Strana 2 uz ————musmmm—————— «mum —m—musmmm = <«—<muu sm == —mmammm—m=—m—m=m=m=m=<—<a=amzumm——— se bojao, da će nastradati djeca. Ali ne stoji da je pozvao svoje drugove, neka dođu gle- dati, kako će ubiti kr. komesara. Nu sastao se kasnije sa drugovima, te su ga bockali, što nije atentat počinio. — Priča, kako je hodio isto poslie podne i večer i drugi dan po ulicama. Prema izkazu šetao je on vrlo . često gradom noću i danju posve sam. Sada dolazi iskaz Jukićev, u kojem pri- povijeda o svom životu, gdje je živio, kako je došao u Zagreb i t. d. O sebi veli, da nije čovjek, koji stvara programe, a ništa rie žrtvuje, pa se je zato i založio, da se ukine komesarijat. To je bila svrha atentata. On je po svom _politić- kom uvjerenju pravaš. Ja se ne branim i otvoreno priznajem, da sam sam htio ubiti Cuvaja i kod toga nitko nije,imao udioničtvo- vanja. Nadalje veli, da je razgovarao sa obtuženicima o atentatu, ali, im nije ništa rekao, jer je uvidio, da su nezreli i prama njemu niesu iskreni. 'Tim je 'završeno čitanje iskaza Jukićeva. Predsjeđnik određuje malu pauzu. Ide sklo- nuti Jukića da ipak prisustvuje raspravi. Jukić pristaje da će doći na raspravu. Jukić ulazi u pratnji stražara i viče: Ja se ne bojim dželata. Mislite, da se bo- jim? Cuvaja dovedite! Cuvaj je zločinac ! Cuvaja pod optužbu. Onda gurne stražara, te izlazi iz dvorane. Sada govori Jukićev branitelj Dr. Pre- beg. On se osvrće na brutalno postupanje a Jukićem u tamnici. Čuo je, da su Jukića u zatvoru tukli i udarali njegovom |glavom o zid. On je uvjeren da je Jukić neubrojiv. Pozivlje vještake psihiatre, da se o tome izjave. Nakon kratke replike državnog od- vjetnika, opet govori Jukićev branitelj Dr. Prebeg. On predlaže da se Jukićev iskaz nikako ne uvaži, jer je to iskaz abnormal- nog čovjeka, pa se za to ne može uvažiti. Sada se prelazi na preslušanje drugog optuženika Đura Cvijića. On ulazi u dvo- ranu, ponaša se mirno i odgovara na pita- nja. Ovo je najmlađi među optuženicima. Tek mu je 15 godina. On se ne osjeća kri- vim. On je dao Jukiću uru, da je založi, m ——m—========= === 3, Boglić; Crtice opće patologije (Nastavak) Neprestane neugodnosti, nezadovoljstva rek bi, da potiču razvoj organskih nemoći, osobito cancera. Veliki mentalni np. rad potiče na živčane bolesti, ali zato nemamo izvući konsekvenciju ili zaključak, kako su neki to shvaćali, da je ućenje neka zabava proti naravi. Sam poredak socijalni traži, da čovjek steče ujedno što veće moguće razvoj mentalnih i fizičnih svojstva. Vježbanje np. duha, razmatranja, nauk, sve je to potrebito za razvoj pameti i duha, kao što je kretanje za onaj tijela. Kad se redovito učenje, iz mjenjuje tijelesnom zabavom, to ne škodi zdravlju. Mnogi su np. učenjaci, ljekari, matematičari, fizičari pa i drugi doprli do stare starosti, a mali je broi onih, koji su nauka radi dospjeli, nu sasvim tim ako je učenje cijeli dan bez oduška, a osobito bez koristno po sebi, i baš ne vrijedno, a suviše ne izmjenjeno drugim radom, naravno da je to štetno po razvoj tijela, te još u prvoj mladosti, u dobi najljepših nada socijalnih i raspoloženja može se pamet otupiti i ugasiti. Svim