Broj 66.

 

ne bi ni prvi slučaj bio kod našijeh dopi-
snika , Prave Crne Hrvatske“.

Pa i ako se on u tako žalosnome stanju
nalazi, znade se vrlo dobro tješiti sa umi-
šljenim prošastim, sadašnjim, i budućim po-
bjedama. No neka nam odgovori malo na
ove naše upite:

Koji su (8 vijećnici, koje on ubraja u
svoje istomišljenike, i kojim se on toliko
ponosi ? Možda ubraja među njih i onoga,
koji da ne ostane na zidovima njegove kuće
ni traga ostancima Drinkovićevih plakata,
oprao ih je u noćno doba sa sodom i sa-
punom ? ili možda ubraja onoga, koji je po-
žalio što je glasovao za Drinkovića, govo-
reći da onda nije mislio svojom glavom ko
što sada misli? ili onoga koji kad mu se je
reklo da ga pravaši ubrajaju među njihove
istomišljenike, odgovorio je ,do vraga pra-
vaši i klerikalci i tko š njima skupa drži?“
Dakle koga oni drže i krste za pravaša?

Kod nas nema ni aga ni spahija, a još
manje bijedne raje; nismo mi u Turskoj —
a naš dopisnik ,P. Crne“ gotovo ih u sva-
kom -dopisu spominje. Čega je čovjeku
puno srce i duša to mu je često i na
ustima. Vidi se da on o tome samo sanja,
a to je za stalno naučio, dok je još za svoje
mlado doba živio među Turcima, pa opet
kašnje u njihovoj blizini. Od tada poćela
mu je rasti zazubica za tim ugodnim živo-
tom, agovanjem. Hoće li u tome uspjeti, ne
znamo, ali sve izgleda da će mu se i ta
nada izjaloviti, ko što su mu se i mnoge
druge izjalovile, sasvim što je ogrnut pla-
štom klerikalizma.

Taj delija predbacuje nam da ističemo
pobjedu narodne svijesti. Jest, to i sada po-
tvrđujemo, odkada je pravaštvo sklopilo
ogavni brak sa klerikalizmom koji nije drugo
nego težnja za vlasti, upotrebljavajući u tu
svrhu vjeru i sva druga sredstva, koja mu
ista vjera pruža. To naš narod dobro pozna
i osuđuje, pa ne će da znade ni za jedno
ni za drugo, što će dojdući izbori najbolje
dokazati.

Bože mili! koliko li zlobe u našeg de-
lije kad spominje blagajne i pučke potrošne
zadruge! On vrlo dobro zna, da mi nismo
neprijatelji ni jednih ni drugih; on zna da
smo mi, na koje on cilja, većinom članovi
tih društava; on dobro znade, da nas baš
iskreno veseli, svaki napredak našega pu-
čanstva i nitko nam nemože predbaciti da
nismo kolikogod su nam sile dopuštale na-
stojali vazda uraditi za dobrobit njegovu i
u tu svrhu dostaput svoje vlastite interese
zanemarili i žrtvovali. Tako smo spravni i
unaprijeda raditi za naš mili narod, pa ma-
kar to bilo na žalost zlobnoga klerikalno-
pravaškog dopisnika prave crne crnčeve
Hrvatske.

Prijatelj naroda i slobodne misli.

 

Ston, 17. kolovoza.

(Čudno ponašanje oružničkog poštovode).
Ima tome više slučajeva, u kojim je dao
priliku ovđješnji poštovođa da se upozna
njegova mudrost i  dosjetljivost. Između
mnogih najizrazitiji je onaj slučaj o sletu
Sokolaša ovdi, kojom prilikom je nasio tro-
jici zavedenjaka. Sve bi se dalo premučati,
kada ne bi bio istakao nanovo svoju veliku
sposobnost kod ovogodišnjih općinskih iz-
bora. Kako je poznato borilo su se dvije
stranke na izborima, od kojih pravaška do
uudila fanatizirana od popova, te viđeći se

,.CRVENA HRVATSKA“

 

u manjini, tražila je svaku prilika da za-
metne smutnju. Vođam naše stranke teškom
mukom pođe za rukom držati u ređu i miru
svoje pristaše, koji neprestano bijahu iza-
zivani od smutljivaca u prvom redu popova.
Naš pak oružnički poštovođa, mješte da
stavi reda među izazivače i popove, on na
naprasit i ljutit način goni naše vođe, koji
stoje samo tu da mira svoje. To znači da
idu na ruku samom oružništvu da im _oblak-
šaju službu, dočim postupanje gosp. pošto-
vođe dovađa do sasvim drugog cilja, nego
mira. Ne znamo kako da okrstimo ovo . po-
našanje g. poštovođe ali da je čudno i ču-
dnovato svak uviđa.

 

Opuzen, 17 kolovoza.

(Izborna nasilja u Opuzenu.) Naš je
urednik primio jučer jedno privatno pismo,
u kojem mu prijatelj javlja o teku općin-
skih izbora u Opuzenskoj općini. Kakvih se
je tu grozota, nasilja, prevara i svega slično
počinilo, to je ne moguće vjerovati. Mi ćemo
iz ovog pisma izvaditi neke značajnije stavke
da se vidi, do čega sve možemo doći i što
sve u dvadesetom vijeku možemo doživjeti.

Dosadanji načelnik općine Opuzen g.
Ivan Šarić bio je pristaša hrvatske stranke
i dapače je opuzenska općina bila jedna iz-
među prvih, koja je u svoje vrijeme pristala
uz hrvatsku stranku. No sada se je na je-
danput ovaj g. Šarić dao u službu popova,
pogazio je više puta zadanu riječ, gdje je
govorio, da je on srastao sa hrvatskom stran-
kom. Kako sada duva po Austriji još uvi-
jek klerikalni vjetar, to misle naši upravni
činovnici, da moraju u svemu pa i u pro-
tuzakonitostima ići na ruku tim klerikalnim
elementima. Tako smo doživili, da je i po-
glavar 'Tabeau kao opsjednut od Šarića.
Ovaj je poglavar u svemu išao na ruku
Šariću te što je mogao i nemogao učinio je
za nj. Svi opravdani prigovori naših pristaša
i prijatelja u opuzenu bilo na ministarstvo,
bilo na namjesništvo, bilo na poglavarstvo
ostadoše bez uspjeha.

U ovim izborima Šarić je bio kao sve-
moguć. On je mogao sve učiniti, štogod je
htio, ako mu je trebalo, on je uskrisivao
mrtve, pokapao žive. Kod njega su se na-
lazili kroz više dana svi župnici od općine
Opuzen. U njega su se nadalje nalazili svi
pečati i sve knjige svih župa. Tu se fabri-
ciralo sve u šesnest. Sam izbor se vodio
ovako: Mi smo imali 460 punomoći. Sve
zakonite bez trunka prigovora. No od tih
punomoći nije bilo niti pedeset primljeno.
Naših ljudi bilo na biralištu preko 500, a
kada se prebrajali glasovi, naših nije bilo u
sva tri tijela tek 360 glasova. Treba naime
znati, da je izborno povjerenstvo bilo sasta-
vljeno samo od njihovih ljudi. Nadalje .svi
pisari bili su njihovi ljudi. Naše pouzdanike
istjeraše naprosto van. Ostadoše jedino dvo-
jica, koja nisu bila u stanju da paze na
sve njihove makinacije. Tako su opazili
pisara Nikolića, gdje naše glasove piše u
njihovu kotist.

Osim toga treba napomenuti, da u ne

koliko mjesta nisu bili razaslani oglasi za

f
i
i

Strana .

 

izbor morati biti uništen, a kod novih izbora
neće biti pripušteno g. Šariću da u svoja
kuću donese sve župske pečate, pa da us-
krisuje mrtve, a pokapa žive.

Gradska kronika.

Srpski Sokoli u Dubrovniku. U
četvrtak u jutro sa brzim parobrodom ugar-
sko-hrvatskog parobrodarskog društva stiglo
je u naš grad 25 srpskih sokolova ponajviše
župe Fruškogorske, a ima ih i iz Srbije

 

dapače i iz Stare Srbije. Naš im je grad

priredio vrlo lijep doček. U. jutro odoše u
Gruž, da ih pričekaju korporativno , Hrvatski
sokol“ i-,Dušan silni“ sa hrvatskom i srp-
skom muzikom. Vođa je srpskih sokolaša
Dr. Lazo Popović. Uz sviranje muzika došli
sa u grad. Najprije sa pozdravili općinu.
Pred hrvatskim sokolom dočekao ih je ženski
podmladak te su naše mile djevojčice daro-
vale krasan bouquet cvijeća Dru Popoviću
kao vođi. Odadoše počast našem prvom
pjesniku I Gunduliću te položiše na njegovom
spomeniku dva vijenca. Poslije toga odoše
na Pile te pred Perićevom kavanom otpo-
činuše. Poslije 10 sati bio je domjenak u
hrvatskom sokolu. Tu ih je hrvatski sokol
baš bratski veoma krasno pogostio. Bilo je
izmjenjeno više patriotskih .govora, koji su
slavili sokolsku misao. Prvi je govorio sta-
rješina hrvatskog sokola Dr. Luko Dražić,
pa vođa srpske braće naših gostova Dr Lazo
Popović. Govorio je još brat Čeh Bilek, pa
u ime mjesnog , Dušana Silnog“ g. Pušibrk.
Ponovno je govorio g. Luko Dražić, a onda
su se gosti razišli, Ne treba ni spominjati
da je uz dobru kapljicu bilo i vesele slaven-
ske pjesme.

U 12 sati bio je zakusak kod ,, Dušana
Silnog“. Tamo smo ostali do dva sata poslije
podne. Tamo je prvi pozdravio sokole g.
Gjivanović. Za njim se izredalo više govor-
nika. Govorili su Kristo Dominković, Ćeh
Bilek, Dr. Lazo Popović, Dr. Dražić. omla-
dinac Hoppe. Poslije ugodno proboravljenog
vremena odosmo opet pred kavanu na
Pile. U tri sata odoše sokoli u Cavtat-na
izlet.

Izlet u Cavtat. U četvrtak u tri sata
poslije podne sa parobrodom ,Soko“ otišli
su naši gosti srpski sokolovi na izlet u
Cavtat. Otišli su da se poklone prahu
Bogišićevu i da na njegovom grobu polože
vijenac. U Cavtatu su ih vrlo lijepo pričekali.

Na obali je čekala cavtatska muzika, a na

protivnoj strani pucali su mužari. Pred
Kalačićevom kavanom bio je priređen stol,
gdje su sokoli posjedali i sabavljali se u
ugodnom razgovoru sve do 6 sati, tada su
otpraćeni glazbom otišli put Dubrovnika

sem