RHRENlRIHIIIIIINIE NSNISNRSaE Š 2 God. XX. Gljena je listu unaprijeda: sa Dubrovnik i sa Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino ematvo 10 K i poštarski troškovi. K » n> vrsti list, kad mu pretplata mine, smatra se predbrojen sa došasto polugodište. === U DUBROVNIKU, 8. januara 1910. IZLAZI SVAKE # Broj 3. SRIJEDE I SUBOTE —— POJEDINI BROJ 10 PARA zdavatelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. NANA Rimska politika i njezini plodool Latinski jezik u crkvi to je nešto kao i njemački jezik u austrijskoj vojsci. Njega uzdrže razlozi shodno- sti i politički, i ujedno starinom po- svećeni običaj. Bez njega bi se možda raspala anacijonalna rimska crkva u toliko nacijonalnih crkava, isto kako se raspala istočna crkva u to- liko antokefalnih crkava, kad je grčki jezik zamijenio onda živi na- rodni govor južnih slavena. Sasvim je dakle razumljivo, da Rim nastoji uzdržati u latinskoj cr- kvi ovu nutrašnju svezu, ali način kako postupa sHrvatima ne kaže samo to nastojanje, već i to, da stara mržnja u Talijanaca na Hrvate još uvijek živi. Pio X. ne slijedi samo onu politiku rimskih papa, koji su uvijek išli za tim, da na obalama ovim pomagaju latinsku službu na uštrb staroslavenske, već kao rodom i po osjećaju Talijanac on ide još dalje, te ne dopušta ni ono, što su drugi pape u razumnom popuštanju potrebama dopustili. On hoće da živi govor sasvim isključi iz crkve, a do. pušta samo staroslovenski, i to opet samo u onim crkvama, gdje se je staroslovenski kroz zadnje trideset godina neprestano misilo. Tih pako crkava ima veoma malo. Prama tomu borba za jezik u crkvi uzimlje sada drugi oblik nego što ga je prije imala. Prije se borilo za jednu povlasticu, a sada za naro- dni jezik u crkvi uopće, prije su bili povučeni u borbu samo oni di- jelovi našega naroda, gdje se staro- slovenski bio očuvao, a sada cijeli narod, jer nema skoro crkve u cije- 10mu našemu narodu katoličke vje- roispovijedi, gdje se hrvatski jezik ne bi bio od davnina uvukao kao jezik skoro cijele službe božje, osim jedine mise, a i preko mise se barem evanđelje: pjeva hrvatski. 'Treba spomenuti i to, da ovo proširenje hrvatskog živog govora u crkvi bila je kao naknada za staro- slovensku službu božjv, i da je to bilo u Rimu, ako ne preporučeno, & ono barem: smatrano politički kori- Štamparija DeGiulli 1 dr. SE gm. sno. Rituali i evanđelistari hrvatski tiskali su se u Rimu. Sada su se stoprva sjetili, da je to bilo zlo, i da hrvatski jezik treba zabraniti. Zašto, to smo rekli prije. Talijanska vlada i rimska kurija složni su u talijanskoj propagandi na ovim oba- lama, i toj propagandi trebalo bi da pane kao prva žrtva — hrvatski jezik u crkvi. Dobro promišljeno, kad bi ljudi bili vojnici od papira, koje svaki dječko može po volji namještati. Ali to nijesu, i Istra, gdje se našao bi- skup spravan, da provađa naredbe Rima, pokazuje, da su se u Rimu grubo u računima prevarili. Ukinuće hrvatskog jezika u crkvi, to bi zna- čilo cijelu revoluciju ne samo u cr- kvi, već u cijelom životu naroda. Jezik, kojim se Bogu moliš, srastao se je s tobom, ona služba božja, gdje toga jezika nema, :nije ista kao i prijašnja, jer ti u njoj ne učestvuješ. Novotarije u tom pogledu diraju uprav u živac naroda. Poznat je n. pr. raskol u ruskoj crkvi, koji .je postao s naredbe mitropolitove, da se čeljad krste ako se ne varamo stri prsta, a ne su dva. Kad je da- kle u