CRVENA HRVATSKA OIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- ODGOVORNI UREDNIK: IVO ARSETE BROVNIKIZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED- BROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. &gwa POJEDINI BROJ 10 PARA gas. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA; ZA IZJAVE PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA PO RETKU,A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBiuzRAZ- MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE. = IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.. God. XXII. Tempora mutantur et nos... Historički časovi koje proživlju- jemo, bude nam uspomenu udaljene prošlosti. Kao sada ovaj sudnji rat braće naše na Balkanu proti vječ- nome neprijatelju naše krvi, tako i onda, god. 1875, ustanak Bosne i Hercegovine protiv Osmanskog Car- stva zaokupljuje i zaokupljaše sav interes našega pučanstva. Koja na- petost, koja radoznalost! A koja pri- pravnost Dubrovčana da priskoče onda u pomoć hrabrim boriocima »za Krst časni i Slobodu zlatnu“, Ali onda još su živjeli gospari naši! Medo Pucić i Niko Veliki vla- dali su dušom Dubrovnika, a okolo njih Budmani, Kaznačić, Natali, Sa- rake, Skurla, Kazali, Vodopić, Šarić, Pucići, Gjorgjići, Zore, Bogišić u četama mladića, omladinaca, gospo- gia, djevojčica ... . sve je to vrelo, pjevalo, nadalo se, da je došao čas Uskrsnuća i Ujedinjenja. A sad? Po- slije okupacije i aneksije, u vremenu »Kurorta“, ,Corps Commanda-“, ,,Eu- harističkog kongresa“ itd. bi li se iz- dao Proglas u smislu onog što ga Dubrovačke gospođe . objelodaniše dne 20. augusta 1875. za sakupljanje doprinosa u pomoć bjednim ustaša. ma? Bi li se n. p. sada našlo Du- brovkinja koje bi osjećale, kako su naši veliki mrtvi osjećali, t. j. za svoj rod što ratuje i umire još uvi- jek tamo za isti ,Krst časni i slo- bodu zlatnu“ — pa pozvale svačije rodoljubno i ljudsko srce da kipi milodare za Crnogorske i Srbijanske ranjenike? Na onome su proglasu od god. 1875. potpisane bile ove di- čne pokojnice: Ane Bana:, Jozefina pl. Bersa, Tone Bošković, File Fabro- vić, Ane grofica Pucić-Gjovgjić, Milica Grkavac, Dragojla Kaanačić, Ivanka ba- tunica Iachtenberg, Ore Šarić i Kristina Serragli . . . od živih naše rodoljubne Dubrovkinje: Dragojla De Giulli, Ma- tilda pl, Saraka i Luce Zore. — A na ovome eventualnome proglasu od god. 1912., koje li bi Dubrovkinje DUBROVNIK, 12. OKTOBRA 1912. 2 potpisane bile? Ne ćemo da vjeru- jemo naručenim glasinama da u Dubrovniku nema više nego ,erar- skih“ gospogja (kako ih Nijemci zgo- dno nazivaju!) — već čekamo pri- godu, da kažemo svoj definitivni sud o razlici izmegju Dubrovnika 1875, i 1912. Megjutim kao dokumenat vremena eto proglasa što ga u sta- rom skladu dubrovačke tradicije, iz- dadoše na srpsko-hrvatskom i tali- janskom jeziku dubrovačke gospogje; PROGLAS. Buna u susjednoj BErcegovini usilova preveliki broj nesrećnika da ištu utočište kod nas. — Iznemogli starci, slabe žene, nevina djeca na jata svaki dan bježe da se izmaknu ratnijem strahećama. — Svenuti, cama proseći pogledom " ljucku, lovanje braće, milosrgje Božije. — Njihovo tužno biće oteškaće se čim se primiče zim- sko doba, jer od nezgoda zime ne brani koji mu drago krov, ne zagrće koja mu drago krpina, ne krijepi koja mu drago hrana. — Ostavimo oblasti, mudrosti i sa- viesti ljudi kušati sve moguće načine da postojano na