Strana 2. ,CRVENA HRVATSKA“ zastupnika; tako je utrnuto i njihovo pravo zastupanja u zajedničkom saboru, dosljedno i u delegacijama. Niko ne će moći ustvrditi da pod diktaturom zastupnici mogu svoj mandat pridržati. Hrvatska radi toga nije u delegaciji zastupana, i ne može da bude dok diktatura traje, sve da Cuvaj u njoj sjedi. Delegacija dakle nije zakonito sastavljena, ne može da pravovaljano zaključuje, i mi ne smijemo da sa tako krnjom delegacijom stupimo u raspravljanje, to nam ne dopušta poštovanje pred zakonima, očuvanje naših in- teresa, te onaj ustav, koji nas je amo poslao. Istina je da pomenuti paragraf sadržaje odredbu za slučaj kad bi hrv. sabor bio raspušten, da zastupnici hrvatski ostaju čla- novi zajedničkog sabora sve dok novo sazvani hrvatski sabor ne bude birao nove. Ali taj kontinuitet predviđen je samo za slučaj raspusta sabora, koji je raspust opet u ustavu predviđen i uređen, pa se ne smije ekstensivno tumačiti, a ponipošto se ne smije onu odredbu proteguuti na obustavu ustava, biva na slučaj koji ustav ne predviđa, pače ustavu se protivi. Ta moramo se nadati da nitko ne će prelom ustava ustavnim od- redbama htjeti tumačiti. Ali sve kad bi i to moguće bilo pa kad bi se htjelo obustavu ustava izjednačiti u posljedicama sa raspustom sabora, došlo bi se do istog zaključka, naime da Hrvatska u današnjem zajedničkom saboru odnosno u delegacijama nije zastupana. Paragrafu 34 pridodan je S 4 z. & XXXIV. 1873, dodatak koji glasi: U tom slučaju — biva u slučaju raspusta sabora —- imade se hrvatski sabor sazvati kroz tri mjeseca računajuć od raspusta“, Mandat hrv. delegata je po tom po zakonu vezan na stanoviti rok, i po istaknuću tog roka po sebi prestaje. Pošto je taj tromjesečni rok na 27 aprila istekao, hrvatskim zastup- nicima fali zakonski osnov i nipošto se ne mogu više smatrati zastupnicima hrvat. sa- bora odnosno hrv. naroda, pa ako se već koji od tih ljudi usudi stupiti u delegaciju a da ne konstatira da je njegov mandat utrnuo, i najenergičnije ne protestira, što Hrvatska nije zastupana, bit će samo nov dokaz da kad se o onoj nesretnoj zemlji radi i nemoguće mogućim postaje, A da ne bude ni sjena sumnje da li je poslije tri mjeseca mandat hrv, delegata ugašen, iznijet ću u kratko genezu onog $ 4 z.č. XXXIV. 1873. i koja će jasno do- kazati da je baš ratio legis bila taku zlopo- rabu onemogućiti (Odobravanje). Već 1871 godine sukobio se je hrvatski sabor sa vladom radi povrjedu nagodbe, pa je bio za to tri puta uzastopce raspušten — kako vidite gospodo moja, odavna se s nama jednako postupa — i radi toga hr- vatski delegati pridržaše za godinu i pd dalje svoj mandat nego li upravo smjedoše, Hrvat. političari htjedoše da onemoguće u buduće slično in fraudem legis agere, pa za to zahtjevaše to i postigoše da se prisilna odredba po kojoj sabor mora biti sazvan tri mjeseca po raspustu, a koja se je već nala- zila u autonomnim zakonima Hrvatske uvr- sti u temeljni zajednički zakon, i to ne kao novi paragraf, već — i na to molim da se dobro pazi — da ne bude sjene sumnje o namjeri, kao dodatak S 34. (Vrlo dobro /) Hrvati htjedoše da ta odredba u zajed- nički temeljni zakon bude uvrštena, jer miš- ljahu boni, da ako Madžarima ne imponuje hrvatski autonomni zakon, ono će im barem imponirati zajednički, ugovorom zajamčeni zakon. I moradoše se još jednom da prevare te napokon uvjere da svi zakoni, za kojim vjere nema, ničemu ne vrijede. Hoće li ikada " doći čas da se vjerolomnik na te ugovore bude pozivati ? Što misle Khuen i Sturgkh ? Dakazao sam Vam gospodo, na temelju zakona da je ugarska delegacija krnja, koja ne može da obveže drugog ugovornika ug. hrv. zajednicu, i s kojom niti možemo niti smijemo da ugovaramo. Dopustite mi da navedem u tom pravcu i koji dokaz ad hominem. Bit ću u tom pogledu vrlo kratak. Ne ću se s toga osvr- tati na literaturu, ne ću ni spomenuti neke vrlo autoritativne glasove, koji su ovih dana putem stampe izbili. Dva ću mnijenja ipak da spomenem, jer su obzirom na osobe vrlo znamenita. Jedno je pok. Dra. Pliverića bivšeg profesora hrv. i ug. državnog prava na za- grebačkoj universi starog unioniste i starog političkog prijatelja Khuenova, a to znači da u onakovim pitanjima on nije mogao da ima svoje mišljenje. koje bi se sjeklo sa Khuenovim. Grof Khuen je liberalan i što se shvaćanja tiče samo prama sebi samom a shvaćanja drugih, znao je, pa bilo i reversom da ušutka. Profesor Pliverić, stari prijatelj Khuenov, ovako je doslovce svoje slušatelje podučavao: Od godine 1873 postoji legalno zajednički ug. hrv. sabor tri mjeseca po raspustu hrv. sabora. Ergo poslije tri mjeseca zajednički