Strana 2. CRVENA HRVATSKA“ Broj 50. a=mrijsnfrmmmammmmmtmmmsmiH=mnmmzmmmmmmmamsičtitrammmsimammmmmmsmmmskmemmma=mmmmmmtmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmzamnnT Sporazum u Makarskoj. Pišu nam iz Makarske, da je došlo do sporazuma između naših pristaša i pravaša glede nastajnih obć. izbora. Po tom izbornom kompromisu, koji vriedi za 5 godina, biva do 1917, načelnik će biti g. Petar vit. Rismondo, od Hrvatske stranke, onda od 6 prisjednika: 3 naša, a 3 - pravaša; u vieću pak 19 pravaša, a 17 naših. Po tomu naša će stranka imati većinu u upravi (4 prama 3), a pravaši u vieću (19 prama 17). Nema sumnje, da se je ovim sporazu- mom dokrajčila barem na području obć. ži- vota u Makarskoj ljuta bratoubilačka borba. Gojimo čvrstu nadu, da će ovaj sporazum djelovati i na pol. stranačke odnošaje ne samo u Makarskoj nego uobće u cieloj zemlji. O novčanim krizama. Hrvatski Lloyd donosi iserpljiv i vrlo poučan članak o nov- čanim neprilikama manjih novčanih provin- cijalnih zavoda u Hrvatskoj i Slavoniji. Pri- našamo iz njega neke odlomke, koji se dadu primijeniti i na dalmatinske zavode, jer ču- jemo da su naši neki manji po selima tako- đer u novčanoj krizi, budući im vanjske banke otkazale kredit, nuđen im za vrijeme obilnosti novaca u velikoj mjeri. Hrvatski Lloyd piše: Upozorujemo naše provincijalne zavode na jednu okolnost, s kojom oni, čini se, uvijek ne računaju. Za dobrih vremena, kad se novac može dobiti lako i jeftino, bježe naši zavodi počam od onih najmanjih u pro- vinciji pa do srednjih svi u Beč, Budim- peštu, Prag, Trst, Graz, na Rijeku i čak u — Sarajevo, gdje za volju neznatno jeftini- jeg kamatnjaka u velike sklapaju reeskompt- ne poslove, mimoilazeći naše domaće:velike banke. Kad nastupe loša vremena — kao n. pr. proljetos, koja još i danas traju, tad se vrata ovih vanjskih eskomptera naglo zatva- raju, reeskomptni se krediti odkazuju i za naše male province. zavode nastupaju neu- godnosti. Kod domaćih velikih zavoda nisu namirivali svoje reeskomptne potrebe za dobrih vremena, nisu si dakle kod njih stekli trajnih veza, pa se tako u lošim vremenima moraju uticati bilo kome, samo da dobiju novaca za pokriće svojih mjembenih obveza. Tako se može i razumjeti, zašto si jedan dobar provincijalni zavod, koji bankaru- eskompteru pruža za reeskomptni kredit jamstvo članova svog ravnateljstva, koji čla- novi posjeduju ukupnog imetka od nekoliko stotina hiljada kruna, dade računati preko 13% kamata. ,U nuždi vrag i muhe ždere“ — tako moraju i naši zavodi da se danas sa svačim i sa svakim zadovolje, jer se za dobrih vremena nisa trudili, da si u zemlji steknu prijateljskih moćnih sveza. S toga neka naši provincijalni manji za- vodi iz ovog slučaja uzmu pouku, kako će se u buduće ravnati u pogledu pokrića svo- jih reeskomptnih potreba. Treba se za vre- mena pobrinuti za valjane, trajne, domaće sveze, koje ih ne će napustiti čim nastupi novčana napetost, kako to, čine vanjske banke, pa ne će doći do nikakvih neugod- nosti. S, sja — Mrvafski narodni blagdan. Hrvati ! Družba sv. Ćirila i Metoda za Istra do- lazi i ove godine pred narod, u vrućoj želji, da u zajednici s njime proslavi veliki na- rodni dan — dan prosvijetitelja i apostola naših. Ne dolazi sama: prati je šutnja majke hrvatske, kojoj ne dadu govoriti ... Tri puta ugrijao je taj dan Istru našu. Tri je puta donio našoj zapuštenoj zemlji narodnu pomoć. Zato i jest iaj dan trojako blagoslovljen u narodu našem. U njemu kao da je oživio naš stari hr- vatski ponos. Njime se poput sunčanih valova prelila duboka, beskrajna blagodarnost onih, koji stradaju. Slavan bio naš narodni hrvatski dan u sve vijeke! Hrvatska braćo, Dalmatinci! Neka i ove godine bude 5. srpnja dan ponosa i slave naše! Ako i u sjeni rastužene majke naše, dignimo toga dana k suncu naša ve- dra čela, čvrsto zarijmo nogom u naše tlo rođeno, pokažimo svijetu, da smo —- sila! Toga dana neka glas narodne dužnosti progovori u Vas još i jače! Što nemože ovoga puta da za nas učini majka naša, učinite vi, junačka braćo! Obratite oči na ovu stranu naše zemlje, gdje narodu teška pogibelj prijeti. Pomozite ! A mi istarski Hrvati dajmo našim sr- cima maha, neka toga dana zapjevaju hr- vatskoj majci najdivniju, najuzvišeniju pje- smu zahvalnicu. Mi joj dugujemo neizmjerno mnogo. Digla nam je oko pedeset škola, dala nam je do sedamdeset učitelja i učite- ljica, koji nas polako vraćaju u njezino po- svećeno krilo. Toga dana, braćo Istrani, mi moramo iz sve naše duše izreći Hrvatskoj našu veliku harnost, što nas je ma i mo- ralno zapremila. Toga dana treba da joj ka- žemo, da mi