Strana 2. ,CRVENA HRVATSKA“

zastupnika; tako je utrnuto i njihovo pravo
zastupanja u zajedničkom saboru, dosljedno
i u delegacijama. Niko ne će moći ustvrditi
da pod diktaturom zastupnici mogu svoj
mandat pridržati. Hrvatska radi toga nije
u delegaciji zastupana, i ne može da bude
dok diktatura traje, sve da Cuvaj u njoj sjedi.
Delegacija dakle nije zakonito sastavljena,
ne može da pravovaljano zaključuje, i mi
ne smijemo da sa tako krnjom delegacijom
stupimo u raspravljanje, to nam ne dopušta
poštovanje pred zakonima, očuvanje naših in-
teresa, te onaj ustav, koji nas je amo poslao.

Istina je da pomenuti paragraf sadržaje
odredbu za slučaj kad bi hrv. sabor bio
raspušten, da zastupnici hrvatski ostaju čla-
novi zajedničkog sabora sve dok novo sazvani
hrvatski sabor ne bude birao nove. Ali taj
kontinuitet predviđen je samo za slučaj
raspusta sabora, koji je raspust opet u
ustavu predviđen i uređen, pa se ne smije
ekstensivno tumačiti, a ponipošto se ne smije
onu odredbu proteguuti na obustavu ustava,
biva na slučaj koji ustav ne predviđa, pače
ustavu se protivi. Ta moramo se nadati da
nitko ne će prelom ustava ustavnim od-
redbama htjeti tumačiti.

Ali sve kad bi i to moguće bilo pa
kad bi se htjelo obustavu ustava izjednačiti
u posljedicama sa raspustom sabora, došlo
bi se do istog zaključka, naime da Hrvatska
u današnjem zajedničkom saboru odnosno
u delegacijama nije zastupana.

Paragrafu 34 pridodan je S 4 z. &
XXXIV. 1873, dodatak koji glasi: U tom
slučaju — biva u slučaju raspusta sabora
—- imade se hrvatski sabor sazvati kroz tri
mjeseca računajuć od raspusta“, Mandat
hrv. delegata je po tom po zakonu vezan
na stanoviti rok, i po istaknuću tog roka
po sebi prestaje. Pošto je taj tromjesečni
rok na 27 aprila istekao, hrvatskim zastup-
nicima fali zakonski osnov i nipošto se ne
mogu više smatrati zastupnicima hrvat. sa-
bora odnosno hrv. naroda, pa ako se već
koji od tih ljudi usudi stupiti u delegaciju
a da ne konstatira da je njegov mandat
utrnuo, i najenergičnije ne protestira, što
Hrvatska nije zastupana, bit će samo nov
dokaz da kad se o onoj nesretnoj zemlji
radi i nemoguće mogućim postaje,

A da ne bude ni sjena sumnje da li
je poslije tri mjeseca mandat hrv, delegata
ugašen, iznijet ću u kratko genezu onog
$ 4 z.č. XXXIV. 1873. i koja će jasno do-
kazati da je baš ratio legis bila taku zlopo-
rabu onemogućiti (Odobravanje).

Već 1871 godine sukobio se je hrvatski
sabor sa vladom radi povrjedu nagodbe, pa
je bio za to tri puta uzastopce raspušten
— kako vidite gospodo moja, odavna se
s nama jednako postupa — i radi toga hr-
vatski delegati pridržaše za godinu i pd
dalje svoj mandat nego li upravo smjedoše,
Hrvat. političari htjedoše da onemoguće u
buduće slično in fraudem legis agere, pa za
to zahtjevaše to i postigoše da se prisilna
odredba po kojoj sabor mora biti sazvan tri
mjeseca po raspustu, a koja se je već nala-
zila u autonomnim zakonima Hrvatske uvr-
sti u temeljni zajednički zakon, i to ne kao
novi paragraf, već — i na to molim da se
dobro pazi — da ne bude sjene sumnje o
namjeri, kao dodatak S 34. (Vrlo dobro /)

Hrvati htjedoše da ta odredba u zajed-
nički temeljni zakon bude uvrštena, jer miš-
ljahu boni, da ako Madžarima ne imponuje

hrvatski autonomni zakon, ono će im barem
imponirati zajednički, ugovorom zajamčeni
zakon. I moradoše se još jednom da prevare
te napokon uvjere da svi zakoni, za kojim

vjere nema, ničemu ne vrijede. Hoće li ikada
" doći čas da se vjerolomnik na te ugovore

bude pozivati ?
Što misle Khuen i Sturgkh ?

