Broj 14.

praška omladina, sporazunino s drugovima
na ostalim universama, te s oporbenim no-
vinarima i zastupnicima poduzeti u svrhu
informiranja široke evropske javnosti o sta-
nju u Hrvatskoj. Skupštini je predsjedao
Bosanac medicinar Ostojić. Poslije referata
kolega Giunia. Čurine i Cvjetiše o korispon-
denciji, javnoj manifestacijonoj skupštini i
akciji prigodom skorih izbora za hrv. sabor
izabrani su radi podjele rada razni odbori,
koji će odmah započeti svoje djelovanje.
Onda -je kel. Cvjetiša predložio slijedeću
resoluciju, koja je s odobravanjem jednogla-
sno prihvaćena:

Cjelokupna hrvatska i srpska akademska
omladina u Pragu, bez razlike stranaka i
mišljenja, svijesna svojih zadataka i dužno-
sti u narodnoj borbi, odlučuje, da bez ob-
zira na moralne i materijalne žrtve, sve
svoje sile posveti suzbijanju  nasilničkog
atentata, koji bečki i peštanski vlastodršci
zasnovaše preko svoga zagrebačkog ekspo-
nenta protiv ustava kraljevine Hrvatske i
samog opstanka hrvatskog i srpskog naroda.
U tu svrhu omladina će samostalno i zajed-
nički sa ostalim svojim drugovima, te po-
litičkim vođama naroda poduzeti razne akcije,
koje su kadre taj atentat da spriječe ili mu
bar učinak umanje.

Međutim praška hrvatska i srpska omla-
dina već sada pozivlje sve narodne hrvatske
i srpske stranke u Hrvatskoj, da se slože
u opoziciju protiv apsolutističkog režima, te
da na nasilja i progone bana Cuvaja jedno-
dušno odgovore deklaracijonim izborima,
izjavljujuć da će omladina raditi samo za
one kandidate, čija kandidatura bude plod
sporazuma složne narodne opozicije.

Praška hrvatska i srpska omladina pri-
družuje se apelu svojih zagrebačkih drugova
na stariju inteligenciju, a osobito na činov-
ništvo, te očekuje, da će i ono u ovim
teškim  sudbonosnim danima znati vršiti
dužnost prave narodne inteligencije, Narodne
zastupnike u Istri, Dalmaciji te Bosni i
Hercegovini pozivlje pak, da po cijeloj zemlji
drže protestna skupštine protiv stanja u
Hrvatskoj, te da koli u zemaljskim saborima

da je nemoguće, da čovjek shvati sve po-
tankosti, i zato se može kazati: da niko ne
posjeduje sva patologična spoznanja, ispisana
u znanstvenim zgodopisima, makar se i ne
obazirao na teorije i sisteme. Zamašitost ove
znanosti ne stoji u razmjeru sa sposobnosti
ljucke pameti. Pamet ljucka, ne može biti
veća nego li je u istinu, te se je znanost
morala razdijeliti u veće djelova, da tako
bude shvatljivija ljuckoj pameti, Odavle su
i nastale mnoge razdiobe#u patologiji, a
najglavnija je ona koja dijeli patologiju na
unutarnju ili liječničku, vanjsku ili kirurđiju.
Druga razdioba, koja ne steže, nego proši-
ruje znanost, to je ona, koja razlikuje pato-
logiju u opću, i deskriptivnu (opisujuću), qu
ova razdioba ne ide za tim, da razdijeli
znanost u veće djelova, niti da odijeli jednu
skupinu nemoći, od svih drugih. Opća pa-
tologija, promatra nemoći apstraktno, i za-
ustavlja se na ono što nemoći imadu zajed-
uičkoga među sobom, i obuhvaća sve nemoći
da rečem kao u jednoj tabli, proučava
općenitost, predhodne uzroke, razvoj, srod-
nost fenomena, što su se kroz život opažali,
sa onim koji su se pronašli na mrtvacu itd.
Deskriptivna pak obuhvaća također sve ne-
moći, ali ih dijčli ma pojedine i napose, i
crta na živo fizionomiju pojedinih, a u isto

,CRVENA HRVATSKA“

toli u carevinskom vijeću u Beču dignu
svoj glas protiv apsolutizma, koji vlada u
Hrvatskoj, poduzimljuć prama potrebi i širu
parlamentarnu akciju.

