BROVNIK IZA AUSTRO-UGARSKU NA GO-
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12,.— KO NE VRATI LIST KAD MU
PRETPLADPA MINE — SMATRA SE PRED-
God. XXII.
Dubrovnik, 25. septembra.
Politički se događaji nižu sve je-
dan za drugijem. Dok je verchtol-
dov prijedlog o balkanskoj konver-
|saciji glede decentralizacije u evrop-
skoj Turskoj sašao malo u pozadinu,
dotle je Francuska koncentrirala flotu
u Sredizemno more, ruski ministar
Sasonow otišao je u London da se
sastane sa Sir Edwardom Greyom,
[a docnije s engleškim kraljem. Sjem
toga balkanske su se države spora-
zumjele u zahtjevima glede suple-
menika u "Turskoj i složile su se,
bez sumnje, u podjeli interesa pri
eventualnom ratu s Turskom. Naj-
zad, balkanske su države ustanovile
i plan, ako bi došlo do oružanoga
sukoba s otomanskom carevinom.
Koucentrisanje francuske flote u
Sredizemnom moru izazvalo je u ev-
ropskoj štampi mnogo komenata,
kombinacija, pa i polemike. Intere-
santno je, da su se ovom prilikom
sve njemačke novine, i austrijske i
njemačke, živo pobrinule za sudbinu
Italije. Bečka ,Neue Freie Presse“
upozoruje Italiju na opasnost koja
joj predstoji uslijed koncentracije fran-
cuskog brodovlja, te je pozivlje, da
se što jače učvrsti u Trojnom Sa-
vezu. Jednako piše i njemačka štam-
pa u carevini. Dok je Italija za vri-
jeme ratovanja u Libiji, a osobito
na početku rata, najžešće i najcini-
[čnije bila napadana od njemačke
|štampe, sad joj evo ova laska i pri-
kazuje joj se nekom revnom stara-
teljicom i prijateljicom. Talijanska
štampa do sada se je držala prilično
reservirano gledom na koncentraciju
rancuskog brodovlja. No, sada se i
od nje počinje da opaža neka ži-
ahnost. Italija se, istinabog, nalazi
nekoj čudnoj situaciji, Dok s jedne
može da se nvieri n iskra.
f
BROJE? ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. €#gamamPOJEDINI BROJ 10 PARA s aa
IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE.
DUBROVNIK, 25. SEPTEMBRA 1912.
Italija u ovom pitanju oklijeva iz-
jasniti.
Uza sve to, nema sumnje, da će
ovi događaji, ne razviju li se druk-
čije no što su zaputili, doprinijeti
mnoga obnavljanju Trojnoga Saveza.
Francuski listovi napšotiv ne davaju
nikakve osobite važnosti koncentra-
ciji svog brodovlja. Svakako stoji, da
se taj sporazum malq po malo evo-
lucioniše u — savez.,
Toj je pretpostavci, osim skorih
događaja, u prilog i, Sasonova po-
sjeta u Englešku. Ma da se ta po-
sjeta pripisuje samo sporazumu iz-
među Rusije i ,Engleške glede per-
sijskoga pitanja, opet se ne može
sporiti, da na ovijem sastancima ne
će biti govora i o stanovištu Troj-
nog Sporazuma pogledom na bal-
kansko pitanje. _... Zi
Događaji, dakle, govore za snagu
i jednodušnost Trojnog Sporazuma.
Balkanske su se države sporazumjele.
One zajednički traže od Turske: za
Srbiju autonomiju Stare Srbije, za
Bugarsku autonomiju Maćedonije, za
Grčku autoncmiju Epira. To u glav-
nom, Kako svi znakovi predskazuju,
ne udovolji li se zahtjevima balkan-
skih država, one će se s Turskom, pre-
ma sporazumnom planu, zaratiti, Ali
tu su Trojni Savez i Trojni Spora-
zum. Da mjesto samog Balkana ne
plane vatra i u cijeloj Evropi, ovisi
o držanju ovih dviju grupacija evrop-
skih, velesila. U slučaju balkanskog
rata, uplete li.se u nj Trojni Savez,
uplešće se i Trojni Sporazum, a onda
je eto evropski rat. Jakost i jedno-
dušnost Trojnog Sporazuma, koji,
kako vijesti glase, ne bi se protivio,
da balkanske države same obraču-
naju s Turskom, može tla bude i ja-
kom garancijom, da se u pitanje ne
uplete ni Trojni Savez. Bez uplitanja
i s koje strane, balkansko bi se pi-
tanje mnogo lakše moglo riješiti.
