Broj 89.

CRVENA HRVATSKA“.

Strana 3.

EJ «= _——=—————————<m)—<—m<—m=<=<—<—<m—mUa<—<—m<u=—=—m==—<—=—=—m=—<—=—=—=—a=a=a<——=—m=ua——— s =a  =«=msu m = —=muummam—mm——m—<—m—m—m=m=mumsmummmm—

želimo — morati će se preokrenuti ova po-
litika, koju je tjerala Europa kroz 34 godi-
ne. Ne samo da se neće više moći govoriti
o status quo ante, ma niti o onom polovič-
nom riješenju o kojem su naklapali austrij-
ski političari. Danas, zaslugom balkanskih
naroda, nije više moguće, da ostane nerije-
šeno orientalno pitanje. Posljedica pobjedo-
nosnog rata balkanskih država biće ta, da
će morati svršiti ono stanje stvari, koje je
htio umjetno stvoriti berlinski kongres.

Zadatak, kojeg Evropa ima sebi posta-
viti, je umirenje balkanskog poluotoka. Niti
Turska, niti jedna ili više evropskih vlasti
ne može umiriti Balkan. Jedna i druga bile
bi tuđe sile, koje bi uznemirile proces et-
ničko-političko lokalnih sjedinjenja. Riješenje,
koje se ne bi temeljilo na načelu ,Balkan
balkanskim narodima“, probudilo bi nove
nemire po Evropu. — Vlasti se miiče da
nađu načina i da posreduju, ma kojom na-
kanom ? Bismarck je imao veliki plan go-
dine 1878 i uspio je da ga nametne. Plan
se je sastojao u tome, da se — uništavajuć
tratat u San Stefanu — uredi tako Balkan,
da Austrija bude imala slobodan put za svoj
budući marš prama Egejskom moru. On je
tim htio da postigne tri svrhe Nijemaca, to
jest: sve više dignut Austriji iz glave ideju
da se povrati na jug Njemačke; dati Au-
striji načina, da pripravi svoju premoć nad
južnim Slavenima, eda uzmogne jedun dan
presjedati njihovoj konfederaciji — antiteza
slavenskih sila onima Rusije —; i napokon
pretvorit starog takmaca u saveznika tim,
što promiče i pomaže ovo njogovo orienti-
ranje.

Bismarck je uspio sa svojim programom.
Ma danas, dok imamo tu balkanski savez
i pobjede što zadiviše svijet, preokrenuše
se posvema okolnosti, snage i interesi. Da
bi se mogao i nadalje uzdržati Bismarckov
plan, pa budi i preinačen u nekim djelovi-
ma, trebalo bi, da imamo dandanas jednu
velevlast, koja bi mogla kao i 1878 godine
vršiti u Evropi diktaturu diplomatsku i vej-
ničku. Imamo li? Ne sigurno. Najteža je
stvar dakle danas, uredili Balkan umjetno
i tendencijozno; dočim je najlakša stvar pu-
stiti, da balkanski narodi steku one zado-
voljštine, na koje imaju pravo. Ovo je ta
najlakša stvar, a ujedno i takova, te najbo-
lje konvenira interesima skoro svih velevlasti

i evropskom miru.

Ovako govori jedna saveznica, dok dru-
ga mudro mući. Sad je već počelo, da kroz
usta , Presse“ pozdravlja sa simpatijama na-
misao zbliženja Austrije Srbiji. Mimistar
predsjednik Poincarć — eco triple entente-e
— izjavio je da se treba držat uz Rusiju.
A što će Rusija nego li pravo slijedit svoju
historiju. Balkanski narodi poručuju među-
tim velevlastima ovo: ,, Evropa treba da zna,
da balkanski narodi koji podnose za braću
neizmjerne žrtve, neće uztuknuti ni pred
kakvim žrtvama, ako zao udes htjede, da
tek strčenu slobodu svoje braće moraju o-
braniti od samovolje i bezdušnosti kršćan-
skih sila, ako dođe do toga balkanski će
nerodi izvršiti najvišu svoju dužnost: pasti
u borbi za slobodu, izginuti listom prije nego
što kršćanska i kulturna Evropa opet na-
mjesti krvavu vlodavinu polumjeseca na Bal-
kanu“.

Monsignor Bonomelli za triumf kršćana.

Ovdje donosimo pismo ovog velikog sveće-
nika, što ga je pisao odboru koji u San Gio-

vanni e Paolo preuređuje i popravlja crkvu
uništenu od požara. a koja bijaše nagrađena
na uspomenu Lepantske pobjeđe. Pismo gla-
si: ,Ljubljeni gospodine, tražite od mene
da pristanem, a kako ne bi pristao i sa svim
srcem na jedno tako veliko plemenito i
skroz religiozno djelo? Kad bi mogao pru-
žiti i jednaku materijalnu pomoć! Nadam
se i uvjeren sam da svršava velika muha-
medanska drama, koja od nazad petnaest
stoljeća tišti kršćansku Evropu. Za malo će
dana zaći Polumjesec' na poljanama Tracije,
vrata Svete Sofije otvoriće se Hristu; ma
da se otvaraju pravoslavnima, neka samo
kad su kršćani. Da, mora već jednom da
prestane ovo manifestozno tirjanstvo, što
još žive na Bosforu na sramotu evropejske
diplomacije, koje nije više ni kršćanska, ni
muhamedanska, ni ljudska; ovo je zadnji
škandal što do nas dolazi! Star sam i ljo-
hav, skoro s nogama na grobu, ma zafalju-
jem Bogu, što ću moć možda prije nego
umrem vidjeti da je nestala iz Konstanti-
nova grada ona bezsramna turska vlada. To
bi htio vidjeti“.

Evo ovako govori pravi božji namje-
snik, pravi sljedbenik Lepantskoga pape!

Najnovija infamlja M Fr. Presse

Upozorujemo našu javnost, a osobito
gg. naše zastupnike na najnoviji atentat one
otrcane bečke guje. U nedjeljnom broju ona
se ,čudi“ kako južnoslavenski zastupnici ni-
jesu iskazali svoje simpatije borećoj se braći
na Balkanu (kao da nije Dr. Smodlaka go-
vorio u ime cijele Dalmacije !), te tobože
pEonstatuje“ da je ovom prilikom jače iz-
bilo na javu neprijateljstvo između katolič-
kih i pravoslavnih južnih ,Slavena (zatvara
N. F. Presse oči pred neoporecivim i sve-
općim iskazima solidarnosti i hini da ne vidi
što pišu ni ,Prava Crvena“ ni ,Hrvatska
Kruna“ ni zanosna ,Hrvatska Rieč“ !)

Jesu li rasfratri Šegvić i Tadin zado-

voljni sa uspjesima svoje izdajničke rabote?
*

Zar ne bi bila ovo zgoda da se svi naši
zastupnici bez razlike stranaka sastanu i
dadu oduška svome shvaćanju u ovim sud-
bonosnim momentima ?

 

 

Nainovije brz. vijesti.
(Telegrami stigli juče u podne).

Srpske financije.

BEOGRAD, 5. Od početka mobilizacije
nije potrošeno na vojne svrhe više od 20
milijona, tako da još ostaje mnogo novca, i
ako se sve plaća u gotovom, i ako neće
trebati u opšte nuti za akvizicijom.
Rat ne može u. s potraje, i Srbija neće
osjetiti nikakve rinancijalne teškoće ovim
ratom i moći će znatan dio rezerve upotre-
bivi na uređenje oslobođenih zemalja.

Privatni srpski rodoljubi sa strane koji
neće da im se spominju imena, dali su dr-
žavi do sada 3 miliona dinara u ratne svrhe.

Kozački dobrovoljel

BEOGRAD, 5. Juče je stiglo ovamo 25
kozaka dobrovoljaca. — Sinoć je došao iz
Rusije general Lipovac.

