Broj 82, »CRVENA HRVATSKA“ Strana 5. Odgovor ministra predsjednika Pašića: Ne može se više natrag! Politika javlja, da je srpska vlada od- bila demarš Rusije i Austro-Ugarske mo- narhije. G. Pašić rekao je poslaniku ruskom Hartvigu i austro-ugarskom poslaniku Ugro- nu: Srbija više ne može vjerovati Turskoj. 34 godine bilo je mnogo obmana, Turska je nesposobna za ikakve reforme. Bratska Crna Gora navijestila je rat i srpska vojska ne inože više demobilizirati. Natrag se ne može, nego samo naprijed! Sve je kasno! Bugari bacaju u vazduh Turske mostove. Iz Maćedonije dolaze glasovi da su bu- garski četnici bacili u vazduh nekoliko mo- stova. U Sandžaku će se ratovati. Srpski krugovi izjavljuju da Novopa- zarski Sandžak nije sporan niti nepovrediv, i srpska vojska će se rukovoditi strategij- skim gledištima. U tom pogledu se vjeruje da će Austrija degovorno sa Rusijom, ostati pasivna, jer je to u njezinom interesu. Rusi za Balkance. Danas (9.) su stigle vijesti iz Petrogra- da ruska štampa sve više navaljuje na rusku vladu da pomogne autonomijske zah- tjeve Balkanaca. Privatne vijesti kažu da je ustalasano cijelo rusko javno mnijenje, tra- žeći da se Balkanci ne prepuste sudbini. Mobilizacija Rusije. Osim mobilizacije u Ruskoj Poljskoj na- ređena je mobilizacija pukova u Volniji, Po- doliji i Ukrajini. U Novom Pazaru. U Sandžaku se narod pobunio. U No- voj Varoši pobunjenici Srbi protjerali su sve turske vlasti i proglasili slobodu i sjedinje- nje sa Srbijom. Ugovor između balkanskih država. Le Temps donosi, da ugovor između balkan- skih država utvrđuje ovo: 1. Ako Turska napadne jednu balkansku državu, druge će ići s njome: 2. Avtonomiju Maćedonije sa svojom posebnom vojskom ; 3. Da Epir pripadne pod oblast grč- kog uticaja, Stara Srbija pod oblast Srbije. Maćedonija staviće se pod protektorat Bu- garske. Bugarska daće 300.000 vojnika: Srbija 200.000; Grčka i Crna Gora svaka po 80.000 vojnika, Balkanske države tražiće od velikih sila izvršenje člana 23. berlinsko- ga ugovora. Ako se Turska usprkosi, one će oglasiti rat. Arnauti zauzeli Prizren. Ovamo je došao 'glas, da su Arnauti juće zauzeli Prizren, protjeravši sve vlasti. Turske sporo mobilzuje. Mobilizacija Turske vojske ide vrlo spo- ro. Turci su primorani da oružaju i muha- džire, i hrišćane silom vrbuju u vojsku, pa ih šalju u Carigrad, bojeći se dase ne po- pobune i ne pridruže srpskoj i bugarskoj vojsci. Minimum Srbijinih zahtjeva. Minimum Srbijinih zahtjeva je autono- mije Stare Srbije za Hrišćaninom guvernerom. Govor delegata D.ra Melka Čingrije. U plenumu Delegacija 7. X. 1912. U zadnjem smo broju donijeli kratko brzojavno izvješće o govoru D.ra M. Čin- grije u plenumu delegacija, a danas dono- simo cijeli govor po stenografskom zapisniku : Poštovana gospodo ! U ovom historičnom času u oči rata na Balkanu, kada će možda već sutra da prva puška pukne i naša braća po navadi staroj krv da liju za slobođu zlatnu, dužnost me zove da se naše braće sjetim. Iz ovog doma, pošto hrva*ski narod dru- god na okupu nema, šalje hrvatski narod na moja usta braći pozdrav, pa ako je sudba dosudila, da se stoljetni račun obračuna ju- načku im sreću želi. Visoka delegacijo! U trenutku, kad se događaji tako hitro slijede i sustižu, da se slika neprestano pred našim očima mijenja, teško je držati exposć, a nije lako ni vršiti njegovu kritiku. Njegova Preuzvišenost grof Berchtold dršao je u odboru na 25. svoj eksposć, a dne 27. o. m. govor, koji je imao da služi tumačem prvoga. Eksposć je bio pesimističan, ozbiljan i crn njegov ton — govor naprotiv zvučio je već optimističnije, po njemu sve na svi- jetu teče skoro glatko, A oba puta pobrala je njegova preuz- višenost hvale za otvorena i iskrena izve- denja. Ja se žalibože ne nalazim u zavidnom položaju, kako većina odbora, da izrazim povjerenje djelovanju njegove preuzvišenosti, U eksposeju ministra vanjskih posala jedne velevlasti u opće se teško i skoro ništa ne razabire o sveopćem evropejskom položaju, osobito u času, kad se pomoljava toliko važnih događaja, koje ozbiljnost po- ložaja na Balkanu još ozbiljnijom čine. U tom