U DUBROVNIKU, 4. maja 1910.

BROJ 56.

 

 

X 20 | POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD
MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA
DOŠASTO POL

om EIN NE OAO

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK I ZA
AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO

 

 

 

IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.

 

ODGOVORNI UREDNIK :
ANTON |. ŠAPRO.

PRETPLATA 1 OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI
UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE
PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 80 PARA.
OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE-
RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE.

 

 

POJEDINI BROJ 10 PARA.

IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

 

Brzojavne vijesti.

Izborna reforma za Hrvatsku.

BEČ, 4. — Ban dr. Tomašić
bio je kod Njeg. Vel. na audijenciju
te je dobio predsankciju za izbornu
reformu. Danas dolazi u Zagreb, da
podastre saboru na pretresanje.

BEČ, 4. Dr. Vladimir Frank do-

šao je ovamo da zapriječi predsank-
ciju izborne reforme, ali nije uspio.

Movi državni odvjetnik zagrebački.

ZAGREB, 4. — Državnim od-
vjetnikom za Zagreb postao je Josip
Križ,todvjetnik iz Mitrovice. Dosadaš-
nji drž, odvjetnik Accurti dodijeljen
je nadodvjetništvu. Nadodvjetnikom
imenovan je banov tast Dr. Gaj.

Razno.

KRISTIJANIA, 4. Danas je bio
svečani sprovod Bjornsonu.

BEČ, 4. — Vjerojatno je da će
nastupiti raskol među krščanskim
socijalima.

dvi lapori — samo oni pošteni palrieti

Koto? — Ti oni u Šibeniku. To se
ne stidi poručiti , Hrvatska Riječ“ svim
nama, svim strankama u Dalmaciji,
svim strankama u banovini, a do-
malo čemo, čut, da će proglasiti lo-
povom cijeli svijet, i na lopovstvu
cijelog svijeta plutat samo oni —
pravaši poštenjaci,

Hartija je strpljiva, dosta se je
gluposti na njoj napisalo, ali možda
još nije slična ovoj i onoj drugoj,
koju također ,Hrvatska Riječ“ ima
u svomu inventaru, biva da će Hrvat-
ska biti slobodna onda, kad u njoj
budu sve sami pravaši, Jer dok od
Hrvata zahtijevaju da budu pravaši,
transeat. Istina je bit će malo teško
strpat sve Hrvate u Drinkovićev
kalup, ali ipak ako se uzme pravaš-
tvo u onom smislu, koje mu
- je davao Starčević, to nije nemoguće
Rekli bismo dapače, da je .do toga
već i došlo, jer zbilja nema hrvatske

 

stranke koja ne bi preuzela : u svoj

program jezgru pravaškog stanovišta,
nema Hrvata, koji ne kaše, da Hr-
_ vatska mora biti slobodna i jedna.

U wvolji dakle svi smo Hrvati
složni, svi smo pravaši, ali za to
ipak ne vidimo još, da je Hrvatska
ni slobodna ni ujedinjena. Ona na-
protiv bila je i ovoga puta grubo izi-
grana poglavito krivinom stranke, koja
s Drinkovićem ima barem dvije stvari
zajedničke: prvo da se zove pravaš-
kom, a drugo da krsti sve druge
lopovima pa i one okolo ,Hrvatske
Riječi“.

Ostavimo dakle ime pravaško na
stranu. Ono je postalo samo jedna
etiketa, koja prilijepljena na bocu
ne jamči, ;e li unutra vino zdravo
ili pokvareno ili otrov, U banovini
n. pr. ima 4 stranke koje stoje na
programu 1894, u Bosni dvije, u
Dalmaciji dvije. Sve govore, da su
nosilice tradicija stranke koju je Star-
čević osnovao, svaka" se kune na
program Starčevićev. ali svaka radi
na svoj način i svaka dovikuje dru-
goj da je izdala pravaštvo, Kad
Drinković bude dakle govorio o pra-
vaštvu, neka nam nam najprije pro-
tumači, koje pravaštvo on misli, da
barem znamo što on hoće da budemo.

A za tim neka nam reče, što
ćemo od Srba, koji saćinjaju dobru
trećinu pučanstva svih zemalja od
kojih bi se imala stvoriti Hrvatska,
Zar i oni imadu postat pravaši?

