CRVENA CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- ODGOVORNI URED BROVNIK IZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED- ATSKA + IVO ARSETE PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA; ZA IZJAVE PRIOPĆENA; ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA PO RETKU;A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO PGAGODBI uz RAZ- MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA BROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. &a_—aaPOJEDINI BROJ 10 PARA 88088 NEPRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE. EZ: IZDAJE ŠTAMPARIJA DE GIULLI I DR. God. XXII. DUBROVNIK, il. DEĆEMBRA 1912. Broj 99. Govor nar. zast. dra, Ante Tresića-Pavičić izrečen u Carevinskom Vijeću u Beču, u sjednici od 29. studenoga. Visoke Sabore! Historičari budućnosti će svjetsku povjest drukčije porazdijeliti nego li mi. Naše će se doba zvati doba rata za uništenje, doba najvećeg barbarstva. His- toričari će poviše našeg doba, uzprkos og- romnog napredka u materijalnom pogledu, pisati samo sa najvećim ogorčenjem. Ako zbilja dođe do svijetskog rata, ako se prih- vate ovi užasi jedne europske konflagiacije, tada smo mi osuđeni da proživimo jednu od najstrašnijih perijoda svijetske povijesti. Jaoh čovječanstvu i civilizaciji, ako se ova katastrofa strovali nad Europu! Ona će raz- buknuti sve teratologičke instinkte, koji ata- vistički uvijek u krvi čovjeka tinjaju. Biti će to rat svih proti svima, jer nakon što će vojske dogotoviti njihova opustošenja, buk- nuti će posvuda socijalna rovolucija. Nekoja će prijestolja oluja odpuhnuti, nekoje će dr- žave izčeznuti, a Europa će postati gomila ruševina, Stotina godina najmarljivijeg rada ne će moći da izliječi rane ovoga okrutnoga rata. Rat je jedan nesretni ostatak borbe za opstanak svih proti svima, Evolucija k nap- redku nije ga još mogla izključiti, Ali ko je bacio pogled u čudesna kolesa evolucije, tome mora biti jasno, da je njezin cilj vječni mir. Ima filozofa i sociologa, koji misle sa starim Heraklitom, da je rat otac napredka. Narav ga je trebala u evoluciji, inače ne bi bio nastao. Ali to je relativna, a ne absolutna istina, to je vrijedilo u prošlosti, ne mora nuždno vrijediti i za budućnost. Slavna pos- lovica: ,,Sila je jača od prava“ pobuđivati će užas u moralistima badućnosti. Ali ova žalostna istina ovog vremena 'ne će izgubiti svoje snage, dok civilizacija, razbor i pravi osje- ćaj pravde ne budu triumfirale nad grubom fizičnom silom. No već se sada vidi, da se fizična sila nalazi obično na strani pravog moralnog prava i prave etične vrijednosti. S tog razloga morali bi uvijek oni, koji hoće izazvati rat, hladnokrvno izpitati, da li se na njihovoj strani ne nalazi samo bru- talna fizička sila, nego i istinito moralno pravo. Ja sam svakako oduševljeni pristaša mira, pošto sam duboko uvjeren, da se među razboritim ljudima dade sve urediti mirnim putem, ako se samo razlozima razbora daje veću važnost, nego li čuvstvu i vojničkom poaosu. Samo ondje, gdje, je čuvstvo jače (Po stenografskom zapisniku.) od razbora, mora doći do rata ; onda se mora posegnuti za starim brutalnim sredstvom : Da stulto super capite ut sciat. Turska, koja je nastala i živjela pravom sile, morala je od istoga prava propasti. Bal- kanske države nisu htjele rata; one su tra- žile onakove reforme, koje je — barem pri- vidno —. odobravao čitavi civilizovani svijet. Turska je obećavala uvijek ove reforme, ali, sokoljena od svojih europskih prijatelja, nije nikada htjela uvesti ove reforme. Kad su joj balkanski savegnici postavili ultima- tum, odgovorila je s prezirom i s mobiliza- cijom. Bedastog se je moralo opametiti silom oružja. No_čini se, da strašne lekcije Ku- manova, Prilipa, Bitolja, Kirk-Kilisse, Lile- Burgasa