»RCVENA HRVATSKA“ KOSTEL tt ki ou kn Broj 88. Strana 2. vraća. Arnauti se vraćaju svojim kućama noseć bijele zastave. Osvojeni krajevi posje- dnuti su svuda vojskom, većinom trećeg po- ziva, koji se šalje iz Srbije neprestano da straži nove oblasti. Sudbini se valja pokloniti. Arnauti i Turci poraženi brzinom osva- janja i organizacije, sasvim se priklanjaju sudbini. Predaiu golemo mnoštvo oružja, trupe ondje neće dati otpora. Vrhovna je komanda prenesena u Skoplje. Turci. ostavljaju tragove. Pri nastupanju naših trupa k Prilepu, našla su se čitava srpska sela popaljena, stanovništvo poubijano, čitave porodice istri- " jeljane. Naredba generala Putnika peštama. General Putnik naredio je poštama, da najvećim djelom puške brzometke. Muslima, 4 ooo td lenciju vojnika i ranjenika ni nose oko desne ruke srpske trobojke. Otvoreni su opet svi dućani kršćanski i turski. Opet su se počeli čuti glasovi hodža sa minareta, mnogi muslimanci izjavljuju vjeru u osigurani napredak. Turska nevjera. U utorak su pred Skadrom Turci isto- čno od varoši zlo upotrebili bijelu zastavu. otpremaju najvećom savjesnošću i brzinom. Demonstracije turske flote. Prama informaciji , Politike“, demonstra- cije turske flote oko ušća Dunava, imadu taj smisao, da zaštite prevoz municije koja dolazi preko Oršove i Kostance u 76 vagona. Bugarski ministar presjednik srpskom. Danas je objelodanjen telegram minis- Crnogorska vojska kod rijeke list zauzelo tra Gešova Pašiću u kome kaže: » Primite važne pozicije. Kad basibozuci istakoše bijelu i s a Sa vj : ie E moja iskrena čestitanja 1 iskrene želje za zastavu i na srpskom jeziku javiše da se g ' ok at va srećan svršetak i krunisanje djela, za koje je predaju, Crnogorci ih pustišo. Kad dođoše vt čtatiui ela vaša ckočelencija i zašni blizu otvoriše bašibozuci vatru i navališe prva inicijstijsNels vote ciacetenoija 2 uvis" bajonetama na Crnogorce. Palo je 300 mrtvih i ranjenih Crnogoraca. Na to Turska vojska bila opkoljena i sva sasjećena. Ovdje ogor- čenje neopisivo. Svađa među turskim komandantima. Jaljaju iz Skoplja, da je ondje poslije poraza Komanovskog došlo do svađe među turskim komandantima radi plana daljne ak- cije. Rezultat je bio taj, da je Zeki paša naprosto naredio raspuštanje turskih trupa. Na to je nekoliko oficira stalo sakupljati trupe pak organizovati otpor kod Velesa koji je ostao bezuspješan. Komandant bitolj- borba pod ovara 3 ubio jedan turski oficir. Ovo najbolje svjedoči skog korpusa Džavid paša najživlje produženje otpora, usljed čega ga rastrojstvo turske vojske. Vrhovna komanda u Skoplju. starstvo kome presjedate“. Pauza. Čini se, da će sada nastupiti mala stanka u većim akcijama i okupaciji, jer nema iz- gleda većem otporu Turaka, pak će čete provoditi okupaciju terena iz kojih istjeraše tursku vojsku. More nije daleko! Očekuje se skorašnje izbijanje vojske na oba mora: Egejsko i Jadransko. Borba oko Taraboša. Iz Muričana javljaju, da se artiljerijska ibošem produljiva s prekidima, Turci se povlače k San Giovanni di Medua. Jedno odijeljenje naše vojske sišlo je preko Bojane na ušće Bojane do mjesta Pulaj, gdje se nalazio tabor nizama i baši- U Skoplju je uspostavljen opet redovan bozuka. Turci su bili primorani da se po- život; vojska oduševljeno traži da što prije izađe na more. Odijeljenja naših trupa kreću vuku k San Giovanni di Medua i ostavili su za sobom jedan nepovrijeđen top. Turski k Prilepu da zavedu srpske vlasti, jer turske gubitci znatni, naši neznatni. KOSOVO. Kupe se oblaci i poliježu mraci .. . Na nebesim nigdje niti jedne zvijezde. Čuju se koraci — gle, naši junaci Na Kosovo slavno ko aveti jezde: Bugari i Srblji, sokolovi sivi; Herceg-Bosne sinci ponosni i smjeli, [ Hrvati silni, povezani divi: Svi bi u boj sveti za slobodu htjeli! Ali deli-Marko na Urvini spava, Na rutave prsi klonula mu glava, U tvrd sanak tone sve jače i dublje... Kroza nj gleda snažne svog naroda ruke, Kako usred vreve i titanske muke Satiru dušmane, žarke pale zublje! Hrvat. NOVI PAZAR. Novo pazarski Sandžak, sastavni dio Stare Srbije, zahvata prostor između Srbije i Crne Gore od granice Bosne do Mitrovice. 