Broj 42.

,CRVENA HRVATSKA“

Strana 3.

m ————m——m<—<m<m— ————m—m—m—m—m—m—m—m—m———z——————m=—<—muautmm———--u-=—————m—m=mmmm———mm—=—=—=————>———=———>m=>—>—————=——=——————

vijest Nodilo i dao. Misao i srce staro-rimske
države kao i varvarskih naroda, prikazao
nam je Nodilo tako plastično, da se možemo
u napomenutoj dobi rimske države uprav
uživati i jednim pogledom : sav horizonat
zaokružiti. Potpuno originalno ustali Nodilo
u svojoj povjesnici srednjega vijeka harakter
starih Slavena kao što i originalno riješi
problem o uzrocima pada rimske ćesarevine
Njemački historiografi vide propast rimske
imperije u rimskoj gnjiloći ,,kojoj je trebalo
svježe germanske krvi“. Prema tome oni
nekako providencijalno tumače seobu narod4
i hoće da joj dadu neku spasavajuću misiju.
Nodilo ustaje najodlučnije proti takovome
nabacivanju fraza i označuje posve nepotre-
bitom seobu narod&. Rimski bi se svijet
bio izliječio, kaže Nodilo, i sam po sebi i
to kapljom preporoda, koja kanu kršćanska
vjera u otančanu, zamrzlu rimsku krv. Uz-
rok pak, zašto je rimsko carstvo počelo
propadati svodi Nodilo na ove tri tačke:

1). opadanje broja pučanstva u ćesarevini,

2). loše financijsko stanje uz slabu upravu
iste te 3). nedovoljan ustroj carske vojske.
Ovako riješi ovaj problem Nodilo, koji pre-
šavši preko Montesquieu-a, Gibbona, Fustel
de Coulangesa i Ferrera nađe jedino u No-
dilu svoga Edipa.

U ,Spectacles Contemporains“ kazao je
Vogiić, da su svagdanje pojave života kadre
iznenaditi i majživlju maštu te dovikuje
dangubnicima, koji naziru u tijeku života
samo bljutavost i banalnost: ,Svaki u boga
dan u nekom predjelu zemlje spusti se noćna
tama i obavije po jednu ljudsku dramu,
pred kojom bi trebalo kleknuti pa joj se
mučke diviti.“ Ovako je shvaćao savremeni
život i Nodilo. Ljudske drame, koje napo;
minje Vogiić, to su Nodilu međunarodni
pokreti i ideje u kojima igraju svi kulturni
narodi, a onda i naš, glavnu ulogu. Ova
igra prama raznim fazama našeg evolucionog
života čas je drama, čas tragedija, čas opet
komedija, sve prema tome, kakovom spre-
mom narod zateče tijek vječno se obnavlja-
juće povijesti. Ovaj tijek savremene historije
osjeća Nodilo kao čovjek od akcije, koji u

njemu ima udjela te koji znade, da se tu
riješava sudbina njegove domovine, njegovog

.maroda, a prema tome i njega samoga.