itd. nisu dijštatne+ Ni njezinim prijateljima i zaštitnicima nije dosta ovih lekcija i zato je ona od njih potaknuta na beznadni odpor, možda s jedinom svrhom, da balkanski saveznici izgube još više krvi ako hoće dokazati, da se nalaze u svom dob- rom pravu. Ali možda prijeti 'Turskoj još mnogo veća nesreća. Ja ću da sine ira et studio ispitam, tko bi mogao da bude pravi krivac ove nesreće, kakve ne pamti svijetska po- vijest. Nakon rečenoga jasno je, da krivac ove nesreće može biti samo onaj, koji se dao voditi više od čuvstva, od vojničkog ponosa, od diplomatskog i moći prestiža i od brutalnih interesa, nego li od razbora. Ali je također jasno, da čuvstvo i pretje- rana samosvijest često potamnjuju razbor i zavađaju na korake, koji se ne mogu nikada popraviti. Bilo kome ugodno ili neugodne, ja ću u ovom pitanju otvoreno da kažem svoje mnijenje. Ja se ćutim na to i obvezan, jer je dužnost svakoga čovjeka, a osobito jed- nog zastupnika, da učini sve što može, eda onemogući rat, ovu najveću nesreću za ci- vilizaciju. (Tako je!) Ako je istina stara poslovica ,Quieta non movere“, onda ne pristaje tako dobro nijednoj dobi kao ovoj i nijednoj državi kao Austrougarskoj. Ova država morala bi da upre sve svoje sile, da spriječi rat. Javno mnijenje ove države hoće da čitavu krivnju ovog na sreću još ne buknulog rata svali na Srbiju i na takozvane panslaviste. Pod geslom: ,Ne možemo sve podnašati“ hoće se predobiti javno mnijenje za rat. A sad, što je zla učinila Srbija Austro-Ugarskoj. Srbija hoće da ima jednu luku na Ja- dranskome moru. Ako Srbija hoće da ostane neodvisna država, onda treba tu luku, kao - čovjek pluća, da diše i živi. Treba li to do- kazivati u ovoj kući? Ne, o tome su svi uvjereni, a najbolje austro-ugarska vlada. Hoće li Srbija oteti jednu takvu luku ovoj državi, da su ovdje razljućeni na Sr- biju? Ne! Srbija je sa svojim saveznicima bila od Turske upravo izazvana na rat i Srbija je pobijedila. Sada hoće Srbija kao odštetu za toliko skupo prolivene krvi osvojiti od Turske jednu luku na Adriji. To je ono, što Austro-Ugarska nemože da podnosi ! A zašto? . Ispitajmo razloge, da* vidimo, da li su valjani. Dosta je samo baciti pogled na geo- grafsku kartu, da se uvjerimo,-"da- između Drača i Sv. Ivana Medivskog nema nigdje ni jedne luke, koja bi se dala ' prevoriti u ratnu luku. To je tako sigurna činjenica, da je ne treba oprovrgnuti. Uza sve to viču sve subvencijonirane i nesubvencijonirane novine, da bi ova srpska trgovačka luka mogla služiti za ratne svrhe, i to ne samo za srpske ratne svrhe, nego i još. više za ratne svrhe njezinih takozvanih zaštitnika. Odveć proziran izgovor ! Crna Gora posjeduje već dvije luke, koje bi se lakše dale pre- tvoriti u baze za flotu, nego li ijedna luka na obali, koju traži Srbija. Crna Gora ima da bude Rusiji — a i Italiji — mnogo više zahvalna, nego li Srbija. Ali se nitko ne boji. da bi se Crna Gora mogla staviti na rizpolaganje tuđim svrhama. Čudnovato! Rusija bi prije trebala jednu luku na Egejskome moru i mogla bi ju mnogo lakše ondje naći, i od Bugarske, koja ima da za- hvali Rusiji svoju slobodu, također mnogo lakše dobiti. Ali toga se nitko ne boji i Bu- garska može nesmetano anektirati čitavu egejsku obalu. e I Grčka nije smetana s nijedne strane, ona, koja je anektirala najvažniju luku na egejskoj obali, naime, Solun, i koja ipak ima da pri podjelbi Albanije odnese najveći dio. Grčka ima naime da dobije i Valonu, tu stratežku tačku u otrautskom konalu, jedinu luku, koja bi mogla biti prikladna za jednu bazu flote. Kako kažu posljednje vijesti, Grčka je već okupirala jedan otok u valon- skoj luci. Ali se nitko ne boji, da bi se Grčka mogla podati za ruske, talijanske ili engleske svrhe! Također čudnovato !