CRVENA HRVATSKA

QIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- ODGOVORNI UREDNIK : IVO ARSETE

DODOOI

BROVNIK PZA AUSTRO-UGARSKU NA GO-
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU

PRETPLAVA MINE — SMATRA SE PRED-
BROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE.

 

 

 

nn n8DŠOSDK

888 s POJEDINI BROJ 10 PARA s2=ae

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SEUPRAVI A
DOPISI UREDNIŠTVU LISTA; ZA IZJAVE
PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA
PO RETKU, A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI
VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uz RAZ-
MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA
NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA

IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE. IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

 

God. XXH. :

DUBROVNIK, 17. FEBRUARA 1912.

 

Broj 14.

 

Sve Jače | Jače ....

Pokret, što ga je pokrenula naša
omladina za slobodu i potlačena prava
našega naroda, neprestano se širi i
zauzima sve više dimensije.

Omladina je započela, dala je
impuls, raspirila je vatru,, a iz te
vatre razgorio se plamen, koji će da
obuhvati sva narodna srca i učini
ih žarištem narodne slobode. Danas
se već može govoriti ne o pokretu
omladine, već o pokretu svih slojeva
pučanstva, o pokretu cijeloga na-
roda.

Eto dolaze glasovi o skupštinama,
o satancima sa svih strana naše do-
movine, Iz Zagreba dolaze opet uz-
nemirujući glasovi, koji nam pričaju
ponovno o prolijevanju krvi. Tamo
se nađoše djaci i radnici u jednom
kolu, u borbi za narodnu slobodu.

Jučer smo pak dobili obavijest,
da je uslijed neprestanih nemira po
Zagrebu zatvoreno zagrebačko sveu-
čilište. Zaključen je i prvi semestar
te se tako sveučilište ne će otvoriti
prije konca aprila.

Turnuti smo dakle u kolo teške
borbe, ali mile borbe, borbe za slo-
bodu. Na nama je, da iz ove borbe
izademo pobjednici. A radi se o na-
šoj časti, o našem narodnom ponosu,
a i o samoj eksistenciji našoj kao
naroda. Sve nas to sili, da ne pro-
pustimo ništa, što lj nam u ovoj
borbi“ moglo dobro doći.

Ova vatra, koju je raspirila naša
omladina mora nekoga da opeče, a
taj netko ne smijemo biti“mi, već
naši narodni neprijatelji, A za to je
potreba, da tom vatrom upravljaju
iskusni narodni prvaci. Omladina nam
ije dala poleta, oduševljenja, ;robu-
dila je i uzbibala narodne mase, a
sada je red na narodnim prvacima,
da se uhvate u kolo i da budu ko-
lovođe. |

Na vama je prvaci naši, da pro-
vedete akciju sebi na čast a narodu
na korist, Došao je momenat, kada
se mora nešto učinit. Stvorite blok
akcije, a ne blok jalovih protesta. A
tu akciju mora đa očuti i monarhija

 

i prijestolje, mora da je oćuti Evropa.
Mi preporučamo u prvom redu našim
narodnim poslanicima na carevinskom
vijeću u Beču, da oni poduzmu sve
potrebito. Ali neka ne kasne, neka
ne krzmaju, jer može da bude peri-
culum in mora.

Godine 1903, dadosmo znaka ži-
vota o sebi. I Evropa nas upozna.
Sada moramo dati bolji, intensivniji
i promišljeniji znak.

Kaze naša narodna poslovica:
Nema dana bez rumene zore, ni slo-
bode bez krvi junačke. Pa i ona
krv, koja se sada iz hrvatskih tjelesa
lije, nek posije sjeme slobode. A vi
prvaci naši upotrebite ovaj dobri ma-
terijal naroda našega narodu na ko-
rist. Zaboravite sve stranačke raz-
mirice, ujedinite se u jedno kolo, pa
onda složeni, povedite, narod u borbu
prama jasno određenom cilju, pa je
pobjeda naša. Eno omladina Vam se
iz svih krajeva stavlja na raspola-
ganje. Učinite nešto, jer već je skraj-
nje vrijeme.

