Broj 37. ,CRVENA HRVATSKA“ Strana 3. _——A srži taaiattevininnaitiaažuiaaninastamnn mne ine svu egzekutivna vlast u Hrvatskoj vrši vla- dar ,putem odgovorne zemaljske vlade“ na glavi koje po $ 5 stoji ban, koji po $ 9 odgovoran je saboru za ustavnost i zako- nitost djela vladarevih“. Diktatura u Hrvatskoj jest po tom sa svim svojim posljedicama čin brutalne kaž- njive sile, koja se dade zamisliti i provesti jedino onom snagom koju ovdje zastupa N. P. zajednički ministar rata, a za njeno nzdržanje traži se od naroda krvi i novca, eda bi ga branila od vanjskog neprijatelja i unutarnjih gazilaca zakona. Što misli narod. Ali gospodo, i narod misli logično i lo- gičnim zaključivanjem stvara shvaćanja koja: nijesu podvrgnuta nikakvom vanjskom utje- caju, zanajmanje kao ni shvaćanja tajnog savjetnika i po kruni imenovanog ministra grofa Khuena. Pa kad se od tog naroda traži novih žrtava u krvi i novcu za novi vojni zakon, istinktivno onda promišlja i sebe pita: a je li mi baš potreba tako jake dread- nought-mornarice, da joj više ložača davam, koje sušica tamani; da kao i dosad štiti moje sinove što ih nevolja u svijet otjerala ; da mi brani moje dalmatinske željeznice? Zar mi zbilja nužda novih regimenta koje će od svakog napadaja da brane moj go- spodarski napredak, cvatuću industriju, pa- metne državne ugovore, kulturne institucije, sloboštine i pravice? A ponajprvo pita sebe Hrvatski narod: ma treba li mi sve to sad, kad nema ,hrvatskih izbora“ da se vrše, za to da se brine, kako će peštanski krvnik nesmetano svoju kulturnu misiju u Hrvatskoj da provodi ? Vi sami gospodo moja, možete se do- misliti kako smiješno zvuči na uši takog naroda poklik: Vojni zakon prvo svega! A to je kletva opakog djela. Što više? Pokle razum ne može da nađe opravdana razloga ze komisarijat u Hrvatskoj i nehotice se na- meće misao, da bi absolutizam u Hrvatskoj mogao biti kompensacija za vojni zakon. Gdje je nevjerojatno pravilom postalo tu je sve moguće. Otežice zlodjela. Težina onog čina, kojim se je brutalna moć do državnog principa podigla, težom postaje što je tako sudbonosna odredba iz. dana, a da nije obrazloženje, a da nije svrha navedena, a da punomoć komesara, ni po sadržini, ni po trajanju ograničena nije. Tako se eto po prvi put, otkako istorija registrira djela i nedjela ljudska, čitvv narod lišava slobode, a da se nema smjelosti javnosti da kaže, zašto, u koju svrhu i kako dugo. Ja vas pitam, gospodo, ako se već što u povi- jesti može krstiti imenom infamnosti, zar se može ovakov postupak od takove oznake poštediti ? Ali to, preko čega ručno pismo mučke prelazi, mi moramo pokušati odgonetnuti, da bolje možemo prosuditi, kako daleko taj čin zasiže. To ne će.biti teško drži li se pred očima događaje, koji su se zbili u Hr- vatskoj zadnjih decenija. Od postanka au- stro-ugarske nagodbe, čija je posljedica ugar- sko-hrvatska nagodba, vidimo, da Ugarska, koliko je s jedne strane prama Austriji lju- bomorna. na svoju autonomiju te je kuša tumačiti u svoju korist i gleda je svo više proširiti, toliko je bezobzirna prema slobodama drugih i nastoji, još nikad ne vidjenom bru- talnosti, da pogazi sva ugarsko-hrvatskom nagodbom garantovana prava Hrvatske. Ono mnogo, što je dualizmom dano ma- džarskoj Gentry, probudilo je u njoj samo želju za još većim i dovelo do bolesnog po- java madžarskog imperijalizma, koji sve na- rode i zemlje, što po nesreći "dolaze sa Ugarskom u dodir, hoće da apsorbira i ma- đarizira. Borba, koju Hrvatska već decenijima vodi nije nego borba o zakonito njeno pravo, protiv vječitih prostih napadaja i povrjeda na ovo pravo sa strane madžarske oligarhije. Slaboćom ove državne polovice i pomoću drugih faktora ova oligarhija biva sve ja- čom i u obijesti svojoj ne pozna više ni mjere ni granice i sve jačom ljutinom obara se na Hrvatsku, koja — pa mislilo se o toj nesretnoj zemlji, što god se hoće — a ipak je jedina koja je znala, da madžarskoj obi- jesti prkosi. (Vrlo dobro !). Načelo je madžarskog imperijalizma, da od Karpata do Adrije ima da postoji samo jedna jedinstvena madžarska država koja par fas et nefas mora da bude potpuno madžarizirana. Sve zemlje madžarske krune moraju se pretopiti u madžarski imperij, narodnosti mora nestati, a dok ovaj proces traje, neka postoje samo kao etični pojmovi, i bez ikog političnog prava, bez vlastitih re- prezentanata u parlamentu neka sigurnoj smrti u susret idu. — Tako postupaju Ma- džari sa onim idealima, kojima su nekada stekli simpatije Evrope. Ovoj tendenciji stoji na putu državna autonomija Hrvatske koja je od samih Ma- džara priznata i zakonom zajamčena, pa zato geslo: Hrvatske mora nestati a na njezinim razvalinama treba da nikne 8 madžarskih županija. Na ovo