Strana 4.

CRVENA HRVATSKA“

Broj 82.

iam 80... SERE m nn

savez je živući jaki izraz, kako mi našu
narodnu dužnost ispunjamo i kako smo je
dužni ispunjati“.

Sa stanovišta njemačko-nacionalnoga ne
može se tome prigovoriti, Ali ako se neko

usudi sa državnog stanovišta da svoj prigo-

vor tome, pa bilo i upadicam izrazi, koja
se nesreća dogodila i kolegi Kramaržu, od-
govara kolega Lecher, iskrenošću čovjeka,
koja ga čini i protivniku simpatičnim :,, Mi
mislimo sada u prvom redu nacionalno“.

Mađari nalaze opet u ovom nutarnjem
i vanjskom položaju najbolju zaštitu svoga
boležljivoga imperijalizma, a kad bi se mo-
gao naći čovjek tako naivan, da prigovori
onoj gospodi sa stanovišta Monarhije, tio
bi podmiren dobrohotnim odgovorom: ,A
kako bismo inače ostali zapadni priložak
Turske 2?“ što prevedeno u jezik izvjestitelja
ugarske delegacije, zvuči: ,Ugarska će u-
vijek ustrajati sa oduševljenjem u ovom
blagoslova punom Savezu“. Ali ako mi sla-
veni, mi Hrvati i Srbi, vapimo poput Ma-
cedonaca, za pravima, koja nam pripadaju
kao naciji i kao ljudima, onda se istom
budi uspavano državno čuvstvo, i tuče se
tada u ime državnih interesa, u ime opstan-
ka Monarhije, jednoć po veliko-srpskoj, dru-
gi put po veliko-hrvatskoj Haždaji, sa ple-
menitim naporom cijeloga državnoga aparata.

Razumije se da takoj politici ne može
uzmanjkati svoj tragikomički momenat. Tako
doživljujemo da Monarhija čiji interesi po
općem shvaćanju leže na Balkanu, nalazi
onđe svoga dragoga saveznika kao konku-
renta, netom trgovački Balkanom korakne,
a tek pogleda politički na Albaniju sreta
avrijegjeni pogled drugoga saveznika, koje-
mu nije nadjeven još nikakav ljubezni
epitet. Ali se sve to ne uzima u obzir. Ka-
ko dobri političari, hoćemo da imamo za
svaku politiku čvrst temelj. Za Balkan našli
smo ga u Status — (uo.

Sasvim ozbiljno postavlja se u ekspo-
zeju kao vrhovni temelj uzdržanje Status
quo na Balkanu.

Događaji su me pretekli a da ja to na-
čelo sad idem kritizovati.

Stalno je, da je politika Status quo
jedna od najdiskreditiranijih fraza u diplomat-
skom govoru svih država i svih vremena.
Kosi se sa razumom, kad u času kad je
položaj na Balkanu silom događaja i kriv-
njom 'evropejske diplomacije postao neodr-
živim, ova diplomacija postavlja kao vrhovno
načelo: neodrživo održati. Nema nikoga više,
osobito nakon neuspjele mladoturske vlada-
vine, koji bi bio ubjeđen, da je Status quo
na Balkanu moguć i zato svak gleda iza
te fraze samo neiskrenu, sebičnu politiku
velevlasti. Tako se tumači srdžba, koja je
uhvatila evropejsku diplomaciju, kad su bal-
kanskae države dale razumjet, da su odlučile
učiniti kraj ovim  nesnosnim  odnošajima,
one same pa bilo da i prisile ratom Tursku,
da uvede za njihove suplemenjake ljudske
odnošaje, koje su velevlasti već pred 34
godine snovale, ali nu žalost nikad provesti
ne htjele.

Najmanje pak hoće velevlasti pravedno
i pošteno riješenje balkanskog pitanja u
smislu rječenice: Balkan balkanskim naro-
dima. Ovo nehoćenje postaje u našem eks-
poseja tajnim neriješenim problemima“ a
po tom spućenosti cijele evropejske diplo-
macije. Uprav ova naša Monarkija, ne bi
smjela da se opire ovim pravednim aspira-
cijama balkanskih država, spominjuć se da

je baš ona jednoć bez počitanja ondašnjeg
Status quo zapremila Bosnu i Hercegovinu.

