Broj 14. praška omladina, sporazunino s drugovima na ostalim universama, te s oporbenim no- vinarima i zastupnicima poduzeti u svrhu informiranja široke evropske javnosti o sta- nju u Hrvatskoj. Skupštini je predsjedao Bosanac medicinar Ostojić. Poslije referata kolega Giunia. Čurine i Cvjetiše o korispon- denciji, javnoj manifestacijonoj skupštini i akciji prigodom skorih izbora za hrv. sabor izabrani su radi podjele rada razni odbori, koji će odmah započeti svoje djelovanje. Onda -je kel. Cvjetiša predložio slijedeću resoluciju, koja je s odobravanjem jednogla- sno prihvaćena: Cjelokupna hrvatska i srpska akademska omladina u Pragu, bez razlike stranaka i mišljenja, svijesna svojih zadataka i dužno- sti u narodnoj borbi, odlučuje, da bez ob- zira na moralne i materijalne žrtve, sve svoje sile posveti suzbijanju nasilničkog atentata, koji bečki i peštanski vlastodršci zasnovaše preko svoga zagrebačkog ekspo- nenta protiv ustava kraljevine Hrvatske i samog opstanka hrvatskog i srpskog naroda. U tu svrhu omladina će samostalno i zajed- nički sa ostalim svojim drugovima, te po- litičkim vođama naroda poduzeti razne akcije, koje su kadre taj atentat da spriječe ili mu bar učinak umanje. Međutim praška hrvatska i srpska omla- dina već sada pozivlje sve narodne hrvatske i srpske stranke u Hrvatskoj, da se slože u opoziciju protiv apsolutističkog režima, te da na nasilja i progone bana Cuvaja jedno- dušno odgovore deklaracijonim izborima, izjavljujuć da će omladina raditi samo za one kandidate, čija kandidatura bude plod sporazuma složne narodne opozicije. Praška hrvatska i srpska omladina pri- družuje se apelu svojih zagrebačkih drugova na stariju inteligenciju, a osobito na činov- ništvo, te očekuje, da će i ono u ovim teškim sudbonosnim danima znati vršiti dužnost prave narodne inteligencije, Narodne zastupnike u Istri, Dalmaciji te Bosni i Hercegovini pozivlje pak, da po cijeloj zemlji drže protestna skupštine protiv stanja u Hrvatskoj, te da koli u zemaljskim saborima da je nemoguće, da čovjek shvati sve po- tankosti, i zato se može kazati: da niko ne posjeduje sva patologična spoznanja, ispisana u znanstvenim zgodopisima, makar se i ne obazirao na teorije i sisteme. Zamašitost ove znanosti ne stoji u razmjeru sa sposobnosti ljucke pameti. Pamet ljucka, ne može biti veća nego li je u istinu, te se je znanost morala razdijeliti u veće djelova, da tako bude shvatljivija ljuckoj pameti, Odavle su i nastale mnoge razdiobe#u patologiji, a najglavnija je ona koja dijeli patologiju na unutarnju ili liječničku, vanjsku ili kirurđiju. Druga razdioba, koja ne steže, nego proši- ruje znanost, to je ona, koja razlikuje pato- logiju u opću, i deskriptivnu (opisujuću), qu ova razdioba ne ide za tim, da razdijeli znanost u veće djelova, niti da odijeli jednu skupinu nemoći, od svih drugih. Opća pa- tologija, promatra nemoći apstraktno, i za- ustavlja se na ono što nemoći imadu zajed- uičkoga među sobom, i obuhvaća sve nemoći da rečem kao u jednoj tabli, proučava općenitost, predhodne uzroke, razvoj, srod- nost fenomena, što su se kroz život opažali, sa onim koji su se pronašli na mrtvacu itd. Deskriptivna pak obuhvaća također sve ne- moći, ali ih dijčli ma pojedine i napose, i crta na živo fizionomiju pojedinih, a u isto ,CRVENA HRVATSKA“ toli u carevinskom vijeću u Beču dignu svoj glas protiv apsolutizma, koji vlada u Hrvatskoj, poduzimljuć prama potrebi i širu parlamentarnu akciju. Na skupštini je bio pročitan zanosni, ' značajni brzojov ,,riječkog lava“ starine Dra Barčića, koji je od omladine pozdrav- ljen odaševljenim klicanjem. Praška je omla- dina već prije brzojavno izrazila svoje sim- patije zagrebačkim kolegama. U nedjelju dne 11. o. m. drži se u ogromnoj sali Žo- fina velika protestna skupština češke jav- nosti protiv cuvajevsko-madžarskih stranaka. Poziv na skupštinu potpisaše sve češke stranke. Glavni referat ima zast. Klofač. Poslije skupštine doći će po svoj prilici do* demonstracije. Pozdrav lou Vojnoviću. U nedjelju na večer, prije nego nam je gospar Ivo Vojnović pročitao svoju ,Go- spođu sa suncokretom“, pozdravie ga je g. Antun Kriletić, kao predsjednik ,, Ljudevita Gaja“, govorom: Gosparu Ivo! Naš proslavljeni pjesniče! U ovom Vama i nama toliko milom gradu; o kojemu Vaša prvašhnja književna djela kazuju svijetu priče neumrle, začelo se je i Vaše novo djelo. Ovdje ste ga zamislili! Ovdje, na pe- pelu prošlosti nam slavne i pogledu mora širokoga, počeli ste prebirati po bogatoj duši svojoj sve dragocjeno blego, da svoju »Gospođu sa suncokretom“ zaodjenete u blistavo ruho. Tko bi opisao sve one duševne nemire i