih
vanrednih prihoda osim svoje redovne
plaće, a pored*toga je čovjek sa poro-
dicom, Srpska vlada, u znak priznanja
za zasluge bila je naumila da dade voj-
vodi Putniku jednu nagradu, pa je i za-
ključila, da država vrijednom đeneralu
dade skroman dar od 200.000 dinara.
Ali vojvoda Putnik je to odbio sa mo-
tivacijom, da on ne prima nikakve na-
grade, jer je samo vršio vojničku i pa-
triotsku dužnost.

Primjeri ovako svijetlog patriotizma
vrlo su rijetki.

 

Austrija, Rusija i Srbija
«Samouprava“ napada austrijsku štampu, koja
sjetit objelodanjenje balkanskih ugovora u

svrhu klevetanja Rusije i Srbije. ,Samouprava“
dokazuje da je balkanski savez ciljao za oslobo-

ATSKA

itavtij i dgoroai urodi: IVO ARSETE. Godina XXHI. — Broj 50. RE PRIMAJU ca. Mokot s Mi aii

POJEDINI 8ROJ. ZAPADA 20. PARA.

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A
DOPISI UREDNIŠTVU LISTA, ZA IZJAVE
PIROPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 50 PARA
PO RETKU, A ZA OGLASE 20 PARA. OGLASI
VIŠE SEE M RANA PO S mie RA.

pred diko sme ši sebi KON
ZN Sadašnje
ske štampe

 

Frankovci na poslu

U zadnje vrijeme, nesumnjino na mi odoso
počeše se ponovno ' franko-furtimaši. Za

 

njaju kabanicu, a potonja još doduše ne zna
»kome će se privoljeti carstvu“. Fakt je, da se
frankovci oglašuju. Uviđajući i sami svoju slabost,
osjećajući prezir poštenog naroda, prave reklame
u svoje svrhe. U Zagrebu, frankovačka omladina
hoće da omete svaku nacionalističku manifestaciju
kakvim legijonaškim gestom, samo da to rastrube
po stranim novinama kako narod ipak ,nije“ za
narodno jedinstvo. sotone petite

Ma da bi ovo trebali da budu posljednji
tezaji furtimaškog frankovluka, koji se sada hoće

da iznese u nekom  katoličko-klerikalnom obliku,
ipak treba biti oprezan*i nastojati ugušiti svaki
takav nenarodni pokret. Ideja narodnog jedinstva

ne smije ni malo da pretrpi, a otkad je ona du-
boko zarezana u narodnoj duši, odtada i vrijedimo
nešto, i svijet o nama vodi računa. 3

 

Njemački državni kanćelar, Bethmann Holl
weg, držao je u Reichstagu
IAL II
sa balkanskom krizom i njenim razvitkom. Lon-
donska ambasadorska bila je najbolji
zalog evropskog mira, te su sve velike sile za-
jedničke postupale. Osobito je istakao da je Nje-
mačka bila uvijek odlučna protivnica revizije bu-
kareškog mira, ali da svojom protivnošća ipak
nije poremetila svoje savezničke odnose sa Aiistro-

 

Pregled

Dolly Telegraph; d članka o:jelmaj gmaniti

Mi 20>e
U diplomatskim kugom god svi e
sile već dale svoj pristanak za načelo nanijeto u
britanskom prijedlogu. Sada sile vrše izmjenu po-
gleda odnosno obe tačke : Ima li se granična li-
nija, koju je ser Edvatd Grej predložio, uzeti kao
osnovica, koja bi se mogla prekrajati od strane
članova komisije, u skladu sa rezultatom, do ko.
jeg su oni došli pri svojim ispitivanjima na -licu
mjesta, ili da se granična linija ima definitivno
obilježiti na mapi, s uslovom da se ona eamo u
toliko može preinučavati, u koliko to zahtijevaju
Trojni savez izgleda da favorizira ovu poslje:
daje pomenntu ealsciju,: dol: je: Mrancnska :više

O njemačkoj vojnoj komisiji u
Novoje Vremja, među ostalim donosi : MO

.....

zaštite h podanika

svoji u

ito hpk u Gde inn
dostojanstvom ni sa životnim root g

Francuza i Inglezs da na slučaj odbrane u nuždi

pribjegavaju o emačkom okupacionom apma

Neuca Wiener Journal, broj 7822, donosi;
«Grof Berghtald tvrdi u svom. ekapozeu, da su