0. čajenog poznato znaju nlatkon biva tg me dje one, š O naše, la zbog h sreq u kako ilika zi teta, je | snose reba d Irastao ebi o up u k: ga upi ađan ske me rodi vu sred o četi buduć razred; rodnos 4 u vidi zome st o je pi ih ško | i ras avlasti g ih imi - selim imnaziji ola. On e škol tehniku sku Ak da dođi ih jezik zici, ko h nauč \ potreb U nji priroda pučkog obatalil \ tablic ao ogle e up lavlje e takmi Broj 20. ,CRVENA HRVATSKA“ Strana 3. manner SLS... znanosti i crtanje. To su mahom one oblasti svjetskog znanja, kojemu ljudstvo ima da zahvali zbog tolikih izuma i korisnih tekovina. U gimnazijama još uvijek cvjeta verba- lizam i one nastavne građe, koje uz klasi- cizam ne dopuštaju ni da se približe ško- lama, koje imadu strukovni smjer i svrhu osnovanu na podlozi privrednoj. Tolika je nadmoć ukorijenjene navike! — rekao bi Herb. Spencer; — i mi žalimo što tako užasno pouci prevlađuje ono što je spoljašnje, za nakit i ukras, nad onim što je potrebno i korisno. Gle, koliko ponovo Herbert Spen- cer ima pravo kad tvrdi: Znam da ne ću ništa novo reći ako kažem, da latinski i gr- čki jezik od deset slučajeva u devet, ne će trebati ni za što mladome čovjeku u njego- vom praktičnome životu. Svaki dan se može vidjeti da njemu ni u dućanu, ni u radio- nici, ni u upravi imanjem i porodicom, ni u dužnosti direktora kakvoga novčanoga za- voda ili željeznice, ništa ne treba ono zna- nje, na koje je utrošio tolike godine i koje će u brzo zaboraviti možda sasvijent. A ako se kad u kojoj prilici i upotrebi kakva la- tinska izreka ili grčka skaska, to opet ne će biti za to, da baci više svjetlosti na ka- kvo naučno pitanje, nego za to da bi se po- kazala ,visokoučenost“, Ako potražimo uz- rok za što se mladim ljudima daje ovo kla- sično obrazovanje, naći ćemo ga u tome: što se prosto hoće da ugodi javnome mi- šljenju. Ljudi kite po modi duh svoje djece listo onako kao i tijelo. — Ovo je i razlog zbog koga Gimnazija nikako nije u stanju da odgoji budućeg trgovca, ili obrtnika. [Realka pruža djaku barem tu pogodnost, da može lakše svršiti srednju školu, u toliko u koliko mu _ dopušta vrijeme, a nadasve sredstva. uši dopisi. Vrgorac, 4 ožujka 1912. (V. redovita glavna skupština Pučke blaga.ne. Uzaludno spletkarenje i pravaška ova tvornica potrošne zadruge.) Dne 3 tek. njeseca obdržavala se je V. redovita glavna lamenita, ali ti je u različitim kotarima ake razlike, da se može slobodno kazati la su to svakako drugi običaji. Tu ti Aije togod zajedničkoga između zagoraca i oto- ana, pa i između primoraca. I neka se posljednje doba prijašnji običaji polagano mijenjaju, to ipak nije lako, kad putuješ pd mjesta do mjesta, da shvatiš kako je paš toliko razlike u tomu svakomu načinu. ko će iz Spljeta do Trogira, a tu je preva- iti do osamnaest talijanskih vrsta, opaziti 8 razlike u odjeći u Spljetu, u Solinu, u Maštelima i u Trogiru. Još je puno razlike gradićima istoga predjela, u varošima stoga grada, pa i u istom selu. U Tjaricama, ocu sinjskoga kotara, u jednoj te istoj upi, žene se oblače na četiri različita na- ina: po tursku, na imoćansku, na sinjsku, p& nešto po poljičku i sinjsku, Sada ću lavlaš pisati o zagorcima, te brižljivo uzdrže iru nošnju, Osim svečanog ruha, sve ti » ostalo prosto, pa