Strana 2.

CRVENA HRVATSKA“.

Broj 42.

 

dvorskim meštrom, Prilikom izbora u godini
1901. podlegoše mnogi Banffyevi pristaše
ili pređoše u tabor Kolomana Szela, pa je
Banffy ostao u zastupničkoj kući potpuno
osamljen. Godine 1906. osnovao je vlastitu
stranku ,novu stranku“, ali je do svoje
smrti ostao jedinim zastupnikom ove stranke
u javnom životu Ugarske. Bio je zastupni-
kom grada Segedina, i predsjednikom lige
za izborno pravo, koja je prije nekoliko
mjeseci u život privedena. ' Banffy bijaše
ogorčen protiv klerikalizma, pa je stoga
imao najveće protivnike u konservativnom
plemstvu i pučkoj stranci.

Uapšenje Ivana Peršića.

U zadnjem broju našega lista donijeli
smo brzojav, da je nenadano uapšen jedan
od prvaka Starčevićeve stranke prava, glavni
urednik ,Hrvatske Slobode“ [Ivan  Peršić.
Kratko smo brzojavom bili izvješteni, da je
uapšen radi pisanja , Hrvatske Slobode“ proti
magjarskim telefonskim knjižicama, koje su
od nazad nekoliko dana poplavile protuza-
konito Zagreb i Hrvatsku. Da se vidi, kakova
je korupcija sa strane onih odozgor zavla-
dala u Hrvatskoj donosimo doslovnu - vijest
radi koje je Ivan Peršić uapšen.

» Hrvatska Sloboda“ od utornika dne 23
t. mj. donijela je slijedeću domaću vijest:

u»Zagrebčani, mislite li na to, da su vam

 

u kuću poslani magjarski telefonski imenici?

Hećete li ih zadržati? Ne bi li bilo vrieme,

 
 

Bogu i pravu nameć i:
- Sjetite se Mo bio godine 1903. radi ma-

izlibabag napisa na sgradi željezničke pro-
metne uprave“. .

Odmah u utorak poslije podne, kada
je izišao dotični broj ,Hrvatske Slobode“
bio je pozvan pred redarstvo Ivan Peršić.
Pridržan je u zatvoru i predan je državnom
odvjetništvu radi  smetanja javnog mira.
Ovo uapšenje proizvelo je u čitavom Zagrebu
silnu senzaciju. Pravoga razloga uapšenju
neima. Ivan Peršić je zatvoren radi toga

što je dao ,oduška u listu svome patriot-
skome ogorčenju i ustao proti nezakonitim
telefonskim knjižicama, koja su prava pro-
vokacija naroda. Upozorio je svoje sugrađane
na tu najnoviju veliku nepravdu, koju nam
čine naši saveznici Madžari za banovanja
nrodoljubnog“ bana Dra. Nikole pl. Toma-
šića, Kao odgovor na svoje pisanje dobio
je tamnicu po nalogu onih, koji su prisegli
sami zakon vršiti i po drugim ga dati
izvršivati.

Ovaj brutalni korak vlastodržaca u Za-
grebu odjeknuti će po čitavoj Hrvatskoj.
Treba naime znati, tko je Ivica Peršić. On
je jedan između najuvjerenijih i najradikal-
nijih opozicionalaca. On je onaj koji je ka-
dar i masu podići. Kogod je bio u Zagrebu,
tomu je poznat Ivica Peršić. Gdjegod je
kakva agitacija, eto ti tamo Ivana Peršića,
da vodi akciju. Bez njega se jedna uspjela
akcija u Zagrebu ne može provesti. Bili
smo svjedokom zadnjih gradskih izbora u
Zagrebu. Tu se vidjelo, što je sve Peršić
kadar. U saboru kao zastupnik bio je neustra-
šiv, odvažan, radikalan do skrajnosti, u na-
padajima proti režimu ostar do surovosti.
I Tomašić je izdao parolu: Peršić ne smije
u sabor. Da to postigne stvorio je koaliciju
židova i kršćanskih socijala, kojima je dao
vladin pečat i Peršić je u izborima. podlegao.

Sada se ide za korak dalje. I ako Per-
šić nije u saboru, to i izvan sabora on križa
račune banu Tomašiću i njegovoj vladi. Je-
dan od glavnih ciljeva Tomašićeve politike
išao je za tim, da koaliciju posve izolira.
Sve je svoje sile uperio, da Dr. Milu Star-
čevića i njegove drugove bilo pod koji god
način navrne na borbu proti koaliciji. Radilo
se potajno i iza kulisa na sve moguće na-
čine. Pa ako se Starčevićanci nisu dali na-
vesti na tanak led, mi poznamo odnošaje,
pa možemo reći, to opet ide među prvima
zasluga baš lvicu Peršića.

Tomašićeva vlada hoće sada da ovako-
vim sredstvima skrši jednog čovjeka, koji
joj stoji na putu. Dala ga je izbaciti iz sa
bora, pa kad on ni tada nije prignuo šiju,
bez razloga ga trpa u tamnicu, da tamo

među hladnim zidinama bude izoliran i ne
smeta gnusnim vlastodržačkim ciljevima.

Ovo uapšenje/ Ivana Peršićajimalo bi
diljem Hrvatske odjeknuti. U njemu se oči-
tuje sva ona gadna rabota Khuenove me-
tode. Mnogi su mislili, da je odlaskom Khue-
novim nestalo za vazda Khuenovštine iz
Hrvatske. Sada vidimo, da se povraća u još
jačoj mjeri. Tomašić je nadkrilio svoga uči-
telja.

Mi smo poznavajući stvari u jednom
članku upozorili na tu pogibelj. Rekli smo
da bi trebalo i samozataje i samoprijegora,
pa da ise složi sve što je pošteno u jednu
čvrstu falangu na obranu ugrožene Hrvat-
ske. Hoće li suspensija D.ra Hinkovića i
uapšenje Ivana Peršića otvoriti mnogima
oči i stisnuti narodne redove? Skrajnje je
doba, da se povede jedna odlučna i nepo-
mirljiva akcija proti režimu i sistenau. Pak-
tiranja i kompromisiranja je bilo dosta. Kod
svakog pakta smo nešto izgubili. Ne preo-
staje nego odlučna, energična i ustrajna
borba usque ad finem.

 

Izborna Kronika.

Šibenski kotar. U nedjelju se obdržavala
u Šibeniku skupština viđenih pouzdanika
naše i napredne stranke. Skupština je us-
pjela, da nije moguće bolje. Svisu se odu-
ševljenjem izjavili za kandidaturu Duboko-
vića, tako da ćemo tu uz naše pristaše i
braću Srbe imati i one, koji su zadnji put
bili protiv nas, dakle punih 1500 glasova.
Šibenik sa predgrađima, koji je u prošlom
izboru imao većinu nad svim protivnicima,
uključivši i hrvatsku stranku, koja je onda
baš Dr. Dulibića iznašala (onda je imao Dr.
Iljadica sam 1253, a Dr. Dulibić 1922) gla-
sovat će ovaj put ogromnom većinom uz
nas. U nekim predjehma na p.r Dubravi
nemaju protivnici a ma baš ni jednog glasa.
U Zlarinu su naše pozicije — kako se je
Dr. Makale — na oči svjedočio — da nemogu
bolje. Tako i u Tijesnome, gdje 'prije nije-
smo imali ni jednog glasa, a tako i po os-

“mmm ————————————m——m—m—m—m—m m_m za ———m——mm=m=m==—m=—m=m=<=<m<m=muusmmymm===m——=——m=—mm=a=<=<m=a=<<m=—=m=<=<=<.

pripovijest iz života južnodalmatinskih
otočana. — Napisao V. Dračevac. —

Čudnovato! Dalmacija dala je našoj knjizi
dosta dobrih pjesnika a vrlo malo dobrih
pripovjedača. Bit će do našeg južnjačkog
temperamenta toplijeg i smjelijeg — i ta
naša živa — nemirna fantazija hoće da u
čas nešto zahvati i u tren da stvori. Ze
gorski život još je donekle našao svojih pri-
povijedača — ali onaj nasih otočana, naših
Pbodula“ iznesen je u vrlo oskudnoj bele-
tristici. A ipak taj život podava osebujne
zanimivosti optočene jedrom i rumenom
poezijom, skromnom al živom romantičnošću,
što provejava iz srca, iz krvi pune snage i
krepčine. Sicilijanska literatura ulila je u

djevojke. Po naravi su pjesnici rimanih pje
sama veselih i zvonkih te i najmanji varoški

dogođaj pjesmom opjevaju.

Dobričine, iskreni, ne poznaju hinjenja,
ne znaju se pretvarati, već kakove ih gle-
daš, onakovi i jesu. A ipak su daroviti,
oštroumni, i puni humora. Estetičnog ukusa
malo ćeš gdje naći kao kod njih. Nitko ne
ljubi rodno ognjište kao oni. Zanimivi su
ti mali ljudi, od kojih svaki hoće, da ima
svoju povjest života. Vedra je njihova duša,
vesela je pjesma slobodnih im grudi, koja
ne pozna sumračnih i tugaljivih nota. Ve-
dra je kao nebo, svijetla kao pučina mora
pjesma i s pjesmom život naših ,,bodula“.
Bujna romantika toga života vrlo je malo
poznata našoj knjizi — a ipak — tu se ljubi
do samoprijegora, do tragike — — tu ipak ime-
mo cijeli niz veselih filistara u raznim nijan-
sama. Tu ima i Innominat& i Don Abbon-
di& i Renz& i Lacis.

I kad sam pročitao pripovijest pod gor.
njim naslovom rekoh: Naše će ,bodulstvo“
dobiti dobra pripovijedača.

Evo u kratko sadržaja toj pripovijesti:

Marija Kosović i Petar Vicić se zaljubili
do ludila. Prva je glavareva kći a drugi sin
prostog poštenjačine seljaka. Njihovi sa ro-
ditelji u zavadi radi neke parnice, pak gla-
var neće ni da čuje o njihovoj ženidbi. Nu
kasnije ipak popušti. Evo kako. U selu žive

neka došljakinja Mare Baluh. Ona se tvrdo
drži prijateljstva babe Dome. Ima jedi-
nicu unuku Franu, koju svakoko želi udati za
Petra Vicića. Nu on je ne voli, zato ona
kuša sreću kod njegovih roditelja. A
kad joj ovi ništa pozitivna ne odgovoriše
osvećuje im se preko kume Mare, koja rado
sve njoj na volju čini, jer je vodi misao da
Domino imanje ostane njoj, zato poslije
smrti Domine iskrivljuje oporuku, koju joj
je muž sam u Dominoj kući učinio. Nu
Ivan Vicić, otac Petrov, sumnja da nebi

je izišlo sve na viđelo, a glavar saznavši
da je najviše zasluga pri tom stekao naš

Ivan Vicić, pak opet potaknut zanognim ri-
ječima župnikovim, pomiri e i pobratimi

reno lako, naprosto, bez afektacije i subje-
ktivizma. Osim toga održana je koncetracija