ug. hrv. sabor nije više legalan. Drugo mnijenje još je interesantnije. Nije onako jasno i otvoreno, ali to je samo radi mjesta odakle je bilo izrečeno. Sa mi- nistarske stolice ne govori se kao sa katedre, ali diplomatski izražaj ne oduzimlje izjavi ponipošto važnost, dapače je ojačava. Mislim na izjavu koju je N. P. grof Stiirgkh dao u zastupniškoj kući 18 aprila. On je kazao : »prvo svega nameće se pitanje, da li, kad je osnivanje i uzdržanje konstitucije u cije- loj carevini bilo uzeto za ishodnu tačku i glavnu predpostavku za konstitucijonalno riješavanje utvrđenih nagodbom 1867 zajed- ničkih poslova svim djelovima monarkije, podulje suspendiranje ustavnih odredaba u važnom dijelu monarkije nije podobno da so odrazi na redovito riješavanje zajedničkih poslova i onih koji se imadu da pretresaju po zajedničkim načelima“. Da je ovim N. P. grof Stiirgkh mislio nešto što sigurno nije podaleko mojim izvo. dima, to će mi on sam, nadam se priznati. I tako eto meni sreće, gospodo, koja od kad je svijeta Hrvata nije zapala, da kao hrvatski patriota nešto -izne:em, u čem se ugar. i austrij. ministar predsjednik sa mnom slažu (Veselost i povici: Bravo!) Posljedice. Mislim da sam sa onim što sam dosada iznio, dokazao kako prelomom hrvatskog ustava uzdrmana je podloga nagodbe, kako je ona prestala zakonito da postoji, i kako je prelomom ustava ug. hrv. delegacija po- stala krnjom delegacijom, koja ne može da valjano zaključuje ni drugu polu monarhije obveže. Pošto dakle nemamo ustavno ovla- štenog ugovornika, ne možemo da su ug. dele- gacijom ugovaramo. To niko ne će o austrij. delegaciji promisliti, da bi mogla raspolagati stotinama inilijuna kruna poreza, prihvaćati državopravnih odredaba, koje sobom važnih privatnopravnih posljedica, "pok je nestao temelj njenog postojanja i ona znade i mora znati da drugi ugovo pravno ne postoji. Eda pružim priliku Visokoj Delegaciji da u tom vrlo važnom pitanju svoje stano. vište zauzme, prikazao sam predlog u tom smislu. Naumice nijesam pitao prešnost ed, ne izgleda da ga u stranačke svrhe iznosim, Držao sam ipak svojom dužnošću da na vrijeme upozorim gospodu svoje drugova, na tu vrlo važnu priliku. Gospoda :će ve znati, svoju dužnost da izvrše. Cijeli svijet i povijest sudit će o postupanju ove delega. cije — ne bio taj sud na sramotu Ovom zboru ! Prosvjed. Ali, bilo što bilo, već sad vršeć savjesno svoj mandat, dižem prosvjed protiv saziva, zasjedanja i protiv zaključaka ovih delegacija, Ako sami ne znamo svoja prava da poštu. jemo, kako ćemo zahtjevati da drugi to radi, Ne znam je li ironija sudbine ili kazan providnosti, da opakim činom, kojim se je htjelo da ojača dualizam, baš su mu se žile prerezale. Zlodjelo. To ie plod zlobnog djela. A zbilja je opako djelo ono što se protiv Hrvatske uradilo. (Vrlo dobro!) Tako opako i tako neshvatljivo da sam prisiljen da se tijem nešto potanje pozabavim. Na 30 marta proglasuje se kraljevskim ručnim pismom i Ugarskoj i Hrvatskoj, da Car i Kralj ,za cijelo vrijeme svog vladanja iza blagoslovljene uspostave konstitucijonal- nog života, pomno je bdio nad očuvanjem zakona i ustavnog reda“ i osobitom je snagom njegova odlučna volja izražena ,da će ne- taknuta čuvati ustavna prava naroda“ — a dan poslije, drugim ručnim pismom protu potpisanim od istog grofa Khuena Hederva- rija, imenuje se Cuvaj kraljevskim komesa- rom u kraljevinam Hrvatskoj i Slavoniji, i tako se te kraljevine lišavaju, da se izrazom prvog ručnog pisma poslužim potpuno ,,za- kona i ustavnog reda“, Ne pozivajuć se na tradicijonalnu vjer- nost prama kralju ni na zasluge iskazane carevini sa strane hrv. naroda, mislim go- spodo moja, da mi je slobodno ustvrditi, kad jedan ministar predsjednik na 30 marta kontrasignira svečano izraženu volju monarha da će poštovati zakon i ustav, a na- 31 istom sijedom Monarhu predlaže, da se dvije kraljevine izruče na milost i nemilost jednom profosu, da je to neizbježiv dokaz najdublje moralne pokvarenosti, 3 Ne samo da hrvatski ustav ne pozna komisarijata nego je tom ustavu komisarijat baš protivan, Zakon. ČI, II, ex 1867. jamči u $ 1 Hrvatskoj ustav, očuvanje kojeg zajam- čeno je & 5. kraljevskom riječi ne samo Ugarskoj nego i Hrvatskoj. Po $ 50 ug. hrv. nagodbe na glavi autonomne vlade stoji ban ,koji je odgovoran hrvatskom saboru“. — Po $ 51 zajednički ministar predsjednik ima pravo da predloži kruni adgovornog bana, a ne neodgovornog .komisara. Hrvatski autonomni zak. čl. II. ex 1869. o organizaciji zemaljske vlade postavlja, po- zivom na $$ 47, 48, 50 i:54 ug. hr. ss godbe za najveću vlast u Hrvatskoj hrvat- sku zemaljsku vladu i određuje u & 3 da