Broj 66. ne bi ni prvi slučaj bio kod našijeh dopi- snika , Prave Crne Hrvatske“. Pa i ako se on u tako žalosnome stanju nalazi, znade se vrlo dobro tješiti sa umi- šljenim prošastim, sadašnjim, i budućim po- bjedama. No neka nam odgovori malo na ove naše upite: Koji su (8 vijećnici, koje on ubraja u svoje istomišljenike, i kojim se on toliko ponosi ? Možda ubraja među njih i onoga, koji da ne ostane na zidovima njegove kuće ni traga ostancima Drinkovićevih plakata, oprao ih je u noćno doba sa sodom i sa- punom ? ili možda ubraja onoga, koji je po- žalio što je glasovao za Drinkovića, govo- reći da onda nije mislio svojom glavom ko što sada misli? ili onoga koji kad mu se je reklo da ga pravaši ubrajaju među njihove istomišljenike, odgovorio je ,do vraga pra- vaši i klerikalci i tko š njima skupa drži?“ Dakle koga oni drže i krste za pravaša? Kod nas nema ni aga ni spahija, a još manje bijedne raje; nismo mi u Turskoj — a naš dopisnik ,P. Crne“ gotovo ih u sva- kom -dopisu spominje. Čega je čovjeku puno srce i duša to mu je često i na ustima. Vidi se da on o tome samo sanja, a to je za stalno naučio, dok je još za svoje mlado doba živio među Turcima, pa opet kašnje u njihovoj blizini. Od tada poćela mu je rasti zazubica za tim ugodnim živo- tom, agovanjem. Hoće li u tome uspjeti, ne znamo, ali sve izgleda da će mu se i ta nada izjaloviti, ko što su mu se i mnoge druge izjalovile, sasvim što je ogrnut pla- štom klerikalizma. Taj delija predbacuje nam da ističemo pobjedu narodne svijesti. Jest, to i sada po- tvrđujemo, odkada je pravaštvo sklopilo ogavni brak sa klerikalizmom koji nije drugo nego težnja za vlasti, upotrebljavajući u tu svrhu vjeru i sva druga sredstva, koja mu ista vjera pruža. To naš narod dobro pozna i osuđuje, pa ne će da znade ni za jedno ni za drugo, što će dojdući izbori najbolje dokazati. Bože mili! koliko li zlobe u našeg de- lije kad spominje blagajne i pučke potrošne zadruge! On vrlo dobro zna, da mi nismo neprijatelji ni jednih ni drugih; on zna da smo mi, na koje on cilja, većinom članovi tih društava; on dobro znade, da nas baš iskreno veseli, svaki napredak našega pu- čanstva i nitko nam nemože predbaciti da nismo kolikogod su nam sile dopuštale na- stojali vazda uraditi za dobrobit njegovu i u tu svrhu dostaput svoje vlastite interese zanemarili i žrtvovali. Tako smo spravni i unaprijeda raditi za naš mili narod, pa ma- kar to bilo na žalost zlobnoga klerikalno- pravaškog dopisnika prave crne crnčeve Hrvatske. Prijatelj naroda i slobodne misli. Ston, 17. kolovoza. (Čudno ponašanje oružničkog poštovode). Ima tome više slučajeva, u kojim je dao priliku ovđješnji poštovođa da se upozna njegova mudrost i dosjetljivost. Između mnogih najizrazitiji je onaj slučaj o sletu Sokolaša ovdi, kojom prilikom je nasio tro- jici zavedenjaka. Sve bi se dalo premučati, kada ne bi bio istakao nanovo svoju veliku sposobnost kod ovogodišnjih općinskih iz- bora. Kako je poznato borilo su se dvije stranke na izborima, od kojih pravaška do uudila fanatizirana od popova, te viđeći se ,.CRVENA HRVATSKA“ u manjini, tražila je svaku prilika da za- metne smutnju. Vođam naše stranke teškom mukom pođe za rukom držati u ređu i miru svoje pristaše, koji neprestano bijahu iza- zivani od smutljivaca u prvom redu popova. Naš pak oružnički poštovođa, mješte da stavi reda među izazivače i popove, on na naprasit i ljutit način goni naše vođe, koji stoje samo tu da mira svoje. To znači da idu na ruku samom oružništvu da im _oblak- šaju službu, dočim postupanje gosp. pošto- vođe dovađa do sasvim drugog cilja, nego mira. Ne znamo kako da okrstimo ovo . po- našanje g. poštovođe ali da je čudno i ču- dnovato svak uviđa. Opuzen, 17 kolovoza. (Izborna nasilja u Opuzenu.) Naš je urednik primio jučer jedno privatno pismo, u kojem mu prijatelj javlja o teku općin- skih izbora u Opuzenskoj općini. Kakvih se je tu grozota, nasilja, prevara i svega slično počinilo, to je ne moguće vjerovati. Mi ćemo iz ovog pisma izvaditi neke značajnije stavke da se vidi, do čega sve možemo doći i što sve u dvadesetom vijeku možemo doživjeti. Dosadanji načelnik općine Opuzen g. Ivan Šarić bio je pristaša