'To je uzana traka zemljišta široka oko 60 do 80, a dugo oko 150 kilometara. Admi- nistrativno ne postoji danas već samo kao izraz političke. geografije. Njegovu teritoriju sačinjavaju današnji pljevalski i sjenički pa- šaluci i mitrovačka kaza. Novo-pazarski Sandžak je dio negdašnje Raške, prvo srpske uređene države, čija je prijestonica Dostinik ležala u blizini Sjenice. Kad su se Srbi doselili u VI. i VII. vijeku u ove krajeve zatekli su Romeje kao go- spodare i Ilire kao starosjedioce. Prvi sta- novahu po pitomijim i župnijim mjestima, a drugi po planinskim visovima i visorav- nama. Srbi ka» jača i kompaktnija masa ubrzo su potisli stanovništvo iz dolina i pi- tomijeh krajeva. pa se sami po njima na- stanili. Romeji se malo po malo razbjegoše ili pretopiše u Srbe, a nomadski Iliri povu- koše se još dublje u.šume i planine. I prije dolaska Srba i poslije ave dok je srpska država postojala, bili su ovi kra- jevi gusto naseljeni. Stanovništvo se bavilo se i danas nalaze Ranjenici pod Skadrom. Ranjenici ispod Skadra jučer su done- šeni na Rijeku. Na parobrodskoj stanici do- čekao ih je kralj sa kćerama i štabom. Ta. bijaše dirljivih prizora. Ranjenike prihvatiše velika knjaginja Milica, Ana i Ksenija. Dvor ih je smjestio u svoje odjeljenje, dao im večeru i ponudio im svega. Sad ih prenose u bolnica na Cetinje. Srpske žene. Donosimo ovdje pismo, koje je jedna ugledna dama pisala svom rođaku u Dub- rovniku. Prenosimo ga vijerno nek se vidi kako govori srce srpske majke. Beograd, 9/22 X. 1912. Dragi Svaki dan ti pišem po jednu dopisnicu (koje ne stižu O. U.) hoću da si i ti i svi oni dragi i mili naši, (razumem tu i sve Hrvate uz Srbe) čija srca kucaju za naše osvetnike Kosova - da svi vi, kao što ti rekoh, bar na taj način vidite, osetite, budete sa nama. Šiljah ti karte, jer imam puno posla, ali evo me danas sa pismom. U veliko je noć, moj...... , fijuče vetar, ali sam ja dugo stajala na prozoru. Danas je Beograd primio prve svoje ranje- nike, bila sam pri primanju. Gledala sam sve te ljude, ima ih mladih ko najlepši cvet, ima ih i starijih. Svi su oni vedri, veseli i oduševljeni; nisam čula ni jednoga, da je jauknuo. Govorila sam sa njima; svi oni jedva čekaju da ozdrave-opet će natrag. Ko- sovo je njihova želja, svaki je od njih ubio bar tri Tarčina, Obuzima te neiskazano milje, slušajući te ljude, koji nose spomene ,sa ulaza svoga u svoju kuću“ — što rekao Andra Nikolić. Oni su krvlju svojom orosili put za tu ,svoju kuća“. Kad ti ovo pismo budeš dobio, dna braća naša, — roseći svo- jom krvlju sve dalje i dalje taj naš put — biće već u ,našoj kući“. Zaoriće se tamo, ne više ,Oj svani, svani“ već ,,svanuo je danak beli“. i Sa koliko ljubavi su dočekani naši borci, dosta će ti biti ovo, ksd ti kažem, da su ih dočekale, bez razlike staleža, sve naše žene, zemljoradnjom, stočarstvom i trgovinom. Ova posljednja bila je osobito razvijena, jer je Sandžak — osobito Polimlje i Potarje — ležao na raskrsnici velikih balkanskih dru- mova. Najvažniji od tih drumova bili su: dubrovački. koji je išao preko Foče, Plevalja i Prijepolja, odakle se spuštao dublje u Ra- šku (Srbiju), i bosanski drum, koji j& išao od varošice Dobruna na Bijela Brda pa preko Uvca na Priboj, odakle se odvajao jedan krak na Prijepolje. Od ova dva druma odvajao se jedan put dolinom Lima kroz gornje Polimlje do Brskova, velikog i zna- menitog trgovačkog mjesta u staroj srpskoj državi (u današnjem Kolašinu kod Tare) i do Bijelog Polja. Uz dobro materijalno sta- nje razvijao se i prosvjetni i kulturni život. Veliki broj raznih spomenika, građevina, zapisa, a osobito manastira iz starog doba govore o tome, da je u starom Sandžaku prosvjetno-kulturni život bio jako razvijen. Nemanjići i ostali vladaoci starih srpskih država obraćali su naročitu pažnju na ovaj kraj, a osobito na Polimlje. Manastira, jedi- nih prosvjetnih rasadnika u ono vrijeme, bilo je najviše u Polimlju i Potarju. Od sajih tragovi na svakom kora- ka, a ima ih i opravljenih i očuvanih. U