Broj 42. ,CRVENA HRVATSKA“ Strana 3. m ————m——m<—<m<m— ————m—m—m—m—m—m—m—m—m———z——————m=—<—muautmm———--u-=—————m—m=mmmm———mm—=—=—=————>———=———>m=>—>—————=——=—————— vijest Nodilo i dao. Misao i srce staro-rimske države kao i varvarskih naroda, prikazao nam je Nodilo tako plastično, da se možemo u napomenutoj dobi rimske države uprav uživati i jednim pogledom : sav horizonat zaokružiti. Potpuno originalno ustali Nodilo u svojoj povjesnici srednjega vijeka harakter starih Slavena kao što i originalno riješi problem o uzrocima pada rimske ćesarevine Njemački historiografi vide propast rimske imperije u rimskoj gnjiloći ,,kojoj je trebalo svježe germanske krvi“. Prema tome oni nekako providencijalno tumače seobu narod4 i hoće da joj dadu neku spasavajuću misiju. Nodilo ustaje najodlučnije proti takovome nabacivanju fraza i označuje posve nepotre- bitom seobu narod&. Rimski bi se svijet bio izliječio, kaže Nodilo, i sam po sebi i to kapljom preporoda, koja kanu kršćanska vjera u otančanu, zamrzlu rimsku krv. Uz- rok pak, zašto je rimsko carstvo počelo propadati svodi Nodilo na ove tri tačke: 1). opadanje broja pučanstva u ćesarevini, 2). loše financijsko stanje uz slabu upravu iste te 3). nedovoljan ustroj carske vojske. Ovako riješi ovaj problem Nodilo, koji pre- šavši preko Montesquieu-a, Gibbona, Fustel de Coulangesa i Ferrera nađe jedino u No- dilu svoga Edipa. U ,Spectacles Contemporains“ kazao je Vogiić, da su svagdanje pojave života kadre iznenaditi i majživlju maštu te dovikuje dangubnicima, koji naziru u tijeku života samo bljutavost i banalnost: ,Svaki u boga dan u nekom predjelu zemlje spusti se noćna tama i obavije po jednu ljudsku dramu, pred kojom bi trebalo kleknuti pa joj se mučke diviti.“ Ovako je shvaćao savremeni život i Nodilo. Ljudske drame, koje napo; minje Vogiić, to su Nodilu međunarodni pokreti i ideje u kojima igraju svi kulturni narodi, a onda i naš, glavnu ulogu. Ova igra prama raznim fazama našeg evolucionog života čas je drama, čas tragedija, čas opet komedija, sve prema tome, kakovom spre- mom narod zateče tijek vječno se obnavlja- juće povijesti. Ovaj tijek savremene historije osjeća Nodilo kao čovjek od akcije, koji u njemu ima udjela te koji znade, da se tu riješava sudbina njegove domovine, njegovog .maroda, a prema tome i njega samoga. Naravno da u toj savremenoj povijesti ima glavna i sporedna, a on kao vješt kirurg vješto luči trajno i sudbonosno od prelaznoga i slučajnoga. Pitanje opstanka našega naroda u našem strašnom geografskom klinu, gdje su se križali i križaju pravci zapadno-evrop- ske kulture sa putevima putenog i mlitavog Orjenta, klerikalizam, liberalizam, sloboda znanstvenog i umjetničkog stvaranja bez vjerskih, patriotskih, didaktičnih i drugih spona, aristokratska nauka Darwina i Niets- che-a o priroduom obiru i nadčovjeku, dr- žavna vjera i mnoga druga aktuelna pitanja sadašnjosti, to su akti, koji se odigravaju na savremenoj pozornici svijeta. Prema njima ne smijemo ostati pasivni promatrači, pa eno već o svemu tome krasnih essay-4 iz Nodilova pera u ,Savremeniku“. Pasivnost ubija, aktivnost diže, pa