Do ovakijeh kombinacija dovode
posljednji politički događaji.
a
CRVENA HRVATSKA
OSJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- ODGOVORNI UREDNIK: IVO ARSETE
PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI A
DOPISI UREDNIŠTVU LISTA, ZA IZJAVE
PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA__
PO RETKU,A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI
VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBIuzRAZ-
MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA
NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA
IZDAJE ŠTAMPARIJA DE GRULLI I DR.
Broj 77.
Ziadnji ,,Narodni List“ donosi slijedeće :
Ne udaramo ovim retcima naslova, jer
ne bismo mogli naći pristojne riječi.
U nedjelju je bila izborna skupština u
šentjakobskom kotaru u Kranjskoj i tom je
prigodom bivši ljubljanski načelnik Ivan
Hribar odkrio, zašto lani nije bio potvrđen
njegov izbor za načelnika grada Ljubljane.
Iz tih otkrića doznajemo slijedeće :
Ivan Hribar, ma koliko cijeloga sebe
žrtvovao za napredak lijepe Ljubljane, bio
je trm u peti i kranjskim Nijemcima i , Pu-
čkoj slovenskoj stranci“ dr. Šusteršića i dru-
gova. Nijemci nisu ga trpili, jer je dakako
Hribar kao iskreni slovenski patriot uvijek
i svugdje radio, da se ojača slovenski na-
rod kao prestraža slavenstva prama njema-
čkoj najezdi na jug; nije ga trpila stranka
dr. Šusteršića, jer je zazirao od njegove po-
litike, koja može da bude samo zatorna na-
šim narodnim idealima. I jedni i drugi ku-
šali su više puta da obore Hribara, ali bez
uspjeha, jer ga je njegov rad. nametao. or-
ćem poštovanju u onim krugovima. do ko-
jih nije dopirala strančarska strast i lična
žuč.
Ali madošli su poznati rujanski dani
g. 1908., kad je u Ljubljani došlo do že-
stokih protunjemačkih izgreda, prouzročenih
napadanjem ptujske rulje na slovenske žene.
Kako je poznato, za ljubljanskih nereda voj-
ska je pucala i prolila se po Ljubljani slo-
venska krv. Bilo je više žrtava. Hribar, da-
kako, vršeći svoju dužnost, odlučno je pro-
svjedovao i kao načelnik u opć. vijećnici i
kao zastupnik u carev. vijeću proti postu-
panju vojske u spomenutoj prigodi.
Tad su pomislili Hribarovi neprijatelji,
da je pravi čas, da ga strmoglave. Išle su
u Beč posebne deputacije, te ga denuncirale
kao odrješitog neprijatelja monarhije i voj-
ske, te urotnika koji ide u Rusiju na sla-
venske kongrese i prima na svom imanju u
Cerklju ruske goste. Sve to opet nije po-
moglo, jer se vlada nije usudila, da na te-
melju ničim utvrđenih denuncija obori Hri-
bara, te dobaci rukavicu ljubljanskom gra-
đanstvu.
Ali Hribarovi neprijatelji ne izgubiše
nade: posegoše oni onda i za posljednjim
sredstvom. Zast. Šuklje, koji je onda bio ze-
maljski glavar Kranjske, pod uplivom dr.
Šusteršića, pošao je — vršeći dakako nje-
gov nalog — glavom u Graz k vojnom za-
povjedniku i denuncirao je Hribara kao čo-
vjeka nepatriotičnog, nedinastičnog i koji
je jedini kriv protuvojničkom pokretu u
Ljubljani. Pošto je on ovu denunciju pod-
nio ne kao privatna osoba nego kao pogla-
vica zemlje, vojni zapovjednik otputovao je