Strana 2. '

mm—————————————z——m—m—m—m——<—mua——m—m——m—m————————m—mm—musm———m—m—mm———

Gradanske Škole

Njihovo djelovanje i korist, osobitim obzirom _

na Dalmaciju.
Piše: Jedan stručnjak.

IlI.

irađanske su škole od dvojake koristi
u mjestima, gdje one postoje. S jedne strane
rasprostiru naučna i umjetnička znanja među
radnički, težački i' uopće srednji stalež. One
omogućuju što bolje i racionalnije obavlja-
nje praktičnih djelatnosti, pak davaju stru-
čnu spremu onim učenicima, čije materijalno
stanje ne dopušta, da se mogu odalečiti sa
svoga ognjišta i pohoditi kakvu drugu školu.
Dok ove škole dopunjuju i utvrđuju ono
zvanje, što se iznijelo iz pučke škole, s druge
strane daju znanje iz nauka, koje strogo od-
govaraju praktičnim zanimanjima. Jeđan od
poglavitih razloga koristi Građanskih škola,
navlastito po krajeve kao što su naši, baš i
sastoji se u tome, što učeiik nakon apsol-
viranja ovake škole, može skromno da pre-
žive, i na taj način podigne svoj materijalni
i moralni niveau.

Iz ovoga što smo do sada naveli, može
se shvatiti što su Građanske škole, koji je
njihov poglaviti smjer # kome su one opće-
nito namijenjene.

Sada je red da kažemo, koje povlastice
i koristi nanosi Građanska škola onome, ko
je pohađa i ko je redovito apsolvira. A ovo
hoćemo tim prije da istaknemo, što kod nas
u Dalmaciji, dok jedni priznavaju + hvale
njen opstanak, drugi je drže nekom suviš-
nom institucijom, o kojoj se upravo ne zna,
što se hoće. Treći pak, što je ponajgore,
govore o ovim školama površno i takom
lakoćom, da ćeš lako uočiti, kako oni zbore
o nečemu što ne poznaju! Takova zla na-
vika, gdje se nešto misli i podrživa bez
ikakva osnova, more se jedino shvatiti jed-
nom psihološkom činjenicom, koja dava silnu
sugestivnu moć predubjeđenju, fa pred ta-
kovom moći i naj očiglednija realna fakta
ne mogu se tačno vidjeti ni prozrjeti.

Naša je namjera da važnost Građanske
škole; ovakove kakova je danas kod nas i

,CRVENA HRVATSKA“

 

po svoj Austrijskoj carevini predstavimo u
njenoj suštini, stvarno i objektivno, kako to
iziskuje i sam predmet o kome raspravljamo.

Svake školske godine, bilo svršetkom,
ili početkom škole, roditelje muči i kinji
velika briga, Sto će i kuda će sa svojim
djetetom, kada je ovo svršilo pučku školu
i nastupilo desetu, ili jedanajestu godinu ži-
vota. Kod nas napose, već je tolika navala
na upisivanje učenika u Gimnazije i Realke,
da ćemo potraje li ovako, brzo dočekati
umni proletarijat, koji ni sam ne će znati
što hoće, a biće vječiti nezadovoljnik. Na
stanovništvo vd blizu 600 tisuća duša, mi
imamo devet što Gimnazija, ili Realki, dok
u strukovnijem i  Građanskijem školama,
koje su opredijeljene za mase oskudijevamo
toliko, da jedva dopiremo do broja srednjih
škola.

Kad bismo prema ovakim prilikama,
ocijenili postupak onijeh, koji svoju djecu
klone strukovnih škola, a uz prevelike žr-
tve, skoro neizdržljive pri današnjoj skupoći
trpaju ih u srednje zavode, onda dolazimo
do one skučenosti, koja stoji u potpunoj
nesavremenosti sa današnjim stanjem u svi-
jetu. Danas su se izmijenile životne prilike
u svemu. pa čak i u odgoju i vaspitanju.
Pedagogika i odgoj moraju ići sa samim ži-
votom i soliđarisati se sa društvenim nau-
kama. Ona valja realno da gleda na svijet.
i život, pak da vodi računa o činjenicama,
te mijenja i kida s dojakošnjim ukočenim
pogledima na život i odgoj. Jedan naučnik
svjetskog glasa prof. Wilh. Diltaj, dokazuje
naučnu zaostalost u društvu. Kritikujuć da-
našnji sistem, zamjera, što bi se htjelo, da
se jedan jednostavan ideal nametne sadaš-
njem školstvu, bez obzira na različitost na-
roda, te na taj način jedna zabluda u teo-
riji, postaje opasnost za školstvo, jer se samo
iz cilja života, daje izvesti cijelj odgoja.

Ovaj moderni pedagoški mislilac, stavlja&
čitaoca na takvu visinu i stvara mu vidike,
s koje se mogu pregledati sve one prostrane
oblasti, koje se odnose, na što intenzivnije
socijalno obrazovanje.

Broj

= ————————— < —mum————m—m—=—mm=um<=—mamaa = ——mum—a——m===—=—=m=<—<mm«>uuz——m—

Kolebajuć se tako, između uobi
i onoga, što je manje, ili nikako |
naši roditelji stoje na raskršću, ne
kuda će da krenu sa svojim pod:
muškim, pak i ženskim, Navlaštito
kod onijeh roditelja, koji žele da sve
tetu dadu nešto viša naobrazbu od
je primilo u pučkoj školi. Veliki di
stanovništva u nemogućnosti je, €
ogromnog troška i loših materijalni
stava, školuje svoje dijete potpuno
voj srednjoj školi. Još je veća nep:
onoga, koji ima više od jednog dje
uopće osim troška, što ga roditelji
dok im je dijete u srednjoj školi, ti
podvostruče trošak, kada mladić oc
zrio stupi na universitat.