što i ostaje onda no spremno i odvažno primiti se udjela u igri sadašnjosti, čije se posljedice prenašaju i na one budućnosti. Nodilo je protivnik Darwinizma i Nietscheanizma, jer obje nau- ke raprezentiraju i odobravaju silu, koja karakteriše sjeverne osvajalačke narode. ,Obje ove nauke .... u teoriji dosta su bezazlene, kaže Miholić, ali mogle bi biti i pogibeljne, kad se stanu primjenjivati i privoditi u praksu. Moderni imperijalizam, o kojem se danas dosta čuje i piše, nije ništa drugo nego primjena ;spomenutih dviju nauka na politiku“. Ovaj imperijalizam ne trpi male- nih političkih olina i Dioklecijanovom ruko.n ide za niveliranjem velikih državnih kom- pleksa. Mi maleni narod stavljeni smo pred krvavi upitnik ,biti ili me biti“.i ne dobi- jamo odgovora hoće li svjetska diplomatska igra u našem pitanju svršiti prema prvoj ili drugoj riječi. Nodilo, čija je vjera u bu- dućnost nepokolebiva kaže, da će svršiti prema ; prvoj riječi, ,jer kršćanski narodi boluju ali f[ne umiru“. On je najodlučniji protivnik Giovanni Battista Vico-a uz/ ko- jega je pristajao i Tolstoj, koji je iznio teo- riju, da je svakom narodu suđeno proći kroz tri faze života: iz herojičkog stanja u var- varstvo, iz varvarstva u civilizaciju, a iz ovoga postepenim nazatkom opet u primi- tivno stanje. Što je Vuk učinio za našu narodnu poe- ziju, Bogišić za naše nepisano pravo te živi u narodu, to je učinio Nodilo za našu sla- vensku mitologilu. Nema naroda dosad po- znata, koji bi bio zatečen bez neke religije, razvite sad u većem, sad u manjem stilu prema tome, što je bila jača njegova pro- svjeta ili bio malen horizonat njezinog kre- tanja. No ipak uza svu tu historijsku spo- znaju našlo se učenjaka, koji su nijekali Slavenima kao da bi oni bili imali u pred- kršćansko doda svoju vlastitu religiju, koja se smatra uvijek prvim elementom prosvjete. U ovome su se nijekanju osobito isticali Nijemci, franceski slavista Leger te Slaven Miklošić. Ovakovo udaranje proti historiji i Slavenstvu, smatrao je Nodilo ne samo znan- stvenim lakoumljem nego i uvrjedom svemu Slavenstvu. Velikim znanstvenim aparatom, dubokim proučavanjem historijske slavenske mitologije, naših narodnih pjesama osobito legendarnog ciklusa, priča, običaja, prazno- vjerja pa komparacijom svega toga sa mi- tologijama Indo-svropejaca, sagradi Nodilo veličanstvenu zgradu slavenske mitologije u velikom djelu: ,Religija Srba i Hrvat&“. Dr. Božo Cvjetković. Domaće vijesti. Za jugoslavenski kongres u Trstu Pred- sjednik dalmatinskog zastupničkog kluba u Beču Dr. Vicko Ivčević odgovorio je od- boru političkog društva ,Edinost“ u Trstu, da zastupnici dalmatinskog kluba poznavaju, da bi skupno vijećanje o zajedničkim inte- resima moglo biti korisno i da bi bilo zgo- dno prirediti u Trstu sastanak, ako bi na to pristale sve skupine. Interministerijalno povjerenstvo za Dal- maciju. Na ministarstvima u Beču shvatili su bezuspješnost interministerijalne komisije, osnovane pred par godina za Dalmaciju, ESSE EEEEEEEnnnnnnnnEEr=m==aaa== == = === uu u = S OJ! Ovo se meće na ječermu ili fermen, a džama- dan može biti vraćen, ističu