Napredovanje vojske.
BEOGRAD, 5. Prema vjerojatnim vi-
jestima, zauzeše srpske čete Demir Kapiju i
Gjevgjeliju, tako da ih dijeli od grčke čete

 

koja je zauzela Jendiže Vardar, samo 50 km,
dok su kavalerijske izvidnice već u kontaktu.

Samo zajednički !

BEOGRAD, 5. U povodu glasova iz-
vjesne vanjske štampe, da će pojedine vele-
vlasti stupili direktno i separatno u prego-
vore sa Srbijom, izjavljuju ovdješnji politički
krugovi, da Srbija neće učiniti ni jednoga
koraka sama i bez sporazuma sa ostalim sa-
veznicima, i da će sve balkanske države
sveje diplomatske veze i korake udešavati
jedino zajednički.

Združene vojske.

BEOGRAD, 5. Prama priv. obavješte-
njima nalazi se već Stepanovićeva vojska
pred Jedrenom sa cijelom artiljerijom i
sudjeluje kod bumbardovanja, omogućiv tako
bugarskoj vojsci- da svom snagom i svom
artiljerijom bije tursku vojsku pred Čatidžom.

Pred novim bitkama.
BEOGRAD, 5. Očakuje se na mace-
donskom bojištu još 3 veće bitke: kod Cibre,
Bitolja i pred Solunom.

Združenje dviju srpskih vojska.
CETINJE, 5. Dva eskadrona konjice iz
Srbije pod komandom majora Lazarevića sti-
goše u Peć. Naša ih vojska oduševljeno poz-
dravila. Brigadir Vukotić im priredio ručak,
na kome je napio nazdravicu srpskim kra-
ljevima: Petru i Nikol, poželiv, da današnji
bratski sastanak srpskih vojska bude za vje-
čita vremena, i da jedan narod dviju brat-
skih kraljevina bude za svagda ujedinjen. —
Prema ranijem izvještaju komandant Živko-
vićveć je imao da stigne u Peći.

(Brzojavi stigli jutros).

Sukob kod Barbalisa.
CETINJE, 6. Jučer je desno krilo pri-

morskog odreda imalo sukob kod Barbalisa

s Turskom vojskom, koja je pokušala da
ispostavi vezu, a kad je bila suzbijena na-_
valila je drugi put poljskom i brzometnom
artiljerijom da bi crnogorsku vojsku zaobišla.
Turci navaljivahu u dva pravca da prodru
k Lješu, ali su se morali povući u najvećem
neiedu ostaviv mnogo mrtvih i ranjenih.
Dva su im topa izbačena iz stroja, a muni-
cija uništena.

Bombardovanje Taraboša | Brdice.
CETINJE, 6. Bombardovanje Taraboša
i Brdice nastavlja se s naše strane neprestano.
Osvojen Lješ i San Glovanni di Medua.

CETINJE, 6. Zauzet je Lješ i Sam
Giovanni di Medua.

 

Pismo iz Zagreba.

Zagreb, 1 studenoga 1912.

»Novi atentat na komesara“ !

Vukla se je sjena jedna, ogrnuta crnim
ogrtačem, a krijući u srcu lijes i osvetu ononie
koji tlači i oduzimlje tuđa prava. Pod \ogr-
tačem u trzavoj ruci nosila je ta sjena ubo-
jito oružje samokres pun ubojitog strijeliva,
da s njime skonča život tirjanu i gazitelju
prava hrvatskog naroda. Ta sjena sveta,
osvetnička htjela oduzeti slobodu života onome
koji oduzimlje eksistenciju cijelog naroda i
slobodu mu dragu.

Vukla se je ta sjena i dospjela na Mar-
kov trg, pred bansku palača i opazila svje-
tlo na prozoru.

Eno došao je čas, misljela je ta sveta
sjena, da dođe kraj tome zlotvoru. Nervozno