perom going rme

A O v

800806 us SITE MOOD DL LE AVA HA MANJA KAŠA

 

Str. 2

velika pluća, kojim dišu narodi, Imperij
velikijeh država u prošlosti, kao i u sa-
dašnjosti bazira na velikom opsegu nji-
hovih obala. Istočna obala Jadranskog
mora i njezino zaleđe napučeni su
skoro isključivo našim narodom, Duž-
nost je naše inteligencije da upute
naš naraštaj na more. Istina, Hrvati
su i Srbi većinom poljodjelski narod,
a ne da se poreći da je poljodjelstvo
vanredan izvoz blagostanja, nu istina
je i to da kod naroda, koji se isključivo
poljodjelstvom bave, nastaje stagna-
cija u duševnom obziru, Maleni Du-
brovnik, sazidan na morskoj hridi,
posvetio je svoje zauzetne snage
moru, koje ga je i obilno nagradilo
u materijalnom, kao i u duševnom
pogledu, a zauzetan i slobodan duh
dubrovačkih građana, bez sumnje
možemo smatrati kao ativički bašti-
njen od svojih predaka. Ako je svrha
naših ideala slobodna Hrvatska, to
prva naša briga mora da bude oču-
vanje ove hrvatske obale od svake
tuđinske najezde, jer sva naša bu-
dučnost, naš opstanak od te obale
i zavisi. S toga bi svi maši narodni
faktori pa i hrvatsko novinstvo u Dal-
maciji, Hrvatskoj i Istri, kao jedan
čovjek (morali ustati protiv atentata,
koji se sada u Trstu kami izvršiti.

Trgovac.

 

Dubrovnik, 31. marta 1910.

Skupština , Hrvatske Stranke“. — U
ponedjenik se sastaje u Spljetu skupština
»Hrvatske Stranke“. Treba ne razumjeti va-
žnost, koju ,hrvatska stranka“ ima u javnom
životu naše pokrajine, da uzmogneš mukom
preći preko toga događaja. Ne mogu svi u
pokrajini biti ni demokrati ni pravaši ni
pripadnici drugih radikalnih stranaka, već
će se uvijek naći ljudi, koji će računati pri-
likama, kakve jesu, te se zadovoljiti radom
na oko sitnim i neznatnim, ali koji neko
treba da obavlja u dogovoru sa svim onim
faktorima, koji sačinjavaju državu.

To je uloga, koju hoćeš ne ćeš, mora
preuzeti stranka većine. Razumijevajuć to
mi nijesmo nigda prigovorili »Hrvatskoj
posla, ali nije-
smo odobravali da ljudi koji je vode, spu-
štaju iz vida opće narodne interese za često
puta lokalne obzire. I jedna stranka većine
treba da ima jedan politički program, a kri-
vnja je iznimnog, pravno neodređenog polo-
žaja Dalmacije, što se taj program ne može

»CRVENA HRVATSKA“

krajine, gdje takove ili slične oprieke između
većine i vlade, više ili manje akcentuirane,
nema, a ako pogledamo bečki parlamenat
vidimo i tu, da se vlada drži nekako iznad
stranaka. A to sve za to, što u našoj mo-
narhiji nema prave ustavnosti nego nekakve
poluustavnosti, a za takovu vladinih stra-
naka ne treba. Kad jedan mladočeh, koji se
javno ispovijeda pristašom državnog prava
češkog i članom stranke, kojoj su u pro-
gramu državopravne novosti, može biti mi-
nistar, tad može preuzeti na sebe i dužnosti
jedne većine stranka u Dalmaciji, koja mne
dijeli mnijenje bečkih ministara o pripad-
nosti Dalmacije zemljama zastupanim u ca-
revinskom vijeću.

Ovo kažemo onim, koji misle da »hr-
vatska stranka“ kao stranka većine ima da
napusti svoj program, ili barem ne radi u
tom smislu. To prvo svega nije potreba, a
drugo nije opravdano ni povjesti narodne
borbe u Dalmaciji. ,Narodna stranke“ izašla
je kao većina iz borbe sa strankom, koja je
sebi bila upisala na barjak baš ono, što bi
po shvaćanju nekih Beču moralo biti naj-
milije. Onda je narodna stranka bila čisto
aneksijoništička stranke, a to nije nimalo
priječilo vladu da s njom traži a i nađe do-
ticaja.

Dakako, Beč bi bio radiji, da uzmogne
stranku većine sa aneksijonističkim progra-
mom zamijeniti drugom strankom, koja bi
to batalila, ali jedno je željeti, a drugo je
naći sličnu stranku. Ona, dok su ovakove
prilike, nije moguća, jer joj fali svaki uslov
za dugi život.

S te strano dakle ima ,,Hrvatskoj
Stranci“ mnogo manje pogibli nego neki
njezini članovi misle; a ako se česa ima
strašiti, to je baš tih članova, koji tako mi-
sle. Jakost negdašnje ,narodne stranke“ bila
je baš u tomu, što tih elemenata u njoj nije
bilo, već kako jo bila spravna pomagati
vladu u svemu onomu, gdje su se interesi
vlade slagali s interesom naroda, tako je
bila spravna i boriti se s njoma, kad je tre-
balo. Dokaz borba proti Jovanoviću.