A onda — pustite jednoć da govori i
naše narodno osjećanje — Zašto se Srbima
i Bugarima nema da povrati ono, što je
jednoč njima pripadalo, gdje je stajala ko-
ljevka njihovih starih država i kamo ih
zovu patnje suplemenika, kojim prijeti isko-
rijenjenje?

Ali da! Eto ti glavom kneza Schwar-
zenberga koji bez dlake na ieziku navješta,
da bi raširenje Srbije značilo Casus belli.
Ova izjava njegove preuzvišenosti, čiji zdrav
razum doveo ga je često južnim slavenima
uz bok, tumači se jedino sugestivnom moći
jedne sistematski krivo politike.

Ne, moja gospodo, niti zaokruženjem,
niti privlačivosti malo povećane Srbije ne
prijeti pogibao južnoslovenskim zemljama
monarhije. Nu bit ću iskren i kažem otvo-
reno, da, jedna pogibelj već opstoji. Ali ova
leži, kako je knez Švarcenberg pravo slutio
u ogorčenju i nepovjerenju u našu Mo-
narhiju, izazvanim više puta protuzakonitom,
više puta zločinačkom, ali uvijek krivom
politikom. A Bogi duša, ogorčenje je veliko,
a nepovjerenje sveopće.

A kako da i bude drugčije? Da li se
može iko podati obmami, da ova politika
može ostati bez posljedica?

Ja se danas neću da upuštam u tuža-
kanja. Dosta smo dugo tužakali, a sada,
kad se pomalja bojazan pred ratom, prepu-
stimo tužakanje  bersijanskim  kavalirima,
onoj nekoj štampi, koja je bila uvijek sret-
na, kad je vladalo klanje među Hrvatima i
Srbima. Doprli smo do tačke, kako se izra-
razio moj kolega Spinčić, kad više ne pro-
testiramo nego jednostavno konstatujemo.

A kakvog smisla bi imalo protestiranje,
tužakanje ?

Preko svake naše opravdane tužbe,
preko svake naše iskrene opomene prešlo
se je ravnodušnošću, neviđenom pod kapom
nebeskom. Razne Preuzvišenosti ne nalaze
vrijednim niti da odgovore na naše inter-
pelacije.

Konstatujem samo, da je apsolutizam
u Hrvatskoj sa svojim posljedicama i la
Jukić još uvijek u cvatu. Konstatujem na-
dalje, kad se s pravima naše nacijeltako po-
stupa, da se nju istodobno tereti dužnostima,
i nema se obzira, onim istim zakonom, koji
je donio ostalim narodima Monarhije do-
bročinstvo dvogodišnje službe, nas, jer smo
Monarhiji more donijeli, usrećiti četirigodi-
šnjom vojnom službom, bez kompenzacije.
Od nas se pravi nova vojnička granica. Za
koga? Zašto?

Konstatujem nadalje, da se je umjelo
ovom politikom komisarijata i darovanih
ustava udesiti tako stvar, da je hrvatski i
srpski narod zastupan u ovoj Monarhiji sa
6 milijuna građana i cijelom dužinom mor-
ske obale, zastupan u delegacijama upravo
u ovom momentu od cigla dva svoja zako-
nita predstavnika, od mene i kolege Spin-
čića, koji ima da zahvali svoju prisutnost
samo tour-i, Naše glavne zemlje Hrvatska
i Bosna, nijesu zastupane, Hrvatska, hvala
akršenom ustavu; Bosna, hvala tobožnjem

velikodušno poklonjenom ustavu, nemaju
u opće predstavnika.

'Tako se jednostavno otelo našoj naciji
glas i upliv u ovoj visokoj korporaciji, proti
pravu i zakonu.

