perom going rme A O v 800806 us SITE MOOD DL LE AVA HA MANJA KAŠA Str. 2 velika pluća, kojim dišu narodi, Imperij velikijeh država u prošlosti, kao i u sa- dašnjosti bazira na velikom opsegu nji- hovih obala. Istočna obala Jadranskog mora i njezino zaleđe napučeni su skoro isključivo našim narodom, Duž- nost je naše inteligencije da upute naš naraštaj na more. Istina, Hrvati su i Srbi većinom poljodjelski narod, a ne da se poreći da je poljodjelstvo vanredan izvoz blagostanja, nu istina je i to da kod naroda, koji se isključivo poljodjelstvom bave, nastaje stagna- cija u duševnom obziru, Maleni Du- brovnik, sazidan na morskoj hridi, posvetio je svoje zauzetne snage moru, koje ga je i obilno nagradilo u materijalnom, kao i u duševnom pogledu, a zauzetan i slobodan duh dubrovačkih građana, bez sumnje možemo smatrati kao ativički bašti- njen od svojih predaka. Ako je svrha naših ideala slobodna Hrvatska, to prva naša briga mora da bude oču- vanje ove hrvatske obale od svake tuđinske najezde, jer sva naša bu- dučnost, naš opstanak od te obale i zavisi. S toga bi svi maši narodni faktori pa i hrvatsko novinstvo u Dal- maciji, Hrvatskoj i Istri, kao jedan čovjek (morali ustati protiv atentata, koji se sada u Trstu kami izvršiti. Trgovac. Dubrovnik, 31. marta 1910. Skupština , Hrvatske Stranke“. — U ponedjenik se sastaje u Spljetu skupština »Hrvatske Stranke“. Treba ne razumjeti va- žnost, koju ,hrvatska stranka“ ima u javnom životu naše pokrajine, da uzmogneš mukom preći preko toga događaja. Ne mogu svi u pokrajini biti ni demokrati ni pravaši ni pripadnici drugih radikalnih stranaka, već će se uvijek naći ljudi, koji će računati pri- likama, kakve jesu, te se zadovoljiti radom na oko sitnim i neznatnim, ali koji neko treba da obavlja u dogovoru sa svim onim faktorima, koji sačinjavaju državu. To je uloga, koju hoćeš ne ćeš, mora preuzeti stranka većine. Razumijevajuć to mi nijesmo nigda prigovorili »Hrvatskoj posla, ali nije- smo odobravali da ljudi koji je vode, spu- štaju iz vida opće narodne interese za često puta lokalne obzire. I jedna stranka većine treba da ima jedan politički program, a kri- vnja je iznimnog, pravno neodređenog polo- žaja Dalmacije, što se taj program ne može »CRVENA HRVATSKA“ krajine, gdje takove ili slične oprieke između većine i vlade, više ili manje akcentuirane, nema, a ako pogledamo bečki parlamenat vidimo i tu, da se vlada drži nekako iznad stranaka. A to sve za to, što u našoj mo- narhiji nema prave ustavnosti nego nekakve poluustavnosti, a za takovu vladinih stra- naka ne treba. Kad jedan mladočeh, koji se javno ispovijeda pristašom državnog prava češkog i članom stranke, kojoj su u pro- gramu državopravne novosti, može biti mi- nistar, tad može preuzeti na sebe i dužnosti jedne većine stranka u Dalmaciji, koja mne dijeli mnijenje bečkih ministara o pripad- nosti Dalmacije zemljama zastupanim u ca- revinskom vijeću. Ovo kažemo onim, koji misle da »hr- vatska stranka“ kao stranka većine ima da napusti svoj program, ili barem ne radi u tom smislu. To prvo svega nije potreba, a drugo nije opravdano ni povjesti narodne borbe u Dalmaciji. ,Narodna stranke“ izašla je kao većina iz borbe sa strankom, koja je sebi bila upisala na barjak baš ono, što bi po shvaćanju nekih Beču moralo biti naj- milije. Onda je narodna stranka bila čisto aneksijoništička stranke, a to nije nimalo priječilo vladu da s njom traži a i nađe do- ticaja. Dakako, Beč bi bio radiji, da uzmogne stranku većine sa aneksijonističkim progra- mom zamijeniti drugom strankom, koja bi to batalila, ali jedno je željeti, a drugo je naći sličnu stranku. Ona, dok su ovakove prilike, nije moguća, jer joj fali svaki uslov za dugi život. S te strano dakle ima ,,Hrvatskoj Stranci“ mnogo manje pogibli nego neki njezini članovi misle; a ako se česa ima strašiti, to je baš tih članova, koji tako mi- sle. Jakost negdašnje ,narodne stranke“ bila je baš u tomu, što tih elemenata u njoj nije bilo, već kako jo bila