Broj 22.
NHREHEREESSNEEEEEEEEmmm—=m——————a
načinom došlo do zajednice i sloge svih
društvenih slojeva, jer se samo tako može
dobiti složan i kulturan narod. '
Osnovna ideja Građanske škole i dovađa
se u svezu sa nacionalnom školom, u koliko
kako veli Natorp — ne samo što svi imaju
učešća, već u izvjesnom smislu i svi imaju
isti dio. Pojavu pak samih Građanskih škola
u našoj carevini, uspostavila je uviđavnost
zanimanih, koji vode brigu, da se svi staleži
ne izuzam ni onaj niži i srednji odgoje i
usavrše u praktičnom zvanju. Iz statističkog
pregleda, što ga donosimo opazićemo, kako
su one brojno zastupane u najkulturnijim
našim pokrajinima, gdje je vidan zaostatak
u kulturi i ograničenost u primanju moder-
nih institucija.
Kod nas u Dalmaciji opstanak građan-
skih škola, nije bio u svezi sa potanjim
ispitivanjem gdje da se one podignu. Jer,
da se tako provađalo, ne bi se nikako, uza
svu slabu pismenost, moglo mimoići listom
svu zagorsku Dalmaciju od Zadra, preko
Benkovca, Knina, Vrlike, Sinja, pa čak do
Metkovića. Otragu kakovih trideset godina,
ove su se. počele nustanovljavati najprije po
onim mjestima, gdje su bile niže srednje
škole, kao n. p. u Šibeniku, Makarskoj i
Korčali. Ovake su škole bile državne, a
nastavni im jezik bio, kao i poučavanje
isključivo u italijanskom jeziku. Po pravici
ove su škole morale odmah nakon podjele
ustava, da se ponarode, i da u njima bude
predavanje isključivo u našem jeziku, njegu-
juč dakako i zbog same kulture, jezik itali-
janski. Ali to onda bilo je teško i skoro
nemoguće, da se izvede od jednog maha.
Take su onda bile prilike, a na: njih je
aljalo svakako računati. :
Da prestane ovako stanje, jer su škole
bile državne, morala je pokrajina, da se
lati i riješi spor o jeziku narodnom, hoće
li, da što prije provedeečisto narodnu orga-
nizaciju koja je odgojena nar. jezikom. Mješte
vih srednjih škola, koje bjehu prije gimnazije
ili realne gimnazije, preduzela je i usposta-
ila Građanske škole, sa nastav. jezikom
irvatskim ili srpskim.
a može biti i druge boje itd. Isti su lje-
ari nastojali da isprave ove netačnosti u
iomenclaturi. Mnogi su se za to i izmučili
Mi su njihovi pokušaji, izvan onih Piorry-a
spostavljenih na jednoličnim načelima za
Dve nemoći, bili samo djelomični, te su veće
tetovali nego koristili nmomenelaturi; jer
remda su priličniji nazivi zamjenuli opširna
netačna, ipak novi pokušaj nije uništio
Opširna i ne tačna, te su ostali na štetu, a
bezkoristno su se umnažala imena nemoći.
Ppominjem samo žutu ognjicu koja imade
reko dvađeset naziva. Suvišno je rijeti jer
vak to vidi; premož je naziva povećao
proj riječi, a nipošto fakata čina. Imade i
lrugo zlo još veće, koje poteklo iz ovih
ljelomičnih pokušaja, a to je, da su mnogi
)bnovitelji naziva, kako da nije bio dostatan
dodatak novih. starim. obratno aplicirali
ive nemoći s jedne na drugu, stoga što
g naziv manje pristajao onoj nemoći o kojoj
u np. imali ideju da postoji, nego li onoj,
oju su smjerali da opredjele. Koja je šteta
ladošla radi ovoga tobož usavršivanja, lako
pojmiti, naravno konfuzija u patologičnom
Vorenju. Možda ko upita, je li potrebito
medicini kako je ona danas, skrojiti novu
Menclaturu i na kojemu temelju. Premda
,CRVENA HRVATSKA“
Motiv dakle, koji je kod nas potstrekao
misao osnivanja Građanskih škola, bio je u
ono doba nacionalnog političkog osjećaja, a
to svakako nije za osudu. Provađanje je
uspjelo, i ove su škole dostojno zamjenjivale
one srednje ukinute, i još više ispunjavale
svoj zadatak kao strukovne.
Docnije su se vremena izmjenila, a
navlastito u zadnje doba, gdje se ovijem
školama podava ova zamašitost i važnost,
kakove su svojim radom i uspjehom stekle
pu ostalijem pokrajinama. _
Danas, kad se uzme u pretres ono, što
su Građanske škole kod nas poradile za
ovo trideset godina, pak uz to procjenimo
njihov rad, ne će se jamčimo naći niko
ozbiljan, a još manje čeljade strukovno
koje će moći potpisom da odreče one zasluge
koje do danas, uza sav nedostatak školskih
knjiga i pribora podadoše Građ. škole.
Donosimo međutim ovdje statistički broj
škola Građanskih po našoj carevini, kako
su one postojale šk. god. 1905/906. Ovo je
najnoviji izvor kojega smo se držali, ali
u ovo šest godina bez dvojbe je njihov broj
poskočio :
Pučkih
škola
Građan.
škola
Stanovnika
Donja Austrija 177 1651 | 3,600.000
Gornja Austrija 16 525 845.000
Saleburg 9 168 220.000
Štajerska 19 876 | 1,450.000
Koruška 11 372 380.000
Kranjska 2 389 525.000
Austr. Primorje 12 496 830.000
Tirol s Voralbergom + 1465 | 1,060.000
Češka 567 5420 | 6,800.000
Moravska 190 2517 _| 2.620.000
Šleska > 28 563 770,000
Galicij.. 89 4710. | 8,140.000
Bukovina — 456 810.000
Dalmacija 6 428 650.000
Pregled iz ove statist. tablice jasno nam
predstavlja, kako i u kojem su razmjeru
zastupane Građanske škole u Cislitavi. Što
je koja zemlja naprednija i kulturnija, to
sve većma ima broj uređenih Građanskih
škola, ne obaziruć se ni malo na broj stanov-
ništva. Malena pokrajina Salcburg, sa svojih
se mnogo bolje unaprijedilo danas u ovomu
pogledu nego li je prije bivalo, ipak obzi-
rom na nepotpunu savršenost, i nesuglasje
naziva koji se rabe, bila bi potrebita neka
reforma, i to metodična da podade dvije
koristi. Prvu korist, da nomeclatura dade ka-
rateristične znakove pojedinih nemoći, a
drugu korist, da označi odnošaje nemoći
prema nemoći t. j. odnošaje koji opstoje
među nemoćima. Nu nastale bi velike pote-
škoće; poteškoće glede učenja. znanosti me-
dicine, i poteškoće glede udovoljenja raznomu
mnijenju, pa opet i glede kontradikcije koje
bi nastale iz nove nomenclature, Najbolje
se dakle držati one, koju danas imamo u
tomu pogledu, do boljega i savršenijega
iznašašća, ali do tada ja neću biti živ. Potre-
bito je štogod nadodati i patologičnoj nomen-
claturi. Ova se potreba opaža najbolje pri
utkriću kakve afekcije koja nije bila opisana
ili ako. su različite afekcije bile uvrštene
pod istim imenom. Bilo je dakako protivnika
neologizma ali su napokon upoznali potrebu
da se novim imenom nazovu novo otkrivene
nemoći, i da ih u istinu treba razlikovati
od drugih. Patologiste nijesu samo udovo-
ljili ovoj potrebi, kako nam , svjedoče nova
imena opće rabljena np. iperemia, nevralgia,
Strana 3.
220,000 stanovnika ima devet Građanskih
škola, dok dvojstruko veća Kranjska nema
već cigle dvije, a trojstruko veća po stanov-
ništvo Bukovina nema niti jedne. S druge
opet vidimo naj industrijalniju i bogatiju
našu pokrajinu Češku, gdje je broj Građan-
skih škola, po onomu što ih danas ima čak
nadmašio i ovaj broj što je u gornjem
pregledu biva, više ih je od 567,
U Ugarskoj Građ, škole, osobito u no-
vije doba znatno se rasprotiru. U samoj
prijestolnici Budimpešti, broj Građanskih
škola iznosi 42 škole, na kojima djeluju
562 učitelja:ce. Službeni izvještaj od god.
1905/906 donosi, da se u ovijem školama
poučavalo 5888 učenika, i 8545 učenica.
Ukarska je u kulturnom pogledu i da-
nas agrarna, a njezina je industrija u raz-
vitku, pa ipak su se pored znatnog broja
realki i gimnazija, ugarske Građanske škole
razvile brojem razreda i pravom, što ih
mogu da steku njihovi učenici do srednje
škole. Njihov je broj, ukupni za deset godina
porastao od 160 do 300! Nastavna osnova
tih škola upravljena je na opće obrazovanje,
osim što neki predmeti odnose se nd Gra-
đanski život, kao n. p. knjigovodstvo, nauk
o gospodarstvu i obrtu.
, U Hrvatskoj i Slavoniji, gdje su gotovo
iste kulturne i socijalne prilike naroda i
zemlje kao i u Ugarskoj, Građanske su
škole zamijenjene t. z. višim pučkim školama
»realnoga smjera“. Ove su škole neka vrst
realne gimnazije i ne odgovaraju onom
smjeru kojem Građanska škola.
Radi toga se osjećala praznina i. neki
zastoj porad nestašice Građanskih škola. Jer
i ako Građanska škola doduše ne more, po
svom djelokrugu da stvara gotove ljude,
daje mnogima poputbinu za dalji put u
životu. Kako već istakosmo, ona to može
da dokaže i kod nas, gdje ima njenih uče-
nika, da danas spremni zaslužuju svoj kruh
čestitim i poštenim radom.
Imajuć u vidu s jedne strane zastoj, a
s druge korist Građ. škola, u Zagrebu, baš
ovih dana namjeravaju da ponovo pokrenu
Građansku školu, te je o tome vijećano i
miclitis, gastro enteritis, nefritis pielitis, nego
su još uveli neke koristne modifikacije ri-
ječima, bilo da su ih stegli ili promjenuli
dočetak. 'Tako su np. opredjelili svršetak
na ite itis, one riječi, koje označuju upalu
predhodne nemoći, mješte rijeti pneumonia,
pneumonite ili is, pleurizija, pleurite-tis itd,
tako su ustanovili riječi osi-osis, da se označi
bolest predhodno ili nje vrst nevrosis, iste-
rosis, tuberculosis, tako dočetak regia, da
se označi krvotak np. pneumoragia, metro-
reggia tako: rea np. cistorea, oterrea. Na
svrhu dočetak oides-is np. tifoides-is itd.
Premda i ovđe ima mnogo iznimaka, ipak
je lakše shvatiti nemoć. Ko bi se pak ho-
tio opširnije pozabaviti ovim pitanjem no-
menclature, što je np. ona bila, i što je
patologična nomenclatura, neka konsultira
neologičnu nomenclaturu Sauvagesa i re-
fleksije Bonilland.a u Svez VI Journal
hebd 1830, tu će naći i upute za nove ri-
ječi, i kako da se rsbe, a u toliko ovo
neka bude dostatno ovđe u pogledu pred-
postavljena pitenja.
(Slijedi),