POTTER
CRVENA HRVATSKA
CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- ODGOVORNI UREDNIK : IVO ARSETE PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI A
BROVNIKI ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO-
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU
PRETPLAJDA MINE — SMATRA SE PRED-
DOO
DOPISI UREDNIŠTVU LISTA; ZA IZJAVE
PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 50 PARA
PO RETKU,A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI
VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBIuzRAZ+
MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA
RROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. S &8G POJEDINI BROJ 10 PARA &n 8 a = NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA
IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE. E IZDAJE ŠTAMPARIJA DE GIULLI I DR.
God. XXII.
Kada ovi redci budu odštampani,
možda će se pred vratima Carigrada
već nalaziti pobjedonosne vojske bal-
kanskog saveza,"da bolesnom“ čo-
vjeku na Bosporu diktiraju uvjete
mira. Tim će aktom biti odstranjeno
iz Evrope 500-godišnje gospodstvo
Azijata. Naša po krvi braća u Sta-
roj Srbiji i Maćedoniji zanosno će
pjevati pjesmu slobode i spomigjati
se tužnih i očajnih vremena, koja se
tamo više nikada povratiti neće.
U jeku najvećih ratnih priprema
— kada se već počela provoditi mo-
bilizacija na Balkanu — razgovarao
sam sa jednim bugarskim studentom
poručnikom u- pričuvi, o budućim
događajima. Dobio je i on kao svi
drugi poziy, da se nađe kod svoje
pukovnije. U zamosu mi je rekao:
aana u.
gradu. Tamo ćemo — nadoda u šali —
Mi smo več za Q68e
popiti tursku kavu, a onda se vra-
titi pobjedonosno kući, da nastavi-
mo ondje gdje smo ostali. Ja sam
se zamislio, on mi pruži ruku, ode
ie a
na vlak i krene u domovinu
rat za oslobođenje.
Od tada .je prošlo tek mjesec
dana, a Maćedonije turske nema više,
Ona je oslobođena; ona se nalazi
ondje, gdje joj je mjesto; nalazi se
u jedinstvu sa ostalom slobodnom
braćom. Robstvo se pretvorilo u
slobodu.
Ali ima druga, naša Maćedonija.
Bilo bi pretjerano reći, da su odno-
šaji u Hrvatskoj jednaki bivšim tur-
skim odnošajima u Maćedoniji. Ali i
u Zagrebu pašuje — ko nekad u
Skoplju turski paša — jedan indivi-
duum, opskrbljen svim mogućim i
nemogućim punomoćima. Volja i to
satrapska, tiranska volja jednoga na
metnuta je volji milijuna mirnih kul-
turnih građana. Doznao sam iz beč-
kog ,Reichspost-.a“, da je vojnik,
koji čuva stražu pred banskom pa-
lačom ubio plemenitog studenta Pla-
ninšćaka. Ali to se ne smije da zna.
A druga Maćedonija?
ari
DUBROVNIK, 16. NOVEMBRA 1912.
A službeni aparat, u ime koga je
taj plemeniti mladić ubijen, daje raz-
glasiti, da se radi o običnom samo-
ubojstvu. Ta što čete više? Pa za
zemlju gdje se to događa zar nije
opravdano pitanje, što joj fali, pa da
bude potpuno ravaopravna sa biv-
šom rajom u bivšoj Maćedoniji.
Bugari i Srbi ve& se ozbiljnim ra-
dpm decenije pripravljahu da oslo-
Wode potlačent braći. Što činimo mi,
da stresemo ovaj liše nesnosni ja-
ram? Čekamo valjda na nekog Deus
ex machina ili n&ikakvog mesiju,
koji će nam donijeli slobodu na ta-
njuru. Ta pogledajnijo, koliko se pro-
lilo krvi na Balkaiii, dok je potla-
čena raja opet pe je pet vijekova
mogla da ugleda stli&e slobode !
đaja, kada se munijevitom brzinom
pišu stranice povjesti, nalazimo se u
takoj stranačkoj rastrovanosti, da je
teško i misliti na jednu zajedničku
narodnu akciju. A dogođaji nas uprav
neodoljivom snagom nukaju, da oku-
pimo sve narodne sile te ih pod je-
dinstvenim vodstvom stavimo u ak-
ciju prama jasno određenom cilju.
Ali mješte toga kod nas se našlo
ljudi, koji se u ovom ratu staviše na
stranu Turske. I naš narod, koji već
preko osam stotina godina čezne za
izgubljenom slobodom, ima na žalost
sinova, koji ne nađoše riječi simpa-
tije za najkrvavije potlačenu svoju
braću. Pa da nijesmo nesretan narod!
No poslije epopeje našeg narod-
nog genija, koji se očitovao kod Ku-
manova, Lozengrada i Liile Burgasa
zastrujila je jedna žica cijelokupnim
našim narodom da je Dr, Smodlaka
u bečkom parlamentu u imo- nas Hr-
vata mogao da reče: Što se tiče nas
južnih Slavena, to je naša budućnost
osigurana.
Tok, tog sada bujnog mladog ži-
vota i njegovo osiguranje hoće sada
da zaustavi Austrija, ona Austrija u
kojoj živimo nas skoro osam milijuna
+ Broj 92.
južnih Slovena i u čijim se rukama
nalazi čitavi ,austrijski“ Jadran. A
hoće da zapriječi tim, što slobodnoj
našoj braći neda oduška na Jadranu,
eda Srbija uzmogne biti i nadalje
objekt njenog eksploatisanja, te o
njoj politički i ekonomski odvisna, a
dok za iste svrhe uzdrži kod nas ma-
ćedonske odnošaje, koji se moderno
nazivlju veleizdajnički procesi i ko-
mesarijati.
Ima li u naših narodnih prvaka
toliko samoprijegora i toliko sposob-
nosti, da sve što ih dijeli, bace na
stranu te u jedinstvenom vodstvu
pokrenu ovu masu od skoro osam
milijuna na akciju prama određenom
cilju? Treba ne samo monarhiji i
njenim mjerodavnim faktorima, nego
i Evropi i, njenim kompetentnim kru-
govima prikazati naše nesnosne od-
nošaje. Treba, da ta masa od skoro
osam. milijuna. reče.već.je odi
mo 1 jedno dušn 0, da neče»
izrabljivanja, već državotvorni faktor
sa svim za to potrebitim atributima.
Jug monarkije pripada nama, gospo-
darima ovoj obali Jadrana smo mi.
I kao takovi ne samo da nemamo
ništa protiv toga, da naša braća ta-
DETEK
kođer dobiju luku na Jadranu, nego -
je dapače to naša vruća želja.
A ovo je i jedini način kako mo-
narkija može da osigura vječno pri-
jateljstvo sa Srbijom, jer preko nas
južnih Slavena u monarhiji ova bre
neće dobiti prijateljstvo balkanskog
saveza. I onda je u najvišem inte-
rese monarkije da baš Srbija dobije
što više prostora na Jadranu.
Iz ovoga je jasno u čemu bi mo-
rala sastojati akcija našega naroda,
da se već jednom odstrane ovi ne-
snosni odnošaji, da nestane i dxuge
Maćedonije. Treba stupiti u akciju
odmah i to energično, samoprijegor-
no i pametno, jer se munjevitom brzi-
nom stvaraju stranice naše povjesti.
Hoćemo li stupiti u akciju ili pa-
sivno motriti, gdje nam se zaustavlja
tok života?
= Lavov, 11. studenoga 1912.
Andrija Ćurlin.
Y
se
M
d:
o
$ :
$$ 0 =