spravna pomagati vladu u svemu onomu, gdje su se interesi vlade slagali s interesom naroda, tako je bila spravna i boriti se s njoma, kad je tre- balo. Dokaz borba proti Jovanoviću. Mi smo uvjereni, da bi se ta 'vremena mogla povratiti, ali za to treba da na čelu stranke bude čovjek, koji će znati usposta- viti onaj pravi razmjer između dužnosti prama narodu i dužnosti prama vladi, koji valja većini da bude mjerilom u radu, ako hoće da kao stranka većine ostane i nadalje narodna stranka. Ako izbor u ponedjenik pane na takova čovjeka, tad se je nadati, da će ,hrvatska stranka“ okupiti oko sebe mnoge, koji se sada nezadovoljni drže po strani. I - Korčula. (Na adresu pomorske vlade). — Konflikt, koji je nastao između pomor- ske vlasti i uprave Lloyda, radi pristajanja, je, odnosno nepristajanja brze pruge ovdje, iz- gleda da će biti riješen po — austrijsku. Da publika, a i ista pomorska vlada bolje razumije kako stvari stoje, . potrebno je u kratko osvrnuti se na usroke, koji su do konflikta doveli ; Kad je određeno da jedna brza Lioy- dova pruga pristaje u Korčulu, zapovjednici brzih parobroda nehtjedoše već u početku pristajati na najudaljeniju lučku plutača, nego bi se operacije pošte 'i putnika oba- Broj 27. vljale na široku izloženu moru, bez da se parobrodi, izim na mašini, zaustave. Pošto ovakove operacije su skopčane poteškoćama i pogibelji, Lloyd je htio riješiti stvar obra- tiv se na pomorsku vlast da se plutaču pre- mjesti 80 m. u pučina, na što pomorska vlast i pristade. Nego tomu se usprotiviše : općina, nar. zastup. i agencije sviju drugih društava i stvar ostade in suspenso, a ope- racije se obavljahu i dalje na debelu moru. Nego jednog dana ove zime dok su lađice stajale privezane u parobrod, primajuć po- štu i iskrcavajuć i ukrcavajuć putnike, pa- robrod potisnut valjda strujom, dadne, bez ikakove obavijesti cijelom snagom natrag, čime skoro ne polomi sve lađice i prouzroči groznu nesreću. Koli poštarski činovnik, toli barkarijoli, a da i ne govorimo o put- nicima, pretrpješe smrtni strah, potužiše se mjesnom lučkom uredu i zanijekaše dalje približenje parobrodu, ako se ovaj ne ustavi na plutači, ili bar usidri, pa makar i dalje. Lučki ured poznajuć dobro pogibelj po ži- vot putnika i publike, zabrani svakome pri- bliženje parobrodima, ako se ne zaustave ili na plutači ili usidre se. Nego zapovjednici parobroda ne htjedoše se toj naredbi poko- riti, i mi kroz zadnji mjesec dana, viđavamo kako svaki petak jutrom i večerom, paro- brod dođe pod grad, zaustavi se nekoliko minuta, pa odjuri naprijed neiskrcav ni poštu ni putnike. Koliko zanoveti od toga, lasno je pojmiti i publici koja putuje &a ne može da se iskrca, i radi pošte koju parobrod, mješte da iskrca u Dubrovnik, da nam ,du- brovačkim“ dođe u petak f večer, nosi natrag u Spljet, da je dobijemo tek u — ponedjelnik. Razlozi koje Lloyd navađa zašto nje- govi parobrodi ne mogu na plutaču jesu, da je ista blizu kraja, i da od toga nastaje pogibelj za operiranje brodom. Faktično stvar stoji ovako: plutača je udaljena od ivice dige 185 m. sa istočne strane, sa sje- verne i zapadne je slobodni kanal, a sa južne ima do kraja valjda 500 m. Pisac nije nikakav pomorac, i ne usu- đuje se izreći mnijenje, je li moguće, da Lloydovi parobrodi pristanu na plutaču ili ne. Govoreć s raznim pomorcima čuo je i raznih mnijenja. Ali način kojim pomorska vlada hoće da uredi ovu stvar, jest pravi razlog ovim recima. Pomorska je vlada naime opet odlačila da premjesti plutača dalje u pu- činu, ovaj put 30 m. Ko pozna položaj Korčule, znade da je ovo nikakova luka, i da današnja plutača nalazi se na dosta dalekom i posve i po svim vjetrima izloženom mjestu. Lađe se i danas po i malo ružnijem vremenu teškom tim postići ? Da će možda Lloydovi parobrodi moći do plutače, ali lađice s kraja, s poštom i putnicima ne će, A onda koja korist od premještenja ? Plutača će dakle alužiti samo kad su lijepa vremena — vrlo rijetka ovdje. Ali to nije sve. đ