š 1 + Da ' o - g OZEIIR METE Videm ki " Y : y. Strana 4. 1 pistama i svakome je duša ispunjena bezgraničnom toplom zahvalnošću i neograničenom gor- došću na takvu Braću. Neka je bezgranično puta hvala Braći Dalmatincima! Naše armije slavno boj biju. Čitate u novinama. Ne samo Vi, svi smo mi iznena- đeni i brzinom i veličinom uspjeha. Ko je mogao misliti, da će se slom Turske, koju su Njemci hvalili kao vojničku snagu, do- goditi tako brzo i tako. strašno. Da vidite zarobljenike, koji ovdje na hiljade dolaze, pa da se krstite i čudite. Kada izostavi čovjek Arnaute, koji su goli i bosi, pravi turski vojnik je zdrav, vrlo lijepo odjeven i obuven (u lijepu englesku obuću) da se čovjek mora čuditi: Zašto se takva vojska dala onako brzo i onako strašno pobijediti. Nasuprot tome, naši ranjenici čine div- nu sliku. Veseli su i svakog dana vraćaju se po 50—100, nešto prezdravljeni u bojnu liniju... Kada sve ovo čovjek vidi, kada čuje kakva su čuda i bravure pravili u boju naši vojnici, mora reći: Srpski je narod zlatan, srpska je vojska silna vojska, srpski je bo- rac neustrašivi borac. Svi se s pravom možemo dičiti što smo Srbi! Mi smo ovamo presretni što vi- dimo da ste Vi s nama, da i Vi svi otuda s nama osjećate, da iskreno i svesrdno su- djelujete u našim naporima. Blago nama s takvom Braćom ! Beograd, 29. 10. (11. 11.) 1912. Velike demonstracije u Zagrebu. Ovih je dana došlo u Zagrebu do ve- likih demonstracija protiv komesara Cuvaja i njegova tiranskog režima. Demonstracije su se pretvorile u veličanstvenu manifesta- ciju simpatija za balkanske savezne države i njihove vladare. Kad je iko mogao da misli, da je Cu- vajev komesarijat ugušio i zatro narodno osjećanje i da su Hrvati tako pritisnuti ne- milosnim i gvozdenim režimom, monstrumom i ironijom i kulture 1 civilizacije u 20-om ,CRViNA HRVATSKA“ vijeku, — kad je iko mogao da promisli, da se je hrvatski narod ,,umirio“, — tada upravo, po onoj narodnoj i prirodnoj :_pri- tisnuto jače na više skače! — nenadno, ali žestoko, planula je hrvatska duša, i narod hrvatski, preko svoje prijestonice, dao je jaka i neustrašiva izražaja svojim osječanjima. Tisuće su išle zagrebačkim ulicama, naj- srdačnije aklamirane sa prozora od strane cijelog gragjanstva, i klicale balkanskom sa- vezu i njegovim vladarima. Uz aklamaciju orili su se poklici puni prezira i srdžbe na adresu Cuvaja i njegova pašaluka. Masa je klicala — Slava — Jukiću i Planišćaku. Naravno, da je policija posredovala — i ako doenije, jer nepripravna — te spsila što je mogla i ne mogla. Ali ne smeta; Hrvatska je ipak pokazala što misli i kako misli, a Cuvaj se može i dalje tješiti rastu- rujući u strane novine neku ,Dezazlenost“ ovih demonstracija neka se on i dalje tješi, da Planinšćak nije pucao na njega, i da su ove demonstracijesamo ,športske naravi“. O DD oD Pismo iz Zagreba. (Progon dalmatinaca). — Bilo je već u svoje Vrijeme pisanja po dalmatinskim no- vinama. kako vlada felbabe Cuvaja na sve moguće načine oteščava pristup Dalmatin- cima na srednje zavode u Hrvatskoj. Na tomu ipak nije ostalo! Hrv. akademičari iz Dalmacije paši na Markovom trgu najviše tobož smetaju javnom redu i sigurnosti či- tave Hrvatske, pak ih zato treba odstraniti. Ali, kako? Naredbom, koju je, kako iz naj- pouzdanijeg izvora doznasmo, izdao pro- fesorskom