Strana 2. za Na jedanput se nađe pred jednim velikim dućanom, čiji su izlozi bili puni šarene raz- bludne svile, a koje su magli onih tužnih dana. On je prikovan pred onim nenadnim, brutalnim dozivom raskoši i svijeta. Čežnja za ljepotom mrtvih stvari, za posiedovanjem tako velika i grozna kao ludilo uništavanja . . . . imati i razbiti, uživati i ubiti, obuhvati mu zmijskim čvo- rom Lakoonovog kipa i dušu i tijelo. U taj mah približi se k njemu takova zmija u spodobi bivše žedne Ellan. Thow a sada pseudonimne, Miss Magge. Njezine mu se * oči nasmiješiše u staklu, a usne joj procva- toše na damastu golubinje šare, žeravom rasevala grimizna šipka. On je osvojen i eno ga već u njezinoj,sobi. Mladi je Vitale na prvi mah začaran ljepotom te zavodnice žene. Odmah bi se htio nasrkati ljubavnog nektara iz kupe božanske Venere, do polo- vice vrlo slatke, a od polovice do dna grozno gorke. Ta on je za ljubav i bio bačen od svojih skrbnika na galiju, čime su se nadali da će on udunuti u sebi krv, koju je sam uprav od njih baštinio. No* baš tim činom postignuše njegovi tutori sve protivno. U njemu bukti ljubav strastnije no igda, a to buktjenje tek da ga ne dovede do vješala. »Vi ste odabrani ali gnjili plod vjekova uži- vanja i grijeha“, kaže Vitale Miss Magge-i, vi ste prava slika Salome, čije je tijelo sa- peto u srebrnom oklopu, a koja je izvojštila sve, a nije pokazala ništa. Otkad sam se rodio, živio sam više među starim slikama nego li sa živom čeljadi. Sve one ljudske i božanske golotinje, svi oni grčevi mučeništva i blaženstva, sve one apoteoze bjehu za mene arena, gdje prije vremena naučih upoznati kakovi su ljudi kad miluju, a ka- kovi kad ubijaju“. On moli Miss Magge da skine oklop, da bude mogao znati sve. ,Ne ćeš nigda susresti crnje oluje bez nade nego li je ovaj stvor, što se zove žena“, odgovara mu Miss Magge i savjetuje mu da bježi. On ne će o tome ni da čuje. Veli da je u njemu krv ljudi, koji su ljubili ljubav samo za ljubav i voljeli cjelov uprav onda, kad su za nj stavljali na kocku i dušu i tijelo. 9 Moa bijedi i ,CRVENA HRVATSKA“ Na to Miss Magge, iza duge borbe između pohote i odbijanja, odaljuje se iz sobe, a mladoga midshipmanna zaključa, da bude odgovarao za njezino razbojničko djel# nad lješinom ispod divana Ellan Thow-a. No grozna spoznaja svoje situacije nad još groznijim djelom i namisli one ženske zvi- jeri, čini ga odvažnim, domišljatim. On raz- bija staklo na vratima, otvara vrata i bjež. Poslije toga nemilog prizora, mladome Vitale-u nije više ništa strašno. Oganj, mač, razara- nje stoje u njegovoj duši u istoj liniji sa mirom, muzikom i dizanjem. Potucao se je po moru, po kopnu, po nebu kao mornar, chauffeur, aviatičar i što nije nigda zabora- vio, ni po moru ni po kopnu ni nad _obla- cima, bila je ljubav za svoj Grad, koju je nosio kao amulet proti ljudskom uroku. Preletio je na aeroplanu ,circuit“ Afrike, dobio je nagradu od 300.000 franaka i je- dan dio očevog milijuna i sad se vraća u palaču Duždeva svojih praotaca. Ali kad se vrnuo natrag, našao je u Palazzo Ducale, u San Marko, u crkvama, na oltarima, po mostovima, po tamnim riima, kraj ,trattoria“ za deset para pulente, u crnoj gonduli na“' dušecima