Rusiji nazad vijekova, u doba najgoreg autokratizma i najposlušni- jeg kmetstva, jedna takova reforma mogla probuditi takovu revoluciju, ne smiju nas nimalo začuditi glasovi iz Istre koji javljaju nova Ricmanja. Ne radi se ni od dva ni od tri prsta, nego o nečemu više, što je narodima u današnje doba najsvetije, o naro- dnom jeziku. Ovakav otpor nije smio Rim izne- naditi. Već stanovište biskupa koji nijesu htjeli proglasiti papin dekret, jer su neki znali, da ga nije mo- guće povesti, a drugi nijesu ni htjeli ga oni provesti, jer se nijesu htjeli ogriješiti na vlastitom narodu — već to stanovište moralo je dakle: upo- zoriti Rim na pogibli, koje bi se mogle izviti iz njegove odluke. Ali mješte da sluša one, koje bi morao slušati u ovakovim stvarima, on je poklonio svoje uši zamamnim glaso- “< vii Inšnog talijanskog patriotizma, Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopis\ uredništvu lista. Zaizjave,priopćena sahva plaća se 40 para po retku, a sa oglase 80 para. Oglasi, koji se više puta štampaju pope godbi us rasmjeran popust .Nefrankirana pisma ne primaju se. SR === koji se ne ograničuje na njegovanje svojega, već hoće i tuđe. Vlastito nagnuće i lažna izvješća doveli su ga tako u položaj, iz koga je barem za sada teško naći izlaza. Bit će dobro, ako ga u Istri stečeno iskus- tvo, opameti barem u toliko, da borbu ne prenese i u Dalmaciju. izjave Supilove 0. položaju. - Baž na desetgodišnjem dolasku Supi- lovu na Rijeku priredili su mu prijatelji svečani banket, na koji je pristupilo što je na Rijeci i Sušaku otmenijega a hrvatski misli i osjeća. Predsjedao je starina Barčić, Na banketu je uzeo riječ i Supilo te je ovo kazao o općem položaju : ,No današnji dan imade na sebi jednu političku znamenitost, koja daje najveću za- dovoljštinu našoj politici. Danas se mi nala- zimo u ex lexu. Sin Ljudevita Kossutha, sin onoga, koji je htio razmetnuti Ugarsku od Austrije, taj sin, koji poznatim načinom razmetnuo započeti sporazum između. Hr. vatske i Ugarske, nalazi se sa svojom vla- dom danas u ex-lezu, u absolutizmu, u kom je eto i Ugarska i Hrvatska, i on mora da vlada pod okolnostima, koje za sina Ljude- vita Kossutha znače najveću političku bla- mažu. Ako to nije zadovoljština za našu politiku, ako to nije kazna za zlu vjeru, što su je ta gospoda počinila prema našoj iskre- noj politici, onda ja ne znam, što znači po- litička kazna! No nije samo ex.lex u Ugarskoj i u Hrvatskoj, on je i u Austriji. Istina je, ona se doduše provukla kao kroz iglu sa parla- mentom, ali gdje su delegacije? One dele- gacije, gdje se imao votirati proračun za Aerenthalovu politiku, kojom se ovaj htio proslaviti kao Disraeli ? Gdje su? Jerst. go- dine 1909. držale su se one u bečkom tri- bunalu, gdje je njegova politika u formi Friedjunga i ,Reichposta“ došla na obtuže- ničku klupu! — jer kako svi znamo optička je varka, da je ondje sjedio Friedjung i ,Reichspost“, Zapravo je ovdje sjedio Ae- renthal. 'To su bile njegove prošlogodišnje delegacije ! | 'To je kazna za infamnu politiku proti našem narodu, jer prelom riječi sina Ljude- oita Kossutha, koji se izjavio sporazumnim sa politikom Aerenthala i zaslužuje da dođe na optužničku klapu. A to mora biti zadovoljština našem narodu. Reklo se, da će se naši odnošaji popra- viti. Ima već 40 godina natezanja i kombi- nacije, da se održi nešto, što se održati ne može, te sa moramo pitati, u kakovom je