Broji 50.

m

i Cavtat skopčavao sa Dubrovnikom, sveđ
se osjećala potreba da se pomorskim putem
uredi prevoz pošte tako da bi ova i brže i
praktičnije stizala i opremala se niz taj kraj,
te da bi se tim opet i samome pučanstvu
osijzurao način da za svoje potrebe, a do-
nekle i udobnosti, lako i sjegurno i brzo
može iz Dubrovnika zaći a iz Konavala i
Župe preći u Dubrovnik.

Do sada je, o svome riziku i trošku,
izmeđa Dubrovnika i Cavtata uzdržavala
sa svojim parobrodima svakidašnju svezu
,Obalna Paroplovitba“, ali je ta sveza bila
nešto nestalna te je ovisila, kako je i nara-
vno, o interesima i koristi njezinim. Općine
Cavtata i Dubrovnika a i Trgovačka Ko-
mora tražile su da se pomorski saobraćaj
istočnoga kraja uredi, da se biva dade pot-
pora jednome  parobrodarskome društvu,
eventualno ,,Obalnoj Paroplovithi“, za pre-
voz pošte i da se služba uredi tako kako bi
parobrod poštarski svakoga dana prevažao
poštu iz Cavtata i Župe. u Dubrovnik, i iz
Dubrovniha nosio je u Župu i Cavtat. Tim
bi željeznički prevoz onakav kakav je sada
bio postao suvišan.

Nakon nekoliko godina moljakanja iz-
gleda da će se i ovo pitanje ,riješiti“ a ma
ne urediti, jer kod nas se pitanja ne ure-
đuju već ,riješavaju“. Ta mi nijesmo toliko
sretni da se naše molbe uslišavaju jer mi,
kao mi, ne možemo ništa pametna ni da
zamislimo a ni da drugome posavjetujemo.

Odlučilo se — tako se po Dubrovniku
i okolici pripovijeda — uvesti između Cav-
tata i Dubrovnika svakidašnju vožnju omni-
busa kojega će vući dva kcnja eventualno i
dva magarca — po potrebi. — Pogodba je
za takav prevoz već, kažu, potpisana sa
gosp. L. Missoni koji je taj posao uzeo za
nekih 7500 kruna na godinu počamši od 1,
dojdućeg jula.

Mi prosto ne možemo da vjerujemo u
ovako pričanje, jer kad bi bila istina da
vlada misli ,urediti“ poštarski i putnički
saobraćaj na ovaj način, mogli bismo, bez
straha da nam se sa koje strane zamjeri,
kazati vladi da ako li joi je slobodno dati

,CRVENA HRVATSKA“.

nam ili nam ne dati ono što prosimo, jer
je u njezinim rukama i svita i nožice, da
joj nije dopušteno rugati se sa nevoljnicima
kojima vlada. Istočni će kraj dakle — ako
li je istina što se priča — od 1. jula doj-
dućega biti udaljeniji od Dubrovnika nego
li je do sada bio, jer je sva prilika a ne
želimo je, da bi — a bogme i razlogom —
,Obalna Paroplovitba“ mogla prekinuti svaku
vezu između Cavtata i Dubrovnika. Tada bi
ovi putnici, bilo iz Konavala ili Cavtata bilo
iz Župe morali, ili ravno iz doma pješke u
Dubrovnik ili čekati omnibus koji će moći
možda ukrcati jedno desetak putnika bez
prtljage, pak opet doći pješke jer će omni-
bus opterećen svakako sporije ići od pješaka.
Ovakovo , praktično“ i ,majstorsko“ ,,rije-
šenje“, kažu, bilo je riješeno“ onomadne u
Dubrovniku glavom po gosp. c. k. nadrav-
natelju Tichy koji je — u koliko je nama
poznato — amo došao samo za ovo pitanje.
Živio začetnik ovakovoga riješenja; ži-

vio onaj koji će ga odobriti!!

