Strana 2.

CRVENA HRVATSKA“

Broj 50.

a=mrijsnfrmmmammmmmtmmmsmiH=mnmmzmmmmmmmamsičtitrammmsimammmmmmsmmmskmemmma=mmmmmmtmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmzamnnT

Sporazum u Makarskoj. Pišu nam iz
Makarske, da je došlo do sporazuma između
naših pristaša i pravaša glede nastajnih obć.
izbora. Po tom izbornom kompromisu, koji
vriedi za 5 godina, biva do 1917, načelnik
će biti g. Petar vit. Rismondo, od Hrvatske

stranke, onda od 6 prisjednika: 3 naša, a 3 -

pravaša; u vieću pak 19 pravaša, a 17
naših. Po tomu naša će stranka imati većinu
u upravi (4 prama 3), a pravaši u vieću
(19 prama 17).

Nema sumnje, da se je ovim sporazu-
mom dokrajčila barem na području obć. ži-
vota u Makarskoj ljuta bratoubilačka borba.
Gojimo čvrstu nadu, da će ovaj sporazum
djelovati i na pol. stranačke odnošaje ne
samo u Makarskoj nego uobće u cieloj zemlji.

O novčanim krizama. Hrvatski Lloyd
donosi iserpljiv i vrlo poučan članak o nov-
čanim neprilikama manjih novčanih provin-
cijalnih zavoda u Hrvatskoj i Slavoniji. Pri-
našamo iz njega neke odlomke, koji se dadu
primijeniti i na dalmatinske zavode, jer ču-
jemo da su naši neki manji po selima tako-
đer u novčanoj krizi, budući im vanjske
banke otkazale kredit, nuđen im za vrijeme
obilnosti novaca u velikoj mjeri. Hrvatski
Lloyd piše:

Upozorujemo naše provincijalne zavode
na jednu okolnost, s kojom oni, čini se,
uvijek ne računaju. Za dobrih vremena, kad
se novac može dobiti lako i jeftino, bježe
naši zavodi počam od onih najmanjih u pro-
vinciji pa do srednjih svi u Beč, Budim-
peštu, Prag, Trst, Graz, na Rijeku i čak u
— Sarajevo, gdje za volju neznatno jeftini-
jeg kamatnjaka u velike sklapaju reeskompt-
ne poslove, mimoilazeći naše domaće:velike
banke. Kad nastupe loša vremena — kao
n. pr. proljetos, koja još i danas traju, tad
se vrata ovih vanjskih eskomptera naglo zatva-
raju, reeskomptni se krediti odkazuju i za
naše male province. zavode nastupaju neu-
godnosti. Kod domaćih velikih zavoda nisu
namirivali svoje reeskomptne potrebe za
dobrih vremena, nisu si dakle kod njih stekli
trajnih veza, pa se tako u lošim vremenima
moraju uticati bilo kome, samo da dobiju

novaca za pokriće svojih mjembenih obveza.
Tako se može i razumjeti, zašto si jedan
dobar provincijalni zavod, koji bankaru-
eskompteru pruža za reeskomptni kredit
jamstvo članova svog ravnateljstva, koji čla-
novi posjeduju ukupnog imetka od nekoliko
stotina hiljada kruna, dade računati preko
13% kamata. ,U nuždi vrag i muhe ždere“
— tako moraju i naši zavodi da se danas
sa svačim i sa svakim zadovolje, jer se za
dobrih vremena nisa trudili, da si u zemlji
steknu prijateljskih moćnih sveza.

S toga neka naši provincijalni manji za-
vodi iz ovog slučaja uzmu pouku, kako će
se u buduće ravnati u pogledu pokrića svo-
jih reeskomptnih potreba. Treba se za vre-
mena pobrinuti za valjane, trajne, domaće
sveze, koje ih ne će napustiti čim nastupi
novčana napetost, kako to, čine vanjske
banke, pa ne će doći do nikakvih neugod-
nosti.

S, sja —  Mrvafski narodni blagdan.

Hrvati !

