Strana 2. kerleova kabineta s jedne strane, a s druge strane onda u Hrvatskoj vladajuće hrvatsko srpske koalicije. + + Ondašnja politika hrvatsko-srpske koa- licije išla je za potpunom emancipacijom Hrvatske od tuđinskih upliva; u jednu ri- ječ ta je politika bila čista narodna nezavi- sna politika i kao takova križala je račune vlastodržaca. Naravna posljedica toga je bila poznati sukob usljed željezničarske pragma- tike. Pragmatika je digla koaliciju sa vladi- nih stolica, a sve ono, što je slijedilo iza pragmatike imalo je jedinu svrhu, da koa- liciju potisne sa odlučujućeg mjesta u hr- vatskom saboru i u narodu, u jednu riječ, koalicija i njena politika la _je da pre- stane biti faktorom u hrvatskoj politici, na njezino mjesto imali su doći drugi ljudi, koji na bi križali račune vlastodršcima, koji im ne bi pravili nikakvih neprilika t. j. koji bi bili oruđe u njihovim rukama, ili kako bi grof Khuen rekao, trebalo je u Hr- vatskoj napraviti reda. 'Taj red nije mogao napraviti Rakodezay, nije mogao napraviti Rauch sa svim svojim političkim progonstvima i nasiljima, već taj red ima da napravi sadanji ban 'Tomašić. Što drugi nisu mogli silom, on je to imao da učini milom. Za to je zasio na stolicu hrvatskih banova, za to je govorio da s ve- ćinom sabora stoji i pada, za to je govorio, da ne bi niti jedan dan neustavno vladao. Tre- balo mu je pljeska u saboru i na galerijama, trebalo mu je da ga popularni ljudi popu- larišu. Kad je to postigao, onda je već po- čeo biti bezobziran, surov, goropadan. onda se u njemu pojavio onaj stari Tomašić iz godine 1906. i prije, onaj Tomašić, koji, se tada ni na ulicu nije smio pokazati. I premda mu je hrvatsko-srpska koali- cija išla u susret do skrajnjih granica, premda je i svoj program i politiku i taktiku i sve preudesila prama želji sistema; premda se je dala posverua u provađanje ne samo na- godbene politike prema Ugarskoj nego u opće posvema zabrodila vodama dualističkog mo- narkijskog sistema, to je ipak 'Tomašić ne- milosrdno gura od sebe i hoće posvema da je utuče. Pita se zašto, čemu sve to? CRVENA HRVATSKA“. mn Uzrok treba tražiti u osvetljivoj ćudi židovske rase, od koje potječe Aehrenthal i koji sada ravna politikom u Hrvatskoj. Friedjungov proces je bjelodano pokazao, da su ponajbolji ljudi u Hrvatskoj bili progo- njeni n& temelju falsificiranih dokumenata. Energični istup Masarykov u delegacijama i konačno Vasićeva parnica u Beogradu odkriše falsifikatore tih dokumenata u diplo- maciji Austro-Ugarske. Blamaža, a ne samo blamaža, nego čitava perfidija austro-ugarske diplomacije bila je odkrivena pred čitavim svijetom. Grof Aehrenthal je bio pogođen a njegovi neposredni podčinjenici biše od ugledna čovjeka u javnom forumu okršteni kao giofovi Azevi. Tako blamirani i tako pogođeni grof Aehrenthal, osvetljiv kao svi Židovi nije mogao oprostiti tu krvavu ranu i on hoće da uništi one, koji su odkrili svu njegovu perfidiju i koji su mu pred cijelim svijetom priredili nečuvenu blamažu. On je sa svojim armaturama, sa falsifi- ciranim i fabriciranim dokumentima htio uništiti otpor hrvatsko-srpske koalicije, a kad tamo njoj, a osobito onom neumornom crvu na Rijeci,uspjelo je razodkriti sve te mreže i ba- citi u kaljužu samoga Aehren*hala. Pada to on podnese? On, grof, ministar carske kuće i vanjskih posala velike monarhije, da mirno gleda, kako ga u kal baca jedan Supilo, kojega je on dao oklevetati, da je prosio po 10 kruna u špijunske svrhe. Ne, to Aehrenthal nije zaboravio i njegova je deviza politička smrt tim ljudima. Da provede tu devizu, tu misiju, imenovan je Dr. Nikola pl. Tomašić hrvatskim banom. Tomašićeve patriotske geste obmamile su koaliciju i ona nije odmah_prozrela njegovu misiju. Tomašić sa svojim vjernim uvukao se u koaliciju kao trojanski konj i tamo je rovario tako dugo, dok nije posio nepovje- renje između jednih i drugih. Rastavio ih je u razne grupe, a onda je počeo brati plodove. Kada je to koalicija uvidjela, otri- jeznila se i stala da dreči: dovle a ne dalje! Ali je već prekasno. Sjeme razdora je već rastočilo koaliciju, jedan dio se (osječka grupa) priključio otvoreno banu, a drugi dio, koji mu sada oponira, također je neslo- tamburaški klub Broj 4. žan u sebi i uslijed toga nesposoban za svaku dobro promišljeno i. ustrajnu