Dakazao sam Vam gospodo, na temelju
zakona da je ugarska delegacija krnja, koja
ne može da obveže drugog ugovornika ug.
hrv. zajednicu, i s kojom niti možemo niti
smijemo da ugovaramo.

Dopustite mi da navedem u tom pravcu
i koji dokaz ad hominem. Bit ću u tom
pogledu vrlo kratak. Ne ću se s toga osvr-
tati na literaturu, ne ću ni spomenuti neke
vrlo autoritativne glasove, koji su ovih
dana putem stampe izbili. Dva ću mnijenja
ipak da spomenem, jer su obzirom na osobe
vrlo znamenita.

Jedno je pok. Dra. Pliverića bivšeg
profesora hrv. i ug. državnog prava na za-
grebačkoj universi starog unioniste i starog
političkog prijatelja Khuenova, a to znači
da u onakovim pitanjima on nije mogao da
ima svoje mišljenje. koje bi se sjeklo sa
Khuenovim. Grof Khuen je liberalan i što
se shvaćanja tiče samo prama sebi samom
a shvaćanja drugih, znao je, pa bilo i reversom
da ušutka. Profesor Pliverić, stari prijatelj
Khuenov, ovako je doslovce svoje slušatelje
podučavao: Od godine 1873 postoji legalno
zajednički ug. hrv. sabor tri mjeseca po
raspustu hrv. sabora. Ergo poslije tri mjeseca
zajednički ug. hrv. sabor nije više legalan.

Drugo mnijenje još je interesantnije.
Nije onako jasno i otvoreno, ali to je samo
radi mjesta odakle je bilo izrečeno. Sa mi-
nistarske stolice ne govori se kao sa katedre,
ali diplomatski izražaj ne oduzimlje izjavi
ponipošto važnost, dapače je ojačava. Mislim
na izjavu koju je N. P. grof Stiirgkh dao
u zastupniškoj kući 18 aprila. On je kazao :
»prvo svega nameće se pitanje, da li, kad
je osnivanje i uzdržanje konstitucije u cije-
loj carevini bilo uzeto za ishodnu tačku i
glavnu predpostavku za konstitucijonalno
riješavanje utvrđenih nagodbom 1867 zajed-
ničkih poslova svim djelovima monarkije,
podulje suspendiranje ustavnih odredaba u
važnom dijelu monarkije nije podobno da
so odrazi na redovito riješavanje zajedničkih
poslova i onih koji se imadu da pretresaju
po zajedničkim načelima“.

Da je ovim N. P. grof Stiirgkh mislio
nešto što sigurno nije podaleko mojim izvo.
dima, to će mi on sam, nadam se priznati.
I tako eto meni sreće, gospodo, koja od
kad je svijeta Hrvata nije zapala, da kao
hrvatski patriota nešto -izne:em, u čem se
ugar. i austrij. ministar predsjednik sa mnom
slažu (Veselost i povici: Bravo!)

Posljedice.

Mislim da sam sa onim što sam dosada
iznio, dokazao kako prelomom hrvatskog
ustava uzdrmana je podloga nagodbe, kako
je ona prestala zakonito da postoji, i kako
je prelomom ustava ug. hrv. delegacija po-
stala krnjom delegacijom, koja ne može da
valjano zaključuje ni drugu polu monarhije
obveže. Pošto dakle nemamo ustavno ovla-
štenog ugovornika, ne možemo da su ug. dele-
gacijom ugovaramo. To niko ne će o austrij.
delegaciji promisliti, da bi mogla raspolagati
stotinama inilijuna kruna poreza, prihvaćati

 
     
  
   
   
 
 
 
 
 
 
 
 
  
  
 
 
  
  
  
  
 
 
 
 
  
 

državopravnih odredaba, koje sobom
važnih privatnopravnih posljedica, "pok
je nestao temelj njenog postojanja i ona
znade i mora znati da drugi ugovo
pravno ne postoji.