od baršuna, pred Florianom, u plaču, pjesmi, smijehu kraljicu mrtvih stvari i živih božanstva-Veneciju i ,Gospođu sa suncokretom“. I zaludu! Što je lijepo valja ljubiti. Vitale je opet.samo zaljubljen u groficu Eudoksiju Jekanterinskaju i -ničeg se drugog ne sjeća. Ali na pomisao, da ona voli drugome, da će izvesti opet podli čin londonske večeri, a njega odbiti, on je okru- tan i zaprijeti joj uzničkom haljinom vene- cijanske tamnice. To je dosta da ona svrši u Canal Grande-u, Druga interesantna lica ove drame i lagunske kraljice jesu lukavi, rafinirani Can- diano, potomak mletačkih Duždeva, a sada upravitelj Monstre-Palace-u Hotela. Negova je silhouetta nenadkriljiva. 'To isto možemo reći i za gospođe sa sijedim kosama, one s ,pleuresama“, što broje svaki dan mlade parove, pa uopće za mlađariju ove drame. Nekako čudno, nesavremeno pada u ovo nabrojeno društvo kraljica od Golconde ta Broj 14. tragikomična figura u koju su ušle, kako kaže anonimni pisac |,Obzora“, sve okru- njene i neokrunjene Luize zadnjih vremena. Ona putuje sa svojim masseurom — pardon — privatnim sekreterom barunom Van der Noot, prije tambur-majorom ili bolje rečeno atletom. Privatni sekretar ima vrlo važnu i interesantnu zadaću: te se kraljica zaleti daleko u svome govoru pri raznim kokete- rijama i flirtovima, on je mora sjetiti da je propuh, pa ja i zagrnati ogrtašem, koji će uvijek nositi preko ruke. Impulsivni kralji- čin temperamenat stvorio je od nje jedan od najzanimivijih tipova modernih kraljev- skih nevroza. Evropa joj duguje nekoliko časova zabave, a pisci nekoliko sočnih si- tuacija zbog čestih pustolovina i fantastičnih pomutnja pojmova u ljubavnim aferama. Sad kada je ostarila, dala se u duhu dva- desetog vijeka ne na molitvu već sretnim bankovnim spekulacijama. Flirtovi i koke- tiranje po Monstre-Hotelima ispunjuju sav njezin rad i život. Govori dobroćudno ali i sarkastično, kako svaki oni, koji je ostario. Okrunjeni zetovi i unuci žele, da je daleko od njihovih residensa. Ona koketira sa Vi- taleom, nadmeće se sa Candianom. Što više ona Vitale-a lornjetira kao da je pred ka- kvom slikom Marzole ili Antonella da Mes- sina u muzeju Correr. Vidi ona Vitale-a onako snuždena pa odmah i pogađa, da je to flirt božanske grofice. Ona mu se i po- drugiva, jer ne voli groficu, koja joj odnosi zanimanje prvog reda u hotelu. ,'Tako mladi pa već letite“, kaže ona Vitale-u. ,,Samo djeca idu ravno u raj“, odgovara Vitale. , Dr. B. Cvjetković. (Svršit će se). Mrvatska i srpska omladina u Pragu protiv aptolatizma u Mrvatskoj Dne 8 o. m. obdržavala je praška hr- vatska i srpska omladina veliku protestnu skupštinu protiv nasilja u Hrvatskoj. Na njoj je ranije izabrani odbor tridesetorice iznio razne predloge, za akciju, koju će J. Bogllć: Grtice opće patologije i O patologiji u opće. Je li potrebito učiti opću patologiju ? Jest. Javeći se ovđe patologijom t. j. ozna- čenjem što, je .opća patolođja, nije moja namisao, da o njoj napišem na dugo i ši- roko sve što bi se napisati dalo, o nje važnosti, razdiobi, zamašitosti, granicama, koristi, razna mnijenja itd. jer ne bi nikada svršio, nego ću se samo limitirati na ono što je dostatno marljivomu učeniku i