Lukacs će govoriti u ime kraljevina
Hrvatske i Slavonije i slaviti Cuvajevu u-

pravu, njegova preuzvišenost Bilinski go-
vorit će u ime Bosne i Hercegovine i ozna-
čit politički demoralizatornom i samu želju
za poboljšanje odnošaja.

Na taj način ne mogu da zvone moje
riječi inače, nego kao distomacija.

Oni kojima se moj iskreni ton govora
ne dopada, mogu se tješiti, ako stvari osta-
nu ovako, da neće možda imati prigode
došastih delegacija, da ovaj ton čuju. Mi
ćemo i u ovom pravcu dijeliti sudbinu naše
braće, i prepustiti jednoj od preuzvišenosti
da govori u ime Dalmacije.

Ruku na srce, moja vrlo poštovana
gospodo kolege. i iskreni kako jeste, kažite
mi, da se tako postupa s vama, da se tako
postupa s Vašim narodom, ne biste li Vi,
ne bi li vaš narod povukao iz toga naj-
skrajnije konsekvencije? Iecite mi još is-
kreno, kad ne bismo mi Hrvati i Srbi to
isto učinili, zar ne biste makar u nutrnjosti
vaše duše morali misliti, da mi bolje sud-
bine niti ne zaslužujemo ?

Ono što se proti nama radi, nije više
nikakva politika, to je prisilno varanje
samoga sebe. Varanje samoga sebe pak
nije umjeće vladanja, i tako se iz-
vrće svaka stvar drugčije nego je bila
smišljena. Računalo se na neslogu među
Hrvatima i Srbima — a oni se složiše. Gra-
dilo se na nesuglasicama među Srbima i
Bugarima, a stojimo danas pred  ujedinje-
njem balkanskih država, spravnih da se
zajedno bore i krvare za slobodu do zadnjeg
čovjeka.

Hoće da potiču zavidnost, a bivaju mr-
ženi čak i u Albaniji radi Cuvaja i kome-
sarijata. Ova dva imena postala isu onamo
dolje vrlo dobro poznata i tumačena uprav
na arbanaški način. Istinu ovih riječi može
njegova preuzvišenost g. ministar vanjskih
posala da dade kontrolisati.

Što dalje da nabrajam? Sve su pogrje-
ške učinjene, samo je jedna izostala, naime
da se postavimo na stranu Turske u slučaju
rata balkanskih naroda s Turčinom, i da
onijem pravimo budi kojih poteškoća. (De-
legat Spinčić : Poslije euharističnog kongresa 9)
'Tako je, pravo imaš! Odgovorni činbenici
neka se ne pušte na što takova navesti ! To
bi bila pogriješka, koju se ne bi moglo ni-
kad popraviti; igra s Balkanom i sa južnim
slavenima bila bi za uvijek izgubljena. Ali
još nešto više stoji ovđe u igri. Ovi dani
doniješe dokaz, da je volja naroda važan
čimbenik, da volja naroda može da bude
jača od politike kabineta. Nadalje, moja
Gospodo, ko jamči da će [Caru svih Rusa
uspjeti ono, što caru Bugara nije moglo da
uspije? Smije li se iko baviti mišlju, da iza-
zove danas evropejsku katastrofu, radi Novog-
pazara možda, kojega smo se pred četiri go-
dine slobodne volje odrekli ? Uprav sad, kod
ovakih unutarnjih odnošaja, uprav sad u
ovemu finacijalnom položaju? To bi bila
mahnitost ! Valja da dođemo jednoć do spoz-
nanja, i da prekinemo s dosadašnjom politi-
kom, u prvom redu prama nama Jugosla-
venima.

Imamo i mi naših mana, al imamo i
naših vrlinal Pustite nas već jednom, da
živimo u ovoj državi kao jednakopravns
Nacija — drugo ne želimo, ali to zahtjevamo
odlučno i nepokolebivo.

Valja da jednoć bude djelima navješ
tena volja, da će se to dogoditi. Odklonite
komesarijate, dajte nam pripadajuća prava,
raspršite sumnju, koja nas mori! Pa ako je