Na skupštini je bio pročitan zanosni, '

značajni  brzojov ,,riječkog lava“ starine
Dra Barčića, koji je od omladine pozdrav-
ljen odaševljenim klicanjem. Praška je omla-
dina već prije brzojavno izrazila svoje sim-
patije zagrebačkim kolegama. U nedjelju
dne 11. o. m. drži se u ogromnoj sali Žo-
fina velika protestna skupština češke jav-
nosti protiv cuvajevsko-madžarskih stranaka.
Poziv na skupštinu potpisaše sve češke
stranke. Glavni referat ima zast. Klofač.
Poslije skupštine doći će po svoj prilici
do* demonstracije.

Pozdrav lou Vojnoviću.

U nedjelju na večer, prije nego nam
je gospar Ivo Vojnović pročitao svoju ,Go-
spođu sa suncokretom“, pozdravie ga je g.
Antun Kriletić, kao predsjednik ,, Ljudevita
Gaja“, govorom:

Gosparu Ivo! Naš proslavljeni pjesniče!
U ovom Vama i nama toliko milom gradu;
o kojemu Vaša prvašhnja književna djela
kazuju svijetu priče neumrle, začelo se je i
Vaše novo djelo.

Ovdje ste ga zamislili! Ovdje, na pe-
pelu prošlosti nam slavne i pogledu mora
širokoga, počeli ste prebirati po bogatoj
duši svojoj sve dragocjeno blego, da svoju
»Gospođu sa suncokretom“ zaodjenete u
blistavo ruho.

Tko bi opisao sve one duševne nemire
i naslade, ona naprezanja dugih dana i
neprespatih noći prije nego je taj plod do-
zreo na žaru Vašeg srca, kad Vam je nje-
gova zamisao neprestano budila dušu, da o
njoj razmišlja; kad su k njoj, ko golubi oko
crkve našeg sv. Vlaha, dolijetale i redale
se nove misli, da je popune i okite, ne bi
li Vam omiljela srcu i prestala bit? samo
zamisao, a postala čuvstvo, želja, strast?

Odonda Vas je - pratila posvuda, dok
nijeste na lagunama, u krilu Venere vječne,

 

doba i razliku njihovu, tako da među ovom

, i drugih razdioba patologičnih nema nikakve

analogije. Pomenuta razdioba patologije ima
opredjeljene svoje granice, veće nego li
druge razdiobe. Doista: Opća patologija pro-
matra opće fenomene nemoći; a deskriptivna
promatra ste ono, što se odnosi na osobitu
historiju nemoći, no ipak se ove dvije, u
mnogim tačkama sus.čtaju, ali stoga, ne
smiju se izpremješati njihove zadaće. Možda
ko reče: Razdioba patologije, na opću i
deskriptivnu preveć oteže proučavanje ne-
moći, mješte da ga prikrati. Dopustimo n.
p. da je važnije praktičnomu ljekaru pozna-
vanje pojedinih nemoći, i da mu proučavanje
opće patologije ne daje iste koristi, pa što
za to!

Metnimo za čas n. p. da je to prouča-
vanje i bez koristi za onoga koji znade,
ama može li se od toga zaključiti, da to,
biva isto tako i za onoga koji nezna? Doista
ne, jer mimoišav to, da je učeniku prijeka
potreba, da se odmah u početku nauči na
nove izraze, ipak je za njega proučavanje
opće patologije od velike koristi, s drugoga
gledišta. Njemu je &ve nepoznato, a sve
mora da nauči.: Hoće li on n. p. početi pro-
\hčavati pneumoniju (plućenicu) tifojdeu, ri-
sipolu itd. 'a da on nezna što je bolest

štrana 3.

s pozlaćenih tornjeva začuli kucati svoj čas
i osjetili da krilo genija dira u strune Vaše
prenapete duše, a da ona pjeva pjesmu,
kojoj ćemo se i mi diviti sada.