sve jedno te isto, go- vo za svako doba godine, Po običaju kokada, :luže se čokom (rizom), suknom platnom (tkanjem). Kroj je po narodnu, a o isto i šara ili mast (boja) modra (plava) vena i bijela. skupština za našu Pučka Blagajnu u Vrgorcu zadruga uknjižena na neograničeno jamčenje pod predsjedanjem ravnatelja gosp. Jurja Prvana, te na istoj bilo je raspravljeno raznih tačaka koje je nosio dnevni red. Ravnatelj je otvorio skupštinu slijedećim govorom : Počimljem moj govor sa onom mudrom narodnom poslovicom: ,U radiše svega biše u štediše i još više“, te se je njegov govor krećao u glavnom koliko je od potrebe štednja, da bez štednje nema napredka kod pojedinca, nema napredka u obitelji, nema u društvu niti u pokrajini, niti u državi, Kao što pojedinac tako i čitavi narodi postali su štednjom bogati, kulturni, slobodni i napredni; dočim kao što pojedinci tako i čitavi narodi koji nijesu znali štedjeti pali su u robstvo, lišeni su ljudskih prava. Šte- dišan i pametan gospodar vlada svijetom i okolicom, nadalje naglasio je pred prisutnim članovima kojih je bilo prisutno na skupštini preko 300, da svrha jedne zadruge nije samo da uzajmljuje, nego da je njezina svrha' pretežnija u štednji. Mi svi kazao je, dužnici smo zadruge ili bolje mi smo duž- nici jedan drugoga, jer svi za naše drugove solidarno jamčimo. Jamčiti svim svojim ima- njem, zato je braćo družinari potrebno imati na upravi naše zadruge ljude koji su kadri čuvati naš interes i naš imetak, ljude, kojima je ljudsko dostojanstvo, poštenje i pravica više nego cijelo blago od ovoga svijeta. Ti ljudi moraju bditi da članovi naše zadruge strogo vrše svoje dužnosti. Osobito .treba da su ljudi na upravi blagajne uplivni na imućne osobe, koji imadu svoga novca da ulažu kod naše zadruge, koja kad je uprav- ljena pruža im veću garanciju nego jedan drugi novčani zavod. Karakterističan je naoseb njegov govor proti lihvarka u ovoj općini: Cetiri su godine braćo družinari da je naša zadruga započela svojim radom, četiri su godine odkada je naša zadruga krvavi udarac proti kamatništvu, proti onijem pučkim sadrikožam, koji su žalibože sve do početka našeg rada ljenčareći bezbrižno mnapunjali svoje kese našim trudom i imanjem; četiri su godine evo sretno navršila odkad smo započeli r šim radom, da se okoristimo kao i dru napredni narodi, u zadrugarstva, gospodi stvu i u štednji. Između ostaloga završio je svoj gov preporukom na prisutne članove, da se i: ostave zlih navika kao n. p. svađe, pravd nja, ljenčarenja, kalašenja i pjanstva. Na je svrha ne samo da se materijalno oko stimo, nego da se moralno usavršimo, / živemo kao pravi kršćani, jer bez moral snage nema pi materijalnoga napredka. N kon toga što su prisutni članovi buri pozdravili govor ravnatelja prešao je : prvu tačku dnevnoga reda podastirući glavn skupštini konačni račun i bilance zadružne rada za godinu 1911. Stanje naše blagajne na svrsi godi: 1911 bilo je: Ulazka 140.303-71 K. Izlazi 138.309-58 K. Ukupni promet dakle godi: 1911: 278.613-29 K, te pošto bijahu usp ređenje prvašnje godine zadružnoga rada osrednjemu prometu mjesečno i za svak godinu napose, prešlo se je na uložke g dine 1911, u kojoj godini naša je zadru; izdala 45 uložnih knjižica, na koje je bi , stavljeno novca na štednju 122.639-06 . dočim godine 1910 nije bilo uloženo neg 75.012:76 K. Godina 1911 nadmašila . godinu 1910 za K 47.626-30 K. Dalje je bilo predočeno skupštinarin kako je naša zadruga radila u godini 191 u drugim granama, te pošto je konači obračun i bilanac od glavne skupštine od bren uz pohvalu i priznanje rada članovin ravnateljstva i nadzornoga odbora, raspra\ ljalo se je i zaključjv alo o drugim tačka: dnevnoga reda, i kad je bilo pri četvrt tački, gdje se je imalo micati neke članov ravnateljstva i nadzornog odbora, a to p “propisu zadružnoga pravilnika naše klerikaln i pravaške mutikaše uzvrpoljiše se da im j staviti na upravu naše blagajne ljude njim poćudne, i to sve po receptu Šušteršićevi prave pučke perjanice, ostadoše jadni raze čarani, jer uvidiše da cijela njihova muk i nastojanje, cijeli mjesec dana što su bi dava oblijetali okolo članova ove zadrug Tu nema ženskih haljina, što su po ne- koliko iskićene, onako puno zamršenih, a i na broju ih nije baš tako mnogo. Košulja je rasporena na prsima, ispod vrata zapučena i sapeta zaponcima i kovčama, široki su joj i pahasti rukavi, te je katkada duga do peta. Mnogo je žena, te nose košuljak, što im pokriva pisi, pa će na nj prišiti i rukave. Haljina je mješte suknje ili kasa, a rasporena je sprijeda do dna, te lozjena i iskićena (vezena) na rasporku. Ako je od modra sukna, zovu je modrinom, od bijela bjelačom, a brnjica je ljetna suknja od platna. Krožet je pršnjak bez rukava, od škrleta, od fanele (vunice) ili od platna, a ponajviše šitkov, te ga sprijeda zapučaju, a onda ti je pas. Potpasat će o boku pršnjak i suknju pasom od crvene vune, od šarene svite i od kože, a taj je pas ponešto širok, te kićen ili vezen. Pregača je izatkana od vune omaštene na različit način, pa će doprijeti do ispod lista. Običavaju nositi o boku njeku vrstu nožića, obješena o okrajak kože, britvu _ krivaljastu i sklopljenu u korice, pa i ključ. Sadak je od' crna, bijela jali od modra - sukna, a to je haljina bez rukava, zasukana kroja, kraća od suknje, rasporena sprijeda, obrubljena raznomanjastom rizom i u crven optočena vezovima različitih šara, te i va cima. Sadak, što načinja struk, pa i suknje padaju do lista. jLjeti, osobito cure, idu košulji i u sadaku ili pod pregačom. Divn a na rijedak način, zenske povežu glavi Obično su do sedme godine gologlave, p onda pod crvenom kapicom. Kad se udad povežu kapicom mahramom, gdjegdje je i skinu, a mješte kapice pribodu nad zatilj kom pokupljen ubrus (jašmak), podbrade s pa se još njeke i povežuju. Crven-kapica j obilježje neudate cure (djevojčice), ubru bijeli jali šareni udate žene, a gari (crni ubrus udovice. Običavaju resiti kapicu, kak je komu drago, pribodenom koprenom (du vakom), te pada niz pleća, lančićima, srcima polumjesecima, spužićima, caklenim, krugli cama, trepetljikama, srebrnim varcima, raz nomanjastim caklenim litcima, novcima, mi risnim i mrtvim viječem, paunovim perjer kukicama i sindžirićima, što prolaze ispo grla, pa padaju niz dojke. Siromašice s zadovoljne i ljušticama, kakvom ribljon koščicom, caklenim draguljcima, kositrinin uresima, te i od tenićke, kakvim cvijetom jali ptičijim perjem. I mlade nevjeste ne ć ti grđe načiniti (nakinđuriti se) na glavi