\
.

Svaka daje svu nežnost, svu pažnju svoju.
Lepše, i divnije slike od ovog prijema ,,Ko-
sovskih osvetnika“, nisam videla do sada.
Ovo će za mene biti najmiliji dan životu mi.

Sa najvećim nestrpljenjem čekam moje ;
— radovaću se njihovim ranama —. Neka
da Bog, da i oni krvlju svojom orose onu
svetu zemlju. Izničiće iz te krvi ne više
»Kosovsko čveće“ — ono već cveta preko
pet stotina godina — već eveće ...........
sai GOIN Volela bih da vidim, koji narod
još može da da ovakove sinove! Ne bole
ga teške rane — jer ih je zadobio za braća,
za sestre svoje... za svoju domovinu, —
ne tuži se na njih, već ima samo jednu že-
lju; da se vrati tamo, gde je već dao krvi
svoje. "Take sinove daje samo ova malena
Srbija i njen narod — to daje Srbin —.
Ponosi se, raduj se, što nosiš to lepo ime.

Šta da ti pišem?! Ni najbolji pesnik ne
bi ti ameo opisati današnji dan; to treba
videti, osetiti. Da mi je da sam mogla da-
nas svu ,tu“ Evropu preneti u naše bolnice,
pa da oseti lepotu od ,biti Srbin“.

Da ti završim. Čuvaj ovo pismo; ova
hartija bila je samnom u bolnici. Onim ru-
kama, kojima sam rane previjala i ranjenima
pomagala, uzela sam je. Htela sam da ti
nešto i od njih dam, da osetiš, što ja sada
osećam, i ponos i ljubav i setu i .... mne
znam, ne umem da ti rečem.

Zbogom! svi mirno spavaju. Ostavila

sam ih sve zadovoljne,
M..

 

Skoplje.

Skoplje je stjecište čitavog Kosova i
zapadne Macedonije, ta važna točka u tur-
skim rukama, nije više turska. Zeki paša
ga je pustio iz ruku, podljegajući možda
unaprvo fatalnom bijegu dogođaja, koji se
u ovo zadnje vrijeme nemilosno razvijaju
u Turskoj.

Ovih dana pohodiše Srbi, i na onim
istim zidinama, koje vidješe prije Kosova
srpsko kraljeve, zatakoše srpsku zastavu.
Skoplje je u rukama srpske vojske, kojoj
na čelu ide sam sin srpskog kralja.

 

zadužbini kralja Miloša čuvane su mošti
Sv. Save sve do spaljivanja na Vračaru, tu
su se srpski rukopisi u velikom obimu pi-
sali, a tu je osnovana prva srpska štampa-
rija 1543. godine.
Padom srpske države, zabačenošću od
glavnih kulturnih i trgovačkih centara, geo-
grafskim položajem i političkim prilikama
počeo je Sandžak tla sve više nazaduje i da
kulturno i privredno opada. Sandžak poslje-:
dnjih vijekova postaje poprište vojnih kre-
tanja i najraznovrsnijih meteža i buna. Sta-
novništvo ne može nikako da se smiri i de-
cimira, Dugim mizom godina nesigurnog, za-
puštenog i teškog života uz pripomoć raz-
nih migracija postaje od nekadašnjeg srca
napredne Raške sadanji Sandžak ; propao i
nazadan u svakom pogledu — najgori kraj
u cijeloj turskoj carevini. Sadanje je stano-
Vništvo Sandžaka (oko 140.000) srpsko, vjere
pravoslavne i muslimanske. Prvih ima više
od drugih i oni su većinom nastanjeni po
tlima. Krajevi oko Priboja, Nove Varoši,
Berana, Prijepolja, Bijelog Polja, Novog Pa.
žara i sjevero istočno od Pljevalja i Sjenice
taseljeni su skoro išključivo pravoslavnim
tlementom. Sandžačku oblast od Rogozne
Pa do bosanske granice dijeli rijeka Lim,

—m—————=—————m—mmm—————————————

Kosovo, 240. met. nad morem leži na Var-
daru, koji odavle počima kiti plovljivim,
smatrahu ga oduvjek vevuma važnom stra-
tegičnom točkom na razkrižju cesta i želje-
zničkih pruga, Beograd-Solun i Solum-Mitro-
vica. Broji 30.000 stanovnika, od kojih je
preko trećinu Srba, po četvrtine Turaka, i
Bugara, a ostalo Arbanasi i Cincari. Sjedište
je valije, nadbiskupa katoličkih Arnauta,
pravoslavnog, (grčkog) arciepiskopa i bugar-
skog episkopa, te je u njemu više crkava i
mošeja, srpska i bugarska gimnazija. U
njemu je utvrđen kaštio,. sama okolica
utvrđena od dugo vremena opkopima i
šancima. h

glavnom mjestu Dardanije, čije se ruševine
i danas vide, 2 kilometra sjeverozapadno
od Skoplja. Kad ga je 518. po Is. potres
skoro uništio, dao ga je Justinijan obnoviti
pod imenom Justiniana Prima na mjestu
današnjeg Skoplja. God. 595. pojaviše se
pred njim Slaveni i popljačkaše ga. U IX.
vieku Skoplje je s ostalom Macedonijom
pripalo Bugarima. G. 1002. u bugarsko-grč-
kom ratu dobio ga je car Basilj, a iza pada
bugarskog carstva  (1019.) dopade Grci-
ma. Bugarska i grčka vlast se još neko
vrijeme izmjenjivala, u XII. vijeku nadođoše
i ugarsko-hrvatski kraljevi (1183. — 1186.)
Bugarski kralj Ivan II, (1217. — 1241.)
dozvolio je dubrovačkim trgovcima i slobo-
du prometa ,u zemlji skopljanskoj«. Srpski
kralj Stjepen Milutin dobio je Skoplje g.
1279. i međe oko 1302 — 1806. obnovio je
skopljansku episkopiju, podigao: dvije crkve
i imenovao igumana u ondješnjem manastiru.
Stjepan Dušan prelivao je. ui,Skoplju, Iza
kosovske bitke g. 1389. Turci. su dobili i
Skoplje, kamo je sultan Bajazet nastanio
mnogo turskih vlastelina. Do druge polovi-
ce XVII. vjeka cvao je taj grad svojom
moći i trgovinom. G. 1689. opustošio ga
general Piccolomini. Zadnjeg stoljeća .Sko-
plje se opet diglo kao znamenitije tržište, te
kao veoma obrtno i prometno mjesto.

 

na istočni i zapadni dio. U istočnom su di-
jelu: Novopazarska Kotlina, Sjenička Viso-
ravan i Zlatar sa Miloševim Dolom. Novo-
pazarska je kotlina bogata žitom i voćem
(kruške, šljive, jabuke).

Zapadni dio oblasti t. j. prostor između
Lima, Tare i bosanske granice, ispunjen je
samim visoravnima i velikim uvalama. Niže
od Budimlja, na Limu, nalazi se Donji Ko-
lašin, rodan predjel i žitom i voćem. Od
njega na zapad nalazi se Dugo polje i Plje-
valjsko polje (800 m. n. morem) koje pre-
sijeca rijeka Đotina. Sa zapadne i sjeverne
strane Pljevaljskog Polja nalaze se planine:
Kraljeva Gora, Ljubična (2200 m:.), Kovač,
Bić i Mihailovica (1400). Putevi su slabi i
nema nikakvih boljih komunikacija. Stari
drumovi su iskvareni i ne popravljeni. Je-
dan bolji put je od Prijepolja do Pljevalja
i od Pljevalja do granice Bosne.

Stanovništvo Sandžaka bavi se trgovi-
nom, zemljoradnjom i stočarstvom. Trgovina
je dosta slaba i nerazvijena, a najviše joj
smeta slaba komunikacija, Zbog toga je i
izvoz srazmjerno malen. Izvozi se vuna, sir,
kajmak i maslo, nešto žive stoke i povrća.
Uvozi se sva kolonijalna roba i razne pre-
rađevine kao čoha, platno, posuđe, gvožđa-

  
 

Broj 88. »CRVENA HRVATSKA“, Strana 3. —.
da ih neguju i vole sve ko braću svoju. Skoplje, glavno mjesto turskog vilajeta Glasovi talijanske štampe“),

