Broj 34. > uši dopisi, Hercegnovi, 24. travnja. (Prvi istup ,,Hrvatskog Sokola“). U ne- jelju dne 21. o. m. po prvi je put stupilo javnost ovo novo društvo. Odmah iza bjeda svi bijahu pripravni, kad parobrodom Kotora stigne onamošnja sokolska fanfara, a svečanost uzveliča. Malo kasnije sredi se eta predvođena ovom fanfarom i odjelom ratskog društva iz Kotora pod vodstvom otorskog vođe Ferda pl. Ghetaldi i mje- nog staroste, starine Iva viteza de Mattei, a pričekaju odaslanstvo iz Dubrovnika sa a čelu starosto.n župe, bratom Oniskiević, oji prispješe parobrodom dubrovačke plo- idbe. Kad parobrod pristane fanfara se glasi a starosta župe istupi na kraj te se ljubi sa starostom mjesnog Sokola, na što ođa preda cijelu četu starosti župe. Otole vi korporativno odosmo do Sokolane, gdje p raziđosmo, da se opet u 4!/, sata tu sa- anemo. U ugovoreni sat nađosmo se svi Sokolani na okupu, te otole predvođeni anfarom odosmo do Općine, gdje se svrsta- mo. Predstavnici župe i mjesnog Sokola doše na Općinu, gdje starosta vitez de [fattei predstavi gosp. načelniku i gg. pri- jednic.ma predstavništvo župe te u ime njesnog Sokola pozdravi gosp. načelnika i pćinu, našto načelnik zahvali. Iza toga po- ove sa balkona starosta župe braću Sokole, a pozdrave gosp. načelnika u ime župe, o bi izvršeno. Iza kako ;se g. načelnik naj- pplije zahvalio odosmo pred ,, Hrvatski dom“, dje se predstavismo i pozdravismo upravu, a što predsjednik društva g. Nikola bar. ljonović održi krasni pozdravni govor mla- ome društvu. Otole odosmo u Sokdlaun, gdje se ra- idosmo, da se opet na večer na 7%/, sasta- emo. I zbilja u ovaj sat četa predvođena infarom uz rasvjetu bengalskih vatara obađe adom te onda u ,,Hrvatski Dom“ na za- avu. Zabava je uspjela u svakom pogledu. ti otvorena sočnim pozdravnim govorom arješine Iva vit. DeMattei, koji u kratko, li jezgrovito prikaže povjest, cilj i zadaću a jednom kraju usađeno je mnogo ,zubaca“ 1 čelika (mazije) nekaljena, zupci su obli, uno tanji nego u ,grebena“, na gusto u idove nabijeni, a dugi su 10-12 cm, Ova ska položi se po zemlji, sjede se na nju »ogreblje“ ručice. »Greben“ (grebeni) je sasvim drugčiji : svaku je ruku po jedan, a svaki ima po va reda zubaca, a ovi su deblji, nego u pgrebla“. Kad su ručice ,ogrebene“, vlas dugački » savija u ,povjesmo“ ili navitak; ovo se ovako i preda, što se ogreblo, skinulo, pretesa se“ vretenom, te se savija u ,svoj- Ce (velike kuđelje), a ove dolaze na ,gre- njanje«, Grebenjanje je znatna radnja. Ovo malo ja sama obavi, nego ponajviše sakupljaju »grebenalje“, t. i. koliko kojoj domaćici tba za jedan dan: 3, 4, 5, 6 žena i t. d. o rade u kući oko vatre, jer kučine treba grijati, Kad žene ovo rade, tad muški oda- čuje se iz kuće, koliko je moguće. Grebe- ja svaka nosi svoje grebeni; pa počnu no u jutro, te ne ostavljaju, dok ne zgo- 8, pa i svu noć radile. Ovdje ti je tekar pravi razgovor, ,ža- re kanuti grebenalje“. Tu je svakojakog CRVENA HRVATSKA“, sokolstva. Iza toga se predstavljala šaljiva igra u 3 čina ,Kumovanje“ od J. Jurkovića, I ako je komad dosta težak, ipak diletanti ga odigraše velikom vještinom osobito go- spođice E. Baldani, A. Radecki i E. Petro- vić. I muški su svi svoje uloge tačno izvr- šili, osobito V. Repanić u ulozi Petrice bri- jača. Iza predstave bijaše provedena krasna živa slika, a napokon sokolske vježbe. Vje- žbao je podmladak sa zastavicama, redovni članovi proste vježbe zagrebačkog II. sleta i skupine redovnih članova (piramida). Uopće vježbe su uspjele u svakom pogledu sasvim lijepo i točno a treba nadodati, da opće u ovom Sokolu vlada sloga, ljubav ali i zapt, da ne može bolje. Evala mladome društvu, samo tako naprijeda! Iza toga se razvio ples, koji je bio animovan do vrhunca, te je trajao sve do izlaza sunca u jutro. 1 s materijalne strane stvar je divno uspjela: prihoda je bilo okolo 1800 Kruna. Veoma nas veseli, da su zabavi prisustvovali i braća Srbi Sokoli predstavnici društava iz Hercegnovog, Kotora i Gjenovića. Ston, 25. travnja. (Analiza). — Naš famozni . reverendis- simo Gj. K. opet se po svojoj staroj navadi navraća u zadnjoj ,,P. C. H.“ da denuncira, dijeli lekcije i vrijeđa. Da, to njemu izgleda fino i uglađeno, pa to potkrijepi sa citatima da pokaže svoju vaspitanost, a nezna da je to ozbiljnim ljudima smiješno isto kao i ono vidjeti ga po pijaci gdje se šepuri poput oholog pauna, pardon purana. Dopisnik ,C. H.“ premda dosljedan argumentima u dokazivanju, ipak je unapri- jed mczao kod takovih ljadi isključiti ma i najm:: e razumijevanje, Ludo i uzaludno bi hi". dokazivati slijepcu razliku između bij. i crna. Ovo bi mogli potkrijepiti mno- gim navodima mudraca, kao i onu zašto se ne može njega da uvrijedi. Članak u ,P. C. H.“ naslovom , Auto- nomija nije ookmevolja“ mogao bi naići na pristajanje samo kod onog, koji ne pozna pobliže gosp. auktora. pričanja, naklapanja, pjevanja, podrugiva- nja i t. d. Gospodarica gotovi najbolja jela i po- štogod i pića (rakije, šerbeta, turšije), voća, što više vrsti, meda i t. d. Pri svršetku pievaju ,pobaktušu“ : Pobaktuša, gospo naša, Pobakti de po avanu, Po avanu, po tavanu, Pa sanesu pladanj sira I rašeto suvi šljiva I oraha i ljesnika, Da ne bude na te vika itd, Izgrebenato predivo ima opet ove na. zive, ,mali vlas“, Savija se u ,pačice“, t. j. koliko se može u jednom naviti na preslicu. »Usobice“ — ove se rastresu vratenom, pa savijaju u kudjelje i ,zazubice“. Ovo je što ostaje najzad na grebenu, kad je već'sve podulie izvučeno prstima, rastresu i saviju u kudjele, pa predu na ,drugu“ debelu žicu i otkaju debelu ponjavu za najprostiju porabu, Uz narodno tkanje, vezenje i t. d. ne ge se čulo za narodno mašćenje. Ta je šara ustrajna, ne plavi, postane nošnja vehka, lijeva jedna u drugu, te se i prvi marodi - tome dive i hvale naš narod. JENA ali se samo hoće ustrajnosti i u tomu poslu. a. Strana 3. Poslovica kaže ,gdje ga srbi, tu se i češlje“ tako njemu je n. pr. žao što drugi ne će da krši zakon, ili ne upotrebljuje ključe u svrhe kako bi on to znao i želio, ali što ćeš; ni svi prsti na ruci nijesu jed- naki, pa još manje ljudi, a da pak on nije na mjestu gdje se kroji zakon te otvara i dijeli neka nekrivi nikog, već samog sebe, ' zaboravivši upotrebiti onih blaženih 200 (?) glasova, koji su mu spavali u špagu. Ustrpljiv, - spašen, mudri ljudi kažu, tako može i dočekati jednom, da kroji pa- ragrafe, otvara, uzimlje i dijeli po svome ćeifu, samo tom zgodom priporučujemo mu nek se sjeti još koga izim B., buduć mno- gim obećavati, a nikome ispuniti ne ide ni kod djece. Summa summarum analize ovog bila bi »Kada nijesam u posjedu ključa, bar mogu denuncirati i klevetati“. Da, da, neka mu slobodno, ali neka se sjeti i one: ,što pas. laje, mjesec ne haje“. Vrhgorac, 22. travnja 1912. (Klerikalizam i bjesnoća našeg fratra). Dok svete Inkvizicije tortura nakon toliko vjekova zagluplivanja nije osjetila svoj bro- dolom u odporu narodnom, i dok joj go- spodovanje i svjetovna vlast nepokliznu — dotle su žalibože dnevno bile prenatrpane tamnice pravednika, a ne bezvjeraca, kao što ih je sveta Inkvizicija u javnim raspravama prikazivala i osuđivala. Dok opet strahovanje za gubitkom raja i dobitkom pakla, nenađe odpora kod prosvijetljenih ljudi, dotle u Špa- njolskoj, Rimu i Francuskoj, i po ostaloj Evropi čuo se jauk i zapomaganje izmuče- nog čovječanstva, Prosvijetljenu čovjeku nesmije izbjeg- nuti *danas u XX. vijeku, koji se naprednim priznaje, da ne promišlja i ne: osuđuje ne- pravdu nanešenu narodima i državama sa strane onih koje je crkva priznavala učite- ljima i braniteljima svete vjere katoličanske, kao također što mu neće izbjegnuti da se ne napuni zadovoljstvom i udivljenjem nad stečevinam narodnog duha, koji otresavši se Kako narod po Slavoniji bojadiše vunu). Ispitujući narod iz Like, kako se kod njega postupa sa bojadisanjem vune i go- tova sukna, nadošao sam na njeke razlike od onoga, što je zabilježio dr. Kršnjavi, pa je to jedini razlog zašto i ja ovom prilikom hoću, da koju o bojadisanju spomenem. ' Običaj je u našega naroda, da oprede- noj vuni dade povoljnu boju, a zato ipak imade dosta prilike, da se i već valjano su- kno bojadiše, U Slavoniji na raznim mjestima razna bojadisala i i pomagala znadu, pa tako je i u gornjoj Hrvatskoj, ali važno je to,' što na- šim goranima posve druge stvari istu boju dobru i stalnu pokažu; tako; za crnu boju uzimlju u Slavoniji jehovu ili jalovu koru, te pridavaju galice i crnog drvca, a u Lici dobivaju crnu boju od jasenove kore i ,droz- ge“ — okovine — sNNN pomje- šane mokračom. Žutu boju dobivaju od kore divlje jabuke, crvenu iz broća, trešćica i kisela kamena, a rabi se i rujevina. 1) V. Glasnik Dr. za umjetnost i t. d. god II. » Narodno suknarstvo“ str, 7279, to je dr. J. Kršnjavi u Listovi iz Slavonije“ na str: 19—20 i na str. set: