\ . Svaka daje svu nežnost, svu pažnju svoju. Lepše, i divnije slike od ovog prijema ,,Ko- sovskih osvetnika“, nisam videla do sada. Ovo će za mene biti najmiliji dan životu mi. Sa najvećim nestrpljenjem čekam moje ; — radovaću se njihovim ranama —. Neka da Bog, da i oni krvlju svojom orose onu svetu zemlju. Izničiće iz te krvi ne više »Kosovsko čveće“ — ono već cveta preko pet stotina godina — već eveće ........... sai GOIN Volela bih da vidim, koji narod još može da da ovakove sinove! Ne bole ga teške rane — jer ih je zadobio za braća, za sestre svoje... za svoju domovinu, — ne tuži se na njih, već ima samo jednu že- lju; da se vrati tamo, gde je već dao krvi svoje. "Take sinove daje samo ova malena Srbija i njen narod — to daje Srbin —. Ponosi se, raduj se, što nosiš to lepo ime. Šta da ti pišem?! Ni najbolji pesnik ne bi ti ameo opisati današnji dan; to treba videti, osetiti. Da mi je da sam mogla da- nas svu ,tu“ Evropu preneti u naše bolnice, pa da oseti lepotu od ,biti Srbin“. Da ti završim. Čuvaj ovo pismo; ova hartija bila je samnom u bolnici. Onim ru- kama, kojima sam rane previjala i ranjenima pomagala, uzela sam je. Htela sam da ti nešto i od njih dam, da osetiš, što ja sada osećam, i ponos i ljubav i setu i .... mne znam, ne umem da ti rečem. Zbogom! svi mirno spavaju. Ostavila sam ih sve zadovoljne, M.. Skoplje. Skoplje je stjecište čitavog Kosova i zapadne Macedonije, ta važna točka u tur- skim rukama, nije više turska. Zeki paša ga je pustio iz ruku, podljegajući možda unaprvo fatalnom bijegu dogođaja, koji se u ovo zadnje vrijeme nemilosno razvijaju u Turskoj. Ovih dana pohodiše Srbi, i na onim istim zidinama, koje vidješe prije Kosova srpsko kraljeve, zatakoše srpsku zastavu. Skoplje je u rukama srpske vojske, kojoj na čelu ide sam sin srpskog kralja. zadužbini kralja Miloša čuvane su mošti Sv. Save sve do spaljivanja na Vračaru, tu su se srpski rukopisi u velikom obimu pi- sali, a tu je osnovana prva srpska štampa- rija 1543. godine. Padom srpske države, zabačenošću od glavnih kulturnih i trgovačkih centara, geo- grafskim položajem i političkim prilikama počeo je Sandžak tla sve više nazaduje i da kulturno i privredno opada. Sandžak poslje-: dnjih vijekova postaje poprište vojnih kre- tanja i najraznovrsnijih meteža i buna. Sta- novništvo ne može nikako da se smiri i de- cimira, Dugim mizom godina nesigurnog, za- puštenog i teškog života uz pripomoć raz- nih migracija postaje od nekadašnjeg srca napredne Raške sadanji Sandžak ; propao i nazadan u svakom pogledu — najgori kraj u cijeloj turskoj carevini. Sadanje je stano- Vništvo Sandžaka (oko 140.000) srpsko, vjere pravoslavne i muslimanske. Prvih ima više od drugih i oni su većinom nastanjeni po tlima. Krajevi oko Priboja, Nove Varoši, Berana, Prijepolja, Bijelog Polja, Novog Pa. žara i sjevero istočno od Pljevalja i Sjenice taseljeni su skoro išključivo pravoslavnim tlementom. Sandžačku oblast od Rogozne Pa do bosanske granice dijeli rijeka Lim, —m—————=—————m—mmm————————————— Kosovo, 240. met. nad morem leži na Var- daru, koji odavle počima kiti plovljivim, smatrahu ga oduvjek vevuma važnom