Strana 2. Dogorilo je više!' (z učiteliskih kragovr“). U sarajevskom , Hrvatskom Dnevniku“ od 9. tek. mj. br. 227, uvodnik je ,Ili - ili!“ U njemu bosansko- hercegovačko uči- teljstvo baš muževno i dostojanstveno po- ručuje vladi, zastupnicima, zemlji i narodu, da ako se sada ne urede njihovi materi- jalni i pravni odnošaji, da će oni posegnuti za krajnjim sredstvom. Evala im! To su ljudi! 'Tako valja! A ne dati se voditi za nos kao medvjedi i kao: djeca zadovoljavati se lijepim riječima, ili kao lude praznim obećanjima. I mi, dalmatinsko učiteljstvo, koje sto- jimo materijalno mnogo gore nego naša braća u Herceg-Bosni, poručujemo vladi, - Zemaljskom Odboru, zastupnicima i narodu : Dogorilo nam je više! Dosta nam je više lijepih fraza i praznih obećanja! Unapred učiteljstvo sve to energično odbija od svoje adrese. Nek se izrazi sućuti, sažaljenja i sve bombastične fraze i obećanja uprave na drugu adresu. Dalmatinsko učiteljstvo pou- čeno gorkim iskustvom više ne vjeruje ni riječima ni obećanjima. Ono će se gunaprijed vladati lozinkom glasovitog Edisona: ,Ne riječi, već djela“, < yo U ovim*teškim, preteškim i nesnoslji- vim danima nečuvene skupoće, svak se diže i traži neka bi se pomoglo nevoljnicima. Novine se cijelog svijeta, — budi bez za- mjerke rečeno, — natječu koja će čim sliko- vitije opisati tužno i žalosno stanje ovog ili onog stališa, a žalibože, rijetko je koja ili nikoja uzela u obranu mukotrpni stalež pu- čkog učiteljstva, tog najzaslužnijeg narodnog trudbenika, tog najposljednjeg zapuštenjaka, tog od Boga zamrženog pedagoga ! Bečka vlada, uvjerena, da današnjim plaćama, pri ovakovoj skupoći njezini slaž- benici ne mogu živjeti, naprešno saziva par- lamenat, e da u njemu zastupnici naroda odmah glasuju zakone o poboljšanju ne *) Umoljena su sva Ugl. uredništva svih novina, koja ljube učiteljski stalež, da prenesu ovaj članak. Bilješke s jednog Nogišitevog putovanja. Valtazar Bogišić poznato je, da je mnogo putovao. Jaki dio njegova života bilo je putovanje. 1 kroz ono dvadeset i pet godina, što je bio nastanjen u Parizu, može sb reći, neprestano je bio na putu. Dobar dio njegva putovanja bio je pos- većen nauci. Kad je ono od ruskoga cara dobio nalog da izradi svoje najbolje djelo »Građanski imovinski zakonik za knjaževinu Crnu Goru“ dao se je prije svega na puto- vanje kroz Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu u svrhu izučavanja i proučavanja narodnijeh pravnijeh običaja. Spremio je u svoje vrijeme. kako je poznato, ogromnu građu upita i odgo vora o pravnijem običajima kod južnih Sla. CRVENA HRVATSKA“, samo činovničkih već i poslužničkih plaća. A što se za nas radi, i ako smo plaćeni gore nego, ne samo državne već i privatne sluge ? Možda se čeka otvor sabora (a kada ?), pa da nam se kao za porugu obeća štogod ili iznese kakova mršava zakonska osnova, pa je se predade odboru ili Zemaljskom Od- boru na pokopanje? Ne! Dogorilo nam je više! Ponovno velimo, u ništa više ne vje- rujemo, ništa nas više ne .umiri već djela, i to djela koja dolikuju nama, našim nau- kama i važnosti našoj u zemlji i u narodu našemu: Prošla su vremena kad je dosta bilo znati čitati bukvicu, a da budeš školnikom, kad je više vrijedio karantan nego danas kruna. Danas se od nas iziskuje kultura, i to takova, da osim akademski maobraženom čovjeku ne dopuštamo ni jednem drugom, da nam reče da je vaspitaniji od nas. Po- slije akademski naobraženih staleža naš je prvi i kao takovim mora se unapred s nama i računati. Ne dopuštamo da nas se baga- teliše. Učitelj, koji će unapred to dopuštati nije pravi učitelj, on je slabić. Nije dosto- jan imena učiteljskog. Trpili smo i trpili sve za ljubav ove jadne naše zemlje, ovog tužnog naroda. Ali kad više ne možemo, jer mi i naše obitelji trebamo kruha, tre- i bamo obuće, odjeće, trebamo krpu krova gdje da zaklonimo glavu, trebamo..., tre- bamo sve ono što treba vaspitanom čovjeku, a ne divljaku, tada pred ovakovom crnom slikom gine svaki ideal. Dalje ovako ne možemo, nemoguće nam je, a otčinska nam ' dužnost i briga ne