ovim uzrocima, koji potiču osobu ma nemoć, mogu se nadodati predhodni uz- ,CRVENA HRVATSKA“. ali nije znao zašto mu treba novaca. Priz- naje da je Jukić govorio često o atentatu, ali oni to nisu shvatali ozbiljno. Oni su bili uvjereni, da Jukić neće počiniti atentat. Go- vori o Jukiću, da je veliki čudak. Veli, da mu je Jukić rekao, da će us- trojiti Stenjevačku republiku i pričao priču o nekom luđaku za kralja poljskog Ladi- slava IV., koji je htio ustrojiti svoju repu- bliku i kad je kralj upitao luđaka, kakvu će njemu dati ulogu, odgovorio je luđak: Vi ćete biti kralj. Ovakve je stvari često govorio. Nadao im razna imena. Rekao je Cesarcu, da je duh sveti, Horvatinu da je bahat, kao naša policija — — i ovako ih sve nazivao raznim imenima. Nadalje Cvijić veli, da zapisnik o nje- govom preslušanju nije tačan. Veli da za- pisnik nije pisao koji policajni činovnik već zamjenik državnog odvjetnika. Ob ovomu se između branitelja i državnog odvjetnika razvila debata, dok predsjednik nije zabra- 1lio govoriti o tomu. Cvijić je još izjavio, da ne odobrava atentat i tim je drugi dan rasprave bio dovršen. Treći dan rasprave. Nastavlja se sa preslušanjem Đura Cvi- jića. No prije preslušanja govori branitelj Jukićev Dr. Prebeg..On moli da se ustanovi, da li je istina, da je Luka Jukić kod re- darstva za vrijeme preslušanja bio vezan za ruke i noge i da je tukao glavom o zid, dok ga nisu razriješili; nadalje pita, da li su u ćeliji Jukićevoj poduzete iznimne si- gurnosne mjere, Nadalje veli branitelj, da sudac istražitelj nije samostalno proveo is- tragu, već se je držao redarstvenih zapis- nika i prema istima sastavljao sudbene za- pisnike što je ništavo. Državni se odvjetnik na sve ovo osvrće i naravno pobija. Pred- sjednik govori da će dat izvidit stvari. Državni odvjetnik počinje ispitivati Cvi- jića. No postavlja mu pitanja tako brzo, da optuženik nema vremena niti da odgovori. Proti tomu protestira Cvijićev branitelj Dr. Taller. On priznaje da je govorio s Jukićem roci, koji veoma olakoćuju djelovanje speci- fičnih i slučajnih uzroka, koji su kadri da obnove razvoj. Prvi kakav np. isterični ili reumatični napadaj, na osobu, ne samo što nam javlja da se osoba može razboljeti od ove nemoći, nego rek bi da povećaje raspo- loživost kod iste osobe, da ponovno te ne- moći zadobije. Okazionalni ili slučajni uzroci nijesu dostatni, da ponove slične afekcije, nego treba da za prvu invaziju budu po srijedi jaki uzroci. \ Ja sam u ovomu poglavlju naveo mnogo sitnica, pa bi lako mogao reći np. ,Da što ćemo tada, kad nam svaka stvar može na- škoditi! Viđeli smo u početku, da imademo mnogo unutrnjih i vanjskih neprijatelja, koji teže za uništenjem da tako rečem, ako se može reći, naše ekzistencije, za to je naj- pametnije u praktičnom životu, da se svak drži nekoga reda, pri svemu svomu radu te rabiti stvari a ne zlorabiti pa što god bilo; ticalo se ma kojega zanimanja; življeti metodično, i tada nam ti da rečem neprija- telji neće veoma smetati našemu bitisanju. O slučajnim ili pobuđujućim uzrocima. Rekao sam prije, da slučajni uzroci po- buđuju pojavu nemoći, a da i,ne opredjele m ———m—m—=<m——<—muss—m——<—<—<m<m<m.