ne pitamo i ne želimo drugo, nego da na vijeke ostanemo njezini i samo njezini. S ovom lozinkom stupa i naša Družba sv. Ćirila i Metoda za Istru pred sve Hr- vate. Naša Družba vojuje protiv heprijatelja u ime hrvatske kraljevine. Družbina je za- stava — hrvatska zastava. Ta se zastava vije upravo pobjedonosno u mjestima, koja smo već dižali izgubljenim. Čast domovine naše zahtjeva, da se ta zastava i nadalje slavodobitno vije, jer u času, kad bismo je morali spustiti pred silom našega neprija- telja, nanijeli bismo hrvatskom imenu neiz- brisivu ljagu. Zato i molimo našu bližnju i daleku braću, da nas u teškim časovima naše borbe ne ostave, već da nam kao i do sada pruže svoju dobru pomoćnicu ruku. Naprijed za Družbu! Opatija u lipnju 191%. Ravnateljstvo dražbe sv. Čirla i Metoda za Istr. U eri ekonomskoga uskrsnuća Dalmacije. Od kađa je sagrađena takozvana želje- znica koja spaja, recimo, Dubrovnik sa Her- cegovinoim, Konavlima i Bokokotorskom, a radi nespretnosti izvedenja te nazovi želje- znice i radi nesređenosti itinerara a i radi oskudice lokalnih vozova koji bi cijeli isto- čni kraj Dubrovnika, dakle Župu, Konavle z=ztemrtrmmmmrmrrrttAA#IIAmE=mmssmtmattim tata ummmmmm=mmmmNsNss und das čsterreichische Kiistenland. Vortrige ge- kalten im Mšrz 1910 anlisslich der ersten Wiener Universitittsreise von Professoren... Herausgegeben im Auftrage des Rektorats der Universitat Wien von Prof. Dr. Ed. Briickner. Wien und Leipzig. Franz Deuticke 1911. (Nastavak) (11) Stolački su ćilimi u svemu i po svemu krasni, a osobito su na njima dotjerani uresi. U Prozoru :am (u Bosni) vidio dobra tka- nja ćilima, te su jaki i boje su im žive, baš vješto dotjerane. U Uskoplju, osobito u gornjem Vakufu, nijesam viđao bogzna ka- kvih ćilima i serdžada, a tako u Fojnici i u Kreševu. Sarajevo nije ni mjesto, da čo- vjek traži pojedince slične preomete, jer tu sa svake strane pada roba, te se miješaju pojmovi kao što se miješa i trgovina. !) Odlikuje se tim obrtom na istočnoj strani Bosne Rogatica, pa i isti Sarajlije nabavljuju rogatičke ćilime. Viđao sam ćilime i u Go- raždi, a oko Foče (u Ustikolini) isti seljaci prodaju krasnih serdžada i ćilima, u Gac- 1) Sad je u Sarajevu na glasu fabrika ćilima i serdžada. komu uz fine ćilime ima i najfinijih struka s krasnim resama i dotjeranim bojama. Toga je dosta u Bilećkomu, te i u trebinjskom kotaru. Obrtnost u Foči: Odavna su poznati fočanski noževi i fočanske rezbarije, te im se i dan danas čovjek može diviti, a i vlada podupire takove zanatnike, daje im potporu i alate, da vježbaju zanatnike u zanatu i mladi šegrti primaju mjesečno malenu pot- poru, pa je ovo neka vrsta škole, regbi najpraktičnije. Na 22 sepjembra 1887 posje- tio sam sJovanom Čokićem, kancelistom i referentom obrtne struke u fočanskomu kotaru, radionicu rezanja u drvu ispunjenjem narodnih motiva srebrnim nakitima itd. Gazda radionice je i učitelj momčadi mladi Arsa Sundurika, On je naučio zanat od oca, a otac mu je pirlitao za turskog fakta oklope na puškama i na drugom oružju, te je taj za- nat tjerao sve do okupacije, Sada narod ne nosi oružja, pa eto Sundurike vezu srebrom i tučom pirlitane (vezene) štape, cigarlake itd., a to sve narodnim motivima (gdjegdje upada i arapskog veza): vodicama, kakama, cvijetićima, babicama, sponama itd. Sundu- rike su bili odlikovani na tršćanskoj izložbi, te im je u radionici u okviru spomenica. Rečene se stvari prodavaju pojsvoj Herceg- Bosni, te su njihovi cigarluci cijenjeni kao i travnički, a u posljednje doba primaju narudžbe iz Beča itd. Iz Beča šalju preko obrtničkoga referenta različitih prostih dr- venih predmeta: ručica, nožica za kutije itd., a da ih spomenuti Arsa Sundurika napuni, po svome ukusu, narodnim motivima. Štapi su od tvrda drveta, crni su kao cbanovi, ja li daju na orah, pa ih cijene od sedam forinti do trideset i pet. Onaj su čas adili pastirsku štaku za episkopa Ignjatija u Mostaru, te je bila pogođena sedamdeset i pet forinti, a izdjelana je od drenovine, na zglobove, da je može sklopiti, kad jaše. Majstor radi, a učenici pripravljaju vitice ili djelaju drvo itd,, a neki paze. Arsa je primao vitica od tuča i od srebra u kutijama iz Beča, al' nijesu tako dobro rasploštene kao što to sam majstor zna uraditi na ns nakovanu. — Drugi je zanatlija u Foči Mustafa Letić, on zna baš vješto pirlitati (udarati arabeške) na gvožđe, te je čuven na daleko. Arabeskiran nož narodnim moti- vima prodaje se od pet forinti do sedamde« set i jače, pa tako ne znadu raditi kao Letić ni u glavnim gradovima. On je čavao svoj zanat kao tajnu, pa eto ostario je, a to još