Strana 2.

za
Na jedanput se nađe pred jednim velikim
dućanom, čiji su izlozi bili puni šarene raz-
bludne svile, a koje su
magli onih tužnih dana. On je prikovan
pred onim nenadnim, brutalnim dozivom
raskoši i svijeta. Čežnja za ljepotom mrtvih
stvari, za posiedovanjem tako velika i grozna
kao ludilo uništavanja . . . . imati i razbiti,
uživati i ubiti, obuhvati mu zmijskim čvo-
rom Lakoonovog kipa i dušu i tijelo. U
taj mah približi se k njemu takova zmija u
spodobi bivše žedne Ellan. Thow a sada
pseudonimne, Miss Magge. Njezine mu se
* oči nasmiješiše u staklu, a usne joj procva-
toše na damastu golubinje šare, žeravom
rasevala grimizna šipka. On je osvojen i
eno ga već u njezinoj,sobi. Mladi je Vitale
na prvi mah začaran ljepotom te zavodnice
žene. Odmah bi se htio nasrkati ljubavnog
nektara iz kupe božanske Venere, do polo-
vice vrlo slatke, a od polovice do dna grozno
gorke. Ta on je za ljubav i bio bačen od
svojih skrbnika na galiju, čime su se nadali
da će on udunuti u sebi krv, koju je sam
uprav od njih baštinio. No* baš tim činom
postignuše njegovi tutori sve protivno. U
njemu bukti ljubav strastnije no igda, a
to buktjenje tek da ga ne dovede do vješala.
»Vi ste odabrani ali gnjili plod vjekova uži-
vanja i grijeha“, kaže Vitale Miss Magge-i,
vi ste prava slika Salome, čije je tijelo sa-
peto u srebrnom oklopu, a koja je izvojštila
sve, a nije pokazala ništa. Otkad sam se
rodio, živio sam više među starim slikama
nego li sa živom čeljadi. Sve one ljudske i
božanske golotinje, svi oni grčevi mučeništva
i blaženstva, sve one apoteoze bjehu za
mene arena, gdje prije vremena naučih
upoznati kakovi su ljudi kad miluju, a ka-
kovi kad ubijaju“. On moli Miss Magge da
skine oklop, da bude mogao znati sve. ,Ne
ćeš nigda susresti crnje oluje bez nade nego
li je ovaj stvor, što se zove žena“, odgovara
mu Miss Magge i savjetuje mu da bježi.
On ne će o tome ni da čuje. Veli da je u
njemu krv ljudi, koji su ljubili ljubav samo
za ljubav i voljeli cjelov uprav onda, kad
su za nj stavljali na kocku i dušu i tijelo.

9 Moa bijedi i

,CRVENA HRVATSKA“

Na to Miss Magge, iza duge borbe između
pohote i odbijanja, odaljuje se iz sobe, a
mladoga midshipmanna zaključa, da bude
odgovarao za njezino razbojničko djel# nad
lješinom ispod divana Ellan Thow-a. No
grozna spoznaja svoje situacije nad još
groznijim djelom i namisli one ženske zvi-
jeri, čini ga odvažnim, domišljatim. On raz-
bija staklo na vratima, otvara vrata i bjež.
Poslije toga nemilog prizora, mladome Vitale-u
nije više ništa strašno. Oganj, mač, razara-
nje stoje u njegovoj duši u istoj liniji sa
mirom, muzikom i dizanjem. Potucao se je
po moru, po kopnu, po nebu kao mornar,
chauffeur, aviatičar i što nije nigda zabora-
vio, ni po moru ni po kopnu ni nad _obla-
cima, bila je ljubav za svoj Grad, koju je
nosio kao amulet proti ljudskom  uroku.
Preletio je na aeroplanu ,circuit“ Afrike,
dobio je nagradu od 300.000 franaka i je-
dan dio očevog milijuna i sad se vraća
u palaču Duždeva svojih praotaca. Ali kad
se vrnuo natrag, našao je u Palazzo Ducale,
u San Marko, u crkvama, na oltarima, po
mostovima, po tamnim riima, kraj ,trattoria“

za deset para pulente, u crnoj gonduli na“'