Voinovićeva: , Gospoda sa suncokretom“

(Nastavak)

+ Muž ,Gospođe sa suncokretom“, sada
grofice Kudoksije Jekaterinskaje, a prije
Lady Ellan Thow ili kako se nazvala mla-
domu mornaru u Londonu Miss Magge, te
divne, eterične, božanstvene, enigmatične
žene jest ekscelencija Vladimirović, On karta
i pije, pije i karta i to mu je sve. Za divna
Ledina ramena svoje :žene on malo mari,
ali ga zato nadomješćuje mnogo labudova.
On se opire svom silom namisli svoje žene
u pogledu ženidbene rastave i ako je u
njemu sve za' rđalo i ne može odgovarati
zahtjevima jednog sretnog braka. On doista
ne će pasti ispod ruke svoje već u krvi
ogrezle žene, jer ona počimlje da ljubi
iskreno Goljukova, a to je odvraći od krv.
nog djela u drugome izdanju.
= Posve protivna tom ruskom aristokratu
jest grupa mladih Rusa *i Ruskinja ove
drame, studenata i studentkinja ruskih sve-

učilišta. Ovi u božanskom gradu nekadašnje

kraljice mora, u stjecištu svih raskoši, gdje
sva prošlost i sadašnjost viče: ljubi i uživaj,
pored sve kgasote venecijanske noći i neopisi-
ve serenate Canal Grande a, dohode, prohode
boreći se čavrljavo i nesmiljeno apstraktnim
definicijama o umjetnosti Leonarda da Vinci
i Michelangela Buonarroti-a.

Uz te raprezentate hladnog sjevera ne
smije izostati ni teutonska još hladnija krv.
Eto nam zato mladog njemačkog para ,,Herr
und Frau von Taube“. Došli"su u Veneciju
da bi mogli ljubiti kao oni bijeli golubovi
na Piazza di san Marco ili štogod čuti o
tajnam poljubaca kojeg ćoška venecijanskih
gondola. Nije im dosta poljubaca u ćošku
gondule, koja je projurila polovicom Canal
Grande-a, no još to traže i u hotelu, ali ne
ona nego on, N& zna ništa drugo no: ,Mina
još jedan!“

Svakako najglavnija lica uz ,Gospođu
sa suncokretom“ jesu Kreszenski i Goljukov.
Kreszenski, čovjek tako zvane znanosti, li-
ječnik u kući starog grofa Vladimirovića
mrzi božanstvo i ljude. Supruga starog grofa
Eudoksija Jekaterinskaja, nalazi se pod nje-
govim demonskim uplivom. On je u nju
zaljubljen od prvog trenutka uočenja. Ali
je grofici odvratan. On to vidi pa kad je
ne može uživati ono je želi gledati. Zato
jo) nalazi ljubavnika Goljukova samo da
uzmogne uza nju ostati. Goljukov tjeran .

nevidljivim erinijama, te. ijevaju. da. oči oD9. 5)

čarobne, zagonetne grofice, luta, bježi
razgaljene venecijanske noći, da u boli utaži
svoju bol. 'To je sanjar, koji pušta, da leptir
ljubavi oblijeće oko njegovog ljubavnog lu-
kjernara, a ne umije ga ščepati prije no se
sprži na plamnoj svijeći.

Oprečno sjevernim stoje “južni veneci-
janski tipovi, a u prvom redu Vitale Mali-
piero, koji ima lice od djevojčice, a oči od
zmije. Tanahan, fin, duhovit, lukav, kultu-
ran, junačan, pun neizrečenilt energija, oči
hladnih, nepojmljivih, čela, koje ima tvrdoću
kamena, to je Sfinginim cjelovom otroljani
Vitale Malipiero, Mir i volja očeličiše to
gipko djevojačko tijelo, on je moderni efeb,

: zbroj najotmjemijih muževnih sposobnosti,
. ali izopačen nejasnom slikom ženskog per-

versa. Zato nešto tirjansko, što dolazi možda
iz davnine, iz kraljevske mu krvi, daje toj
slici ton i kolorit historičkog portraita, čij
kretnje odavaju skrovite snage mladih ja-
guara. Počeo je ljubakati već u ranim go-
dinama kao svaki pravi Mlečić. Glava mu
je prepuna knjiga, pustolovina, bjegunaca,
detektiva. Htio je pobjeći s Terezom u Ame-
riku i ukrade majci iz bječve u kokulici
od skrinje sto lira, našto ga okrutni skrbnik
baci na vatrenjaču , Atlantik“ kao galijota,
da tako udune krv, koju je uprav od njih
naslijedio. Nemilosrdni skrbnik, njegov naj-
bliži rod, dopusti mu da vidissvoju majku
samo jedanput i on morade na more na
putu za Liverpool, kamo je brod bio upućen
krcat drva. Odatle je dospio u London. Vi-
tale Malipiero hoće da vidi taj bučni, ogromni
grad i usprkos kapetanovu odvraćanju on
4iščezno u buci i vihru londonskog svijeta.