Strana 2. ' mm—————————————z——m—m—m—m——<—mua——m—m——m—m————————m—mm—musm———m—m—mm——— Gradanske Škole Njihovo djelovanje i korist, osobitim obzirom _ na Dalmaciju. Piše: Jedan stručnjak. IlI. irađanske su škole od dvojake koristi u mjestima, gdje one postoje. S jedne strane rasprostiru naučna i umjetnička znanja među radnički, težački i' uopće srednji stalež. One omogućuju što bolje i racionalnije obavlja- nje praktičnih djelatnosti, pak davaju stru- čnu spremu onim učenicima, čije materijalno stanje ne dopušta, da se mogu odalečiti sa svoga ognjišta i pohoditi kakvu drugu školu. Dok ove škole dopunjuju i utvrđuju ono zvanje, što se iznijelo iz pučke škole, s druge strane daju znanje iz nauka, koje strogo od- govaraju praktičnim zanimanjima. Jeđan od poglavitih razloga koristi Građanskih škola, navlastito po krajeve kao što su naši, baš i sastoji se u tome, što učeiik nakon apsol- viranja ovake škole, može skromno da pre- žive, i na taj način podigne svoj materijalni i moralni niveau. Iz ovoga što smo do sada naveli, može se shvatiti što su Građanske škole, koji je njihov poglaviti smjer # kome su one opće- nito namijenjene. Sada je red da kažemo, koje povlastice i koristi nanosi Građanska škola onome, ko je pohađa i ko je redovito apsolvira. A ovo hoćemo tim prije da istaknemo, što kod nas u Dalmaciji, dok jedni priznavaju + hvale njen opstanak, drugi je drže nekom suviš- nom institucijom, o kojoj se upravo ne zna, što se hoće. Treći pak, što je ponajgore, govore o ovim školama površno i takom lakoćom, da ćeš lako uočiti, kako oni zbore o nečemu što ne poznaju! Takova zla na- vika, gdje se nešto misli i podrživa bez ikakva osnova, more se jedino shvatiti jed- nom psihološkom činjenicom, koja dava silnu sugestivnu moć predubjeđenju, fa pred ta- kovom moći i naj očiglednija realna fakta ne mogu se tačno vidjeti ni prozrjeti. Naša je namjera da važnost Građanske škole; ovakove kakova je danas kod nas i ,CRVENA HRVATSKA“ po svoj Austrijskoj carevini predstavimo u njenoj suštini, stvarno i objektivno, kako to iziskuje i sam predmet o kome raspravljamo. Svake školske godine, bilo svršetkom, ili početkom škole, roditelje muči i kinji velika briga, Sto će i kuda će sa svojim djetetom, kada je ovo svršilo pučku školu i nastupilo desetu, ili jedanajestu godinu ži- vota. Kod nas napose, već je tolika navala na upisivanje učenika u Gimnazije i Realke, da ćemo potraje li ovako, brzo dočekati umni proletarijat, koji ni sam ne će znati što hoće, a biće vječiti nezadovoljnik. Na stanovništvo vd blizu 600 tisuća duša, mi imamo devet što Gimnazija, ili Realki, dok u strukovnijem i Građanskijem školama, koje su opredijeljene za mase oskudijevamo toliko, da jedva dopiremo do broja srednjih škola. Kad bismo prema ovakim prilikama, ocijenili postupak onijeh, koji svoju djecu klone strukovnih škola, a uz prevelike žr- tve, skoro neizdržljive pri današnjoj skupoći trpaju ih u srednje zavode, onda dolazimo do one skučenosti, koja stoji u potpunoj nesavremenosti sa današnjim stanjem u svi- jetu. Danas su se izmijenile životne prilike u svemu. pa čak i u odgoju i vaspitanju. Pedagogika i odgoj moraju ići sa samim ži- votom i soliđarisati se sa društvenim nau- kama. Ona valja realno da gleda na svijet. i život, pak da vodi računa o činjenicama, te mijenja i kida s dojakošnjim ukočenim pogledima na život i odgoj. Jedan naučnik svjetskog glasa prof. Wilh. Diltaj, dokazuje naučnu zaostalost u društvu. Kritikujuć da- našnji sistem, zamjera, što bi se htjelo, da se jedan jednostavan ideal nametne sadaš- njem školstvu, bez obzira na različitost na- roda, te na taj način jedna zabluda u teo- riji, postaje opasnost za školstvo, jer se samo iz cilja života, daje izvesti cijelj odgoja. Ovaj moderni pedagoški mislilac, stavlja& čitaoca na takvu visinu i stvara mu vidike, s koje se mogu pregledati sve one prostrane oblasti, koje se odnose, na što intenzivnije socijalno obrazovanje. Broj = ————————— < —mum————m—m—=—mm=um<=—mamaa = ——mum—a——m===—=—=m=<—<mm«>uuz——m— Kolebajuć se tako, između uobi i onoga, što je manje, ili nikako | naši roditelji stoje na raskršću, ne kuda će da krenu sa svojim pod: muškim, pak i ženskim, Navlaštito kod onijeh roditelja, koji žele da sve tetu dadu nešto viša naobrazbu od je primilo u pučkoj školi. Veliki di stanovništva u nemogućnosti je, € ogromnog troška i loših materijalni stava, školuje svoje dijete potpuno voj srednjoj školi. Još je veća nep: onoga, koji ima više od