se na nekim ovi motivi: na gjela, na kola, na gote. Najfiniji su fermeni i džamadani na : kamare (istočni motiv), s podrukavcima od kadife mletačke crvene. Još je spomenuti džamadane na klasove, na bor, na listove, 8 paricama ili grošićima (ovo je motiv ili ures). Po ovemu ispada da je muška odjeća osobito primila tuđih nakita, a ženska se bolje otimlje, barem u vezu, ako i gubi u liku i obliku. Najbolje se još ističe stari ures i vezovi na hercegovačkim mahramama i prevezačama ; te je tu mabrojiti rese (u Hercegovini) i kerice, a to je najstarija vrsta narodnih čitama. Kažu mi stare Dubrovkinje da se je picelj dubrovački (punat dubrovački) uzimao od turkinjica, pa su ga prije zvali punat turski, što puno vrijedi, da se ovdje spomene, &ko i uzgrede, jer su ovo samo sada napo- mene ili građa ove struke, što se s dana na *dan izmiče. Lijepih posala hercegovačkih nestaje, & spomenuti -je krasne prevezače, što se zovu Po starim uresima: gara, grozdače ili grozde, na kopite, na bajame, pauni itd., marame na ptice, karanfilke, na kokotiće, na ćupe, kugi na jelice itd. Ovi su vezovi vezeni svilom, a šare su divne, da se ne može bolje-i dosljednije. Ima krasne građe na košuljama, na skutima (podvlački u Dubrovačkomu), na brnjicama, te i ma pelengaćicama, pa eto nekoliko starih imena vezova na tkanini u Lici i Krbavi: provlake, rašljice, noktići, cvjetovi, prstići, jabučice, kuke jednostruke, kuke dvostruke, krila, krivice, prijenosi, krivuljice itd, Ovi moćivi služe za građu, što je izvedena dosljedno. Tako biva i u Konavlima, ali su tu motivi zamršeniji, kako ćemo vidjeti unaprijeda. Ovom mi je zgodom napomenuti neku drevnu pjesmicu iz Dubrovačkoga, u pjesmici se spominje ženski posao: Čičak čiči nebore. »Što ti je, čičko nebore ?“ — ,lzgubio sam igličicu svoje gospođe.“ .A što će ti igličica tvoje gospođe?“ —- ,Što ću sašit mješinicu (?) svoje gospođe“, »A što će ti mješinica tvoje gospođe ?“ — ,Što ču nosit rubinicu (?) svoje gospođe!“ Ovom mi je zgodom uzgrede kazati da je na puškama i na mačevima kat- kada urezano ime majstora, n. p. na žuburi (calini) kod g. časnika T. Kurajice udareno je ćirilicom : TPAJIH JIVKA MHCOB JYCH Ovo je ime, po svoj prilici, majstora Arbanasa, kako me uvjeravaju ljudi s onih strana. Kako oprijeku tuđoj najezdi navesti mi je čitavo čislo marodnih mnječi, što je pravo bogatstvo naziva za narodnu tehniku, a to je prevela kako treba, strukovno. na njemački i meni poklonila čuvena spisateijica. g.đa Jelica Belović - Bernadzikowska. Ovo će slobodno biti milo da dozna gosp. Dr. M. Haberlandt, čija je zaslužna rađa ,, Narodna umjetnost u Istri i Dalmaciji“ uistinu iza- zvala ove moje odulje bilješke, što su sva“ kako izvorne za ovu struku. Nationalmotive!) (I knjiga). Tab. IV. SI. 1. prutak = Stibchen. » 2. kruščice = Birneu. » 3. krivuljica = Zachen. i & st dvostruka = Doppelza- cken » 5. gažva = Durchbruch. » 6. jabučice = Apfelmotiv. m 4. pokosice = Schriigstiibchen. 1) V. Srpski narođni vesovi itd, Vid Vuletić-Vu- kusovć (opimenik Vrši. Srpsko Inijevsko Made DEO kt saa SLI KAS EL * i a Simi DASAKA CA SOS JE ZK ZED — ALI i, AA