Naravno da u toj savremenoj povijesti ima
glavna i sporedna, a on kao vješt kirurg
vješto luči trajno i sudbonosno od prelaznoga
i slučajnoga. Pitanje opstanka našega naroda
u našem strašnom geografskom klinu, gdje
su se križali i križaju pravci zapadno-evrop-
ske kulture sa putevima putenog i mlitavog
Orjenta, klerikalizam, liberalizam, sloboda
znanstvenog i umjetničkog stvaranja bez
vjerskih, patriotskih, didaktičnih i drugih
spona, aristokratska nauka Darwina i Niets-
che-a o priroduom obiru i nadčovjeku, dr-
žavna vjera i mnoga druga aktuelna pitanja
sadašnjosti, to su akti, koji se odigravaju
na savremenoj pozornici svijeta. Prema njima
ne smijemo ostati pasivni promatrači, pa
eno već o svemu tome krasnih essay-4 iz
Nodilova pera u ,Savremeniku“. Pasivnost
ubija, aktivnost diže, pa što i ostaje onda
no spremno i odvažno primiti se udjela u
igri sadašnjosti, čije se posljedice prenašaju
i na one budućnosti. Nodilo je protivnik
Darwinizma i Nietscheanizma, jer obje nau-
ke raprezentiraju i odobravaju silu, koja
karakteriše sjeverne osvajalačke narode. ,Obje
ove nauke .... u teoriji dosta su bezazlene,
kaže Miholić, ali mogle bi biti i pogibeljne,
kad se stanu primjenjivati i privoditi u
praksu. Moderni imperijalizam, o kojem se
danas dosta čuje i piše, nije ništa drugo
nego primjena ;spomenutih dviju nauka na
politiku“. Ovaj imperijalizam ne trpi male-
nih političkih olina i Dioklecijanovom ruko.n
ide za niveliranjem velikih državnih kom-
pleksa. Mi maleni narod stavljeni smo pred
krvavi upitnik ,biti ili me biti“.i ne dobi-
jamo odgovora hoće li svjetska diplomatska
igra u našem pitanju svršiti prema prvoj
ili drugoj riječi. Nodilo, čija je vjera u bu-
dućnost nepokolebiva kaže, da će svršiti
prema ; prvoj riječi, ,jer kršćanski narodi
boluju ali f[ne umiru“. On je najodlučniji
protivnik Giovanni Battista Vico-a uz/ ko-
jega je pristajao i Tolstoj, koji je iznio teo-
riju, da je svakom narodu suđeno proći kroz

tri faze života: iz herojičkog stanja u var-
varstvo, iz varvarstva u civilizaciju, a iz
ovoga postepenim nazatkom opet u primi-
tivno stanje.

Što je Vuk učinio za našu narodnu poe-
ziju, Bogišić za naše nepisano pravo te živi
u narodu, to je učinio Nodilo za našu sla-
vensku mitologilu. Nema naroda dosad po-
znata, koji bi bio zatečen bez neke religije,
razvite sad u većem, sad u manjem stilu
prema tome, što je bila jača njegova pro-
svjeta ili bio malen horizonat njezinog kre-
tanja. No ipak uza svu tu historijsku spo-
znaju našlo se učenjaka, koji su nijekali
Slavenima kao da bi oni bili imali u pred-
kršćansko doda svoju vlastitu religiju, koja
se smatra uvijek prvim elementom prosvjete.
U ovome su se nijekanju osobito isticali
Nijemci, franceski slavista Leger te Slaven
Miklošić. Ovakovo udaranje proti historiji i
Slavenstvu, smatrao je Nodilo ne samo znan-
stvenim lakoumljem nego i uvrjedom svemu
Slavenstvu. Velikim znanstvenim aparatom,
dubokim proučavanjem historijske slavenske
mitologije, naših narodnih pjesama osobito
legendarnog ciklusa, priča, običaja, prazno-
vjerja pa komparacijom svega toga sa mi-
tologijama Indo-svropejaca, sagradi Nodilo
veličanstvenu zgradu slavenske mitologije u
velikom djelu: ,Religija Srba i Hrvat&“.

Dr. Božo Cvjetković.

Domaće vijesti.

Za jugoslavenski kongres u Trstu Pred-
sjednik dalmatinskog zastupničkog kluba u
Beču Dr. Vicko Ivčević odgovorio je od-
boru političkog društva ,Edinost“ u Trstu,
da zastupnici dalmatinskog kluba poznavaju,
da bi skupno vijećanje o zajedničkim inte-
resima moglo biti korisno i da bi bilo zgo-
dno prirediti u Trstu sastanak, ako bi na to
pristale sve skupine.

Interministerijalno povjerenstvo za Dal-
maciju. Na ministarstvima u Beču shvatili
su bezuspješnost interministerijalne komisije,
osnovane pred par godina za Dalmaciju,

 

ESSE EEEEEEEnnnnnnnnEEr=m==aaa== == = === uu u = S OJ!

Ovo se meće na ječermu ili fermen, a džama-
dan može biti vraćen, ističu se na nekim ovi
motivi: na gjela, na kola, na gote.