——m——m———=—m—m—=—m—=mua——<—m———mmu—mum———u——m——— ; Broj 62. o atentatu, ali to prije njegovog polaska u Srbiju, a kašnje je nastojao i istog Jukića od tog odgovoriti. Ni on nije shvaćao Ju. kića ozbiljno. Govori, da istraga nije vođena kako treba. Preslušanja na zapisnik njemu nijesu ni pročitali, već su mu činili da ih potpiše; tako ima u zapisnicima stvari, koje on nije nikako rekao. Poslije državnog od. vjetnika postavili su branitelji nekoja pitanja na optuženika. Sva se ova pitanja odnose na duševno stanje glavnog optuženika Luke Jukića. Na to izjavljuje branitelj Prebeg, da je čuo, da je baš ovi čas Jukić proizveo izgred tako, da su ga uzničari morali vezati i sta- viti mu uzničku košulju. Branitelj moli, da se k njemu pošalju liječnici vještaci, da ispi- taju, da li je Jukić zaista lud ili samo hini ludost. Predsjedatelj na to određuje odmor. Po- slije odmora doveden je treći optuženik Au- gust Cesarec. Ni on se ne osjeća krivim. Pripovijeda na dugo i široko o Jukiću. On ga je uvijek odvraćao od atentata. Jukića drži nevrasteničnim. On je išao samo za to, s njime da ga proučava. I[ on tvrdi da za- pisnici o preslušanju nijesu tačni. Poslije toga ulazi Izidor Boršćak, otac umorenog stražara, koji stavlja odštetu od 4000 K. Sada se prelazi na : preslušanje če. tvrtog optuženika Dragutina Bublića. On ss ne priznaje također ni malo krivim; on nije nikada Jukića nagovarao na čin. On drži Jukića ludim, jer je svaki dan drugačije go- vorio. Poslije toga su bili suočeni Cvijić, Cesarec i Bublić, na što je treći dan ras prave dovršen. Domaće vijesti. Promjena režima u Hrvatskoj. Bečka »Die Zeit“ donosi, da bi imalo u jeseni doći do promjene režima u Hrvatskoj. Cuvaj se nalazi na dopustu i on se ne bi imao više sa svog dopusta povratiti na svoje mjesto. Banom da bi bio imenovan Dr. Teodor grof Pejačević. 'Te vijesti dolaze iz krugova hr- vatskih zastupnika iz Dalmacije. S druge njihovu narav niti sijelo, i da djeluju preko raspoloženja dotične osobe. Ovi uzroci premda nijesu jednako važni kao oni prvih dvijuh pomenutih razreda, i premda ne pripadaju specijalnoj historiji kakve nemoći, ipak pri- padaju općoj patologiji veće od drugih, ps zato ih nemogu mimoići. Upliv np, preveć studenoga ili vrućega vjetra, djelovanje pro- puha na tijelo, ili nespretni udarac vjetri na jedno mjesto tijela, brzi np. prelaz i vruća u studeno i obratno, privremeno ste novanje u novoj kući, promjena odijela, ku- panje vrćue ili studeno, izlagati se np. kiši mokrini, nositi odijela vlažna na sebi, diate tična 1eurednost, hraniti se np. finimi ukusnim jelom, ili pokvarenim slabo priprat nim, teškim za probavu, pa u ne običat satove, ili blagovati plaho, piti vruća, studeni ili patvorena pića, ne imati np. naravni redovnu evakuaciju znoja, mlijeka, mjesečui pranja, naravnog ili artificijalnog morboznog curenja, kao np. bijelog cvijeta, pa stat navlašne rane fontanelle, prištilova np. od mnogo vremena, obične nužne prekomjerne evakuacije, nezgodno pušta nje krvi, bljuvaća sredstva, neprikladne karije za čišćenje, prekomjerni rad, i počinak, vikanje, pjevanje, veliki