Poznati talijanski publicista Rastignac
piše u rimskoj. ,Tribuni“ u broju od 10
listopada ove godine ovaj oduševljeni jugo-
slavensko-grčki nacijonalistički članak pod
naslovom, ,Rat na Balkanu — jedno Krispi-
jevo pismo“:

Napokon je buknuo rat, kojega su se
toliko puta bojali, koji je toliko puta prije-
tio, koji je čitav jedan vijek sijevao po mi-
nistarstvima evropskijeh država kao uzajamno
strašilo i uzajamno zrcalo za mamljenje ševa
s tuđeg obzorja, rat potlačenih proti vije
kovnom tlačitelju, rat malijeh kršćana proti
velikom muslimanskom ucjenjivaču. Sinoć
je stari kralj Nikola, prednja straža narod-
nog ideala na brdu i na moru, čovjek od
usuda određen u svojem dvostrukom svoj-
stvu pjesnika i ratnika, da najavi i potvrdi
rječju i djelom vjekovni užas proti varyar-
skog tatara, koji se nije nikada promijenio
i ugladio — otputovao sa sinovim, vojskom
i vladom u rat za koji mu svi pametni i
pošteni ljudi žele, da mu bude rat pobjede
i oslobođenja; za njim će poći svi drugi
narodi na drugoj međi: srpski narod, umo-
ran čekati u ponižavanju, grčki narod, koji
je već od tisuću godišta kivan radi uništenja
svoje kulture, bugarski narod, ponosit u
svojijem nadama i u svojoj mladosti, do zuba
oružan srcem i gvožđem, da izvojšti svoju
divnu bitku u ovom krasnom času svoje
povjesti . :. U toliko Europa raspravlja ili
bolje raspravljala je do pred sat i po, prije
nego je Crnagora navjestila rat! Novine kažu
da se je Europa okasnila. Zar samo uru i
po? Da, ona se je okasnila barem - trideset
godišta na putu pravednosti i slobode bal-
kaaskijeh naroda: ona, koja je crpila i po-
magala Tursku, ona, koju smo vidjeli cijelo

ovo godište našeg rata, gdje se je ugnijez- .

dila za zidovima Carigrada, da upravi proti
prsima naših vojnika oružje svojih tvornica,
znanost svojijeh vojničkih zapovijedi, prije-
varu svojih novinara i svojih kriomčara: ve-

+) Premda malo kasno, ipak donosimo ovaj krasni
članak, koji je — nota bene — izišao u polusluž
benoj ,Tribuni“, (Op. Ur.)

————————————————
rija. učinjena koža. Uvoz je jači od izvoza.
Zbog toga novac izlazi iz ovoga kraja i na-
rod materijalno stalno nazaduje. Zanati su
zapušteni i nerazvijeni. Domaće industrije i
nema, Nju je sasvim ubila i potisnula fa-
brička industrija koja se uvozi sa strane.
Jedino što se još u maloj mjeri zadržalo to
je izrada novopazarskih drvenih išaranih
predmeta. U župnijim krajevima, gdje je
zemljište plodnije i klima blaža bavi se sta-
novništvo zemljoradnjom (uspijeva ječam,
ovas, raž, kukuruz, karišik i po nešto
nica). Proizvodi zemljoradnje ne dostižu go-
iovo ni jedne godine da izrane stanovništvo,
a kamo li da se izvozi. Zbog toga u ovim kra-
jevima i malo slabije godine izazivaju glad i
jak uvoz žita iz Srbije, Bosne i iz Skoplja.

Od povrća i voća rađa krompir, kruška,
šljiva i jabuka oko Novog Pazara, šljiva i
grah oko Prijepolja i Bijelog Polja (Donji
Kolašin). Najrazvijenije je stočarstvo, a o80-
bito po sjeničkoj visoravni, Zlataru, oko
Nove Varoši, Pljevalja i Vraneša (Kolašin).
Soj ovaca je vrlo dobar, a osobito oko Sje-
nice. Njihova je vuna na iglasu zbog svog
kvaliteta. Koze i goveda su kržljava, ali
snažna i krzo se goje. Najbolja su goveda
sjenička i oko Peštera.

 

U