sveuč. zboru, da upotrebivši pri ispitima sva moguću strogost gledaju čim je moguće manje Dalmatinaca pustiti s uspje- hom proći. Kad mu ipak ni to nije posve uspjelo kuša na drugi način, da naše ljude ostrani sa hrv. universe. Kako čujemo na- ime dao je nalog, da prigodom riješavanja molba za oprost od školarine, ne bude od iste nijedan Dalmatinac oprošten! Dakle si- lom nas se hoće goniti iz naše kuće! Takova barbarstva XX vijeka u Hrvatskoj slobodno Broj 92. mz————————<—m—m=——<—mu>—a—=—m=<—<=m=—=—m=m<=<m=<=m<=Sm=a:umu —=——m—===m=mm—a<—<mmm——<—=—m=m=<<m<=mm<m<—=<—=w=<=aa—am=ua=am<=<=—=m=m=<=<=<=<m<_ možemo prispodobiti sa progonima u neka- dašnjoj apsolutnoj Rusiji! Ali što da se tu- žimo; tužili smo se dosta, a ovo bilježimo samo kronike radi i da naša javnost prine- se još nešto upoznavanju grdne i strahovite sramote Cuvajevštine u iznemogloj Hrvatskoj! umorstvo ministra Canalejas-a. Na 12 0. m. ubijen je španjolski minis- tar presjednik. Kad se je zaustavio pred jednom kniižarom, jedno 50 metara daleko od ministarstva nautrnjih posala, približi mu se jedan mladić i ispali mu 4 hitca iz Brow- king pištolje. Nakon malo vremena Canaleias je izdahnuo. Kad je za atentatorom potrčata policija, ispalio je jedan hitac u stražara, a za- tim se je sam ubio. Atentator se zove Martin Pardinas Senato od 27 godina, španjelac. . Domaće vijesti. Zastupnik iro o ratu. Pangerman zast. Iro veli o ratu, da se nekoja visokostojeća gospoda igraju ratom, te nadodaje da velika većina Slovena monarhije simpatišu sa Sr- bijom, i otvoreno se bratime sa balkanskim narodima. Kršćanski su socijali spremni da žrtvuju njemačko pučanstvo, dok će sloveni po svoj prilici izvjesiti srpske zastave, on pak ne će da njemački oci i sinovi dolje ginu za pogrešnu austrijsku balkansku poli- tiku. Opstrukcija u parlamentu. Zast. Dulibić uz pripomoć nekoliko slovena bio je zapo- čeo opstrukcijom u proračunskom odboru, koju je većina nezakonito skršila. Izgleda da hrv. slov. klub misli prenijeti opstrukciju u plenum, pa se sa strane vlade čini sve mo- guće kako bi se vođe hrv. slov. kluba naveli da od nje odustanu. Rekbi da im nije do sada to uspjelo, a ovijem će doka- zati hoće li hrvatski zastupnici u tom klubu uspjeti suzbiti vladina nastojanja. Mi svaki muževni istup pratimo simpa- patijom, pa bio i od stranačkih protivnika poduzet, pa stoga ne ćemo ovdje ni rasprav- ljati o umjesnosti sadašnje opstrukcije niti ummnŠSOSOSOSOSSOSSŠSOSŠO O pumazmzmmzmmmmmmmmusmnsmmmmmmmmmmmm zm —mm=um—m ———m—<m=mmamam=—=mmsmsmmmmsrumnumnmmmmrsmmmmsnmmmmunmmmmmnan um Vidjeli smo da su do ovoga rata Savezne Balkanske Države posljednjom svojom no- tom tražile samo osnovna čovječanska prava za svoje sunarodnike u Turskoj. Ali ako balkanske države u ratu imadnu uspjeha, ne može se povratiti status quo ante bellum. Što se ratom i krvlju zadobije, to je legi- timno zadobijeno. Tako su se i do sad mje- njale političko-geografske karte. Može se međunarodno utvrditi samo faktički status quo, onaj poslje rata. Savezne Balkanske Države imaju za to i neku vrstu anticipi- ranog plebiscita, jer je većina stanovnika Turske izjavljivala najživlje želje da uđe u sastav balkanskih država. To su ovi muče- nici i svojom krvlju zasvjedočili. Ali svi strepimo od događaja koji mogu nastati poslje rata. Jer balkanski rat