Eda pružim priliku Visokoj Delegaciji
da u tom vrlo važnom pitanju svoje stano.
vište zauzme, prikazao sam predlog u tom
smislu. Naumice nijesam pitao prešnost ed,
ne izgleda da ga u stranačke svrhe iznosim,
Držao sam ipak svojom dužnošću da na
vrijeme upozorim gospodu svoje drugova,
na tu vrlo važnu priliku. Gospoda :će ve
znati, svoju dužnost da izvrše. Cijeli svijet
i povijest sudit će o postupanju ove delega.
cije — ne bio taj sud na sramotu Ovom
zboru !

Prosvjed.

Ali, bilo što bilo, već sad vršeć savjesno
svoj mandat, dižem prosvjed protiv saziva,
zasjedanja i protiv zaključaka ovih delegacija,
Ako sami ne znamo svoja prava da poštu.
jemo, kako ćemo zahtjevati da drugi to radi,

Ne znam je li ironija sudbine ili kazan
providnosti, da opakim činom, kojim se je
htjelo da ojača dualizam, baš su mu se žile
prerezale.

Zlodjelo.

To ie plod zlobnog djela.

A zbilja je opako djelo ono što se
protiv Hrvatske uradilo. (Vrlo dobro!) Tako
opako i tako neshvatljivo da sam prisiljen
da se tijem nešto potanje pozabavim.

Na 30 marta proglasuje se kraljevskim
ručnim pismom i Ugarskoj i Hrvatskoj, da
Car i Kralj ,za cijelo vrijeme svog vladanja
iza blagoslovljene uspostave konstitucijonal-
nog života, pomno je bdio nad očuvanjem
zakona i ustavnog reda“ i osobitom je snagom
njegova odlučna volja izražena ,da će ne-
taknuta čuvati ustavna prava naroda“ — a
dan poslije, drugim ručnim pismom protu
potpisanim od istog grofa Khuena Hederva-
rija, imenuje se Cuvaj kraljevskim komesa-
rom u kraljevinam Hrvatskoj i Slavoniji, i
tako se te kraljevine lišavaju, da se izrazom
prvog ručnog pisma poslužim potpuno ,,za-
kona i ustavnog reda“,

Ne pozivajuć se na tradicijonalnu vjer-
nost prama kralju ni na zasluge iskazane
carevini sa strane hrv. naroda, mislim go-
spodo moja, da mi je slobodno ustvrditi,
kad jedan ministar predsjednik na 30 marta
kontrasignira svečano izraženu volju monarha
da će poštovati zakon i ustav, a na- 31
istom  sijedom  Monarhu predlaže, da se
dvije kraljevine izruče na milost i nemilost
jednom profosu, da je to neizbježiv dokaz
najdublje moralne pokvarenosti, 3

Ne samo da hrvatski ustav ne pozna
komisarijata nego je tom ustavu komisarijat
baš protivan,

Zakon. ČI, II, ex 1867. jamči u $ 1
Hrvatskoj ustav, očuvanje kojeg zajam-
čeno je & 5. kraljevskom riječi ne samo
Ugarskoj nego i Hrvatskoj. Po $ 50 ug.
hrv. nagodbe na glavi autonomne vlade stoji
ban ,koji je odgovoran hrvatskom saboru“.
— Po $ 51 zajednički ministar predsjednik
ima pravo da predloži kruni adgovornog
bana, a ne neodgovornog .komisara.

Hrvatski autonomni zak. čl. II. ex 1869.
o organizaciji zemaljske vlade postavlja, po-
zivom na $$ 47, 48, 50 i:54 ug. hr. ss
godbe za najveću vlast u Hrvatskoj hrvat-
sku zemaljsku vladu i određuje u & 3 da