jednog dje uopće osim troška, što ga roditelji dok im je dijete u srednjoj školi, ti podvostruče trošak, kada mladić oc zrio stupi na universitat. Mnogi se stoga odlučuju, da : kote trošak i omoguće djetetu prist kvu službu, ili privrednu zaradu, te suju u niže srednje škole, ili Gr Nastaje pitanje; Je li korisnije ono telju, koji šalje svoje dijete u kak: nju školu namjerom, da svrši sam niža razreda; ili mu je po život i položaj od veće koristi, da svrši tri Građanske škole? Pod uticajem svijeh onih po; koje pruža Građanska škola, a imaju« stalež trgovački, radnički i težački, 1 poglavito ove škole namijenjene, ov tanje već riješeno u prilog Građansk Stoga se one godimice umnožavaju po svijem pokrajinama Cislitave, n u najnaprednijoj zemlji Češkoj, gdj toliko, da se uspostavljaju čak i po Gimnazije, realke, pak realne g; zajednički spadaju u red srednjih šk sastavljaju neku vrst više srednj koja priprivlja nadasve za universu, visoku školu za poljodielstvo,*šumar: demiju i slične, Gimnazija nastoji do svoga cilja, izučavanjem klasičn grčkog i latinskog. Ovo su mrtvi je se ne govore, niti ko mari da i Realka se doduše većma obazire ni modernog doba, te je isavremenija. se goje živi jezici, uz matematiku, m — === === m «mummm mm mmm umummmmmmmmmmmsmmmmmmmmmmmrammmmmmmmmmmmmmmmmmmmN und das čsterreichische Kiistenland. Vortriige ge- halten im Miirz 1910 anliisslich der ersten Wiene Universitiitsreise von Professoren,.. Herausgegebe im Auftrage des Rektorats der Universitiit Wien von Prof. 9: Ed. Briickner. Wien und Leipzig. . . Franz Deuticke 1911. (Nastavak) (5) Pisac ovih. bilježaka napisaqgje godine 1891. raspravicu ,CpričkH HapoHi Be30BH* sa 4 tablice (Spomenik VIII. Srpske kraljev- ske Akademije); godine 1906. ,,Hapo1mu Bea0BH y KogaBanMa u KAHACKOJ KpajuAn“ (iz XLII, knjige Spomenika Srpske Kraljev- ske Akademije); god. 1894. ,,Usi e riti fu- nebri presso gli Slavi meridionali nei tempi antichi e moderni ed altri argomenti per- trattati nel! mese di luglio 1893. al congiesso della folk-lore a Chicago“ (Zara 1894);“ godine 1896. ,, Narodni wur%si kod južnijeh Slavena“, (Cpnexu Maraanm roa. L y Ho- Box Caay 1896. str. 119-129), pa i u drugim je knjigama u različitim zgodama priglavio o zlamenitosti našeg ženskog fsla, te se učeni svijet i odazvao, kako treba, njegovoj brizi za naše znanje i umjeće, te će se postepeno sve navesti, a da svijet obazna na čemu smo i što smo do sada za tu . struku uradili, mi i naši dobri prijatelji, ali će se svakako priznati, da u siromašnoj Dalmaciji mijesmo ostali prekrštenih ruku, te smo prvi pred svijetom uprli prstom u to naše domaće blago i umjeće, a tuđinci nijesu slobodno došli prvi, da otkriju tu bogatu riznicu. Što sada čine, mi smo im harni, pa ćemo pozorice pratiti njihov rad i hvaliti ga, gdje treba. Nazad 70 god. po prilici (a tad je narodo- slovlje bilo još u začetku i kod izobraženi- jih naroda) objelodanio je, kako smo spome- nuli, čuveni Dr. Frano Carrara još god. 1846 djelo, osobito za ono doba dostojno pohvale ,La Dalmazia deseritta con 48 ta- vole miniate rappresentanti i principali co- stumi nazionali“ (Dalmacija opisana sa 48 mininiranih tablica, što prikazuju glavnije narodne nošnje). Dielo nije žalibože dovršeno, dan da- našnji je prerijetko, pa ga mnogi kao hoti- mice taje, ali je svakako zasluga Dr. Carrare, da je pronicavo shvatio pitanje uaših obi- čaja, a on je rodom Dalmatinac, te je radio u Spljetu, baš gdje se sada najviše razvija pučko umjeće, gdje je narodni muzej puč- koga umjeća pod upravom g. ing. Kamila pl. ;Tončića. Djelo je. Dr. sijetere osobito ' / zanimivo radi povijesti razvitka umjeća, kaonuti što se mnogo toga a to ispada iz zlamenitih bojadisanil što pripadaju 'spomenutom djelu. etnografičkoga razlaganja navesti ; vodu (str. 140—146.) čitavo pog narodnoj nošnji, a taj se opis mož i s boljim piscem ovoga predmeta : ur. O narodnom ruhu. Oblampor (sladokusac), ako jedvice našao u planinštaka, da se to bi onda valjalo, da tu skapaju svi trgovci i modni radnici, kit vlasuljari. Zagorci (morlacchi) ne ; načina niti stvari u nošnji, te no današnji odjeću, u što su se odj hovi djedovi, a baš potanko i n na mjeru, pa ti im svečano ,ruho koljena na koljeno. Praunuk će ti češće odjesti u pirni (svečani) kor lamu pokojnog šukundjeda. U Evropi nije kraja gdje šu tolil vati i izvorni načini u nošnji koli šoj maloj Dalmaciji. U svakomu | svakoj varošici, u glavnomu mjes svakom selu je razlike, koja je po