Strana 4. CRVENA HRVATSKA“ Broj 82. iam 80... SERE m nn savez je živući jaki izraz, kako mi našu narodnu dužnost ispunjamo i kako smo je dužni ispunjati“. Sa stanovišta njemačko-nacionalnoga ne može se tome prigovoriti, Ali ako se neko usudi sa državnog stanovišta da svoj prigo- vor tome, pa bilo i upadicam izrazi, koja se nesreća dogodila i kolegi Kramaržu, od- govara kolega Lecher, iskrenošću čovjeka, koja ga čini i protivniku simpatičnim :,, Mi mislimo sada u prvom redu nacionalno“. Mađari nalaze opet u ovom nutarnjem i vanjskom položaju najbolju zaštitu svoga boležljivoga imperijalizma, a kad bi se mo- gao naći čovjek tako naivan, da prigovori onoj gospodi sa stanovišta Monarhije, tio bi podmiren dobrohotnim odgovorom: ,A kako bismo inače ostali zapadni priložak Turske 2?“ što prevedeno u jezik izvjestitelja ugarske delegacije, zvuči: ,Ugarska će u- vijek ustrajati sa oduševljenjem u ovom blagoslova punom Savezu“. Ali ako mi sla- veni, mi Hrvati i Srbi, vapimo poput Ma- cedonaca, za pravima, koja nam pripadaju kao naciji i kao ljudima, onda se istom budi uspavano državno čuvstvo, i tuče se tada u ime državnih interesa, u ime opstan- ka Monarhije, jednoć po veliko-srpskoj, dru- gi put po veliko-hrvatskoj Haždaji, sa ple- menitim naporom cijeloga državnoga aparata. Razumije se da takoj politici ne može uzmanjkati svoj tragikomički momenat. Tako doživljujemo da Monarhija čiji interesi po općem shvaćanju leže na Balkanu, nalazi onđe svoga dragoga saveznika kao konku- renta, netom trgovački Balkanom korakne, a tek pogleda politički na Albaniju sreta avrijegjeni pogled drugoga saveznika, koje- mu nije nadjeven još nikakav ljubezni epitet. Ali se sve to ne uzima u obzir. Ka- ko dobri političari, hoćemo da imamo za svaku politiku čvrst temelj. Za Balkan našli smo ga u Status — (uo. Sasvim ozbiljno postavlja se u ekspo- zeju kao vrhovni temelj uzdržanje Status quo na Balkanu. Događaji su me pretekli a da ja to na- čelo sad idem kritizovati. Stalno je, da je politika Status quo jedna od najdiskreditiranijih fraza u diplomat- skom govoru svih država i svih vremena. Kosi se sa razumom, kad u času kad je položaj na Balkanu silom događaja i kriv- njom 'evropejske diplomacije postao neodr- živim, ova diplomacija postavlja kao vrhovno načelo: neodrživo održati. Nema nikoga više, osobito nakon neuspjele mladoturske vlada- vine, koji bi bio ubjeđen, da je Status quo na Balkanu moguć i zato svak gleda iza te fraze samo neiskrenu, sebičnu politiku velevlasti. Tako se tumači srdžba, koja je uhvatila evropejsku diplomaciju, kad su bal- kanskae države dale razumjet, da su odlučile učiniti kraj ovim nesnosnim odnošajima, one same pa bilo da i prisile ratom Tursku, da uvede za njihove suplemenjake ljudske odnošaje, koje su velevlasti već pred 34 godine snovale, ali nu žalost nikad provesti ne htjele. Najmanje pak hoće velevlasti pravedno i pošteno riješenje balkanskog pitanja u smislu rječenice: Balkan balkanskim naro- dima. Ovo nehoćenje postaje u našem eks- poseja tajnim neriješenim problemima“ a po tom spućenosti cijele evropejske diplo- macije. Uprav ova naša Monarkija, ne bi smjela da se opire ovim pravednim aspira- cijama balkanskih država, spominjuć se da je baš ona jednoć bez počitanja ondašnjeg Status quo zapremila Bosnu i Hercegovinu. A onda — pustite jednoć da govori i naše narodno osjećanje — Zašto se Srbima i Bugarima nema da povrati ono, što je jednoč njima pripadalo, gdje je stajala ko- ljevka njihovih starih država i kamo ih zovu patnje suplemenika, kojim prijeti isko- rijenjenje? Ali da! Eto ti glavom kneza Schwar- zenberga koji bez dlake na ieziku navješta, da bi raširenje Srbije značilo Casus belli. Ova izjava njegove preuzvišenosti, čiji zdrav razum doveo ga je često južnim slavenima uz bok, tumači se jedino sugestivnom moći jedne sistematski krivo politike. Ne, moja gospodo, niti zaokruženjem, niti privlačivosti malo povećane Srbije ne prijeti pogibao južnoslovenskim zemljama monarhije. Nu bit ću iskren i kažem otvo- reno, da, jedna pogibelj već opstoji. Ali ova leži, kako je knez Švarcenberg pravo slutio u ogorčenju i nepovjerenju u našu Mo- narhiju, izazvanim više puta protuzakonitom, više puta zločinačkom, ali uvijek krivom politikom. A Bogi duša, ogorčenje je veliko, a nepovjerenje sveopće. A kako da i bude drugčije? Da li se može iko podati obmami, da ova politika može ostati bez posljedica? Ja se danas neću da upuštam u tuža- kanja. Dosta smo dugo tužakali, a sada, kad se pomalja bojazan pred ratom, prepu- stimo tužakanje bersijanskim kavalirima, onoj nekoj štampi, koja je bila uvijek sret- na, kad je vladalo klanje među Hrvatima i Srbima. Doprli smo do tačke, kako