Najfiniji su fermeni i džamadani na :

kamare (istočni motiv), s podrukavcima od
kadife mletačke crvene. Još je spomenuti
džamadane na klasove, na bor, na listove,
8 paricama ili grošićima (ovo je motiv ili
ures). Po ovemu ispada da je muška odjeća
osobito primila tuđih nakita, a ženska se
bolje otimlje, barem u vezu, ako i gubi u
liku i obliku.

Najbolje se još ističe stari ures i vezovi
na hercegovačkim mahramama i prevezačama ;
te je tu mabrojiti rese (u Hercegovini) i
kerice, a to je najstarija vrsta narodnih
čitama. Kažu mi stare Dubrovkinje da se
je picelj dubrovački (punat dubrovački) uzimao
od turkinjica, pa su ga prije zvali punat
turski, što puno vrijedi, da se ovdje spomene,
&ko i uzgrede, jer su ovo samo sada napo-
mene ili građa ove struke, što se s dana na

*dan izmiče.

Lijepih posala hercegovačkih nestaje,
& spomenuti -je krasne prevezače, što se zovu
Po starim uresima: gara, grozdače ili grozde,
na kopite, na bajame, pauni itd., marame
na ptice, karanfilke, na kokotiće, na ćupe,

kugi

na jelice itd. Ovi su vezovi vezeni svilom,
a šare su divne, da se ne može bolje-i
dosljednije.

Ima krasne građe na košuljama, na
skutima (podvlački u Dubrovačkomu), na
brnjicama, te i ma pelengaćicama, pa eto
nekoliko starih imena vezova na tkanini u
Lici i Krbavi: provlake, rašljice, noktići,
cvjetovi, prstići, jabučice, kuke jednostruke,
kuke dvostruke, krila, krivice, prijenosi,
krivuljice itd, Ovi moćivi služe za građu,
što je izvedena dosljedno. Tako biva i u
Konavlima, ali su tu motivi zamršeniji, kako
ćemo vidjeti unaprijeda.

Ovom mi je zgodom napomenuti neku
drevnu pjesmicu iz Dubrovačkoga, u pjesmici
se spominje ženski posao:

Čičak čiči nebore.

»Što ti je, čičko nebore ?“

— ,lzgubio sam igličicu svoje gospođe.“
.A što će ti igličica tvoje gospođe?“
—- ,Što ću sašit mješinicu (?) svoje gospođe“,
»A što će ti mješinica tvoje gospođe ?“
— ,Što ču nosit rubinicu (?) svoje gospođe!“
Ovom mi je zgodom uzgrede kazati
da je na puškama i na mačevima kat-
kada urezano ime majstora, n. p. na žuburi
(calini) kod g. časnika T. Kurajice udareno

je ćirilicom :

TPAJIH JIVKA
MHCOB JYCH

Ovo je ime, po svoj prilici, majstora
Arbanasa, kako me uvjeravaju ljudi s onih
strana.

Kako oprijeku tuđoj najezdi navesti mi
je čitavo čislo marodnih mnječi, što je pravo
bogatstvo naziva za narodnu tehniku, a to
je prevela kako treba, strukovno. na njemački
i meni poklonila čuvena spisateijica. g.đa
Jelica  Belović - Bernadzikowska. Ovo će
slobodno biti milo da dozna gosp. Dr. M.
Haberlandt, čija je zaslužna rađa ,, Narodna
umjetnost u Istri i Dalmaciji“ uistinu iza-
zvala ove moje odulje bilješke, što su sva“
kako izvorne za ovu struku.

Nationalmotive!) (I knjiga).
Tab. IV.
SI. 1. prutak = Stibchen.
» 2. kruščice = Birneu.
» 3. krivuljica = Zachen.
i & st dvostruka = Doppelza-
cken

» 5. gažva = Durchbruch.
» 6. jabučice = Apfelmotiv.
m 4. pokosice = Schriigstiibchen.

1) V. Srpski narođni vesovi itd, Vid Vuletić-Vu-
kusovć (opimenik Vrši. Srpsko Inijevsko Made

 

DEO

kt

saa SLI

KAS EL *

i a
Simi DASAKA CA SOS JE ZK ZED — ALI i, AA