. Strana 2,

 

»CRVENA HRVATSKA“ .

Manifestacije u Dubrovniku.

Miting u Bondinu Teatru. — Živjelo bratsko oružje! Slava palim junacima za

slobodu! — Veličanstvena povorka

gradom: gospođe prednjače. — Pred spome-

nikom pjesnika ,,Osmana“, — Pred Orlandovim stupom pod zastavom Svetoga

Vlaha. — ,,Lijepa naša«;

U nedjelju je dubrovačko gra-
danstvo bez razlike stranaka prire-
dilo svečane manifestacije u slavu
pobjedonosnog bratskog oružja na
Balkanu. Grad-je Dubrovnik, vjeran
svojim tradicijama, pokazao svoje
osjećanje i dao mu dostojanstvena
izraza. Po veličini i dostojanstveno-
sti nedjeljne manifestacije spadaju u
rijetke, te je naš grad običavao do-
življavati. Sudjelovalo je sve: mlado
i staro, muško i žensko, jako i ne-
jako. Dapače, dubrovačke su gospođe
bile one koje su u svečanoj povorci
prednjačile.

Manifestacije su započele mitin-
gom u Bondinu Teatru, a završile
su pred Orlandovim stupom, na ko-
jem se ponosno vijao bijeli barjak
republike Sv, Vlaha,

Sve svečano, lijepo, mirno i do-
stojanstveno. Pošto je odgovornost
uzeo na sebe naročiti odbor građana,
to nije žandarmarije ni bilo; — i
s toga je i bilo sve u redu i mirno.
Grad se Dubrovnik upravo opoštenio.

Miting u Bondinu Teatru.

U 10%, ura Bondino Pozorište bijaše
prepuno. G. Dr. Milo Katić predloži pred-
sjednikom g. Luka marq. Bonu, koji bi iza-
bran aklamacijom. Jednako su izabrani za
potpredsjednike gg. Dr. Luko Družić i An.
tun Miletić, a za tajnika g, Gjuro Sessa.

G. Luko marq. Bona zahvali na povje-
renju, predstavi vladina povjerenika i za-
stupnike štampe, te započne skupštinu od
prilike ovim riječima.

Teško roptanje roblja na Balkanu punih
500 i nešto više godina dopiralo je do uši
kulturne Evrope, koja je mislila da Slaven
i u dvadesetom vijeku može da bude rob.
No ta stara lija ljuto se prevarila. Kada je
roptanje naše potlačene braće doprlo do vr-
hunca, tada naša slobodna braća Srbi, Bu-
gari i Grci trgoše svoje oštre mačeve. Di-
vovskom borbom kulture protiv nekulturi ;
lavovskom borbom prayde protiv nepravdi ;
sjajnim pobjedama bratstva nad nebratstvom
a nekoliko dana: osvetiše krvlju i suzama
poliveno Kosovo; zatresosše Carigradom ;
zgnjšviše neprijatelja ; oslobodiše potlačenu
braću; razdrobiše silnu tursku imperiju,
pred kojom je Evropa vjekovima drhtala, i
pokazaše svijetu, što može da učini Slaven-
ski narod, kada se samo složi i kada složno
i bratski pregne. 'Te sjajne pobjede na Ku-
manovu, Lozengradu, Dečiću, u Solunu,
Markovu Prilipu i Bitolju zadiviše cio kul-
turni i obrazovani svijet, jer takvih pobjeda
d& sada historija nije zapisala. Neprirodno
bi bilo, da se i mi — kost od kosti, krv
od krvi tih slavnih vitezova — ne zadivismo

 

Onamo 'namo“,

njihovim pobjedama i njihovom junaštvu.
Mi im izrazismo maše simpatije, naše div-
ljenje i našu pružismo pomoć, koliko smo
mogli i umjeli. Ali izlijevi naše simpatije
naiđoše na roptanje onih, koji misle, da je
krv voda, koji misle da mi moramo šućeti

ona
prava, koja su nam ustavom i zakonima
garantovana: napadoše našu općinsku auto-
nomiju i raspustiše naše prve dvije općine :
Spljetsku i Šibensku. No i tu se ljuto pre-

, variše, kao što se do sada uvijek varali.

Tim aktom samo pospješiše onaj prirodni
proces ujedinjavanja svih naših do sada
razrovanih redova. I zbilja: za sam časak
nestade onih: naših sitnih partajskih interesa,
onih naših sitnih želja, onih malenih dife-
rencija, dođosmo napokon do uvjerenja, da
smo svi jedno te isto, da nam je budućnost
zajednička, kao što nam je domovina za-
jednička, da naša dosadašnja borba samo
trećem koristi donosi, da nam je samo u
slozi i bratstvu spas i napredak. Zagrli brat
brata, zagrli Srbin Hrvata i zakleše se jedan
drugom da će rame uz rame boriti se za
narodna prava, sreću i napredak.

,Ni naš staroslavni Dubrovnik nije ni
mogao ni smio da izostane. S toga smo se
danas bez razlike partaja okupili da dademo
oduška našim osjećajima nad sjajnim po-
bjedama niše viteške braće i da našoj braći
u pokrajini i van pokrajine kažemo, da i
gragjani nekadašnje slobodne dubrovačke
republike osjećaju s njima zajedno i da će
s njima zajedno učestvovati borbi za spas
i napredak srpskoj i hrvatskog naroda.

Tako uzvišeni osjećaji mogu da se iz-
raze samo dostojanstvenim i ozbiljnim ma-
nifestacijama, a ne nipošto izgredima i de-
monstracijama, pa sam stoga uvjeren, da
će izraz Vaših osjećaja i simpatija biti onako
dostojanstven i ozbiljan, kako je ozbiljno
djelo, koje preduzimljemo i kako je ozbiljno
doba, u kome živimo. 'Tim ćemo istodobno
najjače dokazati da imamo mnogo više kul-
ture od nekih, koji se kulturom hoće da
ponose i koji hoće da nam tu njihovu kul-
turu nametnu. o

Prije nego li završim moram još nešto
napomenuti. Danas su na okupu u Zadru
predstavnici svih naših krajeva i svih par-
taja. Oni tu vijećaju, što i kako treba pre-
duzeti, da se odbije napadaj na naša prava.
Stoga nama danas ne treba prihvaćati ni-
kakve resolucije. Dovoljno je da pouzdano
i uvjerenjem u našu snagu očekujemo za-
ključke zadarske konferencije i da svi sa
svom snagom pristupimo izvađanju tih za-
ključaka.

'Tako okupljeni, tako ujedinjeni, odu-
ševljeni jedinstvom i slogom, uvjereni, da
je pravo imao onaj naš brat, kada je rekao:
»Teško nama bez mas“, skoro ćemo, ako
bog i sreća dade, moći da rečemo: » Blago
nama s nama“,

Zatim predsjednik javlja, da ima riječ
g. Dr. Vlaho Matijević.

,

 
 
  

Broj 95.

 

G. Dr. Vlako Matijević. Crta ponajprije
veze Dubrovnika sa Balkanskim narodima
prije Kosova. Prijateljstvo sa tim državama,
kako je Car Dušan bio došao u ovaj grad
dočekan kao mili gost i kako je Dubrovnik
bio centar kulture i knjige naše,

Opisuje zatim nježnim izrazima Kosovo
i njegove posljedice, te teške patnje raje,
kojoj jedina utjeha ostade gusle i pjesma.
— Govori kako su oslobogjeni kršćanski
narodi patili za braću svoju, i ne mogli im
pomoći, ali:

»Zna Dušana rodit majka, zna odojit
Obiliće“. — Crnogorci zgrabiše puške i ja-
tagane, one puške i jatagane s kojima su
novi Leonide branili i obranili svoje 'Ter-
mopile proti "Turcima, te i Srbi, Bugari,
Greci skočiše da braću svoju oslobode.

Da pogjoše svi i mlado i staro, uz
muško pođe i žensko a i nedogledni Oke-
ani da ih nijesu rastavili, jer da su braća
iz daleka hrlili svojoj braći u pomioć.

Da smo mi sjećajuć se pjesnikove ,Iz
grmena velikoga lavu trudno izać nije“,
misleći na veličinu Turske, strepili za uspjeh,
ali junaštvu boraca kršćana, zanosu, preziru
smrti da 'Turci ne mogoše odoljeti, da pa-
doše kule i tvrgjave — da Kosovo bi osve-
ćeno i guslar završio pjesmu jadikovku, a
zapjevao novu slave i junaštva.

Opisuje kako cijeli svijet nije mogao
vjerovati da su narodi, koji su otrag manje
od 40 god. većinom stenjali pod turskom
silom, živjeli gladni i bosi u izgorjelim ku-
ćama mogli praviti takva čudesa. Da je to
postignuto, jer da jugoslaveni nijesu inferi-
jorna rasa, i jer kosovski amanet ,Iz mr-
tvijeh Srba dozva, dunu život srpskoj duši“.

Cesarov veni, vidi, vici, da se je ne
Balkanu ponovio: malo dana te turska sila
propade, bi. Da goji tvrdu nadu da će na
skoro svišiti prolijevanje dragocjene ljudske
krvi, i da nas nije okupila mržnja već pri-
rodna, idealna ljubav prama braći svojoj,
veselje zbog njihovih pobjeda, veselje koje
mora djeliti svaki plemeniti čovjek, jer je
pobjeda ljudstva nad varvarstvom.

U zaključku kaže ,mi Hrvati“ — i da
se niko ne čudi ako on kao srbin kaže slani
Hrvati“, jer iza toliko pojava ljubavi izme-
đu Srba i Hrvata da je sve jedno, rekao: mi
Srbi ili mi Hrvati.

Pozivlje napokon prisutne da kliknu
živjeli junacima, dirljivim riječima sjeća se
poginulih Heroja, da će se uz Miloševo u
pjesmi i njihovo ime pominjati te im kliće
— Slava! x

Predsjednik predlaže, da se narodnom
sastanku u Zadru pošlje brzojavni pozdrav,
što bi primljeno oduševljeno. Brzojav je
poslan načelniku Dra Melku Čingriji sa
pozdravima svim ujedinjenim narodnim pred-
stavnicima iz cijele zemlje, u punoj vjeri i
ubjeđenju, da će u ovim velikim momenti-
ma podignati glas dostojan ajih i zemlje u
ime koje progovore, Napose da izrazi poz-
drave cjelokupnog dubrovačkog građanstva
gg. načelnicima Kataliniću i Krstelju, kao
i divljenje njihovu srčanom patriotskom radu.

Zatim je govorio u kratko g, Dr. Miće
Mičić. On, kao Hrvat, reflektuje na naš
položaj. Nepovoljno se izrazuje o ijskoj
olitici_i sistemu fXustrija se misli za » Hin
i ,Zululande“, a za nas? U Hr
vatskoj ,apsolutizam“, a ona traži auton
miju Arbanije; nas prepušta Cuvajevim i
sličnim režimima, a tamo bi i za jed