Broj 34. >

uši dopisi,

Hercegnovi, 24. travnja.

(Prvi istup ,,Hrvatskog Sokola“). U ne-
jelju dne 21. o. m. po prvi je put stupilo
javnost ovo novo društvo. Odmah iza
bjeda svi bijahu pripravni, kad parobrodom

Kotora stigne onamošnja sokolska fanfara,
a svečanost uzveliča. Malo kasnije sredi se
eta predvođena ovom fanfarom i odjelom
ratskog društva iz Kotora pod vodstvom
otorskog vođe Ferda pl. Ghetaldi i mje-
nog staroste, starine Iva viteza de Mattei,
a pričekaju odaslanstvo iz Dubrovnika sa
a čelu starosto.n župe, bratom Oniskiević,
oji prispješe parobrodom dubrovačke plo-
idbe. Kad parobrod pristane fanfara se
glasi a starosta župe istupi na kraj te se
ljubi sa starostom mjesnog Sokola, na što
ođa preda cijelu četu starosti župe. Otole
vi korporativno odosmo do Sokolane, gdje
p raziđosmo, da se opet u 4!/, sata tu sa-
anemo. U ugovoreni sat nađosmo se svi
Sokolani na okupu, te otole predvođeni
anfarom odosmo do Općine, gdje se svrsta-
mo. Predstavnici župe i mjesnog Sokola
doše na Općinu, gdje starosta vitez de
[fattei predstavi gosp. načelniku i gg. pri-
jednic.ma predstavništvo župe te u ime
njesnog Sokola pozdravi gosp. načelnika i
pćinu, našto načelnik zahvali. Iza toga po-
ove sa balkona starosta župe braću Sokole,
a pozdrave gosp. načelnika u ime župe,
o bi izvršeno. Iza kako ;se g. načelnik naj-
pplije zahvalio odosmo pred ,, Hrvatski dom“,
dje se predstavismo i pozdravismo upravu,
a što predsjednik društva g. Nikola bar.
ljonović održi krasni pozdravni govor mla-
ome društvu.

Otole odosmo u Sokdlaun, gdje se ra-
idosmo, da se opet na večer na 7%/, sasta-
emo. I zbilja u ovaj sat četa predvođena
infarom uz rasvjetu bengalskih vatara obađe
adom te onda u ,,Hrvatski Dom“ na za-
avu. Zabava je uspjela u svakom pogledu.
ti otvorena sočnim pozdravnim govorom
arješine Iva vit. DeMattei, koji u kratko,
li jezgrovito prikaže povjest, cilj i zadaću

a jednom kraju usađeno je mnogo ,zubaca“
1 čelika (mazije) nekaljena, zupci su obli,
uno tanji nego u ,grebena“, na gusto u
idove nabijeni, a dugi su 10-12 cm, Ova
ska položi se po zemlji, sjede se na nju
»ogreblje“ ručice.

»Greben“ (grebeni) je sasvim drugčiji :

svaku je ruku po jedan, a svaki ima po

va reda zubaca, a ovi su deblji, nego u
pgrebla“.
Kad su ručice ,ogrebene“, vlas dugački
» savija u ,povjesmo“ ili navitak; ovo se
ovako i preda, što se ogreblo, skinulo,
pretesa se“ vretenom, te se savija u ,svoj-
Ce (velike kuđelje), a ove dolaze na ,gre-
njanje«,
Grebenjanje je znatna radnja. Ovo malo
ja sama obavi, nego ponajviše sakupljaju
»grebenalje“, t. i. koliko kojoj domaćici
tba za jedan dan: 3, 4, 5, 6 žena i t. d.
o rade u kući oko vatre, jer kučine treba
grijati, Kad žene ovo rade, tad muški oda-
čuje se iz kuće, koliko je moguće. Grebe-
ja svaka nosi svoje grebeni; pa počnu
no u jutro, te ne ostavljaju, dok ne zgo-
8, pa i svu noć radile.
Ovdje ti je tekar pravi razgovor, ,ža-
re kanuti grebenalje“. Tu je svakojakog

