Strana 2. CRVENA HRVATSKA“. Broj 42. dvorskim meštrom, Prilikom izbora u godini 1901. podlegoše mnogi Banffyevi pristaše ili pređoše u tabor Kolomana Szela, pa je Banffy ostao u zastupničkoj kući potpuno osamljen. Godine 1906. osnovao je vlastitu stranku ,novu stranku“, ali je do svoje smrti ostao jedinim zastupnikom ove stranke u javnom životu Ugarske. Bio je zastupni- kom grada Segedina, i predsjednikom lige za izborno pravo, koja je prije nekoliko mjeseci u život privedena. ' Banffy bijaše ogorčen protiv klerikalizma, pa je stoga imao najveće protivnike u konservativnom plemstvu i pučkoj stranci. Uapšenje Ivana Peršića. U zadnjem broju našega lista donijeli smo brzojav, da je nenadano uapšen jedan od prvaka Starčevićeve stranke prava, glavni urednik ,Hrvatske Slobode“ [Ivan Peršić. Kratko smo brzojavom bili izvješteni, da je uapšen radi pisanja , Hrvatske Slobode“ proti magjarskim telefonskim knjižicama, koje su od nazad nekoliko dana poplavile protuza- konito Zagreb i Hrvatsku. Da se vidi, kakova je korupcija sa strane onih odozgor zavla- dala u Hrvatskoj donosimo doslovnu - vijest radi koje je Ivan Peršić uapšen. » Hrvatska Sloboda“ od utornika dne 23 t. mj. donijela je slijedeću domaću vijest: u»Zagrebčani, mislite li na to, da su vam u kuću poslani magjarski telefonski imenici? Hećete li ih zadržati? Ne bi li bilo vrieme, Bogu i pravu nameć i: - Sjetite se Mo bio godine 1903. radi ma- izlibabag napisa na sgradi željezničke pro- metne uprave“. . Odmah u utorak poslije podne, kada je izišao dotični broj ,Hrvatske Slobode“ bio je pozvan pred redarstvo Ivan Peršić. Pridržan je u zatvoru i predan je državnom odvjetništvu radi smetanja javnog mira. Ovo uapšenje proizvelo je u čitavom Zagrebu silnu senzaciju. Pravoga razloga uapšenju neima. Ivan Peršić je zatvoren radi toga što je dao ,oduška u listu svome patriot- skome ogorčenju i ustao proti nezakonitim telefonskim knjižicama, koja su prava pro- vokacija naroda. Upozorio je svoje sugrađane na tu najnoviju veliku nepravdu, koju nam čine naši saveznici Madžari za banovanja nrodoljubnog“ bana Dra. Nikole pl. Toma- šića, Kao odgovor na svoje pisanje dobio je tamnicu po nalogu onih, koji su prisegli sami zakon vršiti i po drugim ga dati izvršivati. Ovaj brutalni korak vlastodržaca u Za- grebu odjeknuti će po čitavoj Hrvatskoj. Treba naime znati, tko je Ivica Peršić. On je jedan između najuvjerenijih i najradikal- nijih opozicionalaca. On je onaj koji je ka- dar i masu podići. Kogod je bio u Zagrebu, tomu je poznat Ivica Peršić. Gdjegod je kakva agitacija, eto ti tamo Ivana Peršića, da vodi akciju. Bez njega se jedna uspjela akcija u Zagrebu ne može provesti. Bili smo svjedokom zadnjih gradskih izbora u Zagrebu. Tu se vidjelo, što je sve Peršić kadar. U saboru kao zastupnik bio je neustra- šiv, odvažan, radikalan do skrajnosti, u na- padajima proti režimu ostar do surovosti. I Tomašić je izdao parolu: Peršić ne smije u sabor. Da to postigne stvorio je koaliciju židova i kršćanskih socijala, kojima je dao vladin pečat i Peršić je u izborima. podlegao. Sada se ide za korak dalje. I ako Per- šić nije u saboru, to i izvan sabora on križa račune banu Tomašiću i njegovoj vladi. Je- dan od glavnih ciljeva Tomašićeve politike išao je za tim, da koaliciju posve izolira. Sve je svoje sile uperio, da Dr. Milu Star- čevića i njegove drugove bilo pod koji god način navrne na borbu proti koaliciji. Radilo se potajno i iza kulisa na sve moguće na- čine. Pa ako se Starčevićanci nisu dali na- vesti na tanak led, mi poznamo odnošaje, pa možemo reći, to opet ide među prvima zasluga baš lvicu Peršića. Tomašićeva vlada hoće sada da ovako- vim sredstvima skrši jednog čovjeka, koji joj stoji na putu. Dala ga je izbaciti iz sa bora, pa kad on ni tada nije prignuo šiju, bez razloga ga trpa u tamnicu, da tamo među hladnim zidinama bude izoliran i ne smeta gnusnim vlastodržačkim ciljevima. Ovo uapšenje/ Ivana Peršićajimalo bi diljem Hrvatske odjeknuti. U njemu se oči- tuje sva ona gadna rabota Khuenove me- tode. Mnogi su mislili, da je odlaskom Khue- novim nestalo za vazda Khuenovštine iz Hrvatske. Sada vidimo, da se povraća u još jačoj mjeri. Tomašić je nadkrilio svoga uči- telja. Mi smo poznavajući stvari u jednom članku upozorili na tu pogibelj. Rekli smo da bi trebalo i samozataje i samoprijegora, pa da ise složi sve što je pošteno u jednu čvrstu falangu na obranu ugrožene Hrvat- ske. Hoće li suspensija D.ra Hinkovića i uapšenje Ivana Peršića otvoriti mnogima oči i stisnuti narodne redove? Skrajnje je doba, da se povede jedna odlučna i nepo- mirljiva akcija proti režimu i sistenau. Pak- tiranja i kompromisiranja je bilo dosta. Kod svakog pakta smo nešto izgubili. Ne preo- staje nego odlučna, energična i ustrajna borba usque ad finem. Izborna Kronika. Šibenski kotar. U nedjelju se obdržavala u Šibeniku skupština viđenih pouzdanika naše i napredne stranke. Skupština je us- pjela, da nije moguće bolje. Svisu se odu- ševljenjem izjavili za kandidaturu Duboko- vića, tako da ćemo tu uz naše pristaše i braću Srbe imati i one, koji su zadnji put bili protiv nas, dakle punih 1500 glasova. Šibenik sa predgrađima, koji je u prošlom izboru imao većinu nad svim protivnicima, uključivši i hrvatsku stranku, koja je onda baš Dr. Dulibića iznašala (onda je imao Dr. Iljadica sam 1253, a Dr. Dulibić 1922) gla- sovat će ovaj put ogromnom većinom uz nas. U nekim predjehma na p.r Dubravi nemaju protivnici a ma baš ni jednog glasa. U Zlarinu su naše pozicije — kako se je Dr. Makale — na oči svjedočio — da nemogu bolje. Tako i u Tijesnome, gdje 'prije nije- smo imali ni jednog glasa, a tako i po os- “mmm ————————————m——m—m—m—m—m m_m za ———m——mm=m=m==—m=—m=m=<=<m<m=muusmmymm===m——=——m=—mm=a=<=<m=a=<<m=—=m=<=<=<. pripovijest iz života južnodalmatinskih otočana. — Napisao V. Dračevac. — Čudnovato! Dalmacija dala je našoj knjizi dosta dobrih pjesnika a vrlo malo dobrih pripovjedača. Bit će do našeg južnjačkog temperamenta toplijeg i smjelijeg — i ta naša živa — nemirna fantazija hoće da u čas nešto zahvati i u tren da stvori. Ze gorski život još je donekle našao svojih pri- povijedača — ali onaj nasih otočana, naših Pbodula“ iznesen je u vrlo oskudnoj bele- tristici. A ipak taj život podava osebujne zanimivosti optočene jedrom i rumenom poezijom, skromnom al živom romantičnošću, što provejava iz srca, iz krvi pune snage i krepčine. Sicilijanska literatura ulila je u djevojke. Po naravi su pjesnici rimanih pje sama veselih i zvonkih te i najmanji varoški dogođaj pjesmom opjevaju. Dobričine, iskreni, ne poznaju hinjenja, ne znaju se pretvarati, već kakove ih gle- daš, onakovi i jesu. A ipak su daroviti, oštroumni, i puni humora. Estetičnog ukusa malo ćeš gdje naći kao kod njih. Nitko ne ljubi rodno ognjište kao oni. Zanimivi su ti mali ljudi, od kojih svaki hoće, da ima svoju povjest života. Vedra je njihova duša, vesela je pjesma slobodnih im grudi, koja ne pozna sumračnih i tugaljivih nota. Ve- dra je kao nebo, svijetla kao pučina mora pjesma i s pjesmom život naših ,,bodula“. Bujna romantika toga života vrlo je malo poznata našoj knjizi — a ipak — tu se ljubi do samoprijegora, do tragike — — tu ipak ime- mo cijeli niz veselih filistara u raznim nijan- sama. Tu ima i Innominat& i Don Abbon- di& i Renz& i Lacis. I kad sam pročitao pripovijest pod gor. njim naslovom rekoh: Naše će ,bodulstvo“ dobiti dobra pripovijedača. Evo u kratko sadržaja toj pripovijesti: Marija Kosović i Petar Vicić se zaljubili do ludila. Prva je glavareva kći a drugi sin prostog poštenjačine seljaka. Njihovi sa ro- ditelji u zavadi radi neke parnice, pak gla- var neće ni da čuje o njihovoj ženidbi. Nu kasnije ipak popušti. Evo kako. U selu žive neka došljakinja Mare Baluh. Ona se tvrdo drži prijateljstva babe Dome. Ima jedi- nicu unuku Franu, koju svakoko želi udati za Petra Vicića. Nu on je ne voli, zato ona kuša sreću kod njegovih roditelja. A kad joj ovi ništa pozitivna ne odgovoriše osvećuje im se preko kume Mare, koja rado sve njoj na volju čini, jer je vodi misao da Domino imanje ostane njoj, zato poslije smrti Domine iskrivljuje oporuku, koju joj je muž sam u Dominoj kući učinio. Nu Ivan Vicić, otac Petrov, sumnja da nebi je izišlo sve na viđelo, a glavar saznavši da je najviše zasluga pri tom stekao naš Ivan Vicić, pak opet potaknut zanognim ri- ječima župnikovim, pomiri e i pobratimi reno lako, naprosto, bez afektacije i subje- ktivizma. Osim toga održana je koncetracija