Naši dopisi,

 

Ston, 18 juna

(Mizernom dopisniku ,, Hrvatske Riječi“).
U zadnje vrijeme u šibenskoj ,Hrv. Riječi“
učestali su kojekakvi dopisi, iz Stona, Stonj-
skog primorja, Dube kod Stona, pa opet iz
Stona, a svi odavaju jednog te istog mizer-
nog dopisnika iz bliže okolice, koji se uviek
vucari po Stonu. Njemu mizeriji sve je crno
nepravedno i nezakonito, ali nije čudo. Nu
ipak bi mogao znati da mu nije slobodno
izazivati i nepravedao vrijeđati poštene ljude
i mjesne vlasti. Kad se kukavac ne razumije
bolje da muči, tim više bi morao mučati,
jer zna da smo prema njemu imali i previše
milosrđa. Zar se ne spominje večeri pred
Liberana i pred Novu godinu kad mu je
prijan vinko mozak bio popio. Mogao bi ne
zlorabiti našu ustrpljivost i radi ostalog ako
ludo ne misli ovi ne znadu moje dužnosti..
Zna da smo ga i za vrijeme općinskih izbora
oslobodili od kvaka paragrafa, jer je i on
bio u kolu skladnih.

Strana 3

 

Znajući sve ovo i ostalo, mješte da
nam bude zahvalan ima kuraže da nepravedno
crni, vrijeđa ne poštujuć ni privatne poslove
i prava vlasnika. Mi mu za sada samo po-
ručujemo da mu je bolje baviti se s djecom i
stanovati u selu gdje mu je mjesto, jer bi
mogao lako osjetiti da ljudi nijesu djeca.

Obznanjen spašen.

 

Korčula u lipnju 1912.

(Kakovi su naši , pravaši“ !) Pred malo
više od mjesec dana bilo je zaključeno na
sjednici općinskog vijeća, da odlomak grada
korčulanske općine dođe u susret korčulan-
skim hrvatskim društvima unajmljenjem jedne
općinske zgrade i zajmom od 15 tisuća kruna.

Obzirom pak da hrvatski Sokol u Kor-
čuli posjeduje 8 tisuća kruna, koje bi se
imale upotrebiti pri gradnji zgrade, a prama
općinskom zaključku za slučaj neisplaćenja
najmovne cijene i amortizacije duga, hrvat-
ska bi društva izgubila gornju svotu, to
odlomak grada ne riskira kod ovoga posla
ništa, dapače ima koristi. Društve naime
moraju i u buduće plaćati najam, što ga je
općina do sada pobirala, dočim je zgrada
tako trošna u kojoj su sada društva smješ-
tena, da bi ju se moralo neminovno popra-
viti, a za popravak bi se moralo potrošiti
5000 kruna. Drugim riječima kad bi općina
taj novac za popravak potrošila, onda bi
kamate bile veće od današnjeg čistog prihoda.
Na istoj sjednici načelno se pristalo na grad-
nju zgrade, o kojoj je već bilo govora u
ovom listu.

Naši ,pravaši“ prikazaše utok i proti
jednom i proti prugom zaključku. Da pak
dobiju što više talijanaških glasova spojiše
oba utoka zajedno te hodiše od kuće do
kuće. talijanaša, da i oni potpišu. Ti Hrvati
žalosna im majka, da potkopaja hrvatskim
društvima dom, mole pomoć talijana. Dokle
ih može zanieti stranačka zaslijepljenost i
pomanjkanje svakog nacionalnog skvaćanja!!

Neki talijani i to ugledniji sa gajuša-
njem odbiše potpis ovog utoka, ali ih je
većina podpisala. Na čast istie moramo
također konstatirati, da su svi ovdjenji čla-

 

