CRVENA HRVATSKA GIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- ODGOVORNI UREDNIK: IVO ARSETE PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SEUPRAVI A BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED- OOO = VW ICH ENE IC 1 NEJ U 6 S BI DOPISI UREDNIŠTVU LISTA; ZA IZJAVE PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA PO RETKU,A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBIuzRAZ- MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA BROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. &888 POJEDINI BROJ 10 PARA 888 NEPRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE. E. === === God. XXII. DUBROVNIK, 7. AUGUSTA 1912. IZDAJE ŠTAMPARIJA DE GIULLI I DR. Broj 63. Jedna tragedija. Predzadnja splitska ,,Sloboda“ donosi vrlo krasan članak pod gornjim naslovom. Mi ga preštampavamo, a mislimo, da ga neće državni odvjetnik prekrižiti svojom crvenom olovkom tim više, kada to nije smatrao shodnim ni njegov splitski drug. A dona- šamo ovaj članak u cjelosti i radi toga, da se vidi razlika u shvaćanju svoje dužnosti dvaju državnih odvjetnika, koji postupaju u istoj pokrajini na temelju jednog te istog zakona. Evo toga članka: U povedjeljak je u Cuvajevu Zagrebu počela rasprava proti mladom čovjeku, rodo- ljubu, kojemu su nadčovječne vjekovne muke te ih muči ovaj patnički nafod turile u ruke očajničko i osvetničko oružje. Jukić će biti osuđen. Prije nego ovaj članak ugleda svjetlo, prilika je, da će usred grobne tišine sudske dvorane predsjednik proglasiti, da je u ime Njegova Veličanstva Cara Luka Jukić osuđen na kazan smrti na vješalima. Da stresemo s očiju jednu strašnu sliku koja nam se nameće. Jedna koštunjava, patnička seljakinja Hercegovka. koja se u muklom očaju Meštrovićevih karijatida savija pred slikom ljubjena jedinca na vješalima. Savijaj se, ali ne plači, tvrđa Hercegovko, nek tvoje nalijevane suze, narikavane boli sidju u srca naših sinova, da ih u kremen i čelik pretvaraju! Ne govorimo o procesu. Ne govorimo ni o djela Jukićevu. Ne bismo ni mogli, jer to je jedno od onih hiljada raznih djela, kojih se laća jedan patnički narod, koji je odlučio da ne ostane vječito robom. U po- lusvijesti svoga budjenja ni narod naš, ni pojedinac naš nije svijestan, kakva je baš akcija potrebita, kakvo je baš djelo potre- bito, Ne odobrava i ne osuđiva, već još nesvijesno rasteže svoje obamrle mišice, traži da se probudi, traži sama sebe. Grozno je, usudno je to budjenje vje- kovnog kolara, ,jer je Marko iza sna ma- muran“, * * x Sjedi Jukić na optuženičkoj klupi, a sjedi š njim i čitav naš narod hrvatskog i srpskog imena. Tužen je sa zločina, da se ne da ubiti. Čitav je narod hrvatski i srpski duhom u onoj sudnici i bez zebnje, ali dubokim interesom prati 1aspravu koja se vodi proti jednome njegovom sinu, koji je iz ljubavi prema njemu stavio na kocku sve. I štreberski, purgarski Zagreb, Zagreb koji voli ,šantane“ i balete, za jedan dan osjeća kroza svoje beamterske žile, jednu jaču, jezoritu struju, struju narodnog života i narodnih potaja. I suci zagrebački, koji od rasprave Gupčeve do Hinkovićeve ;prenose od predja k nasljednicima osramoćeno ime ,,hrvatski sudac“, oćutiće u onom zakloništu gdje obično stoji srce, nešto novo, nešto. teško, nešto što ih gotovo goni, da učine neki tolstojski čin, da sjedu na optuženičku klupu mješte Jukića, pa da kriknu glasno: ,mi, hrvatska pravda, i državni auktoritet mi smo krivi očaju narodnome i svim njegovim manifestacijama“. To čuvstvo krivnje, ili sukrivnje pre- lazi na čitave vodeće razrede društva, na čitavo društvo. U tom epikurejskome druš- tvu počimlje ipak da se budi savjest, uspa- vana vječitom pijankom i veselicom i njezin se šapat razvija sve to jače. »Ti si kriv i tvoj bezgraničeni epiku- rejizam, da ovome narodu može da bude nametnut svaki Khuen i da može na njemu jahati za čitave ljudske vjekove. »TIi si kriv, da si svojom žalosnom praksom pokazao, da će svaki Cuvaj u tebi naći