Broj 82,

»CRVENA HRVATSKA“

Strana 5.

 

Odgovor ministra predsjednika Pašića: Ne
može se više natrag!

Politika javlja, da je srpska vlada od-
bila demarš Rusije i Austro-Ugarske mo-
narhije. G. Pašić rekao je poslaniku ruskom
Hartvigu i austro-ugarskom poslaniku Ugro-
nu: Srbija više ne može vjerovati Turskoj.
34 godine bilo je mnogo obmana, Turska je
nesposobna za ikakve reforme. Bratska Crna
Gora navijestila je rat i srpska vojska ne
inože više demobilizirati. Natrag se ne može,
nego samo naprijed! Sve je kasno!

Bugari bacaju u vazduh Turske mostove.

Iz Maćedonije dolaze glasovi da su bu-
garski četnici bacili u vazduh nekoliko mo-
stova.

U Sandžaku će se ratovati.

Srpski krugovi izjavljuju da Novopa-
zarski Sandžak nije sporan niti nepovrediv,
i srpska vojska će se rukovoditi strategij-
skim gledištima. U tom pogledu se vjeruje
da će Austrija degovorno sa Rusijom, ostati
pasivna, jer je to u njezinom interesu.

Rusi za Balkance.

Danas (9.) su stigle vijesti iz Petrogra-
da ruska štampa sve više navaljuje na
rusku vladu da pomogne autonomijske zah-
tjeve Balkanaca. Privatne vijesti kažu da je
ustalasano cijelo rusko javno mnijenje, tra-
žeći da se Balkanci ne prepuste sudbini.

Mobilizacija Rusije.

Osim mobilizacije u Ruskoj Poljskoj na-
ređena je mobilizacija pukova u Volniji, Po-
doliji i Ukrajini.

U Novom Pazaru.

U Sandžaku se narod pobunio. U No-
voj Varoši pobunjenici Srbi protjerali su sve
turske vlasti i proglasili slobodu i sjedinje-
nje sa Srbijom.

Ugovor između balkanskih država.

Le Temps donosi, da ugovor između balkan-
skih država utvrđuje ovo:

1. Ako Turska napadne jednu balkansku
državu, druge će ići s njome:

2. Avtonomiju Maćedonije sa svojom
posebnom vojskom ;

3. Da Epir pripadne pod oblast grč-
kog uticaja, Stara Srbija pod oblast Srbije.
Maćedonija staviće se pod protektorat Bu-
garske.

Bugarska daće 300.000 vojnika: Srbija
200.000; Grčka i Crna Gora svaka po
80.000 vojnika, Balkanske države tražiće
od velikih sila izvršenje člana 23. berlinsko-
ga ugovora. Ako se Turska usprkosi, one će
oglasiti rat.

Arnauti zauzeli Prizren.

Ovamo je došao 'glas, da su Arnauti
juće zauzeli Prizren, protjeravši sve vlasti.

Turske sporo mobilzuje.

Mobilizacija Turske vojske ide vrlo spo-
ro. Turci su primorani da oružaju i muha-
džire, i hrišćane silom vrbuju u vojsku, pa
ih šalju u Carigrad, bojeći se dase ne po-
pobune i ne pridruže srpskoj i bugarskoj

vojsci.
Minimum Srbijinih zahtjeva.

Minimum Srbijinih zahtjeva je autono-
mije Stare Srbije za Hrišćaninom guvernerom.

Govor delegata D.ra Melka Čingrije.

U plenumu Delegacija 7. X. 1912.

U zadnjem smo broju donijeli kratko
brzojavno izvješće o govoru D.ra M. Čin-
grije u plenumu delegacija, a danas dono-
simo cijeli govor po stenografskom zapisniku :

Poštovana gospodo !

U ovom historičnom času u oči rata na
Balkanu, kada će možda već sutra da prva
puška pukne i naša braća po navadi staroj
krv da liju za slobođu zlatnu, dužnost me
zove da se naše braće sjetim.

Iz ovog doma, pošto hrva*ski narod dru-
god na okupu nema, šalje hrvatski narod
na moja usta braći pozdrav, pa ako je sudba
dosudila, da se stoljetni račun obračuna ju-
načku im sreću želi.

Visoka delegacijo! U trenutku, kad se
događaji tako hitro slijede i sustižu, da se
slika neprestano pred našim očima mijenja,
teško je držati exposć, a nije lako ni vršiti
njegovu kritiku.

Njegova Preuzvišenost grof Berchtold
dršao je u odboru na 25. svoj eksposć, a
dne 27. o. m. govor, koji je imao da služi
tumačem prvoga.

Eksposć je bio pesimističan, ozbiljan i
crn njegov ton — govor naprotiv zvučio
je već optimističnije, po njemu sve na svi-
jetu teče skoro glatko,

A oba puta pobrala je njegova preuz-
višenost hvale za otvorena i iskrena izve-
denja.

Ja se žalibože ne nalazim u zavidnom
položaju, kako većina odbora, da izrazim
povjerenje djelovanju njegove preuzvišenosti,

U eksposeju ministra vanjskih posala
jedne velevlasti u opće se teško i skoro
ništa ne razabire o sveopćem evropejskom
položaju, osobito u času, kad se pomoljava
toliko važnih događaja, koje ozbiljnost po-
ložaja na Balkanu još ozbiljnijom čine.