naslade, ona naprezanja dugih dana i neprespatih noći prije nego je taj plod do- zreo na žaru Vašeg srca, kad Vam je nje- gova zamisao neprestano budila dušu, da o njoj razmišlja; kad su k njoj, ko golubi oko crkve našeg sv. Vlaha, dolijetale i redale se nove misli, da je popune i okite, ne bi li Vam omiljela srcu i prestala bit? samo zamisao, a postala čuvstvo, želja, strast? Odonda Vas je - pratila posvuda, dok nijeste na lagunama, u krilu Venere vječne, doba i razliku njihovu, tako da među ovom , i drugih razdioba patologičnih nema nikakve analogije. Pomenuta razdioba patologije ima opredjeljene svoje granice, veće nego li druge razdiobe. Doista: Opća patologija pro- matra opće fenomene nemoći; a deskriptivna promatra ste ono, što se odnosi na osobitu historiju nemoći, no ipak se ove dvije, u mnogim tačkama sus.čtaju, ali stoga, ne smiju se izpremješati njihove zadaće. Možda ko reče: Razdioba patologije, na opću i deskriptivnu preveć oteže proučavanje ne- moći, mješte da ga prikrati. Dopustimo n. p. da je važnije praktičnomu ljekaru pozna- vanje pojedinih nemoći, i da mu proučavanje opće patologije ne daje iste koristi, pa što za to! Metnimo za čas n. p. da je to prouča- vanje i bez koristi za onoga koji znade, ama može li se od toga zaključiti, da to, biva isto tako i za onoga koji nezna? Doista ne, jer mimoišav to, da je učeniku prijeka potreba, da se odmah u početku nauči na nove izraze, ipak je za njega proučavanje opće patologije od velike koristi, s drugoga gledišta. Njemu je &ve nepoznato, a sve mora da nauči.: Hoće li on n. p. početi pro- \hčavati pneumoniju (plućenicu) tifojdeu, ri- sipolu itd. 'a da on nezna što je bolest štrana 3. s pozlaćenih tornjeva začuli kucati svoj čas i osjetili da krilo genija dira u strune Vaše prenapete duše, a da ona pjeva pjesmu, kojoj ćemo se i mi diviti sada. I kad je ta pjesma gotova bila, odjek- nulo Vam je u duši pljeskanje milih sjena nekadašnjih naših potištenih veslara na Riva degli Schiavoni i začuste čestitke našega Šenoe, koji Vas je prvi uveo u književno kolo i prorekao Vam današnju književnu slavu. Na zelenim obalama opjevane Brente, uz jecaje tužne Gaspare Stampa i neumrloga , Petrarke, odjekivali su u Vašoj duši umilni stihovi našega Demetra, čiji rad Vi sada nastavljate divno. +. U sjajnoj auli padovanskog sveučilišta vidjeste u mašti začetnika našeg umjetnog pjesništva, gdie izlazi pred Vas radosnije nego pred dužda Marcella i pozdravlja Vas u ime svijeh sinova našega naroda, koji su se ondje proslavili. I ispod slika našeg Me- dulića u pinakotekama, ispred spomen-ploča u slavu naših umnika na sveučilištu; kraj spomenika na ,,Pra della Valle“, u svakom kutu kafane ,,Pedrocehi“, činilo Vam se je vidjeti mila lica naših preporoditelja, koji su u lijepoj Italiji naučili ljubiti lijepost i slobodu divnu. I uzalud je više okolo Vas ozvanjala u ljupkom dijalektu neumrlog Goldonija sirenska popijevka :: ,O, Venezia benedeta, No te vogio piu lassar.“ Vi poslušaste riječi našega Pucića: ,Valja doći na očinu, Valja doma doć!“ i kao naš iseljenik, kada steče u tuđini blago, dođoste i Vi k domovini dragoj, a nakon triumfa u drugim našim gradovima, pozvan neodoljivom silom uspomena, i k milom Dubrovniku- Dođoste neočekivano, iznenada, ali pred Vas iziđoše stari gospari i vladike davne, kojima ste Vi vilinskim perom kucnuli po grobnim pločama i rekli: ,,Ustanite“! u svojim djelima dali im dušu 1 rekli: ,Go- vorite !“ I okupiše se duge povorke gosparai pučana iz ,Ekvinocija“ i ,Trilogije“, stje- gonoše, vjesnici i junaci silni iz ,,Majke (morbus) koje su nje forme, pod kojim se pojavlja, da nezna za različite tajne i javne uzroke, koje morbusi porađaju pa lič- nost njihove svrhe neće li on, velim slijediti protivnu metodu? Zašto učenika umarati nepotrebitim opetovanjem, mješte mu - pred oči metnuti kao temelje različite tačke nauke i opće fenomene u većini bolesti. Bolje je da on vidi sve bolesti kao u jednoj sliki, nego li u veće slika. Učeniku je dakle. lakše i koristnije učenje opće patologije, ali uz korist, imade i poteškoća i pogibelji, a to radi mnoštva sistema i hipoteza koje mu razni auktori navađaju, mješte prokušanih i ispitanih zaključaka i opažanja; te ih sa- piniu u nauku, a usporuju u uspjehu. Ob. zirom dakle na pomenuto u početku, budi ovo dostatno glede važnosti opće patologije i zaključujem da koliko za redovitog učenika ljekarstva, toliko i za izvanredna ili onoga koji se hoće tom strukom znanosti da bavi za naobra .bu, potrebito je i predhedno oz- biljno učenje opće patologije, a ne kako sam od nekih u moje uši čuo i slušao, dostatno je samo površno. Slijedi