nevjerojatno na, syašto spremnu_janji- čarsku armiju uz jedinu nagradu, da te pusti pijančevati i naslušati se ting-tangla i nau- živati se žena. »Ti si kriv, da jedan dio omladine počimlje gubiti vjeru u neminovnu slobodu roda našega, pa se u očaju maša za ratilom, koje je očaj svedj u ruke turao žarkim, a razočaranim idealistima svih vremena, pa zvali se Harmodijom, Judita, Scevola ili Cordayeva. »Da nije tvoga demoralizatornoga dje- lovanja i omladina bi našla u sebi ustrplje- nja, da se kroz crne današnje klance jadi- kovce proverava okoljena pogledom vidjivog pa makar sporog napretka i dalekim prasko- zorjem neminovnog slobodnog dana“. Blagoslovljene patnje jednog mladića i jedne tragične Hercegovke, ako budu onaj ostan, koji će u zamrloj svijesti hrvatskoga i srpskoga društva pobuditi ovake misli. Možebiti su zbilja velike patnje potre- bite, da se iskupi sramota jednoga naroda koji izgubivši i ono što imadu Perzija, Turska i Kitaj pruža prizor najrazuzdanije veselosti, najbezbrižnije apatije. Domaće vijesti. Proslava starinarskog društva u Kninu. Dne 1. rajna t. g. proslaviti će se osobitim načinom u starodrevnom Kninu 25-godi- šnjica ,,Hrvatskog Starinarskog Društva u Kninu“, te i 600-godišnjica smrti bana Pa- vla Šubića. U ovu se je strhu obrazovao potpisani odbor, koi se sastoji od predstavnika svih hrvatskih društava u Kninu. Ovaj odbor već sada ulaže sve svoje sile, kao što će i unapred ulagati, da sve- čanost uspije dolično ideji i cilju, za koji je i stvoreno društvo, čija se 25-godišnjica slavi. Sjeguran je pako potpisanome uspjeh u koliko uvjeren, da će se koli učenjaci toli ostali rodoljubi širom domovine sjegurno odazvati, te svojim prisustvom uveličati ovo skroz kulturno narodno slavlje Odbor. Traže veleizdajnike u Chile. Naš je ure- dnik primio iz Taltala u Chile pismo, koje je upravljeno svim hrvatskim i srpskim no- vinama u domovini kao i svim našim na- rodnim zastupnicima. U tom se pismu upo- 'zoruje na sredstva, kojih se laća austrougar- ski predstavnik u Chile Julio Braun okri- vljujući 14 naših zemljaka kao izdajnike austrougarske monarhije. Temelj umišljene izdaje bio bi slijedeći : God. 1910. proslavio je ćčilenski narod stogodišnjicu nezavisnosti i slobode, pri ko- joj svečanosti su se pridružile sve inostrane kolonije, da na okupu sa ćilenskim narodom proslave taj dan i da u znak harnosti pre- dadu vječnu uspomenu ovoj blagorodnoj ze- mlji. U tom danu i naša je (hrvatska koio- nija poklonila svoj dar, koji je bio poploča- nje Gospodskog trga sa mramornom pločom u kojoj je natpis glasio: ,La Colonia Croa- ta“. Gosp. Braun uvidivši taj naslov, po- bjesni, jer da je s tim naslovom nanešena Austriji velika sramota. Po njegovoj naredbi naslov bi morao glasiti ,La Colonia Austriaca“, ali mu mi odgovorismo; da je ova uspomena bila uči- njena od novaca sakupljenog od sinova Hr- vatske zemlje, te da po pravu i po krvi mo- , ramo postaviti onaj naslov koji nama pri- pada a po kojem se ne* vrijeđa Austrija kako on misli. Naši zemljaci, čim su za sve ovo saz- nali, obratili su se odmah austro-ugarskom ininistru u Santiagu te mu "potanko obra- zložili, što se sve proti njima sprema: Na- rodni zastupnik Dr. Josip Smodlaka, kako čitamo u zadnjoj ,Slobodi“ obratio se pi- smeno na ministra vanjskih posala u Beču pitajući da o stvari dade provesti istragu. Položaj u Ugarskoj. ,Pesti Hirlap“ pri- obćuje razgovor ministra predsjednika Lu- kacsa s jednim svojim suradnikom. Glede razpusta sabora i novih izbora rekao je Lukacs: ,Mi se ne bojimo novih izbora, ali što će se onda dogoditi s novim izbornim zakonom? U pogledu izborne re- forme novi izbor znači novu odgodu. Što se moje osobe tiče, podniet ću u jeseni izbornu osnovu. Osnova će biti tako liberalna i de- mokratska, da pravom mogu . računati na podporu liberalnog i demokratski mislećeg obćinstva. Opoziciju će na sebe navaliti od- govornost, ako ona bude odgađala ili čak spriečila razpravu o osnovi. Izborništvo bi