dušecima od baršuna, pred Florianom, u
plaču, pjesmi, smijehu kraljicu mrtvih stvari
i živih božanstva-Veneciju i ,Gospođu sa
suncokretom“. I zaludu! Što je lijepo valja
ljubiti. Vitale je opet.samo zaljubljen u
groficu Eudoksiju Jekanterinskaju i -ničeg
se drugog ne sjeća. Ali na pomisao, da ona
voli drugome, da će izvesti opet podli čin
londonske večeri, a njega odbiti, on je okru-
tan i zaprijeti joj uzničkom haljinom vene-
cijanske tamnice. To je dosta da ona svrši
u Canal Grande-u,

Druga interesantna lica ove drame i
lagunske kraljice jesu lukavi, rafinirani Can-
diano, potomak mletačkih Duždeva, a sada
upravitelj Monstre-Palace-u Hotela. Negova
je silhouetta nenadkriljiva. 'To isto možemo
reći i za gospođe sa sijedim kosama, one
s ,pleuresama“, što broje svaki dan mlade
parove, pa uopće za mlađariju ove drame.

Nekako čudno, nesavremeno pada u ovo
nabrojeno društvo kraljica od Golconde ta

Broj 14.

tragikomična figura u koju su ušle, kako
kaže anonimni pisac |,Obzora“, sve okru-
njene i neokrunjene Luize zadnjih vremena.
Ona putuje sa svojim masseurom — pardon
— privatnim sekreterom barunom Van der
Noot, prije tambur-majorom ili bolje rečeno
atletom. Privatni sekretar ima vrlo važnu i
interesantnu zadaću: te se kraljica zaleti
daleko u svome govoru pri raznim kokete-
rijama i flirtovima, on je mora sjetiti da je
propuh, pa ja i zagrnati ogrtašem, koji će
uvijek nositi preko ruke. Impulsivni kralji-
čin temperamenat stvorio je od nje jedan
od najzanimivijih tipova modernih kraljev-
skih nevroza. Evropa joj duguje nekoliko
časova zabave, a pisci nekoliko sočnih si-
tuacija zbog čestih pustolovina i fantastičnih
pomutnja pojmova u ljubavnim aferama.
Sad kada je ostarila, dala se u duhu dva-
desetog vijeka ne na molitvu već sretnim
bankovnim spekulacijama. Flirtovi i koke-
tiranje po Monstre-Hotelima ispunjuju sav
njezin rad i život. Govori dobroćudno ali i
sarkastično, kako svaki oni, koji je ostario.
Okrunjeni zetovi i unuci žele, da je daleko
od njihovih residensa. Ona koketira sa Vi-
taleom, nadmeće se sa Candianom. Što više
ona Vitale-a lornjetira kao da je pred ka-
kvom slikom Marzole ili Antonella da Mes-
sina u muzeju Correr. Vidi ona Vitale-a
onako snuždena pa odmah i pogađa, da je
to flirt božanske grofice. Ona mu se i po-
drugiva, jer ne voli groficu, koja joj odnosi
zanimanje prvog reda u hotelu. ,'Tako mladi
pa već letite“, kaže ona Vitale-u. ,,Samo
djeca idu ravno u raj“, odgovara Vitale. ,
Dr. B. Cvjetković.

(Svršit će se).

Mrvatska i srpska omladina u Pragu
protiv aptolatizma u Mrvatskoj

Dne 8 o. m. obdržavala je praška hr-
vatska i srpska omladina veliku protestnu
skupštinu protiv nasilja u Hrvatskoj. Na
njoj je ranije izabrani odbor tridesetorice
iznio razne predloge, za akciju, koju će

 

 

J. Bogllć: Grtice opće patologije

i O patologiji u opće.
Je li potrebito učiti opću patologiju ? Jest.