Mnogi se stoga odlučuju, da :
kote trošak i omoguće djetetu prist
kvu službu, ili privrednu zaradu, te
suju u niže srednje škole, ili Gr
Nastaje pitanje; Je li korisnije ono
telju, koji šalje svoje dijete u kak:
nju školu namjerom, da svrši sam
niža razreda; ili mu je po život i
položaj od veće koristi, da svrši tri
Građanske škole?

Pod uticajem svijeh onih po;
koje pruža Građanska škola, a imaju«
stalež trgovački, radnički i težački, 1
poglavito ove škole namijenjene, ov
tanje već riješeno u prilog Građansk
Stoga se one godimice umnožavaju
po svijem pokrajinama Cislitave, n
u najnaprednijoj zemlji Češkoj, gdj
toliko, da se uspostavljaju čak i po

Gimnazije, realke, pak realne g;
zajednički spadaju u red srednjih šk
sastavljaju neku vrst više srednj
koja priprivlja nadasve za universu,
visoku školu za poljodielstvo,*šumar:
demiju i slične, Gimnazija nastoji
do svoga cilja, izučavanjem klasičn
grčkog i latinskog. Ovo su mrtvi je
se ne govore, niti ko mari da i
Realka se doduše većma obazire ni
modernog doba, te je isavremenija.
se goje živi jezici, uz matematiku,

 

m — === === m «mummm mm mmm umummmmmmmmmmmsmmmmmmmmmmmrammmmmmmmmmmmmmmmmmmmN

 

und das čsterreichische Kiistenland. Vortriige ge-
halten im Miirz 1910 anliisslich der ersten Wiene
Universitiitsreise von Professoren,.. Herausgegebe
im Auftrage des Rektorats der Universitiit Wien
von Prof. 9: Ed. Briickner.

Wien und Leipzig. . .
Franz Deuticke 1911.
(Nastavak) (5)

Pisac ovih. bilježaka napisaqgje godine
1891. raspravicu ,CpričkH HapoHi Be30BH*
sa 4 tablice (Spomenik VIII. Srpske kraljev-
ske Akademije); godine 1906. ,,Hapo1mu
Bea0BH y KogaBanMa u KAHACKOJ KpajuAn“
(iz XLII, knjige Spomenika Srpske Kraljev-
ske Akademije); god. 1894. ,,Usi e riti fu-
nebri presso gli Slavi meridionali nei tempi
antichi e moderni ed altri argomenti per-
trattati nel! mese di luglio 1893. al congiesso
della folk-lore a Chicago“ (Zara 1894);“
godine 1896. ,, Narodni wur%si kod južnijeh
Slavena“, (Cpnexu Maraanm roa. L y Ho-
Box Caay 1896. str. 119-129), pa i u drugim
je knjigama u različitim zgodama priglavio
o zlamenitosti našeg ženskog fsla, te se
učeni svijet i odazvao, kako treba, njegovoj
brizi za naše znanje i umjeće, te će se
postepeno sve navesti, a da svijet obazna
na čemu smo i što smo do sada za tu

.

 

struku uradili, mi i naši dobri prijatelji, ali
će se svakako priznati, da u siromašnoj
Dalmaciji mijesmo ostali prekrštenih ruku,
te smo prvi pred svijetom uprli prstom u
to naše domaće blago i umjeće, a tuđinci
nijesu slobodno došli prvi, da otkriju tu
bogatu riznicu. Što sada čine, mi smo im
harni, pa ćemo pozorice pratiti njihov rad
i hvaliti ga, gdje treba.

Nazad 70 god. po prilici (a tad je narodo-
slovlje bilo još u začetku i kod izobraženi-
jih naroda) objelodanio je, kako smo spome-
nuli, čuveni Dr. Frano Carrara još god.
1846 djelo, osobito za ono doba dostojno
pohvale ,La Dalmazia deseritta con 48 ta-
vole miniate rappresentanti i principali co-
stumi nazionali“ (Dalmacija opisana sa 48
mininiranih tablica, što prikazuju glavnije
narodne nošnje).

Dielo nije žalibože dovršeno, dan da-
našnji je prerijetko, pa ga mnogi kao hoti-
mice taje, ali je svakako zasluga Dr. Carrare,
da je pronicavo shvatio pitanje uaših obi-
čaja, a on je rodom Dalmatinac, te je radio
u Spljetu, baš gdje se sada najviše razvija
pučko umjeće, gdje je narodni muzej puč-
koga umjeća pod upravom g. ing. Kamila

pl. ;Tončića. Djelo je. Dr. sijetere osobito

' /

zanimivo radi povijesti razvitka
umjeća, kaonuti što se mnogo toga
a to ispada iz zlamenitih bojadisanil
što pripadaju 'spomenutom djelu.
etnografičkoga razlaganja navesti ;
vodu (str. 140—146.) čitavo pog
narodnoj nošnji, a taj se opis mož
i s boljim piscem ovoga predmeta :

ur.
O narodnom ruhu.

Oblampor (sladokusac), ako
jedvice našao u planinštaka, da se
to bi onda valjalo, da tu skapaju
svi trgovci i modni radnici, kit
vlasuljari. Zagorci (morlacchi) ne ;
načina niti stvari u nošnji, te no
današnji odjeću, u što su se odj
hovi djedovi, a baš potanko i n
na mjeru, pa ti im svečano ,ruho
koljena na koljeno. Praunuk će ti
češće odjesti u pirni (svečani) kor
lamu pokojnog šukundjeda.

U Evropi nije kraja gdje šu tolil
vati i izvorni načini u nošnji koli
šoj maloj Dalmaciji. U svakomu |
svakoj varošici, u glavnomu mjes
svakom selu je razlike, koja je po