POTTER CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- ODGOVORNI UREDNIK : IVO ARSETE PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI A BROVNIKI ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLAJDA MINE — SMATRA SE PRED- DOO DOPISI UREDNIŠTVU LISTA; ZA IZJAVE PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 50 PARA PO RETKU,A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBIuzRAZ+ MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA RROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. S &8G POJEDINI BROJ 10 PARA &n 8 a = NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE. E IZDAJE ŠTAMPARIJA DE GIULLI I DR. God. XXII. Kada ovi redci budu odštampani, možda će se pred vratima Carigrada već nalaziti pobjedonosne vojske bal- kanskog saveza,"da bolesnom“ čo- vjeku na Bosporu diktiraju uvjete mira. Tim će aktom biti odstranjeno iz Evrope 500-godišnje gospodstvo Azijata. Naša po krvi braća u Sta- roj Srbiji i Maćedoniji zanosno će pjevati pjesmu slobode i spomigjati se tužnih i očajnih vremena, koja se tamo više nikada povratiti neće. U jeku najvećih ratnih priprema — kada se već počela provoditi mo- bilizacija na Balkanu — razgovarao sam sa jednim bugarskim studentom poručnikom u- pričuvi, o budućim događajima. Dobio je i on kao svi drugi poziy, da se nađe kod svoje pukovnije. U zamosu mi je rekao: aana u. gradu. Tamo ćemo — nadoda u šali — Mi smo več za Q68e popiti tursku kavu, a onda se vra- titi pobjedonosno kući, da nastavi- mo ondje gdje smo ostali. Ja sam se zamislio, on mi pruži ruku, ode ie a na vlak i krene u domovinu rat za oslobođenje. Od tada .je prošlo tek mjesec dana, a Maćedonije turske nema više, Ona je oslobođena; ona se nalazi ondje, gdje joj je mjesto; nalazi se u jedinstvu sa ostalom slobodnom braćom. Robstvo se pretvorilo u slobodu. Ali ima druga, naša Maćedonija. Bilo bi pretjerano reći, da su odno- šaji u Hrvatskoj jednaki bivšim tur- skim odnošajima u Maćedoniji. Ali i u Zagrebu pašuje — ko nekad u Skoplju turski paša — jedan indivi- duum, opskrbljen svim mogućim i nemogućim punomoćima. Volja i to satrapska, tiranska volja jednoga na metnuta je volji milijuna mirnih kul- turnih građana. Doznao sam iz beč- kog ,Reichspost-.a“, da je vojnik, koji čuva stražu pred banskom pa- lačom ubio plemenitog studenta Pla- ninšćaka. Ali to se ne smije da zna. A druga Maćedonija? ari DUBROVNIK, 16. NOVEMBRA 1912. A službeni aparat, u ime koga je taj plemeniti mladić ubijen, daje raz- glasiti, da se radi o običnom samo- ubojstvu. Ta što čete više? Pa za zemlju gdje se to događa zar nije opravdano pitanje, što joj fali, pa da bude potpuno ravaopravna sa biv- šom rajom u bivšoj Maćedoniji. Bugari i Srbi ve& se ozbiljnim ra- dpm decenije pripravljahu da oslo- Wode potlačent braći. Što činimo mi, da stresemo ovaj liše nesnosni ja- ram? Čekamo valjda na nekog Deus ex machina ili n&ikakvog mesiju, koji će nam donijeli slobodu na ta- njuru. Ta pogledajnijo, koliko se pro- lilo krvi na Balkaiii, dok je potla- čena raja opet pe je pet vijekova mogla da ugleda stli&e slobode ! đaja, kada se munijevitom brzinom pišu stranice povjesti, nalazimo se u takoj stranačkoj rastrovanosti, da je teško i misliti na jednu zajedničku narodnu akciju. A dogođaji nas uprav neodoljivom snagom nukaju, da oku- pimo sve narodne sile te ih pod je- dinstvenim vodstvom stavimo u ak- ciju prama jasno određenom cilju. Ali mješte toga kod nas se našlo ljudi, koji se u ovom ratu staviše na stranu Turske. I naš narod, koji već preko osam stotina godina čezne za izgubljenom slobodom, ima na žalost sinova, koji ne nađoše riječi simpa- tije za najkrvavije potlačenu svoju braću. Pa da nijesmo nesretan narod! No poslije epopeje našeg narod- nog genija, koji se očitovao kod Ku- manova, Lozengrada i Liile Burgasa zastrujila je jedna žica cijelokupnim našim narodom da je Dr, Smodlaka u bečkom parlamentu u imo- nas Hr- vata mogao da reče: Što se tiče nas južnih Slavena, to je naša budućnost osigurana. Tok, tog sada bujnog mladog ži- vota i njegovo osiguranje hoće sada da zaustavi Austrija, ona Austrija u kojoj živimo nas skoro osam milijuna + Broj 92. južnih Slovena i u čijim se rukama nalazi čitavi ,austrijski“ Jadran. A hoće da zapriječi tim, što slobodnoj našoj braći neda oduška na Jadranu, eda Srbija uzmogne biti i nadalje objekt njenog eksploatisanja, te o njoj politički i ekonomski odvisna, a dok za iste svrhe uzdrži kod nas ma- ćedonske odnošaje, koji se moderno nazivlju veleizdajnički procesi i ko- mesarijati. Ima li u naših narodnih prvaka toliko samoprijegora i toliko sposob- nosti, da sve što ih dijeli, bace na stranu te u jedinstvenom vodstvu pokrenu ovu masu od skoro osam milijuna na akciju prama određenom cilju? Treba ne samo monarhiji i njenim mjerodavnim faktorima, nego i Evropi i, njenim kompetentnim kru- govima prikazati naše nesnosne od- nošaje. Treba, da ta masa od skoro osam. milijuna. reče.već.je odi mo 1 jedno dušn 0, da neče» izrabljivanja, već državotvorni faktor sa svim za to potrebitim atributima. Jug monarkije pripada nama, gospo- darima ovoj obali Jadrana smo mi. I kao takovi ne samo da nemamo ništa protiv toga, da naša braća ta- DETEK kođer dobiju luku na Jadranu, nego - je dapače to naša vruća želja. A ovo je i jedini način kako mo- narkija može da osigura vječno pri- jateljstvo sa Srbijom, jer preko nas južnih Slavena u monarhiji ova bre neće dobiti prijateljstvo balkanskog saveza. I onda je u najvišem inte- rese monarkije da baš Srbija dobije što više prostora na Jadranu. Iz ovoga je jasno u čemu bi mo- rala sastojati akcija našega naroda, da se već jednom odstrane ovi ne- snosni odnošaji, da nestane i dxuge Maćedonije. Treba stupiti u akciju odmah i to energično, samoprijegor- no i pametno, jer se munjevitom brzi- nom stvaraju stranice naše povjesti. Hoćemo li stupiti u akciju ili pa- sivno motriti, gdje nam se zaustavlja tok života? = Lavov, 11. studenoga 1912. Andrija Ćurlin. Y se M d: o $ : $$ 0 =