Danas čemo upozoriti na jednu
pojavu, koja i previše truje naš na-
rodni život. To je t. zv. pravaštvo.
Pred nekoliko godina pravaštvo je
u nas bilo osvojilo narodna srca,
narodnu inteligenciju, u opće možemo
kazati dobar dio našega naroda.
Pravaštvo je donekle bilo sinonimom
narodnog radikalizma, bilo je pred-
stavnikom' narodnih ideala. Tko nije
bio pravašem, izgledao je konserya-
tivcem, oportunistom, dapače još i
gore, smatrao se običnim vladinim
skutonošom.
Mi ćemo biti objektivni, pa ćemo
reći istinu i kazati, da je u svoje
vrijeme pravaštvo zaista prestavljalo
jednu narodnu u pravom smislu rijeći
radikalnu borbu; presta vljalo je jedan
narodni pokret, o kojemu se je moglo
reći sve, ali se nije moglo nikako
reći, da je bio po ćudi vlastodršcima.
Pravaški pokret u narodu našemu
htio je da drma temeljima državnog
sistema. Pa koje čudo onda, da su
jedan takav pokret državne vlasti
progonile, da su ga htjele uništiti
i omesti.
Nama još uvjek zvuče u ušima
refraini državne vlasti, kojima se
postupalo proti pravašima. , Još se
uvijek sjećamo progona proti pravaš-
kim prvacima. Živo nam je u pa-
meti progonstvo Davida Starčevića
kao i onaj ogavni postupak proti nje-
mu. Sjećamo se kad se pravaše sma-
tralo neke vrsti jakobincima, kada je
proti njima bilo dozvoljeno sve, pa
i najgore. Oni su bili oni, proti ko-
jima je sve bilo dopušteno.
Da, mi se svega toga sjećamo a
od uspomena drugog više i nema.
Sjećamo se pravaškog radikalnog
ali ga više
- prije progonila pravaštvo,
IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.
oDdovoRNI UREDNIK :
IVO ARSETE.
jedinog narodnog krvnika,
vaštvo od danas u Austriji vidi jedi-
nog spasitelja iašega naroda.
Ovo novo pravaštvo, koje bismo
mogli okrstiti Frankovim pravaštvom
ili kako se već uobičajilo frankov-
štinom, zaplovilo je strujom, koja je
sve drugo nego pravaška. Današnje
pravaštvo to je nešto, što je posvema
oprečno pravaštvu Ante Starčevića.
I za to doživljujemo gotovo nevjero-
jatnih događaja. Dok je Austrija
danas ne
samo da ga ne progoni, već ga fa-
vorizira. Dok je prije Ante Starčević
dokazivao, da je jedino Austrija
našem .podređenom položaju kriva,
dotle sadanje pravaštvo traži zaštite
u Aehrenthala i u bečke kamarile.
Sadanji prvaci pravaške stranke vide
u Austriji i u kamarili svoje zaštit-
nike, vide svoje protektore, vide
svoje nadahnitelje s podržavatelje.
Da nas se krivo ne shvati, mi ćemo
ovdje otvoreno reći, da mi ne samo
što nijesmo proti državopravnom ra-
dikalizmu, već mi iskreno prizna-
jemo, da nam se takav radikali-
zam sviđa. I baš za to, jer smo
mi otvoreni i iskreni — pobornici
za naše državopravne ideale, smeta
nam, kada se u ime toga pravog
jedinstveni narod u ovoj monarhiji
bude imao i jednu budućnost zazdanu “
na slozi i ljubavi vlastitih sinova.
Da dostignemo taj cilj, mi smo
| gpravni n& svaku žrtva i na svaki
rad do najskrajnjih granica.
tu borbu,
dotle pra- Ima p
ravaša još uvijek u našem na-
rodu, koji misle na, ono pravo pra:
vaštvo. Takovi su u prvom redu oni
pravaši, koji se kupe oko Dra. Mile
Starčevića, i ako se mi s njima u
više toga ne slažemo. Ima još.gdje-
gdje po koji pravaš koji ne bi želio
služiti ciljevima sadanjeg pravaštva,
koji se ciljevi pokrivaju sa interesima
one države, koja je na svoju zastavu
upisala podređenost Hrvata.
To današnje pravaštvo, koje se
nije ništa drugo nego jedan ekspo-
nent bečkih vlastodržaca. Za to i vi-
dimo da se osnivaju po svim našim
zemljama kršćansko socijalne orga-
nizacije. U Hrvatskoj kršćanski so-
cijali kupuju Frankovu stranku, u
Dalmaciji podižu svoje organe , y
i ,Hrvatsku državu“, da se onda
sjedine sa slovenskim klerikalima,
koji su se vazda prikazivali vladinim
skutonošama.
Ide se dapače i dalje. Da se baš
posvjedoče oni intimni odnošaji, koji
i državnih oblasti, dostatno ije po-
gledati na naše činovništvo. Svi oni,
koji neimaju emancipacionog duha u
sebi, osjećaju se pravašima. Komesari
na poglavarstvu i politički činovnici