je spao Deakov bijeli list. Za to se sve preuzimlje, što samo do cilja vodi, a naravno je, da se to postić može samo potpunim pogaženjem svih hrvat- skih prava. Nema jednog paragrafa ugarsko- hrvatske nagodbe, koji se ne vrijeđa, nema bezakonja koji se ne provodi. Koga da začudi, ako u takovim prili- kama u Hrvatskoj nema zadovoljstva,, koga da začudi, ako to do reakcije dovodi. Kada je god. 1883. grof Szapary na najgori način povrijedio jezično pravo Hr- vatske, buknuše u zemlji nemiri, koji nam donesoše prvo generala Ramberga, kao ko- mesara, pa onda grofa Khuena, kao bana. * Ručno pismo, kojim je Ramberg imenovan komesarom, bilo je potpisano od grofa Ko- lomana Tisze i tako vidite, gospodo, da Hr- vatska nije ništa drugo bila, a da nije ni sada ništa drugo, peeo domena madžarskih grofova. U Rambergovu oglasu svjetovalo se je Hrvatsku da politička pitanja ne riješava uličnim demonstracijama nego neka to urade državni faktori ustavnim putem. Cijela pak politika grofa Khuena, sastojala se je u tom da ovim fektorima onemogući prava Hrvat- ske ustavnim načinom zastupati. Korupci- jom i silom dano je zemlji tako zastupstvo, koje nije smjelo da se zauzimlje za interese i prava zemlje nego da provodi naredbe silnika. Da, gospodo. ondašnji takozvani na- rodni zatupnici morali su se, da to postanu reservom grofa Khuenu obvezati, njegove že- lje i volju na svaki način izvršivati. To je bila takozvana narodna stranka. Ali kada je vo- lja, naroda i Khuena otpuhnula i kada se je hrvatsko-srpska koalicija podigla, ustav- nim načinom u zajedničkom saboru, protiv nove teške povrede, koju je lex Kossuth i nagodbi i hrvatskim pravima nanosila, tada se je počelo Hrvatsku armaturama, kojim je Wekerle zaprijetio bio, ,da pacificira“. Dakle ni ,ulične demonstracije“, a ni pustavna obrana“ — kapitulaciju, potpunu kapitulaciju zaiskaše od Hrvata. Pacifikacija Wekerleova. Što ova pacifikacija znači, svakome je poznato. U četiri godine promijeniše se če- tiri bana, tri se izbora provedoše, sudstvo se sudskim škandalima profaniralo, ono malo novca, što je Ugarska zemlji prepustila u korupciju i nepotizam razbacalo, tako da je neko mogao ustvrditi : ,,Ustav nije formalno nikakovim vladinim aktom ukinut (ali stanje u kojem se zemlja nalazi ne razlikuje se u ničem od onoga, koji se običaje sa epitetom »apsolutizam“, da nazivlje, — a znate li, go- spodo, ko je taj neko bio? Niko drugi, nego li tajni savjetnik i bivši ban Tomašić, onaj madžarski exponenat, koji je i svoje doprinio, a da ovu žalosnu sliku upotpuni. Pod takom vladom nevladom postalo je i ime ,hrvatski“ sinonimno sa evropskim škandalom. Oznake ,hrvatski izbori“, ,hr- vatski sud“, ,hrvatska uprava“ itd. vrijedi kao nešto pokvareno i perverzno, što se ni jednom drugom riječi ne može označiti. I tako mora opet jednom da ime ovog nesretnog n&roda, primi na se mržnju za grijeh svojih usrećitelja, kako je to jednom u Italiji ime ,,Croato“ nosilo. Uvaženi naučenjaci, koji su u ovu ze- mlju došli, ne kao prijatelji Hrvata, nego kao prijatelji njihovih neprijatelja, ostaviše zemlju ojađeni'i navijestiše cijelom svijetu, da se u srcu jedne velesile, koja hoće da igra na Balkanu kulturnu ulogu, nalazi ze- mlja nepravde i demoralizacije, kojoj Mace- donija i Albanija nemaju što da, zaviđaju. Malo po malo strgnuta je vanjskom štam- pom vitezovima i ,,kulturtriigerima“ krabulja, pa i domaća štampa, ne samo slavenska, nego i ona, koja je Hrvatima od uvijek ne- naklona bila, pokazivala je prstom na tu trulu ranu monarkije i opominjala na oprez. Sabori u Dalmaciji i u Bosni, skupštine od Ljubljane do Kotora, prijedlozi i inter- pelacije u parlamentu, manifestacije u Pragu i drugdje upozoriše za vremena državne faktore, da je već skrajnje vrijeme da se prestane ovom nedostojnom i pogibeljnom igrom, koja je morala da odjeka nađe kod 7 milijuna južnih Slavena. Sukrivci. Ko, što pravo osjeća i zdravo misli, ne bi bio držao, da svi oni u čijim rukama leži sudbina monarkije, ne će uvidjeti, da bar nikakova pametna politika nije Hrvatsku a sa njom 7 milijuna južnih Slavena u ovoj monarkiji o [zid pritisnuti i upravo ih u očaj natjerati? Ko ne bi bio pomislio, da će svi ovi faktori, kao jedan čovjek sve po- duzeti, a da ovom sramotnom stanju konac učine, i da bar onaj minimum hrvatskih prava, što je bilateralnim od cara sank- cioniranim ugovorom zajamčen, madžarska oligarhija bude peštovala? = - Ali mi na žalost iz iskustva znamo, da se sa ova dva faktora u politici ove dr- žave ne može mnogo računati. Mi znamo iz iskustva, da niti Wekerlovih armatura vode preko bečkog ,Ballplstza“, mi znamo, da se u Johannesgasse u Beču, ako se o sudbini Bosne i Hercegovine radi, glas Hrvata i uižtomia iak : &