————————————m=u—m—=—mmm—me————m—mam—==aa——. ————mm=mm >= =——=—===—====>=—==—>Sm—mm==m=—==

niko nije u Feči uporavio. On nikoga nije
htio k sebi na zanat ni u dućan, pa eto je
vlada a posljednje doba doskočila i toj ne-
prilici, uradila je i snjime kao s Arsom
Sundurikom, pa eto regbi, da će ga tkogod
zamijeniti u Foči. Vidio sam njegovih vrsnih
rađa u predstojničkomu. uredu kod g. Jovana
Čokića, ali, žalibože, nijesam ga zatekao na
djelu u radionici. jer je onaj čas bio otišao
na selo. — Fočanski su množi na glasu, a
tako sam viđao i pirlitanih kašika (ožica),
al' svakako ni iz daleka se ne mogu uspo-
rediti s nožima i drugim oružjem, što ga
kuje i resi Mustafa Letić, kaonuti što je
on za turske : vlade pripravljao oružje za
age i begove.!) #

Pošavni vez (brojem) je prastar, to je
možda prvi ručni pesao poslije jednostavnog
šava. U Misiru su mumije zamotane u po-
stav, što je po rubovima iskićen pošavnim
tehnikama i pirlitanjem, krstačkim vezom i
rasplitom. 'To je gotovo kod azijskih naroda,
& osobito kod Indijanaca. Ovu tehniku naš
narod zove vezom, bilo to ma stanu jali

m——

1) Slična je rađa noževa i pušaka bila u Risna,
Pa negda i u Kotoru. Ovo narodno djelo nlje za-
ostajalo nikako za arbanaškim i može ga se mučno
razlikovati od toga posla.

iglicom, t. j. vez na stanu, vez iglicom, a
treće bijelim po bijelu. O toj tehnici njemački
stručnjak Roth po prilici ovako piše !):
»Upotreba erta za stilizovanje tapeta (ćilima
geometrijskih ornamenata, grana itd. . kod
jugoslavenskih pošavnih vezova tako je raz-
novrsna, da prosto iznenađuje. Čuditi se
kako stvaraju oblike obilne i bujne, a ipak
ti lici nijesu pobrkani, no su jasni, smišljeni
i puni ubavosti u crtama. I puni su razmjera,
a tu se pazi i na smjer razračenja“ (Strah-
lungsprinzip). Ove se ivice (bordure) viđaju
odavnina na elenskim i rimskim posudama,
a to se dakako prihvatilo od drevnog utki-
vanja. Svakako u novo doba ova je tehnika
uzeta iz naših krajeva, pa neka je nepravilno
zovu ,lappissirie saracennois“. U nas je
taj posao ,jednolišće“, pa da se i u nas
napokon uvede stroga klasifikacija, kako
piše i želi Belović, navesti mi je tehničke
nazive:

1, Provlaska ili pirlit = provlaknica,
iveranac, kliječe itd. (Gobelinwirkerei, altsla-
visceh). Radi se iglicom, a i na stanu.

. 2. Utkanica je u Slavoniji (Webesticke-
rei, gleichseitig).

1) Srpski narodni vez itd; Jelica Belović str,
102 itd.

 

3. Šavak — našiv prebirni, vrbečki na-
šiv (nepravilno = maurijski vez).

4. Krpečki našiv. Ovaj drevni. motiv
zovu vizanstinskim.

5. Vez na daščice. Posao na stanu kaže
se ,na dasku dizato“. Kod Nijemaca je sli-
čan posao ,,Brettehenweberei“.

6. Krbez = grbeš, krpež, objeliki vez.
(Hardanger Arbeit — Colbert). Izvorna teh-
nika u južnih Slovena.

17, Pozlatinski vez iz Slavonije leg:
seitige Webestiche).

8. Žumberački vez (svileni).

9. Prutački rez. Nije jednolišce (Lang-
stichstickerei). .

10. Obrojci (Points plats).

11. Pismo = naprava, pošavno_ prebi-
ranje. Na stanu posao iz Srbije i Hrvatske
(Reliefhausgespinnst).

12. Jodra = Kockara (Russischer Stich).

13. Punjenice, izmeti, zaveze. Velika
ošva s nogama, krivalja ili krilača iz Kona-
vala (Canaleser Seidenstickerei). !)

14. Stariji konavoski vezovi?) (Altcana-
leser geziihlte Seienstickerei in Flachstich
und Steppstich).

1) Vid Vuletić Vukasović 1. e. Srpska Akade-
mija u Beogradu 1906, — 3) |. e.