So Ma

SEELDIE SOS CR SS 8

zi RISE RIE SEE

Strana 2. »CRVBNA HRVATSKA“, .
oO Emma aan

Krstelj 765; Promina Dr. Ivčević 339, Dr.
Krstelj 778.

intrige Dulibićeve u Beču. ,, Narodnom
Lista“ pišu iz Beča, 24. lipnja: Danas je
bio kod ministra predsjednika i na ministar-
stvu unutarnjih posala dr. Dulibić, da traži
pomoći za naknadni izbor u Drniš-Trogiru.
Tužio se je na tobožnje nepravde, silnu ko-
rapciju, teror, pomoć vlade Ivčeviću, itd.
Sve je predbacio Hrv. stranci, što je furti-
maška počinila! Doznajem, da je odjelnom
predstojniku u ministarstvu unutarnjih po-
sala barunu Friesu rekao: da će Krstelj
imati sigurno 1000 glasova većine nad Iv-
čevićem. Predstojnik mu je na to odgovorio:
Pa što vam onda trebuje vladina pomoć?
Ja vam mogu samo to obećati, da će se
vlada držati strogo pravice!

Zastupnici Dalmacije u Beču. Izbori za
carevinsko vijeće u Dalmaciji su dovišeni.
Dalmacija ima 11 zastupnika na carevin-
skom vijeću i to četiri od ,, Hrvatske stranke“:
D.ra Vicka Ivčevića, Jurja Biankini, D.ra
Antu Tresića-Pavičića i D.ra Melka Čingriju;
zatim D.ra Josipa Smodlaku od hrvatske
pučke napredne stranke; dva Srba: D.ra
Božidara Vukotića i D.ra Dušana Baljaka.
Klerikalnih nazovi pravaša ima četiri i to:
Don Ivo Prodan, Dr. Ante Dulibić, Dr. Ante
Sesardić i prof. Vergil Perić. Razmjer je
slijedeći: 7 liberalnih prama 4 klerikalna.
Od 7 liberalnih zastupnika 5 je Hrvata, a
2 Srba.

Kako zastupnik Lupis iznuđuje fade potnie....

»Prava Crv. Hrvatska“ od 24. tek. do-
naša pod naslovom ,G. Lupisu i ,Crv. Hr.
vatskoj“. jedan brvojav iz Račišća, kojim
neki Antun Drušković-Čelo tvrdi da sam ja
njemu lažno izmamio potpis, i to pod ,ti-
tulom nar. zastupnika“ — pak da se tim
njegovim potpisom služim da napadam pra-
vaške mu sumišljenike, kandidata itd.

»Prava Crv. Hrvatska“ i nečekajuć moj
odgovor, u velikoj brizi valjda za javni mo-
ral, pohitala da povjeruje tome Drušković-

 

Čelu, a meni da dovikne:
rodai zastupnik !“

Stvar je gusta ,Prave Crvene“, pak se
ne ćemo pravdati, dok se nečuje drugo —
moje — zvono.

Stvar dakle stoji ovako :

Dne 10. tek. mjeseca, bio sam u Pu-
pnatu u društvu mnogih Račišćana, koji,
pročitav pravaški proglas, nijekahu moguć-
nost da su svi Račišćani kojih se imena či-
taju na proglasu, proglas i potpisali. Jedan
je — vele — otsutan, drugi je naš sumi-
šljenik itd.

Pa — velim im ja — pitajte ljude, |i
ako oni doista nisu nikoga ovlastili da ih
potpiše, to ćemo dati u novine.

Već sutra dan, primam od jednog po-
uzdanog sumišljenika iz Račišća, pismo, i
slijedeću izjavu :

»Mi niže potpisani očitujemo da se mi
nismo potpisali kao odbor pravaške stranke,
koji je bio tiskan u ,,Pravoj Crvenoj Hr-
vatskoj“ s toga molimo uredništvo da učini
ispravak i dokaže ko je potpisao u ime

»l to je još na-

naše“, Martin Gugić
Jozo Borovac.
Tu izjavu — piše sumišljenik — po-

šljite ,Prav. Crv, Hrvatskoj“ — jer ljudi
se bune i hoće znati ko je potpisao njihovo
ime bez njihova znanja.

To sam ja i učinio.

Sutra ili preko sutra, dođu u moj du-
ćan dva nepoznata mi Račišćana izjaviv da
žele sa mnom govorit. Jer vrlo zaposlen,
nismo ni otišli na samo, nego im rečem, da
kažu što žele, a ako je što tajna, da ćemo
ići na stranu. Mi smo — vele oni — došli,
da nam vi pišete, ko je nas potpisao na
onaj proglas.

Pošto su mi oba bila "lično nepoznata,
zapitam ih za ime, koje mi oni i kazaše.

Poslali su nas — vele — u vas, jer da
sto vi i za druge pisali. Mi hoćemo znati,
mi ćemo na sud itd. ,Ja ću potrošit — ju-
načio se Drušković-Čelo — i pedeset banks,
ali ja hoću da mi urednik kaže ime“ itd.

Ne ide to tako — protumačim im ja
— urednik ni sam nezna, ko je dao vaše

Broj 52

ime. Urednik vas nepozna. To je učinio neko
od vaših iz Račišća. Ni sud tu nepomaže
— jer u stvarima što izlaze štampom, sudi
porota — a vi neznate kako sve to iđe.
Ma'nite se dakle suda. Najkraći put bio bi
da iđete lično do D.ra Cviličevića,-on je če-
stit čovjek, i njemu će biti žao, ako je koji
njegov pristaša neovlašteno dao vaše ime ;
tražite od njega da vam kaže ime toga čo-
vjeka.