U tom shvaćanju nijesam osamljen, ka-
ko dokazuju razni predlozi za tajnu sjed-
nicu odbora.

Drugo, što me se je dojmilo u ekspo-
seju jest lo, što nema nikakve obavijesti o
sadržaju i sudbini predloga groia Berchtolda.

Ali novinske vijesti, donešene par dana
kasnije, oduzele su mi svaku izvjedljivost o
razlogu istaknute reserve.

Korakom Sasonova, reformnim dekre-
tom, koji je tome slijedio, pozivom na ru-
skog ministra, korakom trojnog sporazuma
ljudski je moguće shvatit reservu njegove
preuzvišenost u tom pogledu.

Međutim se je slika opet promjenila i
danas nas još interesira samo da saznamo
nešto pobliže o francuskom predlogu.

Drugčije stoji stvar odnosno druge tač-
ke koju sam spomenuo, t. j. pomanjkanje
razjašnjenja o sveopćem evropejskom po-
ložaju.

Govorom od 27., koji izgleda držan, da
tomu doskoći, nije siguran polučen cilj. Bio je
to, i htjelo se je da to bude govor, koji ne
kaže ništa, je grof Berehtold zna i sam
najbolje, da ni oni koji nijesu upućeni u
tajnosti visoke politike, ipak ne mogu vje-
rovati, da jer n. p. Qastanak u Balmoralu
čin gole učtivosti.

A najmanje može da bude utjehe u
tvrdnji, da ne može bit nikakve promjene
u pitanju Dardanela, koje je uređeno među-

narodnim ugovorima, bez sporazumka ugo-
varatelja, jer je svakomu aneksija u živoj
uspomeni.

Po mojem shvaćanju nije moguće svesti
ovu reservu na puki diplomatski oprez, o-
sobito ako držimo pred okom neke tačke
ekspozeja.

Moj je utisak — a neke stvari nije
moguće dokazati — da treba tražiti uzrok
tome u našoj političkoj ovisnosti o Njemač-
ke. Temelji naše vanjske politike počivaju
još uvijek na trojnom savezu, a os ove po-
litike je opet naš savez s Njemačkim Car-
stvom, i mi smo se na tu os tako lijepo
naslonili, da u svjetskoj politici ne stojimo
više na svojim nogama.

U tome mislim da vidim uzrok one
reserviranosti. Intonacija valja da bude pre-
puštena učitelju, a bit će nam shodno ka-
snije zapjevati ukoru. Ako pogledamo s je-
dne strane ovaj odnošaj podređenosti a s
druge strane dvolični odnošaj s našim dru-
gim saveznikom, s Italijom, tad je moja go-
spodo, vrlo, vrlo sumnjivo, da li temelj naše
vanjske politike, trojni savez, zaslužuje po-
hvalu, koju mu vi od većine dajete,

Sigurno da ovaj ovisni položaj protu-
slovi povjesnoj misiji Monarkije — ako se
hoće da ima nekakvu — u protuslovlju je
i sa njezinim unutarnjim sastavom i u o-
preci sa njezinim interesima.

Po svome položaju i po svome sastavu
Austrija bi imala bit neutralnom državom
između Njemaca i Slavena. Ali to nije slu-

čaj. Možda nikada kao u ovom času nije

bilo jasno kao na dlanu, kako bi dobro bilo,
da svojom vanjskom politikom ne visimo
tako o vratu Njemaca, već da smo u srdač-
nijim odnošajima sa Rusima. Da bi to mo-*
glo bit moguće, također u trojnom Savezu,
imamo dokaz u našem drugom savezniku,
u Italiji, koja je uprkos trojnom savezu
smjela tako dobro da sačuva svoju slobodu
kretanja i djelovanja, da je odobrenjem vla-
sti trojnog sporazuma, i, ako ne baš proti,
a to sigurno bez pristajanja svojih savezni-
ka uljegla u Tripolis. To se zove vodit dobru
politiku.

Nastaje pitanje kako je ne samo mo-
guće, da se slijedi takom politikem, koja
donosi, kad se pravo prosudi svu korist i
svu štetu, sigurno pasivnu bilancu Monar-
kiji, nego kako je moguće da se može tu
politiku sa oduševljenjem zagovarati. .

Ta se anomalija tumači, gospodo moja,
jedino nutarnjom politikom države.

U svakom državnom organizmu, vanj.
ska je politika, više ili manje, resultanta
nutarnjih sila i faktora u međusobnoj borbi,
odraz je nutarnje politike.

Neosporiva je činjenica, da u ovoj Mo-
markiji, gdje su Slaveni ipak u većini, duh
državni nosi u Cislajtaniji izrazito njemačko,
a u Translajtaniji ekskluzivno mađarsko o-
bilježje. U našoj vanjskoj politici dolazi do

izražaja nutarnja, trojni savez je posljedica

zloglasnoga dualističnoga sistema.

I tako se događa, da je za austrijske
Nijemce opravdan današnji savez sa Nje-
mačkom radi njihove narodne politike. Ri-
ječi našega vrlopoštovanoga druga Lechera
u ovoj korporaciji crtaju to najbolje, ,Za
nas, on je kazao, njemačko-austrijsko-ugarski