Javeći se ovđe patologijom t. j. ozna-
čenjem što, je .opća patolođja, nije moja
namisao, da o njoj napišem na dugo i ši-
roko sve što bi se napisati dalo, o nje
važnosti, razdiobi, zamašitosti, granicama,
koristi, razna mnijenja itd. jer ne bi nikada
svršio, nego ću se samo limitirati na ono
što je dostatno marljivomu učeniku i zani-
maocu u ovomu pogledu, a i u pisanju neću
rabiti neobične izraze ili forme uzvišene,
jer moja namjera nije da pišem književne
već koristne crtice. :

Što je patologija? nije drugo obzirom
na etimologiju nego ,govor o nemoćima*
drugim riječima : ljekarstvo samo. Ljekarstvo
je znanost i umjeće: Znanost je jer u nauku
ono obuhvać# u veliko kolo sve što se iz
bliza ili daleka, fizično ili moralno, odnaša
, na čovječje zdravlje. Umjeće je svrhe i sred-
stava radi, da to zdravlje postigne. Ova je
znanost koliko u sebi zamašita, istodobno
i teška. Čovjek zdrava razuma, predpostaviv

potrebito učenje u predmetu, u stanju je'

da vrši ljekarstvo, a to stoga, što umjeće

ljekarstva, ili kako se kaže praktično ljekar-
stvo, nije drugo nego uporaba zdrava ra-
zuma, aplicirana, prilagođena liječenju ne-
moći, uzdržanju i poboljšanju zdravlja. Naj-
prije treba, da čovjek bude sposoban vrije-
dan, vir probus. Ovo je potrebito svakomu
čovjeku, u kojemu se god on društvenomu
položaju nahodio, za tim mora da bude
zdrava razuma. Važno je nemoć upoznati,
ali ovo upozgiavanje zauzimlje drugo mjesto.
Koji god je nadaren zdravim razumom,
može wemenom i ozbiljnim naukom doći
do spoznanja nemoći, nu, zdrav razum
nemože se računati kao baštinu svih ljudi.
Čitajuć n. p. klasike u predmetu, mi ćemo
naići, gdje kažu, da je patologija ogranak
ljekarstva, koji se bavi klasifikacijama, uzro-
cima, simptomima, znakovima nemoći itd.,
ali ovo opredjeljenje nije tačno, jer kao što
na fiziologiju spada sve ono što se tiče
zdrava čovjeka, tako na patologiju spada
sve ono što se tiče bolestna čovjeka. Pato-
logija se je proširila, oua je prekrčila gra-
nice prama svojoj svrsi t. j. upoznavanju
nemoći, sakupila je u se, u svoje kolo, sve
što joj je trebalo, da ih bolje upozna n. p.
sjelo bolesti, predhodne i susljedne fenomene,
niihov razvoj, trajanje, recidive, opetovnice,
različite forme i komplikacije, zamršaje, po-

remećenja organizama, njihove  profilaksi,
liječenja itd. sve je ovo bilo kao glavna
crta za historiju nemoći, i koja je proširila
patologično polje. Patologija je ljekaru i
zanimaocu središte, komu teže druge naravne
znafiosti. Anatomija n. p. fiziologija, fizika,
kemija, botanika, &o su učeniku kao uvod
u učenje patologičnio. Patologija, kao i sve
naravne znanosti ne pozna, da tako rečem,
granica. Ako se botanika, zoologija, fizika,
kemija, mineralogija itd. neprestano usavr.
šuju, za to nije ni u patologiji zastoj. Ne
brojeći ovđe množinu i sublizu uvjek novih
razlikosti, pod kojim se mnoštvo nemoći
prekazuje, a čovjek je njima podložan, vi-
dimo ipak, da se patologija sve veće usavr-j
šuje: daje sve bolje upute u proučavanju
uzroka, vjernije crta simptome, ispituje pri-
jatne ili ne prijatne uzroke razvitku nemoći ;
otkriva, ili bolje, opredjeliva neke efekcije,
koje, ili se prije nijesu poznavale, ili tačno
prije ne opisane, te na svrha, nahodi i
aplicira nove metode u istraživanju fenomena
nemoći itd. Iznašašće n. p. preslušanja (au-
scultacije) doprinijelo je patologičnoj historiji
grudnih organa, ne samo množinu fenomena
koji se prije nijesu poznali, nego još i
mnoštvo diagnostičnih važnih znakova. Pa-
tologija pruža tomu učenju hrpu događaja,