Mi smo uvjereni, da bi se ta 'vremena
mogla povratiti, ali za to treba da na čelu
stranke bude čovjek, koji će znati usposta-
viti onaj pravi razmjer između dužnosti
prama narodu i dužnosti prama vladi, koji
valja većini da bude mjerilom u radu, ako
hoće da kao stranka većine ostane i nadalje
narodna stranka. Ako izbor u ponedjenik
pane na takova čovjeka, tad se je nadati,
da će ,hrvatska stranka“ okupiti oko sebe
mnoge, koji se sada nezadovoljni drže po
strani.

 

I -

Korčula. (Na adresu pomorske vlade).
— Konflikt, koji je nastao između pomor-
ske vlasti i uprave Lloyda, radi pristajanja,

je,
odnosno nepristajanja brze pruge ovdje, iz-

gleda da će biti riješen po — austrijsku.

Da publika, a i ista pomorska vlada
bolje razumije kako stvari stoje, . potrebno
je u kratko osvrnuti se na usroke, koji su
do konflikta doveli ;

Kad je određeno da jedna brza Lioy-
dova pruga pristaje u Korčulu, zapovjednici
brzih parobroda nehtjedoše već u početku
pristajati na najudaljeniju  lučku plutača,
nego bi se operacije pošte 'i putnika oba-

Broj 27.

vljale na široku izloženu moru, bez da se
parobrodi, izim na mašini, zaustave. Pošto
ovakove operacije su skopčane poteškoćama
i pogibelji, Lloyd je htio riješiti stvar obra-
tiv se na pomorsku vlast da se plutaču pre-
mjesti 80 m. u pučina, na što pomorska
vlast i pristade. Nego tomu se usprotiviše :
općina, nar. zastup. i agencije sviju drugih
društava i stvar ostade in suspenso, a ope-
racije se obavljahu i dalje na debelu moru.
Nego jednog dana ove zime dok su lađice
stajale privezane u parobrod, primajuć po-
štu i iskrcavajuć i ukrcavajuć putnike, pa-
robrod potisnut valjda strujom, dadne, bez
ikakove obavijesti cijelom snagom natrag,
čime skoro ne polomi sve lađice i prouzroči
groznu nesreću. Koli poštarski činovnik,
toli barkarijoli, a da i ne govorimo o put-
nicima, pretrpješe smrtni strah, potužiše se
mjesnom lučkom uredu i zanijekaše dalje
približenje parobrodu, ako se ovaj ne ustavi
na plutači, ili bar usidri, pa makar i dalje.
Lučki ured poznajuć dobro pogibelj po ži-
vot putnika i publike, zabrani svakome pri-
bliženje parobrodima, ako se ne zaustave ili
na plutači ili usidre se. Nego zapovjednici
parobroda ne htjedoše se toj naredbi poko-
riti, i mi kroz zadnji mjesec dana, viđavamo
kako svaki petak jutrom i večerom, paro-
brod dođe pod grad, zaustavi se nekoliko
minuta, pa odjuri naprijed neiskrcav ni poštu
ni putnike. Koliko zanoveti od toga, lasno
je pojmiti i publici koja putuje &a ne može
da se iskrca, i radi pošte koju parobrod,
mješte da iskrca u Dubrovnik, da nam ,du-
brovačkim“ dođe u petak f večer, nosi
natrag u Spljet, da je dobijemo tek u —
ponedjelnik.

Razlozi koje Lloyd navađa zašto nje-
govi parobrodi ne mogu na plutaču jesu,
da je ista blizu kraja, i da od toga nastaje
pogibelj za operiranje brodom.  Faktično
stvar stoji ovako: plutača je udaljena od

ivice dige 185 m. sa istočne strane, sa sje-

verne i zapadne je slobodni kanal, a sa
južne ima do kraja valjda 500 m.

Pisac nije nikakav pomorac, i ne usu-
đuje se izreći mnijenje, je li moguće, da
Lloydovi parobrodi pristanu na plutaču ili
ne. Govoreć s raznim pomorcima čuo je i
raznih mnijenja.

Ali način kojim pomorska vlada hoće
da uredi ovu stvar, jest pravi razlog ovim
recima. Pomorska je vlada naime opet
odlačila da premjesti plutača dalje u pu-
činu, ovaj put 30 m.

Ko pozna položaj Korčule, znade da
je ovo nikakova luka, i da današnja plutača
nalazi se na dosta dalekom i posve i po
svim vjetrima izloženom mjestu. Lađe se i
danas po i malo ružnijem vremenu teškom

tim postići ? Da će možda Lloydovi parobrodi
moći do plutače, ali lađice s kraja, s poštom
i putnicima ne će, A onda koja korist od
premještenja ? Plutača će dakle alužiti samo
kad su lijepa vremena — vrlo rijetka ovdje.

Ali to nije sve. đ