I kad je ta pjesma gotova bila, odjek-
nulo Vam je u duši pljeskanje milih sjena
nekadašnjih naših potištenih veslara na Riva
degli Schiavoni i začuste čestitke našega
Šenoe, koji Vas je prvi uveo u književno
kolo i prorekao Vam današnju književnu
slavu. Na zelenim obalama opjevane Brente,
uz jecaje tužne Gaspare Stampa i neumrloga ,
Petrarke, odjekivali su u Vašoj duši umilni
stihovi našega Demetra, čiji rad Vi sada
nastavljate divno. +.

U sjajnoj auli padovanskog sveučilišta
vidjeste u mašti začetnika našeg umjetnog
pjesništva, gdie izlazi pred Vas radosnije
nego pred dužda Marcella i pozdravlja Vas
u ime svijeh sinova našega naroda, koji su
se ondje proslavili. I ispod slika našeg Me-
dulića u pinakotekama, ispred spomen-ploča
u slavu naših umnika na sveučilištu; kraj
spomenika na ,,Pra della Valle“, u svakom
kutu kafane ,,Pedrocehi“, činilo Vam se je
vidjeti mila lica naših preporoditelja, koji
su u lijepoj Italiji naučili ljubiti lijepost i
slobodu divnu. I uzalud je više okolo Vas
ozvanjala u ljupkom dijalektu neumrlog
Goldonija sirenska popijevka ::

,O, Venezia benedeta,

No te vogio piu lassar.“

Vi poslušaste riječi našega Pucića:
,Valja doći na očinu,

Valja doma doć!“

i kao naš iseljenik, kada steče u tuđini
blago, dođoste i Vi k domovini dragoj, a
nakon triumfa u drugim našim gradovima,
pozvan neodoljivom silom uspomena, i
k milom Dubrovniku-

Dođoste neočekivano, iznenada, ali pred
Vas iziđoše stari gospari i vladike davne,
kojima ste Vi vilinskim perom kucnuli po
grobnim pločama i rekli: ,,Ustanite“! u
svojim djelima dali im dušu 1 rekli: ,Go-
vorite !“ I okupiše se duge povorke gosparai
pučana iz ,Ekvinocija“ i ,Trilogije“, stje-
gonoše, vjesnici i junaci silni iz ,,Majke

(morbus) koje su nje forme, pod kojim se
pojavlja, da nezna za različite tajne i javne
uzroke, koje morbusi porađaju pa lič-
nost njihove svrhe neće li on, velim slijediti
protivnu metodu? Zašto učenika umarati
nepotrebitim opetovanjem, mješte mu - pred
oči metnuti kao temelje različite tačke nauke
i opće fenomene u većini bolesti. Bolje je
da on vidi sve bolesti kao u jednoj sliki,
nego li u veće slika. Učeniku je dakle.
lakše i koristnije učenje opće patologije, ali
uz korist, imade i poteškoća i pogibelji, a
to radi mnoštva sistema i hipoteza koje mu
razni auktori navađaju, mješte prokušanih
i ispitanih zaključaka i opažanja; te ih sa-
piniu u nauku, a usporuju u uspjehu. Ob.
zirom dakle na pomenuto u početku, budi
ovo dostatno glede važnosti opće patologije
i zaključujem da koliko za redovitog učenika
ljekarstva, toliko i za izvanredna ili onoga
koji se hoće tom strukom znanosti da bavi
za naobra .bu, potrebito je i predhedno oz-
biljno učenje opće patologije, a ne kako
sam od nekih u moje uši čuo i slušao,
dostatno je samo površno.

Slijedi