bolje okrenu njihovu buduću sudbinu, složimo se mi žene da u pomoć priskočimo sadanjoj njihovoj tuzi. Naši gla- sovi neće se izjalovit nego će odjeknut u srcu svake majke, svake zaručnice, svake kćeri. Ako providnost nas nije odredila da upravljamo ljuckijem sudbinama, nadarila nas je obilno udijelivši nam slatki posao da oblakšavamo na silu ljubavi, smilovanja, žr- tavi sve ljucke patnje. I za tu svrhu potpisane promisliše da su držane. proglasiti se provodičima udruže- nju koje bi sve moguće načine gledalo da malo ublaži nevoljni položaj ovijeh tužnijeh bjegunaci. Svaka god pripomoć u novcu ili da se izruči za jedan put samo ili na rokove, dok nebude im dopušteno vratiti se domaćijem ognjištima, koja mu drago odjeća ili platno za skrojit je da se pokriju, koje mu drago jelo da ih može nasititi, koje mu drago po- kujstvo ili posuda koja bi mogla služiti ma- teram jadne dječice, biće sve primljeno od potpisanijeh s jednakom harnosti, i pospje- šno i brižno razdijeljeno. Privoljenje dotičnijeh Vlasti ino neće # moći nego potvrditi poduzeće koje će svoje Broj 82. uzdarjelimati u zadovoljstvu svoje duševnosti, u harnoj suzi onijeh koji primaju dobročin- stva, u blagosovu onog Boga koji proglasi ljubav iskrnjega kao poglaviti temelj kr- stjanske vjere. U Dubrovniku dne 20 augusta 1875. Ane Banac, Joze pl. Bersa, Tode Bošković, Dragoila DeGiulli, File Falrović, Ane grofica Pucić za Gjor- gjića, Mile Grkavac, Dragoila Kaznačić, Ivanka ba- ronica Lichtenberg, Matilda pl. Saraka, Ore Šarić, Križe Serragu, Luce Zore, Vanredno zasijedanje Narodne Skupštine otvorio je kralj Petar ovom besjedom : »Gospodo poslanici! Iskrenom dobrodošlicom pozdravljam vaš sastanak i rad sa mojom vladom u ovom vanrednom sazivu Narodne Skupštine, Sku- pština je sazvata u vanredni saziv s toga, što su nastale vanredne prilike u našem susjedstvu. Nesnosni položaj naših sunarod- nika u otomanskoj carevini uvjek je zada- Vi 1 gu sri jevini Srbiji. Na sve jače naše ugnjetene braće, kojim prijeti konačno istrebljenje, mi smo. morali savlađivati najsilnija jednodušna osje- čanja cijeloga naroda radi mira na evrop- skom istoku. Držeći se ovako korektno kraljevina je Srbija sa pravom i sa razlo- gom smjela očekivati, da će se u otomans- koj carevini pristupiti uvođenju reforama obezbijediti miran život i razvitak našeg jednokrvnog naroda. Time bi se prekinule i smetnje mirnog razvitka i napredovanja Kraljevine Srbije; ne samo to nego se i visoka pažnja velikih sila, ja ovo kostatujem sa zadovoljstvom .i dubokom zahvalnošću, obraćala prijateljskim savjetom u Carigradu zbog nevolja, koje sa ostalim hrišćanskim naro- '&OQ , dima trpi naše pleme u Turskoj. Na žalost ovo nije pomoglo; umjesto očekivanih reforma mi smo prije neki dan izazvani mobilizacijom turske vojske u blizini naše granice na taj akt, kojin: se ugrožava naša bezbjednost. Srbija je imala samo jedan odgovor. Mojim ukazom od 17. ovog mjeseca stavljena je naša vojska u mobilno stanje. Naš je polo- žaj određen, mi imamo jasnu dužnost pred- uzeti mjere za našu bezbjednost ; mi imamo dužnost u saglasnosti sa balkanskim hrišćan- skim državama činiti sve, koliko do nas stoji, da se osiguraju istiniti uslovi za pra- vi i stalni mir na Balkanu. Želeći od srca da vaši, i državi narodu potrebni radovi, budu uspješni, Ja proglašujem, da su sjed- nice Narodne skupštine otvorene. Živio srp- ski narod!“