akciju. Što j je Tomašić učinio s koalicijom, to je učinio i kod drugih stranaka. Seljačku je stranku posvema privezao uza se. Franko- furtimaše i starčevićance oko Dra. Mile Starčevića također je posvadio. Tako sadanja politička situacija izgleda da ni koalicija ni Starčevićanci ni franko- fartimaši svaki za se nijesu solidarni ni složni u jednom političkom pravcu. Nema opozicije, koja bi znala što će, a Tomašić jedini dobro zna, što će i kako će. Njegovi će skokom, kud on okom. Kamo će ban sa okom, 0 tomu promišlja: sada u Veneciji, gdje se pripravlja za olvor hrvatskoga sa- bora, koji će biti na 23 o. mj. Crna dakle perspektiva. Bili se dalo tomu predusresti ? Valjda bi, ali o tomu drugi put. Naši dopisi. Ercegnovi, 4. siječnja 1911. Kaošto svake godine tako i ove u ov- dješnjoj hrvatskoj Čitaonici bio_ie vljen na osobiti način svršetak stare a do- čekan početak nove godine. Najprije je bila predstava ,,Seljaci u gradu“, koja je ispala da nije mogla ljepše. U prvom redu valja zahvalit zauzetnom g. O. Fatuti koii se je svim silama zauzeo, da mane pri pokušajima ispravi, e da tako što ljepše ispade. U istoj su se istakli g. Re- panić, Ponte, Jelaska i Vuličević, a između svih na osobiti način, radi -svoje mimike is- takla se je dražesna gospođica Mery Furlani. Iza predstave do ponoći naš je vrijedni » Lomislav“ izvec nekoliko vrlo lijepih komada pod ravnanjem svog zauzetnog učitelja g. "Tomašević. Na polnoći bila je živa slika sa natpi- »Sretna nova godina“. Iza žive slike bio j€ otvoren ples, koji je trajao do 4 sata u jutro. Preko istog svirala je vrijedna gospođa Giulia Vuličević, Na 4 se sata svi raziđoše noseći sobom ugodnu uspomenu na lijepu zabavu. Ovom prigodom stavljam na srce novoj upravi, da Bi všla- som =—————mum==—===—===—=——=——— EEE ————————————— nesretna ljubav“. : — (Svršetak). Svijet je velik, a u njemu ima mnogo dobra i zla, a novac za kojim ti čezneš — blistav je i zaslijepi čovjeka,. nagoneć ga na najpedlija djela, koja čovjek može počiniti, i ti ako ga stečeš, te postavši bogat, naći ćeš drugu, koju ćeš ljubiti, a ja ću zapu- štona ostati sama i... . guste joj suze pro- teku niz lice, da jecajući ne mogaše dalje govoriti. — Ali umiri se ljubljena dušo, moram da idem, jer drugo neznam što da činim, nijesam ja izučio ni škole, ni zanata, .već zemlju, kopam i prekapam — a koje i hasne od nje? Izdaje me ona, da sam primoran ići, ali i njih uvijek kako? — odgovorit će ti da je bolje nego amo, premda u svojim pripovijestima, pri- povijedaju o pogiblima i stradanjima, kojih doživješe, otići ću i ja, te ako nađem sreću, vratiti ću se, a kada se vratim biti ćemo svoji, za uvjek -svoji. Kunem ti se zlato, mojom srećom i ljubavi. da te ne ću nikada ostaviti, ni zaboraviti, da ću te uvijek lju- biti, kao što te i do sada ljubih, samo ću živjeti za nas dvoje, umreš li ti, mrtav sam i ja. A ti sinje more, kraj kojega sam pro- živio mlade dane, veselja i radosti, budi mi svjedokom moje zakletve. Tople Milanove riječi, rastope srce svoga zlata. Gusti potok suza, proteče joj niz lice na bujne grudi, te oslobodivši se njegove ruke, grčevito mu se ovije oko vrata. Stajahu tako riekoliko časaka zagrljeni, nerazriješivim vezom vezani i spojeni istim osjećajima, privijajuć k srcu jedan drugoga i obasipajuć se cijelovima, dok se na jedanput ne trgnu iz zagrljaja, jer je bio čas rastanka, — S bogom Marice! opraštao se Milan — čuvaj se i budi zdrava — moli Boga da me čuva i štiti, da mi udijeli zdravlja i sreće, te k tebi opet povrati, jer on je je- dini dobar i milostiv, u kojega treba da se pouzdamo' — Ne plači dušo i meni je teško, kao i tebi — možda i gore — nu s Bogom! dušo, ja idem, ali punom nadom, da će i meni jednog dana sa istoka sunce svanuti. Bolno za tim upilji oči jedno u drugo — koliko lijepom i dragom činjaše mu se ona u tinji čas! Puna tuge i žalosti, baci mu se ona na prsi, te približivši svoje lice njegovom proplače i spusti gusti potok suza, niz blijedo svoje lice, Milanovim poljabcima obasuto. Neka duboka žalost prođe njegovim bićem i ne mogavši je podnositi, oslobodi se njena zagrljaja, reče joj: ,do vidova“ i rastavi se srce od srca, srebro od zlata. Ostavši Marija sama, dugo je gledala za njim, roneći suze: »Kako li su se rasta- vidjeti, hoće li se u ove krajeve kada vratiti 7“