se izra- razio moj kolega Spinčić, kad više ne pro- testiramo nego jednostavno konstatujemo. A kakvog smisla bi imalo protestiranje, tužakanje ? Preko svake naše opravdane tužbe, preko svake naše iskrene opomene prešlo se je ravnodušnošću, neviđenom pod kapom nebeskom. Razne Preuzvišenosti ne nalaze vrijednim niti da odgovore na naše inter- pelacije. Konstatujem samo, da je apsolutizam u Hrvatskoj sa svojim posljedicama i la Jukić još uvijek u cvatu. Konstatujem na- dalje, kad se s pravima naše nacijeltako po- stupa, da se nju istodobno tereti dužnostima, i nema se obzira, onim istim zakonom, koji je donio ostalim narodima Monarhije do- bročinstvo dvogodišnje službe, nas, jer smo Monarhiji more donijeli, usrećiti četirigodi- šnjom vojnom službom, bez kompenzacije. Od nas se pravi nova vojnička granica. Za koga? Zašto? Konstatujem nadalje, da se je umjelo ovom politikom komisarijata i darovanih ustava udesiti tako stvar, da je hrvatski i srpski narod zastupan u ovoj Monarhiji sa 6 milijuna građana i cijelom dužinom mor- ske obale, zastupan u delegacijama upravo u ovom momentu od cigla dva svoja zako- nita predstavnika, od mene i kolege Spin- čića, koji ima da zahvali svoju prisutnost samo tour-i, Naše glavne zemlje Hrvatska i Bosna, nijesu zastupane, Hrvatska, hvala akršenom ustavu; Bosna, hvala tobožnjem velikodušno poklonjenom ustavu, nemaju u opće predstavnika. 'Tako se jednostavno otelo našoj naciji glas i upliv u ovoj visokoj korporaciji, proti pravu i zakonu. Lukacs će govoriti u ime kraljevina Hrvatske i Slavonije i slaviti Cuvajevu u- pravu, njegova preuzvišenost Bilinski go- vorit će u ime Bosne i Hercegovine i ozna- čit politički demoralizatornom i samu želju za poboljšanje odnošaja. Na taj način ne mogu da zvone moje riječi inače, nego kao distomacija. Oni kojima se moj iskreni ton govora ne dopada, mogu se tješiti, ako stvari osta- nu ovako, da neće možda imati prigode došastih delegacija, da ovaj ton čuju. Mi ćemo i u ovom pravcu dijeliti sudbinu naše braće, i prepustiti jednoj od preuzvišenosti da govori u ime Dalmacije. Ruku na srce, moja vrlo poštovana gospodo kolege. i iskreni kako jeste, kažite mi, da se tako postupa s vama, da se tako postupa s Vašim narodom, ne biste li Vi, ne bi li vaš narod povukao iz toga naj- skrajnije konsekvencije? Iecite mi još is- kreno, kad ne bismo mi Hrvati i Srbi to isto učinili, zar ne biste makar u nutrnjosti vaše duše morali misliti, da mi bolje sud- bine niti ne zaslužujemo ? Ono što se proti nama radi, nije više nikakva politika, to je prisilno varanje samoga sebe. Varanje samoga sebe pak nije umjeće vladanja, i tako se iz- vrće svaka stvar drugčije nego je bila smišljena. Računalo se na neslogu među Hrvatima i Srbima — a oni se složiše. Gra- dilo se na nesuglasicama među Srbima i Bugarima, a stojimo danas pred ujedinje- njem balkanskih država, spravnih da se zajedno bore i krvare za slobodu do zadnjeg čovjeka. Hoće da potiču zavidnost, a bivaju mr- ženi čak i u Albaniji radi Cuvaja i kome- sarijata. Ova dva imena postala isu onamo dolje vrlo dobro poznata i tumačena uprav na arbanaški način. Istinu ovih riječi može njegova preuzvišenost g. ministar vanjskih posala da dade kontrolisati. Što dalje da nabrajam? Sve su pogrje- ške učinjene, samo je jedna izostala, naime da se postavimo na stranu Turske u slučaju rata balkanskih naroda s Turčinom, i da onijem pravimo budi kojih poteškoća. (De- legat Spinčić : Poslije euharističnog kongresa 9) 'Tako je, pravo imaš! Odgovorni činbenici neka se ne pušte na što takova navesti ! To bi bila pogriješka, koju se ne bi moglo ni- kad popraviti; igra s Balkanom i sa južnim slavenima bila bi za uvijek izgubljena. Ali još nešto više stoji ovđe u igri. Ovi dani doniješe dokaz, da je volja naroda važan čimbenik, da volja naroda može da bude jača od politike kabineta. Nadalje, moja Gospodo, ko jamči da će [Caru svih Rusa uspjeti ono, što caru Bugara nije moglo da uspije? Smije li se iko baviti mišlju, da iza- zove danas evropejsku katastrofu, radi Novog- pazara možda, kojega smo se pred četiri go- dine slobodne volje odrekli ? Uprav sad, kod ovakih unutarnjih odnošaja, uprav sad u ovemu finacijalnom položaju? To bi bila mahnitost ! Valja da dođemo jednoć do spoz- nanja, i da prekinemo s dosadašnjom politi- kom, u prvom redu prama nama Jugosla- venima. Imamo i mi naših mana, al imamo i naših vrlinal Pustite nas već jednom, da živimo u ovoj državi kao jednakopravns Nacija — drugo ne želimo, ali to zahtjevamo odlučno i nepokolebivo. Valja da jednoć bude djelima navješ tena volja, da će se to dogoditi. Odklonite komesarijate, dajte nam pripadajuća prava, raspršite sumnju, koja nas mori! Pa ako je