shvaćanju nijesam osamljen, ka- ko dokazuju razni predlozi za tajnu sjed- nicu odbora. Drugo, što me se je dojmilo u ekspo- seju jest lo, što nema nikakve obavijesti o sadržaju i sudbini predloga groia Berchtolda. Ali novinske vijesti, donešene par dana kasnije, oduzele su mi svaku izvjedljivost o razlogu istaknute reserve. Korakom Sasonova, reformnim dekre- tom, koji je tome slijedio, pozivom na ru- skog ministra, korakom trojnog sporazuma ljudski je moguće shvatit reservu njegove preuzvišenost u tom pogledu. Međutim se je slika opet promjenila i danas nas još interesira samo da saznamo nešto pobliže o francuskom predlogu. Drugčije stoji stvar odnosno druge tač- ke koju sam spomenuo, t. j. pomanjkanje razjašnjenja o sveopćem evropejskom po- ložaju. Govorom od 27., koji izgleda držan, da tomu doskoći, nije siguran polučen cilj. Bio je to, i htjelo se je da to bude govor, koji ne kaže ništa, je grof Berehtold zna i sam najbolje, da ni oni koji nijesu upućeni u tajnosti visoke politike, ipak ne mogu vje- rovati, da jer n. p. Qastanak u Balmoralu čin gole učtivosti. A najmanje može da bude utjehe u tvrdnji, da ne može bit nikakve promjene u pitanju Dardanela, koje je uređeno među- narodnim ugovorima, bez sporazumka ugo- varatelja, jer je svakomu aneksija u živoj uspomeni. Po mojem shvaćanju nije moguće svesti ovu reservu na puki diplomatski oprez, o- sobito ako držimo pred okom neke tačke ekspozeja. Moj je utisak — a neke stvari nije moguće dokazati — da treba tražiti uzrok tome u našoj političkoj ovisnosti o Njemač- ke. Temelji naše vanjske politike počivaju još uvijek na trojnom savezu, a os ove po- litike je opet naš savez s Njemačkim Car- stvom, i mi smo se na tu os tako lijepo naslonili, da u svjetskoj politici ne stojimo više na svojim nogama. U tome mislim da vidim uzrok one reserviranosti. Intonacija valja da bude pre- puštena učitelju, a bit će nam shodno ka- snije zapjevati ukoru. Ako pogledamo s je- dne strane ovaj odnošaj podređenosti a s druge strane dvolični odnošaj s našim dru- gim saveznikom, s Italijom, tad je moja go- spodo, vrlo, vrlo sumnjivo, da li temelj naše vanjske politike, trojni savez, zaslužuje po- hvalu, koju mu vi od većine dajete, Sigurno da ovaj ovisni položaj protu- slovi povjesnoj misiji Monarkije — ako se hoće da ima nekakvu — u protuslovlju je i sa njezinim unutarnjim sastavom i u o- preci sa njezinim interesima. Po svome položaju i po svome sastavu Austrija bi imala bit neutralnom državom između Njemaca i Slavena. Ali to nije slu- čaj. Možda nikada kao u ovom času nije bilo jasno kao na dlanu, kako bi dobro bilo, da svojom vanjskom politikom ne visimo tako o vratu Njemaca, već da smo u srdač- nijim odnošajima sa Rusima. Da bi to mo-* glo bit moguće, također u trojnom Savezu, imamo dokaz u našem drugom savezniku, u Italiji, koja je uprkos trojnom savezu smjela tako dobro da sačuva svoju slobodu kretanja i djelovanja, da je odobrenjem vla- sti trojnog sporazuma, i, ako ne baš proti, a to sigurno bez pristajanja svojih savezni- ka uljegla u Tripolis. To se zove vodit dobru politiku. Nastaje pitanje kako je ne samo mo- guće, da se slijedi takom politikem, koja donosi, kad se pravo prosudi svu korist i svu štetu, sigurno pasivnu bilancu Monar- kiji, nego kako je moguće da se može tu politiku sa oduševljenjem zagovarati. . Ta se anomalija tumači, gospodo moja, jedino nutarnjom politikom države. U svakom državnom organizmu, vanj. ska je politika, više ili manje, resultanta nutarnjih sila i faktora u međusobnoj borbi, odraz je nutarnje politike. Neosporiva je činjenica, da u ovoj Mo- markiji, gdje su Slaveni ipak u većini, duh državni nosi u Cislajtaniji izrazito njemačko, a u Translajtaniji ekskluzivno mađarsko o- bilježje. U našoj vanjskoj politici dolazi do izražaja nutarnja, trojni savez je posljedica zloglasnoga dualističnoga sistema. I tako se događa, da je za austrijske Nijemce opravdan današnji savez sa Nje- mačkom radi njihove narodne politike. Ri- ječi našega vrlopoštovanoga druga Lechera u ovoj korporaciji crtaju to najbolje, ,Za nas, on je kazao, njemačko-austrijsko-ugarski