Družba sv. Ćirila i Metoda za Istra do-
lazi i ove godine pred narod, u vrućoj želji,
da u zajednici s njime proslavi veliki na-
rodni dan — dan prosvijetitelja i apostola
naših. Ne dolazi sama: prati je šutnja majke
hrvatske, kojoj ne dadu govoriti ...

Tri puta ugrijao je taj dan Istru našu.
Tri je puta donio našoj zapuštenoj zemlji
narodnu pomoć.

Zato i jest iaj dan trojako blagoslovljen
u narodu našem.

U njemu kao da je oživio naš stari hr-
vatski ponos.

Njime se poput sunčanih valova prelila
duboka, beskrajna blagodarnost onih, koji
stradaju.

Slavan bio naš narodni hrvatski dan u
sve vijeke!

Hrvatska braćo, Dalmatinci! Neka i
ove godine bude 5. srpnja dan ponosa i
slave naše! Ako i u sjeni rastužene majke
naše, dignimo toga dana k suncu naša ve-
dra čela, čvrsto zarijmo nogom u naše tlo
rođeno, pokažimo svijetu, da smo —- sila!

 

Toga dana neka glas narodne dužnosti
progovori u Vas još i jače! Što nemože
ovoga puta da za nas učini majka naša,
učinite vi, junačka braćo! Obratite oči na
ovu stranu naše zemlje, gdje narodu teška
pogibelj prijeti. Pomozite !

A mi istarski Hrvati dajmo našim sr-
cima maha, neka toga dana zapjevaju hr-
vatskoj majci najdivniju, najuzvišeniju pje-
smu zahvalnicu. Mi joj dugujemo neizmjerno
mnogo. Digla nam je oko pedeset škola,
dala nam je do sedamdeset učitelja i učite-
ljica, koji nas polako vraćaju u njezino po-
svećeno krilo. Toga dana, braćo Istrani, mi
moramo iz sve naše duše izreći Hrvatskoj
našu veliku harnost, što nas je ma i mo-
ralno zapremila. Toga dana treba da joj ka-
žemo, da mi ne pitamo i ne želimo drugo,
nego da na vijeke ostanemo njezini i samo
njezini.

S ovom lozinkom stupa i naša Družba
sv. Ćirila i Metoda za Istru pred sve Hr-
vate. Naša Družba vojuje protiv heprijatelja
u ime hrvatske kraljevine. Družbina je za-
stava — hrvatska zastava. Ta se zastava
vije upravo pobjedonosno u mjestima, koja
smo već dižali izgubljenim. Čast domovine
naše zahtjeva, da se ta zastava i nadalje
slavodobitno vije, jer u času, kad bismo je
morali spustiti pred silom našega neprija-
telja, nanijeli bismo hrvatskom imenu neiz-
brisivu ljagu. Zato i molimo našu bližnju i
daleku braću, da nas u teškim časovima
naše borbe ne ostave, već da nam kao i do
sada pruže svoju dobru pomoćnicu ruku.

Naprijed za Družbu!

Opatija u lipnju 191%.

Ravnateljstvo dražbe sv. Čirla i Metoda za Istr.

U eri ekonomskoga uskrsnuća Dalmacije.

Od kađa je sagrađena takozvana želje-
znica koja spaja, recimo, Dubrovnik sa Her-
cegovinoim, Konavlima i Bokokotorskom, a
radi nespretnosti izvedenja te nazovi želje-
znice i radi nesređenosti itinerara a i radi
oskudice lokalnih vozova koji bi cijeli isto-
čni kraj Dubrovnika, dakle Župu, Konavle

 

z=ztemrtrmmmmrmrrrttAA#IIAmE=mmssmtmattim tata ummmmmm=mmmmNsNss

 

und das čsterreichische Kiistenland. Vortrige ge-
kalten im Mšrz 1910 anlisslich der ersten Wiener
Universitittsreise von Professoren... Herausgegeben
im Auftrage des Rektorats der Universitat Wien
von Prof. Dr. Ed. Briickner.

Wien und Leipzig.