Ali pošto stvar u sebi nije bogzna od
koje važnosti dosta je da vi izjavite da ni-
ste potpisali. Kod mene je izjava što su mi
je poslali iz Račišća, pa ako hoćete možete
je potpisat i vi — i poslat ćemo je ured-
ništva , Prave“ — ali, ja vam otvoreno ka-
žem, ime čovjeka koji je dao vaše ime, ne
ćete obaznati.

Pošto oni izjaviše pripravnost da pot-
pišu, upozorim ih, da se neka prije promi-
sle nisu li koga ovlastili da ih potpiše, jer

da se to od sebe razumije, da se proglasi

u istinu nepotpisuju, jer u tom slučaju da

će se uhvatit u laži, a to po njih ne će biti

lijepo.
Ma nismo gosparu — vele oni — jer
da smo, rekli bismo da jesmo, pa šta bi?...
Na svrhu takova razgovara — pustio

sam ih da potpišu Izjavu, koja se na uvid
svakomu kod mene nalazi, i koja nije pisana
mojom rukom, nego mi je kao što rekoh,
iz Račišća bila poslana.

Cijeli razgovor , se vodio u prisustvu
mnogobrojna svijeta u mom dućanu.

A sada taj Antun Drašković-Čelo, šalje
brzojav ,,Pravoj“ objeđujuć me da sam mu
»pod titulom nar. zastupnika“ iznudio potpis!

Kako ću ja iznudit potpis čovjeku ko-
jega do tog časa nisam ni poznavao, i koji
je došao k meni, u moj dućan, kojega ja
nisam išao tražiti, niti bi ga bio mogao
naći, naprosto jer ga — nepoznam, a izim
da mi ga kogod nepokaže, ne bih ga ni danas
prepoznao.

Ali telegram Antuna Drušković-Čela u
»Pravoj“ — nije njegovo maslo, jer on sto-
prv znade ime potpisati. 'To je bez sumnje
— po duhu i stilu sastavka — maslo poz«

=== === ———————m——m—m—m—————

E A. Šubert: Dubrovnik."

: Dubrovnik na prvi mah zadivljuje pu-
tnika, te ga osvaja preko svakog očekivanja.
Pogledaš li na njega, njegovu sliku i veli-
čanstven mu okvir, obuzimlje ti dušu roman-
tičnošća i bojama.

Dolaziš od zaljeva i gruške luke, koja
je tako ukrašena prirodom i tvorevinama
ljudskih ruku, kao nijedna druga luka na
Jadranu. Ostale su luke veće, ali nijedna
nije ljepša od ove. Iz gajeva maslina, pri-
morskih bora, zimzelenih grmova, pomaljaju
se i visoko strše crni obeliski kiparisa, sad
u skupinama, sad pojedince, a na zelenim
brežuljcima i i na obali bjelasaju se zgrade
s crvenim krovovima i kamene ograde voć-
njaka i vrtova, a uzduž cijele pak luke
usidrene su najrazličitije lađe.

Požudno stupaš do vrha k gradu, između
ljetnikovaca, vrtova lovorike, cvatućih ba-

i agava, koje rastu među klisurami.

se glavnim putem doli, & pred očima

ti se pogled na grad. Na desnoj
strani, na klisuri, koja se visoko uzdiže

i

 

iznad mora, moćna osamljena tvrđava po-
ložena na ulazu u grad, a pred tobom gi-
gantske zidine.

Pred sobom ne vidiš drugo nego ove
zidine, koje su sve više i šire. Grad ne
vidiš. Na desno more, na lijevo visoka gora
a pred tobom valovite zidine,

Oko tebe sama boja, koja biva tim
šarenija, čim je sivkastija ogromna kulisa
gore i pred tobom grad. Boje vrtova, modrih
bijelih i crvenih kuća, ružičastih krovova,
zlatnog voća, zelenog stabalja, crvenkasto
bijelog cvijeća, pauma, zelenih grmena, trsova
ružmarina u ljubičastom cvijetu, koji se
spušta niz ogradu vrtova ili proviruje iz
samog zida. Dalje boja mora, neba, boja
klisura, o koje udara uzburkano more, bijela
boja mramorne fontane sa satirom i ninfom,
boja cijelo okoline. — Gdje su kuće, tu su
i vrtovi, a u velikom vrtu Hotel Imperiala
visoke paome, na putu i na malom prostoru
kraj mora, platani i murve.

A iz samih jaraka oko zidina pozdravlja
te paoma, grmlje u žutom cvijetu i zeleno
stabalje.

S bojama okoline ispremješane su i boje
narodne nošnje, muškaraca i žena, koje pro-
laze, boje oprženih i naborenih lica, starih

ljudi i žena. Svuda zagasiti pupoljak proljeća
koje se približava i raznježnjuje ljude već
sada, kad sunce uz posljednje kapi kiše
spušta svoje zlatne zrake, osvjetljene stoti-
nama boja. Ćutiš, kako se u tebi budi neko
ugodno čuvstvo, koje postepeno raste gotovo
do uzbuđenja. Žudiš proniknuti u dušu tih
zidina — žudiš upoznati grad . Dubrovnik
— grad, kog nećeš nigdje viđeti. — Ali
tek si u predgrađu. Gotovo te uznemirnje
pogled ne španjolsko maurski grad, sa zidi-
nama, s malim kulama, kamenim stražarni-
cama, moćnim bedemima, nad kojim se
uzdiža još veći i moćniji.

Napokon tražiš grad tvoje. duše, grad
Dubrovnik .....

, Proletiš mostom žuriš se između zidina

AA Ba