CRVENA HRVATSKA" Strana :3. Broj 35. » gore Huascarhn zvane, koji je ujedno naj- više brdo cijele južne Amerike. Klima je uopće blaga; kroz cijelu go- dinu uvijek jednaka samo stom razlikom, da u mjesecima od studenoga do travnja kiši, i to počevši od 2 sata poslije podre, pak do u večer, a u jutro sunčane ziške opet obasjaju sa svojim rumenilom vrhunce gora, te se čini, kao da prošlog dana nije bilo ništa. Grad imade okolo 25.000 stanovnika. Polovica pučanstva su urođenici, koji go- vore sa svojim vlastitim ježikom, ili kako oni zovu ,kečua“, — koji ima nekoliko ri- ječi sasvim sličnih našim riječima — & drugi dio je mješavina raznog drugog naroda oso- bito španjolskog sa urođenicima, i odavle je nastala druga polovica pučanstva, koja imade vas upliv i sve javne službe u svo- jim rukama, urođenike ne smatra ništa drugo nego kao robove. Stranaca ima sasvim malo, a i oni koji su, ili su poljodjelci, ili trgovci, ili kopači rud& budući, da drugih zanimanja ovdje nema. Između trgovaca na glasu su gg. An tun Fabris i braća Šerković, koji rade na veliko i na daleko su poznati. Druge dvije glavne industrije, poljo- djelstvo i kopanje ruda pripadaju većim dijelom strancima, kao Inglezima, Francu- , zima i sjevernim Amerikancima. Između ovih imade jedan veliki rudnik jedan naš Hrvat, čovjek izučen i bogat g. Frano Handabaka, rodom iz Mlina, koji boravi u jednom malenom, ali ubavom mje- stancu imenom Jupgay, — daleko od Hua- raza 8 (osam) sati na konju. Uprav na 12. februara tek. godine imenovaše ga za kon- sula austrijskoga u ovom okružju, te su na dan svoga imenovanja uz austrijsku postavili i našu milu troboju, koju kad viđesmo kako se ponosno vije, srce nam se uzradova od veselja, a Indiji, urođenici govorahu u svom jeziku ,Ima laja bandera, to jest, koje je vrsti ona zastava i mišljahu, da u kuću g. Handabake dolazi poštarska pustaja iz nje- gove zemlje. je samo 60 filira, te ga se može nabaviti kod istoga pisca u Zagrebu, Jurjevska ulica br. 9. Knjiga o flori brda Marjana zaprema 47 stranica za 1 krunu, te ćemo i o toj radnji drugom zgodom nešto spomenuti. Davna želja našega odličnog floriste Dragutina Hirca, da obađe kršne zagorske klance i pitomo primorje naše Dalmacije, mogla se oživotvoriti tek za prvi put go- dine 1905. Te je godine u botaničke svihe proputovao krajeve između Krke i Cetine, a svoje putopisne ertice i botaničke eskur- zije objelodani u ,Prosvjeti“. — Godine 1907. vidimo ga u Boci Kotorskoj, gdje se pri žegi žarkoga sunca penje po onim vrleti i botanizira oko Kotora, Peresta, Risna, Mo- rinja i Tivta. Godine 1908. boravi više dana u Dubrovniku i sabire biline oko Gruža, u Rijeci, okolo grada, Župe i 'Trstena, te kreće u Ercegnovi, Tamo neumornv proučava i radi u okolini naime iste varoši, pa Tople, Igala, Sutorine, Zelenike i ponovno u Tivtu, te se povraća preko Konavala u Cavtat. Na svome povratku kući zaustavlja se svaki put u Spljeta, da kao pćela radilica sabere i koliko je moguće popuni građu za floru “ brda Marjana kod Spljeta. Kako rekoh, gosp. Handabaka je čovjek veoma dobar i pošten, a tu svoju dobrotu pokazao je uprav tia 13 ovoga mjeseca pri- godom smrti jednog našeg radnika, Nikole Tusa iz Bribira. Još nije prošlo 2 godine, da je dotični radnik bio došao ovdje zajedno sa svojih 5 drugova — svi rodom iz Bribira — te uprav ušli u dućan g. Antuna Fabrisa, da kupe svoje potrebe. Na prvi pogled mi upo- znasmo, da imaju biti naši ljudi, ali se ustručavasmo upitati ih štogod. Kad jedan vd njih počne govoriti drugima u našem jeziku, upoznamo ih, i rekošemo im, da snio i mi Hrvati, na što oni uzradovaše se od vešelja, i počeše nam pripovijedati, kako dođoše iz Cerra de Pasco (300 klm.) pješice, ne poznajući ni put, ni neimajuć nikoga, koji bi ih pratio. Rekoše fiam, da nam ne mogu opisat strahote koje pretrpješe na putu. Putujući po snijegu i gorama, a vrhu svega ne znajući jezik zemlje, da se uvijek sjećaju svoje domovine i da proklet čas, kad promisliše doći u ove krajeve. Samo da nam je moći prispjeti kući — govorahu — svakomu živomu stvoru bismo govorili, da se čuva Amerike isto kao divlje zvijeri, jer, da se u našoj domovini živi tisuću puta bolje, samo uz dobru volju za rad. Zamoliše nas, da im nađemo bilo kakovu radnju, na što se mi latismo odmah posla, budući, da su nam siromašni radnici bili pobudili sa- žaljenie, a osobito