Franz Deuticke 1911.
(Nastavak) (11)

Stolački su ćilimi u svemu i po svemu
krasni, a osobito su na njima dotjerani uresi.
U Prozoru :am (u Bosni) vidio dobra tka-
nja ćilima, te su jaki i boje su im žive,
baš vješto dotjerane. U Uskoplju, osobito u
gornjem Vakufu, nijesam viđao bogzna ka-
kvih ćilima i serdžada, a tako u Fojnici i
u Kreševu. Sarajevo nije ni mjesto, da čo-
vjek traži pojedince slične preomete, jer tu
sa svake strane pada roba, te se miješaju
pojmovi kao što se miješa i trgovina. !)

Odlikuje se tim obrtom na istočnoj strani
Bosne Rogatica, pa i isti Sarajlije nabavljuju
rogatičke ćilime. Viđao sam ćilime i u Go-
raždi, a oko Foče (u Ustikolini) isti seljaci
prodaju krasnih serdžada i ćilima, u Gac-

1) Sad je u Sarajevu na glasu fabrika ćilima
i serdžada.

 

 

komu uz fine ćilime ima i najfinijih struka
s krasnim resama i dotjeranim bojama. Toga
je dosta u Bilećkomu, te i u trebinjskom
kotaru.

Obrtnost u Foči: Odavna su poznati
fočanski noževi i fočanske rezbarije, te im
se i dan danas čovjek može diviti, a i vlada
podupire takove zanatnike, daje im potporu
i alate, da vježbaju zanatnike u zanatu i
mladi šegrti primaju mjesečno malenu pot-
poru, pa je ovo neka vrsta škole, regbi
najpraktičnije. Na 22 sepjembra 1887 posje-
tio sam sJovanom Čokićem, kancelistom
i referentom obrtne struke u fočanskomu
kotaru, radionicu rezanja u drvu ispunjenjem
narodnih motiva srebrnim nakitima itd.
Gazda radionice je i učitelj momčadi mladi
Arsa Sundurika, On je naučio zanat od oca,
a otac mu je pirlitao za turskog fakta oklope
na puškama i na drugom oružju, te je taj za-
nat tjerao sve do okupacije, Sada narod ne
nosi oružja, pa eto Sundurike vezu srebrom
i tučom pirlitane (vezene) štape, cigarlake
itd., a to sve narodnim motivima (gdjegdje
upada i arapskog veza): vodicama, kakama,
cvijetićima, babicama, sponama itd. Sundu-
rike su bili odlikovani na tršćanskoj izložbi,
te im je u radionici u okviru spomenica.

Rečene se stvari prodavaju pojsvoj Herceg-
Bosni, te su njihovi cigarluci cijenjeni kao
i travnički, a u posljednje doba primaju
narudžbe iz Beča itd. Iz Beča šalju preko
obrtničkoga referenta različitih prostih dr-
venih predmeta: ručica, nožica za kutije
itd., a da ih spomenuti Arsa Sundurika
napuni, po svome ukusu, narodnim motivima.
Štapi su od tvrda drveta, crni su kao
cbanovi, ja li daju na orah, pa ih cijene od
sedam forinti do trideset i pet. Onaj su čas
adili pastirsku štaku za episkopa Ignjatija
u Mostaru, te je bila pogođena sedamdeset
i pet forinti, a izdjelana je od drenovine,
na zglobove, da je može sklopiti, kad jaše.
Majstor radi, a učenici pripravljaju vitice
ili djelaju drvo itd,, a neki paze. Arsa je
primao vitica od tuča i od srebra u kutijama
iz Beča, al' nijesu tako dobro rasploštene
kao što to sam majstor zna uraditi na ns
nakovanu. — Drugi je zanatlija u Foči
Mustafa Letić, on zna baš vješto pirlitati
(udarati arabeške) na gvožđe, te je čuven
na daleko. Arabeskiran nož narodnim moti-
vima prodaje se od pet forinti do sedamde«
set i jače, pa tako ne znadu raditi kao Letić
ni u glavnim gradovima. On je čavao svoj
zanat kao tajnu, pa eto ostario je, a to još