zani- maocu u ovomu pogledu, a i u pisanju neću rabiti neobične izraze ili forme uzvišene, jer moja namjera nije da pišem književne već koristne crtice. : Što je patologija? nije drugo obzirom na etimologiju nego ,govor o nemoćima* drugim riječima : ljekarstvo samo. Ljekarstvo je znanost i umjeće: Znanost je jer u nauku ono obuhvać# u veliko kolo sve što se iz bliza ili daleka, fizično ili moralno, odnaša , na čovječje zdravlje. Umjeće je svrhe i sred- stava radi, da to zdravlje postigne. Ova je znanost koliko u sebi zamašita, istodobno i teška. Čovjek zdrava razuma, predpostaviv potrebito učenje u predmetu, u stanju je' da vrši ljekarstvo, a to stoga, što umjeće ljekarstva, ili kako se kaže praktično ljekar- stvo, nije drugo nego uporaba zdrava ra- zuma, aplicirana, prilagođena liječenju ne- moći, uzdržanju i poboljšanju zdravlja. Naj- prije treba, da čovjek bude sposoban vrije- dan, vir probus. Ovo je potrebito svakomu čovjeku, u kojemu se god on društvenomu položaju nahodio, za tim mora da bude zdrava razuma. Važno je nemoć upoznati, ali ovo upozgiavanje zauzimlje drugo mjesto. Koji god je nadaren zdravim razumom, može wemenom i ozbiljnim naukom doći do spoznanja nemoći, nu, zdrav razum nemože se računati kao baštinu svih ljudi. Čitajuć n. p. klasike u predmetu, mi ćemo naići, gdje kažu, da je patologija ogranak ljekarstva, koji se bavi klasifikacijama, uzro- cima, simptomima, znakovima nemoći itd., ali ovo opredjeljenje nije tačno, jer kao što na fiziologiju spada sve ono što se tiče zdrava čovjeka, tako na patologiju spada sve ono što se tiče bolestna čovjeka. Pato- logija se je proširila, oua je prekrčila gra- nice prama svojoj svrsi t. j. upoznavanju nemoći, sakupila je u se, u svoje kolo, sve što joj je trebalo, da ih bolje upozna n. p. sjelo bolesti, predhodne i susljedne fenomene, niihov razvoj, trajanje, recidive, opetovnice, različite forme i komplikacije, zamršaje, po- remećenja organizama, njihove profilaksi, liječenja itd. sve je ovo bilo kao glavna crta za historiju nemoći, i koja je proširila patologično polje. Patologija je ljekaru i zanimaocu središte, komu teže druge naravne znafiosti. Anatomija n. p. fiziologija, fizika, kemija, botanika, &o su učeniku kao uvod u učenje patologičnio. Patologija, kao i sve naravne znanosti ne pozna, da tako rečem, granica. Ako se botanika, zoologija, fizika, kemija, mineralogija itd. neprestano usavr. šuju, za to nije ni u patologiji zastoj. Ne brojeći ovđe množinu i sublizu uvjek novih razlikosti, pod kojim se mnoštvo nemoći prekazuje, a čovjek je njima podložan, vi- dimo ipak, da se patologija sve veće usavr-j šuje: daje sve bolje upute u proučavanju uzroka, vjernije crta simptome, ispituje pri- jatne ili ne prijatne uzroke razvitku nemoći ; otkriva, ili bolje, opredjeliva neke efekcije, koje, ili se prije nijesu poznavale, ili tačno prije ne opisane, te na svrha, nahodi i aplicira nove metode u istraživanju fenomena nemoći itd. Iznašašće n. p. preslušanja (au- scultacije) doprinijelo je patologičnoj historiji grudnih organa, ne samo množinu fenomena koji se prije nijesu poznali, nego još i mnoštvo diagnostičnih važnih znakova. Pa- tologija pruža tomu učenju hrpu događaja,