će se završiti sa ogromnim ljudskim žrtvama. Kao što je biloi očekivati, Turci se junački bore. Već poslije nekoliko manjih bojeva, toliko je ranjenika u Beogradu da se bojimo da neće biti prostorija za njih. Već smo u ratu izgubili na hiljade najzdravijih ljudi, mnogo i iz najobrazovanijih krugova i najboljih porodica. Balkanske države će dakle ovim ratom biti jako iserpjene i oslabljene. Dali će one imati još toliko snage da mogu dati SRA onoj od Velikih Sila koja bi poslje anskog rata htjela zauzimati balkanske teritorije, 1li bi ma kojim izgovorom htjela krenuti vojske balkanskih saveznika iz zauzetih oblasti? Hoće li se naći huma- nih ljudi u, Evropi i humanih osjećanja u evropskih državnika da to spriječe? I ostale Saveznice Balkanske Države znaju da će Sr- bija poslije rata biti u najtežem položaju. Ovakve turobne misli navaljuju na nas naročito stoga što nam nije razumljiva poli- tika zvanične Rusije, koja je bila protivna ratnoj akciji balkanskih saveznica i više na tome insistirala no i jedna Sila. To ne od- govara kontinuitetu ruske politike, koja je najviše učinila da se oslobode balkanske države. Ona zna da se rat sada nije mogao izbjeći, rat koji već trajno bijesr? na našim grenicama i nad našim sunarodnicima u Tur- skoj. Šta više, ovo je jedna prilika kada mi od zvanične Rusije ne tražimo nikakve druge pomoći osim moralne, Zato mi ne razumjemo osnovu zvanične ruske politike, koja ima neke nama nejasne motive. Ali se znatne nade polažu u slovenska osjećanja velikog ruskog naroda. Međutim se jasnije vidi politika austro- ugarske monarhije, koja je sada na prekret- nici, Ona može pokušati da nastavi impe- rijalističku politiku, koju je započela anek- sijom Bosne i Bergera, dakle da ide dalje prema Solunu. Nama se čini da tako treba razumjeti to što Austrija traži status quo, autonomiju Albanije, i kao da so još protivi da Srbija zauzme Sandžak, ma da posljednjo Srpskoj Vladi nije zvanično saop- šteno.! Sandžak je sa Cruom Gorom visoki, krševiti i najneplodniji kraj Balkanskog Polu- ostrva. On ne može ni Austro-Ugarskoj tre- bati kao takav. Dalje, u njemu je čisto srp- sko stanovništvo. Može joj trebati dakle samo kao osnova za dalja vojevanja. Ako izađe s takvim zahljevima poslije rata, Austro-Ugar- ska će imati protiv sebe ne samo Srbiju i Crnu Goru i ostale savezne balkanske“ dr- žave, već i Rusiju, a vjerovatno još koju od Velikih Sila. Ja ne vjerujem da je Austrc- Ugarska sposobna za takvu imperijalističku politiku, protiv koje su i većina njenih na- roda. Mnogo je vjerovatnije da će Austro- Ugarska napustiti dalje prodiranje na Bal- kansko Polostrvo, i težiti da poslije balkan- skog rata dobije zadovoljenje svojih legitim- nih komunikacionih i ekonomskih interesa. Ona bi tada našla pravu osnovu za kontakte sa balkanskim državama. Nestalo bi nepo- vjerenja balkanskih država prema Austro- Ugarskoj, i ona bi mogla u punoj mjeri upo- trebiti svoju blizinu i svoj povoljan geogr af- ski položaj da do maksimuma razvije svoje ekonomske i trgovačke veze sa balkanskim državama. 1 Austro-Ugarska je po 25 čl. berlinskih kon- ih akata od 13 jula 1878 god. dobila pravo drži garnizoue u nekim mjestima Novopazars- kog Sandžaka. Ali se ona toga prava oureb'a za ua. Šo aneksijske krize, i to po sporazumu sa Por- tom od 26 februara 1909 god.