Nego zavezli smo prem daleko,
a bezpotrebe. Jer možemo čekati i do
sudnjega dana, da od njega dobijemo
bistra odgovora. Ima pravo! Mnogo je
udobnije sjedati na stolu i pripo-
vijedat ljudima: ,Ja sam pravaš! Ko
nije pravaš, taj je lopov!“ Za to
barem nije potreba umarati se do-
kazujuć, a ili tako ili onako, sveđ
će se naći ljudi, koji će zinuti pred
njim i bedasto ponavljati:  ,Ko
nije pravaš to .je lopov“; a i onih koji
će smatrati da ako nije najbolje, a
ono je svakako najshodnije, ne davati
računa o svomu pravaštvu.

Gradska kronika,

Lične vijesti. Jučer je stigao u Gruž

 

* su parobrodom ,Dalmat* namjesnik Nardelli.

Zadržat će se ovdje do četvrtka.

Gostovanje kralj. hrv. zem. Kaza-
lišta u Dubrovniku. U petak se davala

»Mignon“, u subotu grof  Luksenburg
u nedjelju po podne barun Tenk, u večer
Trovator, u ponedjelnik Prodana Nevjesta,
u utornik u jutro bio je oprosni Matinće,
u komu su sudjelovale sve prve sile s or-
hestrom i zborom.

Tako je svršila ova sezona, najsjajnija
i najuspjelija od svih opernih sezona što
smo ih imali u Dubrovniku. Taj uspjeh po-
kazuju i brojevi. Kroz ovo osam predstava
nije bilo prazne lože, nije bilo prazna ni
sjedala. Prosječni posjet kazališta u Duhbro-
vniku kod drugih opernih sezona bio je
250—300, ovoga pak puta s dana na dan
preko 500. Nekoliko je večeri trebalo odbi-
jati čeljad, na predstavi Trovatora bilo je
tako puno, da je pedesetak čeljadi prisu-
stvovalo iz atrija, a odbijeno ih je barem
200. Koliko je interesa pobudilo kazalište,
najbolje pokazuje navala na kasu. Bilo je
dana kad je kazalište bilo rasprodano već u
jutro.

Takvo zanimanje, uz cijene razmjerno
dosta više nego u drugim kazalištima — u
Dukrovniku naime osim ulaznice treba da
se napose plati loža i sjedalo, isključuje da
je čeljad moglo dovađat u kazalište što drugo
nego kakvoća predstava. Po općem mnijenju
— a kad kažemo općem, mislimo i na one,
kojima je teško izmamiti priznanje onomu,
što je hrvatsko, — zagrebačko kazalište stoji

na takovoj umjetničkoj visini, da slično u.

Dubrovniku zanago ne ćemo vidjeti, a zau-

zimlje odlično mjesto i između svjetskim -

kazalištima.

Ovo zaslužuje to mjesto kao skupnost,
a i po pojedinim pjevačima. O kazalištu u
cijelosti govorili smo prošlog puta, a ovoga
puta rišemo utisak koji su pojedini pjevači
na općinstvo ostavili.

Gđa Polak već je deset godina član
zagrebačkog kazališta i bez nje nije skoro
ni moguće zamisliti zagrebsčke operete, tako
je svezana njezinim razvitkom. Bolju Lidiju
nije ni zaželjeti. Ali gđa Polak nije samo
operetna pjevačica, ona i u svojim oper-
nim ulogama zasložuje priznanje, koje joj

Dubrovnik nije uskratio. Vidjeli smo je u '

Prodanoj Nevjesti kao Murica, a u Carmen
kao Micaela.

Gosp. Camarottu čuli smo u Trovatore,
malo da ispunimo želju, sli ipak: dosta da
izazove u prisutnim staro oduševljenje. To
je jedan od onih pjevača, koji sna u jednom
času privući k sebi slušaoce.

Gosp. Vušković je u punom jeku
umjetničke snage. Čuli smo gra u Carmen,
Onjegin, Mignon i Trovaturu. Njegov krasan

pun glas ogodao je svagdje čuti, ali najrađe
smo ga slušali u Trovatore i u Onjeginu.

Glamačka vještina njegova stvara u slušaoca

potrebito ugodno raspoloženje, koje je pre-
duvjet za uspjeh.

»

(AAE
getu vlak je beta
i li keg

ž
i
3
|
|