CRVENA HRVATSKA“,

sokolstva. Iza toga se predstavljala šaljiva
igra u 3 čina ,Kumovanje“ od J. Jurkovića,
I ako je komad dosta težak, ipak diletanti
ga odigraše velikom vještinom osobito go-
spođice E. Baldani, A. Radecki i E. Petro-
vić. I muški su svi svoje uloge tačno izvr-
šili, osobito V. Repanić u ulozi Petrice bri-
jača. Iza predstave bijaše provedena krasna
živa slika, a napokon sokolske vježbe. Vje-
žbao je podmladak sa zastavicama, redovni
članovi proste vježbe zagrebačkog II. sleta
i skupine redovnih članova (piramida). Uopće
vježbe su uspjele u svakom pogledu sasvim
lijepo i točno a treba nadodati, da opće u
ovom Sokolu vlada sloga, ljubav ali i zapt,
da ne može bolje. Evala mladome društvu,
samo tako naprijeda! Iza toga se razvio
ples, koji je bio animovan do vrhunca, te
je trajao sve do izlaza sunca u jutro. 1 s
materijalne strane stvar je divno uspjela:
prihoda je bilo okolo 1800 Kruna. Veoma
nas veseli, da su zabavi prisustvovali i
braća Srbi Sokoli predstavnici društava iz
Hercegnovog, Kotora i Gjenovića.

 

Ston, 25. travnja.

(Analiza). — Naš famozni . reverendis-
simo Gj. K. opet se po svojoj staroj navadi
navraća u zadnjoj ,,P. C. H.“ da denuncira,
dijeli lekcije i vrijeđa. Da, to njemu izgleda
fino i uglađeno, pa to potkrijepi sa citatima
da pokaže svoju vaspitanost, a nezna da je
to ozbiljnim ljudima smiješno isto kao i ono
vidjeti ga po pijaci gdje se šepuri poput
oholog pauna, pardon purana.

Dopisnik ,C. H.“ premda dosljedan
argumentima u dokazivanju, ipak je unapri-
jed mczao kod takovih ljadi isključiti ma i

najm:: e razumijevanje, Ludo i uzaludno
bi hi". dokazivati slijepcu razliku između
bij. i crna. Ovo bi mogli potkrijepiti mno-

gim navodima mudraca, kao i onu zašto se

ne može njega da uvrijedi.
Članak u ,P. C. H.“ naslovom , Auto-

nomija nije ookmevolja“ mogao bi naići na
pristajanje samo kod onog, koji ne pozna
pobliže gosp. auktora.

 

pričanja, naklapanja, pjevanja, podrugiva-
nja i t. d.

Gospodarica gotovi najbolja jela i po-
štogod i pića (rakije, šerbeta, turšije), voća,
što više vrsti, meda i t. d. Pri svršetku
pievaju ,pobaktušu“ :

Pobaktuša, gospo naša,
Pobakti de po avanu,
Po avanu, po tavanu,
Pa sanesu pladanj sira
I rašeto suvi šljiva

I oraha i ljesnika,
Da ne bude na te vika itd,

Izgrebenato predivo ima opet ove na.
zive, ,mali vlas“, Savija se u ,pačice“, t. j.
koliko se može u jednom naviti na preslicu.
»Usobice“ — ove se rastresu vratenom, pa
savijaju u kudjelje i ,zazubice“. Ovo je što
ostaje najzad na grebenu, kad je već'sve
podulie izvučeno prstima, rastresu i saviju
u kudjele, pa predu na ,drugu“ debelu žicu
i otkaju debelu ponjavu za najprostiju porabu,

Uz narodno tkanje, vezenje i t. d. ne
ge se čulo za narodno mašćenje. Ta je

šara ustrajna, ne plavi, postane nošnja vehka,

lijeva jedna u drugu, te se i prvi marodi -

tome dive i hvale naš narod. JENA
ali se samo hoće ustrajnosti i u tomu poslu.

a.