dopuštaju ! Žele li: država, vlada zastupnici i ostali faktori na polju pučke prosvjete; da narod bude prosvijetljen, ne zalapan, žele li: da ga pridignu u blagostanju, neka nam dadu ono što se danas svakom čovjeku dava, neka obezbijede nas i naše porodice, pak onda će se moći od nas i zahtijevati! Dajte nam da ne gladujemo! Uredite jednom naše materijalne i pravne odnošaje, kako se do- likuje nama, kulturnom stališu, ili ćete nas usilovati, vašim nehajem i nemarom, da sli mogu da imaju veze sa njegovim radom okolo imovinskoga zakonika, pa i one koje mogu da pokažu na Bogišićevo drugovanje sa drugim našim javnm radenicima. Ovaj Bogišićev put u Crnu Goru spada svakako u epohu, kad je-on radio na crnogorskom zakoniku, što je u dvije bilješke i spome- nuto. Grehota je samo, da su bilješke i od- više kratke, pa nije nikakako moguće da se iz njih izvede jedan jasan pogled na tijek samog rada Bogišićava u Crnoj Gori. * Dne 15. aprila 1873. otputovao je Bo- " gišić iz Gruža. U Kotoru se je sastao sa pjesnikom Jovanom Sundečićem, te s njim skupa sutri dan u 1%, sat po podne otputo- vao je put Cetinja. U 7%, na večer bio je već na Cetinju. Prije nego je tamo stigao dođoše mu u sus- ret dva perjanika. e i mi konja i dva perjanika za počast“. Odsio je u dvoru, a sutri dan 17. aprila, je odatle ,u red dvpra“ i pripravljao zakoniku. je program sa radnju pa "< s = Broj 84. ————— nn ——muĐs_——mm<sDoe s =——— jedimo djela naše braće u Herceg-Bosni. Ali onda, mislite na posljedice. Odavna ima da nam se priznaje, da nam je nevoljno i teško življenje, da nam se pošto po to mora pomeći, a što se radi sada za nas, kad se diže kuka i motika, te jadikuje radi još nečuvene skupoće? Čemu se ne diže ni jedau od odlučujućih faktora da nam pomogne ? Uza sve priznanje da nam se mora po- moći, naš Zemaljski Odbor, ne znamo gdje strpava lanjski pretičak školskog fonda od 140 tisuća kruna. To je kora kruha odne- šena iz usta našoj siročadi. Da im je i malo bilo stalo do naših patnja i nevolja, - bili bi taj pretičak porazdijelili izmeđ učiteljstva! Pazite. ako se dalmatinsko učiteljstvo baš sada nalazi na rubu ekonomske propasti, ono će a da spasi sebe i svoje sirote obi- telji, kao ljudi svijesni svoje otčinske brige, posegnuti za najskrajnjim sredstvom. Ako prijeti pogibao učiteljstvu, kudikamo prijeti veća pokrajini i narodu! Učiteljstvo će se znati snaći i umjeti iskoprcati iz nevolje, te, će i bez gladne plaće proživjeti, ali gdje će i kako će pokrajina i narod bez učiteljstva? Komu je do razmišljanja, neka misli! Mladi učitelji već bježe u druge službe. Čast im! Svak bježi gdje mu je bolje. Već je ove godine iz učiteljske službe prešlo okolo 30 mladih, krepkih i svijesnih sila. A ako se čim prvo ne uredi učiteljsko eko- nomsko pitanje, vjera i Bog, sve što je zdra- vijega, boljega, radišnijega i sposobnijega, odletit će trbahom za kruhom. Ne ima danas svijesna, a i prostijeg čovjeka, da će raditi za plaću kojom mora gladovati. A kako se to može zahtijevati od vaspitana čovjeka?! Svak, pa i najpro- stiji radenik traži, da svojom zaradom može sebe i svoje uzdržavati. A zar to nije do- pušteno samo dalmatinskom učiteljstvu? I neučeni i prosti trudbenik, kad ma jedna zarada ne dava toliko prihoda, a da' zado- volji svojim najnužnijim potrebama, on ju naprosto napusti i traži drugu, A kako ne + će to vaspitan i učen čovjek? Mora i preko svoje volje. Da do ovog dođe dalmatinsko ===———————————————m—m—m—m—m—- »U 12 ura bijah predstavljen knjazu. Dobar utisak“. S kraljem Nikolom veoma je često išao da šeta ili da jaše, kod njega je često ruča- _vao i polazio na dvorske sastanke, kao soire i slično, +, više je puta s njim išao na izlete, tako je na 24. juna iste godine bio s knja- zem na Lovćenu. (,Gita a Lovćen insieme col principe“.) : Dani radnje oko zakonika zabilježeni su obično bez ikakvih drugih bilježaka. "Tako 19, 22, 24 aprila zabilježeni su samo sa »radnja“. P a »20. aprila: Crkva . . ., Radnja i vizite ; Na večeri u knjaza ..“ »31.: Soirće i bal u knjaza . . . .“ Objed u Sundečića“ se. e . =a