stra- tegičnom točkom na razkrižju cesta i želje- zničkih pruga, Beograd-Solun i Solum-Mitro- vica. Broji 30.000 stanovnika, od kojih je preko trećinu Srba, po četvrtine Turaka, i Bugara, a ostalo Arbanasi i Cincari. Sjedište je valije, nadbiskupa katoličkih Arnauta, pravoslavnog, (grčkog) arciepiskopa i bugar- skog episkopa, te je u njemu više crkava i mošeja, srpska i bugarska gimnazija. U njemu je utvrđen kaštio,. sama okolica utvrđena od dugo vremena opkopima i šancima. h glavnom mjestu Dardanije, čije se ruševine i danas vide, 2 kilometra sjeverozapadno od Skoplja. Kad ga je 518. po Is. potres skoro uništio, dao ga je Justinijan obnoviti pod imenom Justiniana Prima na mjestu današnjeg Skoplja. God. 595. pojaviše se pred njim Slaveni i popljačkaše ga. U IX. vieku Skoplje je s ostalom Macedonijom pripalo Bugarima. G. 1002. u bugarsko-grč- kom ratu dobio ga je car Basilj, a iza pada bugarskog carstva (1019.) dopade Grci- ma. Bugarska i grčka vlast se još neko vrijeme izmjenjivala, u XII. vijeku nadođoše i ugarsko-hrvatski kraljevi (1183. — 1186.) Bugarski kralj Ivan II, (1217. — 1241.) dozvolio je dubrovačkim trgovcima i slobo- du prometa ,u zemlji skopljanskoj«. Srpski kralj Stjepen Milutin dobio je Skoplje g. 1279. i međe oko 1302 — 1806. obnovio je skopljansku episkopiju, podigao: dvije crkve i imenovao igumana u ondješnjem manastiru. Stjepan Dušan prelivao je. ui,Skoplju, Iza kosovske bitke g. 1389. Turci. su dobili i Skoplje, kamo je sultan Bajazet nastanio mnogo turskih vlastelina. Do druge polovi- ce XVII. vjeka cvao je taj grad svojom moći i trgovinom. G. 1689. opustošio ga general Piccolomini. Zadnjeg stoljeća .Sko- plje se opet diglo kao znamenitije tržište, te kao veoma obrtno i prometno mjesto. na istočni i zapadni dio. U istočnom su di- jelu: Novopazarska Kotlina, Sjenička Viso- ravan i Zlatar sa Miloševim Dolom. Novo- pazarska je kotlina bogata žitom i voćem (kruške, šljive, jabuke). Zapadni dio oblasti t. j. prostor između Lima, Tare i bosanske granice, ispunjen je samim visoravnima i velikim uvalama. Niže od Budimlja, na Limu, nalazi se Donji Ko- lašin, rodan predjel i žitom i voćem. Od njega na zapad nalazi se Dugo polje i Plje- valjsko polje (800 m. n. morem) koje pre- sijeca rijeka Đotina. Sa zapadne i sjeverne strane Pljevaljskog Polja nalaze se planine: Kraljeva Gora, Ljubična (2200 m:.), Kovač, Bić i Mihailovica (1400). Putevi su slabi i nema nikakvih boljih komunikacija. Stari drumovi su iskvareni i ne popravljeni. Je- dan bolji put je od Prijepolja do Pljevalja i od Pljevalja do granice Bosne. Stanovništvo Sandžaka bavi se trgovi- nom, zemljoradnjom i stočarstvom. Trgovina je dosta slaba i nerazvijena, a najviše joj smeta slaba komunikacija, Zbog toga je i izvoz srazmjerno malen. Izvozi se vuna, sir, kajmak i maslo, nešto žive stoke i povrća. Uvozi se sva kolonijalna roba i razne pre- rađevine kao čoha, platno, posuđe, gvožđa- Broj 88. »CRVENA HRVATSKA“, Strana 3. —. da ih neguju i vole sve ko braću svoju. Skoplje, glavno mjesto turskog vilajeta Glasovi talijanske štampe“), Poznati talijanski publicista Rastignac piše u rimskoj. ,Tribuni“ u broju od 