Strana 3.

Poslovica kaže ,gdje ga srbi, tu se i
češlje“ tako njemu je n. pr. žao što drugi
ne će da krši zakon, ili ne upotrebljuje
ključe u svrhe kako bi on to znao i želio,
ali što ćeš; ni svi prsti na ruci nijesu jed-
naki, pa još manje ljudi, a da pak on nije
na mjestu gdje se kroji zakon te otvara i
dijeli neka nekrivi nikog, već samog sebe, '
zaboravivši upotrebiti onih blaženih 200 (?)
glasova, koji su mu spavali u špagu.

Ustrpljiv, - spašen, mudri ljudi kažu,
tako može i dočekati jednom, da kroji pa-
ragrafe, otvara, uzimlje i dijeli po svome
ćeifu, samo tom zgodom priporučujemo mu
nek se sjeti još koga izim B., buduć mno-
gim obećavati, a nikome ispuniti ne ide ni
kod djece.

Summa summarum analize ovog bila bi
»Kada nijesam u posjedu ključa, bar mogu
denuncirati i klevetati“. Da, da, neka mu
slobodno, ali neka se sjeti i one: ,što pas.
laje, mjesec ne haje“.

 

Vrhgorac, 22. travnja 1912.

(Klerikalizam i bjesnoća našeg fratra).
Dok svete Inkvizicije tortura nakon toliko
vjekova zagluplivanja nije osjetila svoj bro-
dolom u odporu narodnom, i dok joj go-
spodovanje i svjetovna vlast nepokliznu —
dotle su žalibože dnevno bile prenatrpane
tamnice pravednika, a ne bezvjeraca, kao što
ih je sveta Inkvizicija u javnim raspravama
prikazivala i osuđivala. Dok opet strahovanje
za gubitkom raja i dobitkom pakla, nenađe
odpora kod prosvijetljenih ljudi, dotle u Špa-
njolskoj, Rimu i Francuskoj, i po ostaloj
Evropi čuo se jauk i zapomaganje izmuče-
nog čovječanstva,

Prosvijetljenu čovjeku nesmije izbjeg-
nuti *danas u XX. vijeku, koji se naprednim
priznaje, da ne promišlja i ne: osuđuje ne-
pravdu nanešenu narodima i državama sa
strane onih koje je crkva priznavala učite-
ljima i braniteljima svete vjere katoličanske,
kao također što mu neće izbjegnuti da se
ne napuni zadovoljstvom i udivljenjem nad
stečevinam narodnog duha, koji otresavši se

Kako narod po Slavoniji bojadiše vunu).

Ispitujući narod iz Like, kako se kod
njega postupa sa bojadisanjem vune i go-
tova sukna, nadošao sam na njeke razlike
od onoga, što je zabilježio dr. Kršnjavi, pa
je to jedini razlog zašto i ja ovom prilikom
hoću, da koju o bojadisanju spomenem.

' Običaj je u našega naroda, da oprede-
noj vuni dade povoljnu boju, a zato ipak
imade dosta prilike, da se i već valjano su-
kno bojadiše,

U Slavoniji na raznim mjestima razna
bojadisala i i pomagala znadu, pa tako je i u
gornjoj Hrvatskoj, ali važno je to,' što na-
šim goranima posve druge stvari istu boju
dobru i stalnu pokažu; tako; za crnu boju
uzimlju u Slavoniji jehovu ili jalovu koru,
te pridavaju galice i crnog drvca, a u Lici
dobivaju crnu boju od jasenove kore i ,droz-
ge“ — okovine — sNNN pomje-
šane mokračom. Žutu boju dobivaju od kore
divlje jabuke, crvenu iz broća, trešćica i
kisela kamena, a rabi se i rujevina.

 

1) V. Glasnik Dr. za umjetnost i t. d. god II.
» Narodno suknarstvo“ str, 7279,

to je dr. J. Kršnjavi u Listovi iz Slavonije“
na str: 19—20 i na str. set: