Broj 52. ,CRVENA HRVATSKA“. Strana 3. natog pravaškog agenta iz Račišća, koji, po svem izgledu, davši neovlašteno imena raz- nih Račišćana na pravaški proglas, pak da svoju huncutariju opere pred svojima, a u prvom redu pred samim D.rom Cviličevićem, htio je prikazati mene kao iznuditelja tuđih potpisa. Ovo vam je pravi primjer slučaja kad lupež viče: drž'te tata. A ,Prava“, u svojoj čistoći i pobožno- sti, komentiše tako sumnjičavo, neka samo moj ,nedolični“ čin što više otskoči. Je li pak taj Antun Drušković-Ćelo doista koga uoblastio da ga potpiše na pravaški proglas, pa ipak došao — nezvan i nepoznat — k meni da to zaniječe, đavo bi ga znao. Sva- kako vidi se da je osoba pokvarena i ne. pouzdana, jer prije nego je došao k meni kako sad doznajem bio je i kod gg. učitelja S. Puhiere i Ivana Tvrdeića, svršenog pra- vnika, kojima je govorio isto što i meni i kazao još da ni njegov otac nije potpisao a ovi znajuć da je kod mene izjava drugih Račišćana, uputiše ga k meni, na što je on, u društvu Nikole Šarić Jozova k meni do- šao i izjavu potpisao. Stvar tako stoji do u sitnice, pak je bio suvišan komenat , Prave“, a prava hun- cutarija brzojav iz Račišća. Nego ja ću ovdje ,Pravoj“ nešto pri- šapnuti: Lupis, bilo kao zastupnik, bilo kao čovjek, nije kadar počiniti nešto što poštenu čovjeku nedolikuje. Ako ,Prava“ hoće da se zgraža, nad nemoralnim djelima, neka primetne spise dubrovačkog tribunala, pak bi mogla naći da je koji od njezinih amo- šnjih pouzdanih agenata već bio pod teškom optužbom krivotvorenja oporuke — i da je možda glavom taj čovjek i sastavitelj Dru- = skovićeva brzojava. Ljudi koji dolaze u si- tuaciju da budu opterećeni tako teškom op- tužbom, nemogu me se dotaknuti huncut- skom objedom iznuditelja tuđih potpisa, dapače mislim da bi se i ,Prava“ morala od njih — sramiti. Korčula 28/6 1911. i. F. Lupis. Izborna Kronika, Još jedan ispravak : Primili smo sli- jedeći ispravak : Na temelju & 19 o štampi pozivljem to Slavno Uredništvo, da u naredni broj ,Cr- vene Hrvatske“ štampa slijedeći ispravak: Nije istina da sam iz sela' Dančanja otišao u jutro u 2 sata poslije ponoći, kako se to tvrđi u ,Crvenoj Hrvatskoj“ u dopisu iz Ponikava Br. 50 dana 24. t. mj. na str. 4. Nije istina, da sam narodu govorio, da je Dr. Ćingrija protestanat. Nije istina, da sam govorio, da je on u Kuni govorio, da nema Boga. Nije istina da &am govorio, da će na- rodu biti svako zlo, ako njega izabere. Nije istina, da se je većina seljana protivila tome, da glasuju za D.ra Drinkovića, Nije istina, da se je po tom pošteni pop stao narodu prijetiti, da će im on, pop, ne glasuju li za njihovog kandidata, činiti svako zlo, da će ih ispred samog oltara proklinjati, da im ne će doć nikad reć misu niti ako ko umre da ga ne će niti ukopati. Nije istina, da se neki prepadoše župnikovih riječi kao ni to, da većina podlegoše popovu jarmv. Nije istina po tom da sam otimao tuđe poštenje na najgadniji način. Nije istina, da nijesam ništa bolje činio ni u drugim selima ove župe. Nije istina da sam govorio, da izbor- nici d.ra Čingrije ne će biti moji prijatelji, da im ne ću dolazit u kuću niti ako im bude ko umirati. Don Frano Milat župnik. Opaska uredništva: Donašamo ovaj ispravak, kako nam ga je poslao potpisani župnik. Donosimo ga i ako nas naš dopisnik uvjerava, da je sve ono istina, što je on pisao. Donosimo ga i kao jednu vrlu zna- čajnu oznaku. Naše se je svećenstvo u mi- nuloj izbornoj borbi služilo svakakovim sred- stvima proti liberalnim i naprednim kandi- datima. Govorili su narodu, da su ti ljudi proti vjeri, da su govorili, da nema Boga i svu silu drugih laži, koje smo imali prilike da navedemo i spomenemo tekom minule izborne borbe. A sada kada 'upremo prstom na pojedince, onda evo kažu, nije istina ovo, nije istina to. Nama je drago, da inožemo ovo donijeti sa njihovim potpisom, a narod neka sam sudi. Nama bi pak bilo najdraže, da je istina baš onako kako to oni vele. Neka oni narod paste u miru, neka ga ne zavađaju. Narodu ima biti slobodno, da bina koga hoće, a kažnjivo je narod zavađati za jednog kandidata proti drugome u ime vjere, jer vjera i crkva sa politikom nema što da čini. Naši dopisi Velaluka, 24 lipnja 1911. (Izbor zastupnika). Izbor za našeg dičnog zastupnika Don Jura Biankina ispao je i svr- šio ovdje neočekivanim ushitom i jednodušno- šću, kakvog se još od postanka Veleluke nije vidjelo, a to uzprkos napornom zava- ranju zavedenih popovaca koji su radili i mrazili danju i noću nagovarajuć narod proti Biankinu, a u prilog Cviličevića. Nijesu se žacali prietiti i obećavati, strašiti paklom i proklestvom, kaznom božjom i nesrećom, da- pače i u crkvi i vani. Ali su u narodu našli slaba odziva, jer ih svak pozna. Pod vod- stvom igumana Depola, popa Ostojića i Ta- baina, — koji je dobio lekciju u Smokvici i Kčari — meštra A. Batistića te propalog kandidata A. Bačića, sakupila se šaka za- vedenih težaka kojima se pridružili njima slični opć. prisj:: Žuvela Slade, Stipković Holić i naš odlikovani zaslužni načelnik, te ove kao neupućene i neznalice: prvi zaveli u svoje pravaško spasonosno kolo. Ovi za- vedeni i prevareni od prvili većinom tuđi- naca kojima nije ovdje ništa sveta, dadoše se u agitaciju za pravaša Cviličevića te po- što su tu bili poglavice misničke i stariji puka, narod je uprav mislio, da je tako, ali kašnje ušlo im se u trag te im - bijahu po- brkani planovi. narod upozoren na prevaru, . i tim oni bačeni na stranu. Njihova agitacija bila je najveća oko žena, koje su strašili da ako dopuste muževima glasovati za Bianki- na, da će im svako zlo i nesreća doći na obitelj, a potom i propast duše, tijela, jer da je Biankini framasun, da je oženjen da === ==——=———mamm_—_m__._mu._-kkllllkktkn —m== Ali gdje su ostanci i spomenici bivše ti se, kao da se je pred tobom rastvorio crni kokosov orah, a u njem se pojavio grad u miniaturi, igračka iz slonove kosti. Uzbuđen prođeš glavnom ulicom. tako da jedva možeš pregledati sve moguće ulice i uličice, koje se pravilno pružaju na desno i na lijevo, a zatvaraju ih ukusne zgrade; — dođeš do mosta — i opet si izvan grada .... Grad se je potpuno izgubio, najednom je isčezao s tvojih očiju. Opet vidiš visoku tvrđavu mnogo višu od one na prvom mostu ma desno ti se prikaže mala luka, opkoljena bedemima, na lijevo opet drugi samostan te opet zidine, zidine oko cijeloga grada s jedne strane nad morem, a s druge strane pod gorom. : Crni se je kokosov orah opet zatvorio ne vidiš više grada, već samo bedeme. Na dočim je pred tobom samo njihova miniatura — miniatura veličine, broja kuća i luka. I odmah se streseš pri pomisli, kako se je taj maleni grad, sagrađen na malenom za- ravanku između mora i visokog brda Srđa, tako visoko podigao u trgovini, a uz to još g u kulturi, da više stotina njegovih lađa križa raznim morima, te da šalje mnogobrojne karavane od tri stotine konja u unutrašnjost zemlje. U istinu mala moć —'ali veliko čudo, tim više, što je ta miniaturna repu- blika znala sačuvati svoju slobodu za 12 republike, gdje su zgrade iz doba njenog dugo-ljetnog opstanka ? U gradu su, a ima ih prekrasnih. Na prvom je mjestu dvor — polača republike U : sagrađen po mletačkom uzoru, hram gradskog pokrovitelja sv. Vlaha i Velika. Velik je to broj spomenika i za mali Dubrovnik, a svaki je ga veleban proizvod graditeljskog umijeća, i