10 listopada ove godine ovaj oduševljeni jugo- slavensko-grčki nacijonalistički članak pod naslovom, ,Rat na Balkanu — jedno Krispi- jevo pismo“: Napokon je buknuo rat, kojega su se toliko puta bojali, koji je toliko puta prije- tio, koji je čitav jedan vijek sijevao po mi- nistarstvima evropskijeh država kao uzajamno strašilo i uzajamno zrcalo za mamljenje ševa s tuđeg obzorja, rat potlačenih proti vije kovnom tlačitelju, rat malijeh kršćana proti velikom muslimanskom ucjenjivaču. Sinoć je stari kralj Nikola, prednja straža narod- nog ideala na brdu i na moru, čovjek od usuda određen u svojem dvostrukom svoj- stvu pjesnika i ratnika, da najavi i potvrdi rječju i djelom vjekovni užas proti varyar- skog tatara, koji se nije nikada promijenio i ugladio — otputovao sa sinovim, vojskom i vladom u rat za koji mu svi pametni i pošteni ljudi žele, da mu bude rat pobjede i oslobođenja; za njim će poći svi drugi narodi na drugoj međi: srpski narod, umo- ran čekati u ponižavanju, grčki narod, koji je već od tisuću godišta kivan radi uništenja svoje kulture, bugarski narod, ponosit u svojijem nadama i u svojoj mladosti, do zuba oružan srcem i gvožđem, da izvojšti svoju divnu bitku u ovom krasnom času svoje povjesti . :. U toliko Europa raspravlja ili bolje raspravljala je do pred sat i po, prije nego je Crnagora navjestila rat! Novine kažu da se je Europa okasnila. Zar samo uru i po? Da, ona se je okasnila barem - trideset godišta na putu pravednosti i slobode bal- kaaskijeh naroda: ona, koja je crpila i po- magala Tursku, ona, koju smo vidjeli cijelo ovo godište našeg rata, gdje se je ugnijez- . dila za zidovima Carigrada, da upravi proti prsima naših vojnika oružje svojih tvornica, znanost svojijeh vojničkih zapovijedi, prije- varu svojih novinara i svojih kriomčara: ve- +) Premda malo kasno, ipak donosimo ovaj krasni članak, koji je — nota bene — izišao u polusluž benoj ,Tribuni“, (Op. Ur.) ———————————————— rija. učinjena koža. Uvoz je jači od izvoza. Zbog toga novac izlazi iz ovoga kraja i na- rod materijalno stalno nazaduje. Zanati su zapušteni i nerazvijeni. Domaće industrije i nema, Nju je sasvim ubila i potisnula fa- brička industrija koja se uvozi sa strane. Jedino što se još u maloj mjeri zadržalo to je izrada novopazarskih drvenih išaranih predmeta. U župnijim krajevima, gdje je zemljište plodnije i klima blaža bavi se sta- novništvo zemljoradnjom (uspijeva ječam, ovas, raž, kukuruz, karišik i po nešto nica). Proizvodi zemljoradnje ne dostižu go- iovo ni jedne godine da izrane stanovništvo, a kamo li da se izvozi. Zbog toga u ovim kra- jevima i malo slabije godine izazivaju glad i jak uvoz žita iz Srbije, Bosne i iz Skoplja. Od povrća i voća rađa krompir, kruška, šljiva i jabuka oko Novog Pazara, šljiva i grah oko Prijepolja i Bijelog Polja (Donji Kolašin). Najrazvijenije je stočarstvo, a o80- bito po sjeničkoj visoravni, Zlataru, oko Nove Varoši, Pljevalja i Vraneša (Kolašin). Soj ovaca je vrlo dobar, a osobito oko Sje- nice. Njihova je vuna na iglasu zbog svog kvaliteta. Koze i goveda su kržljava, ali snažna i krzo se goje. Najbolja su goveda sjenička i oko Peštera. U