vidjevši našeg čovjeka. Zbilja nam pođe za rukom, ter oni učiniše ugovor sa Zemaljskim Odborom ovdje (Junta Departamental) za gradnju jednog mosta, i uz vrijednost od 3000 sol&, naših 7000 kr. Vas se je narod ovdje divio sa kojom vje- štinom uradiše oni dotični most, i u velike ih hvalili. Poslije toga radili su nekoje druge stvari, i napokon četvorica od njih pođoše za Chile, a dvojica od njih ostadoše. Pođoše raditi rudnike, i slabo im je uspjelo. Jedan od njih ipak ostane uz svoju radnju, misleći izvaditi štogod, a drugi pođe da radi most u jednom grozničavom pre- djelu, budući, da je bio ostao bez novaca i bez radnje. Napokon svrši most, ali sada Zemaljski Odbor zatezaše s platom 4 mje- Hirca nijesmo ni smjeli očekivati potpun popis i pregled naše flore, jer se tomu hoće dosta vremena; ipak nas je iznenadio svojim lijepim darom. Bilo ih je doduše stranih i domaćih, koji su prije njega opširno pisali o istom predmetu i u opće o dalmatinskim bilinama. Ali ta djela u tuđim jezicima već su postala rijetka, preskupa i nepristupna većini čitatelja i zanimanika, kao što su i mnogi herbariumi raznešeni ili spremljeni po muzejima tako, da do njih ne možeš doći po nikakovu cijenu. Među starije spi- satelje spominjemo Dr. F. Portenschlaga go- dine 1824. sa svojim : Enumeratio plantarum in Dalmatia lectarum ;“ — onda A. Alschin- gera od godine 1832. sa svojom » Flora jadrensis“ ; pa P. Aschersona: u Bine bota- nische Exkursion in Siiddalmatien. 1867.“; — Franju. Pettera sa ,Botanischer Wegwei- ser in der Gegend von Spalato in Dalmatien“ od godine 1882.; B. Biaselotta, E. Weissa, J. Pittonia i M. Tommasinia: žalibsže do- dodovle sve samo tađiuci. Napokon Dr. Ro- bert de Visiani šibenčanin napisa monuinen- talno djelo: , Flora Dalmatica“ objelodanjeno u tri sveska od godine 1842, do 1850. uz drage radnje i supplemente do 1878. Za izradbu ovoga snamenitoga Visianievog seca. Siromašan radnik nađe se bez ijednog novčića. Mi mu dadosmo nešto, dokle mu Zemaljski Odbor ne plati. Ali velika nesreća za nj bijaše, da u onomu predjelu, gdje je radio most, uhvati ga teška groznica. Siro- mašan radnik nije ni mario za to. Napokon ga uhvati druga, ali sasvim teška bolest na pluća, na što mi ga odmah odvedosmo u bolnicu, ali više vremena nije bilo. Okrutna bolest shrva ga i uništi ga tako, da fa- kon 6 dana crna smrt dođe i pokosi život njegov. Mi svi Hrvati ovdje nastanjeni, zajedno sa gosp. Handabakom — koji se je ovdje nalazio u trgovačkim poslovima — pođosmo mu dati zadnju počast, otprativši ga do hladnog groba, gdje u crnu raku bacismo šakom malo zemlje, i posusmo njegovo tru- plo, plačući 'od žalosti nad sudbinom čo- vieka, koji u tuđoj zemlji, daleko od svojih prijatelja daleko od svoje žene i djece, mo- rade ostaviti svoje kosti, da ih tuđa zemlja krije, a ne ona za koju je on radio i borio se cijeli svoj život. Mi smo ga svi rado imali, jer je bio veoma pošten i veoma radišan, i njegova smrt ostavila je jednu veliku prazninu iz- među nas. Zemaljski Odbor ostao mu je dužan 800 sol& (po prilici 1920 kr.) te gosp. Handa baka se je zauzeo, da mu platu dotičnu svotu, koju će je on poslati njegovoj tužnoj udovici i sinu. A sad gosp. uredniče primite hrvatski pozdrav, i do skora opet ću Vam se javiti malo bolje o ovdješnjim prilikama. Martin Glavina. Gradska Kronika. ANNU Zadušnice za Zrinskog i Franko- pana bile su jutros u crkvi sv. Vlaha, Pje- valo je osoblje Hrvatskog Zemaljskog Ka- zališta. + Sjetimo se patriotskim osjećajem tih mučenika hrvatskih, a njihov rad i smrt bila nam pouka! === == ===m==z= PSP djela bijahu mu pri ruci mnogi naši sabirači bilja, liječnici, ljekarnici i profesori iz Dal- macije, med kojima spominjem Josipa Ru- briciusa i Neumajera za Dubrovnik, Andriju Andrića i Dr. Barbieria za Trogir, Botteria, Pichlera i t. d. Nakon ovih stekli su veli kih zasluga za hrvatske nazive bilja i saka- pljanjem istih biskop Mato Vodopić, Otac Ivan Kuzmić, Nikola Pizzelli dubrovački vi- dar, Petar Aquila, Krsto Buć i Stjepan Skurla za Dubrovnik; pa onda kanonik Pe- tar Bartulović-Paović za Makarsku, profesori jih preko 50 većih i manjih radnja i rae- prava dubrovčanin Dr, profesor Lmjo Ade mović, nt na bečkom sveučilištu. Oso- bito dva njegova poznija klasična djela pri- baviše mu neumrlo ime u učenom svijetu ; i i Pi pr # a g Bidai umdsčika ab > S iaai Siči pilo AŠ 4 4