hrvatske stranke i dapače je opuzenska općina bila jedna iz- među prvih, koja je u svoje vrijeme pristala uz hrvatsku stranku. No sada se je na je- danput ovaj g. Šarić dao u službu popova, pogazio je više puta zadanu riječ, gdje je govorio, da je on srastao sa hrvatskom stran- kom. Kako sada duva po Austriji još uvi- jek klerikalni vjetar, to misle naši upravni činovnici, da moraju u svemu pa i u pro- tuzakonitostima ići na ruku tim klerikalnim elementima. Tako smo doživili, da je i po- glavar 'Tabeau kao opsjednut od Šarića. Ovaj je poglavar u svemu išao na ruku Šariću te što je mogao i nemogao učinio je za nj. Svi opravdani prigovori naših pristaša i prijatelja u opuzenu bilo na ministarstvo, bilo na namjesništvo, bilo na poglavarstvo ostadoše bez uspjeha. U ovim izborima Šarić je bio kao sve- moguć. On je mogao sve učiniti, štogod je htio, ako mu je trebalo, on je uskrisivao mrtve, pokapao žive. Kod njega su se na- lazili kroz više dana svi župnici od općine Opuzen. U njega su se nadalje nalazili svi pečati i sve knjige svih župa. Tu se fabri- ciralo sve u šesnest. Sam izbor se vodio ovako: Mi smo imali 460 punomoći. Sve zakonite bez trunka prigovora. No od tih punomoći nije bilo niti pedeset primljeno. Naših ljudi bilo na biralištu preko 500, a kada se prebrajali glasovi, naših nije bilo u sva tri tijela tek 360 glasova. Treba naime znati, da je izborno povjerenstvo bilo sasta- vljeno samo od njihovih ljudi. Nadalje .svi pisari bili su njihovi ljudi. Naše pouzdanike istjeraše naprosto van. Ostadoše jedino dvo- jica, koja nisu bila u stanju da paze na sve njihove makinacije. Tako su opazili pisara Nikolića, gdje naše glasove piše u njihovu kotist. Osim toga treba napomenuti, da u ne koliko mjesta nisu bili razaslani oglasi za f i i Strana . izbor morati biti uništen, a kod novih izbora neće biti pripušteno g. Šariću da u svoja kuću donese sve župske pečate, pa da us- krisuje mrtve, a pokapa žive. Gradska kronika. Srpski Sokoli u Dubrovniku. U četvrtak u jutro sa brzim parobrodom ugar- sko-hrvatskog parobrodarskog društva stiglo je u naš grad 25 srpskih sokolova ponajviše župe Fruškogorske, a ima ih i iz Srbije dapače i iz Stare Srbije. Naš im je grad priredio vrlo lijep doček. U. jutro odoše u Gruž, da ih pričekaju korporativno , Hrvatski sokol“ i-,Dušan silni“ sa hrvatskom i srp- skom muzikom. Vođa je srpskih sokolaša Dr. Lazo Popović. Uz sviranje muzika došli sa u grad. Najprije sa pozdravili općinu. Pred hrvatskim sokolom dočekao ih je ženski podmladak te su naše mile djevojčice daro- vale krasan bouquet cvijeća Dru Popoviću kao vođi. Odadoše počast našem prvom pjesniku I Gunduliću te položiše na njegovom spomeniku dva vijenca. Poslije toga odoše na Pile te pred Perićevom kavanom otpo- činuše. Poslije 10 sati bio je domjenak u hrvatskom sokolu. Tu ih je hrvatski sokol baš bratski veoma krasno pogostio. Bilo je izmjenjeno više patriotskih .govora, koji su slavili sokolsku misao. Prvi je govorio sta- rješina hrvatskog sokola Dr. Luko Dražić, pa vođa srpske braće naših gostova Dr Lazo Popović. Govorio je još brat Čeh Bilek, pa u ime mjesnog , Dušana Silnog“ g. Pušibrk. Ponovno je govorio g. Luko Dražić, a onda su se gosti razišli, Ne treba ni spominjati da je uz dobru kapljicu bilo i vesele slaven- ske pjesme. U 12 sati bio je zakusak kod ,, Dušana Silnog“. Tamo smo ostali do dva sata poslije podne. Tamo je prvi pozdravio sokole g. Gjivanović. Za njim se izredalo više govor- nika. Govorili su Kristo Dominković, Ćeh Bilek, Dr. Lazo Popović, Dr. Dražić. omla- dinac Hoppe. Poslije ugodno proboravljenog vremena odosmo opet pred kavanu na Pile. U tri sata odoše sokoli u Cavtat-na izlet. Izlet u Cavtat. U četvrtak u tri sata poslije podne sa parobrodom ,Soko“ otišli su naši gosti srpski sokolovi na izlet u Cavtat. Otišli su da se poklone prahu Bogišićevu i da na njegovom grobu polože vijenac. U Cavtatu su ih vrlo lijepo pričekali. Na obali je čekala cavtatska muzika, a na protivnoj strani pucali su mužari. Pred Kalačićevom kavanom bio je priređen stol, gdje su sokoli posjedali i sabavljali se u ugodnom razgovoru sve do 6 sati, tada su otpraćeni glazbom otišli put Dubrovnika sem