U DUBROVNIKU, 4. maja 1910. BROJ 56. X 20 | POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA DOŠASTO POL om EIN NE OAO CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE. ODGOVORNI UREDNIK : ANTON |. ŠAPRO. PRETPLATA 1 OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 80 PARA. OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. POJEDINI BROJ 10 PARA. IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. Brzojavne vijesti. Izborna reforma za Hrvatsku. BEČ, 4. — Ban dr. Tomašić bio je kod Njeg. Vel. na audijenciju te je dobio predsankciju za izbornu reformu. Danas dolazi u Zagreb, da podastre saboru na pretresanje. BEČ, 4. Dr. Vladimir Frank do- šao je ovamo da zapriječi predsank- ciju izborne reforme, ali nije uspio. Movi državni odvjetnik zagrebački. ZAGREB, 4. — Državnim od- vjetnikom za Zagreb postao je Josip Križ,todvjetnik iz Mitrovice. Dosadaš- nji drž, odvjetnik Accurti dodijeljen je nadodvjetništvu. Nadodvjetnikom imenovan je banov tast Dr. Gaj. Razno. KRISTIJANIA, 4. Danas je bio svečani sprovod Bjornsonu. BEČ, 4. — Vjerojatno je da će nastupiti raskol među krščanskim socijalima. dvi lapori — samo oni pošteni palrieti Koto? — Ti oni u Šibeniku. To se ne stidi poručiti , Hrvatska Riječ“ svim nama, svim strankama u Dalmaciji, svim strankama u banovini, a do- malo čemo, čut, da će proglasiti lo- povom cijeli svijet, i na lopovstvu cijelog svijeta plutat samo oni — pravaši poštenjaci, Hartija je strpljiva, dosta se je gluposti na njoj napisalo, ali možda još nije slična ovoj i onoj drugoj, koju također ,Hrvatska Riječ“ ima u svomu inventaru, biva da će Hrvat- ska biti slobodna onda, kad u njoj budu sve sami pravaši, Jer dok od Hrvata zahtijevaju da budu pravaši, transeat. Istina je bit će malo teško strpat sve Hrvate u Drinkovićev kalup, ali ipak ako se uzme pravaš- tvo u onom smislu, koje mu - je davao Starčević, to nije nemoguće Rekli bismo dapače, da je .do toga već i došlo, jer zbilja nema hrvatske stranke koja ne bi preuzela : u svoj program jezgru pravaškog stanovišta, nema Hrvata, koji ne kaše, da Hr- _ vatska mora biti slobodna i jedna. U wvolji dakle svi smo Hrvati složni, svi smo pravaši, ali za to ipak ne vidimo još, da je Hrvatska ni slobodna ni ujedinjena. Ona na- protiv bila je i ovoga puta grubo izi- grana poglavito krivinom stranke, koja s Drinkovićem ima barem dvije stvari zajedničke: prvo da se zove pravaš- kom, a drugo da krsti sve druge lopovima pa i one okolo ,Hrvatske Riječi“. Ostavimo dakle ime pravaško na stranu. Ono je postalo samo jedna etiketa, koja prilijepljena na bocu ne jamči, ;e li unutra vino zdravo ili pokvareno ili otrov, U banovini n. pr. ima 4 stranke koje stoje na programu 1894, u Bosni dvije, u Dalmaciji dvije. Sve govore, da su nosilice tradicija stranke koju je Star- čević osnovao, svaka" se kune na program Starčevićev. ali svaka radi na svoj način i svaka dovikuje dru- goj da je izdala pravaštvo, Kad Drinković bude dakle govorio o pra- vaštvu, neka nam nam najprije pro- tumači, koje pravaštvo on misli, da barem znamo što on hoće da budemo. A za tim neka nam reče, što ćemo od Srba, koji saćinjaju dobru trećinu pučanstva svih zemalja od kojih bi se imala stvoriti Hrvatska, Zar i oni imadu postat pravaši? Nego zavezli smo prem daleko, a bezpotrebe. Jer možemo čekati i do sudnjega dana, da od njega dobijemo bistra odgovora. Ima pravo! Mnogo je udobnije sjedati na stolu i pripo- vijedat ljudima: ,Ja sam pravaš! Ko nije pravaš, taj je lopov!“ Za to barem nije potreba umarati se do- kazujuć, a ili tako ili onako, sveđ će se naći ljudi, koji će zinuti pred njim i bedasto ponavljati: ,Ko nije pravaš to .je lopov“; a i onih koji će smatrati da ako nije najbolje, a ono je svakako najshodnije, ne davati računa o svomu pravaštvu. Gradska kronika, Lične vijesti. Jučer je stigao u Gruž * su parobrodom ,Dalmat* namjesnik Nardelli. Zadržat će se ovdje do četvrtka. Gostovanje kralj. hrv. zem. Kaza- lišta u Dubrovniku. U petak se davala »Mignon“, u subotu grof Luksenburg u nedjelju po podne barun Tenk, u večer Trovator, u ponedjelnik Prodana Nevjesta, u utornik u jutro bio je oprosni Matinće, u komu su sudjelovale sve prve sile s or- hestrom i zborom. Tako je svršila ova sezona, najsjajnija i najuspjelija od svih opernih sezona što smo ih imali u Dubrovniku. Taj uspjeh po- kazuju i brojevi. Kroz ovo osam predstava nije bilo prazne lože, nije bilo prazna ni sjedala. Prosječni posjet kazališta u Duhbro- vniku kod drugih opernih sezona bio je 250—300, ovoga pak puta s dana na dan preko 500. Nekoliko je večeri trebalo odbi- jati čeljad, na predstavi Trovatora bilo je tako puno, da je pedesetak čeljadi prisu- stvovalo iz atrija, a odbijeno ih je barem 200. Koliko je interesa pobudilo kazalište, najbolje pokazuje navala na kasu. Bilo je dana kad je kazalište bilo rasprodano već u jutro. Takvo zanimanje, uz cijene razmjerno dosta više nego u drugim kazalištima — u Dukrovniku naime osim ulaznice treba da se napose plati loža i sjedalo, isključuje da je čeljad moglo dovađat u kazalište što drugo nego kakvoća predstava. Po općem mnijenju — a kad kažemo općem, mislimo i na one, kojima je teško izmamiti priznanje onomu, što je hrvatsko, — zagrebačko kazalište stoji na takovoj umjetničkoj visini, da slično u. Dubrovniku zanago ne ćemo vidjeti, a zau- zimlje odlično mjesto i između svjetskim - kazalištima. Ovo zaslužuje to mjesto kao skupnost, a i po pojedinim pjevačima. O kazalištu u cijelosti govorili smo prošlog puta, a ovoga puta rišemo utisak koji su pojedini pjevači na općinstvo ostavili. Gđa Polak već je deset godina član zagrebačkog kazališta i bez nje nije skoro ni moguće zamisliti zagrebsčke operete, tako je svezana njezinim razvitkom. Bolju Lidiju nije ni zaželjeti. Ali gđa Polak nije samo operetna pjevačica, ona i u svojim oper- nim ulogama zasložuje priznanje, koje joj Dubrovnik nije uskratio. Vidjeli smo je u ' Prodanoj Nevjesti kao Murica, a u Carmen kao Micaela. Gosp. Camarottu čuli smo u Trovatore, malo da ispunimo želju, sli ipak: dosta da izazove u prisutnim staro oduševljenje. To je jedan od onih pjevača, koji sna u jednom času privući k sebi slušaoce. Gosp. Vušković je u punom jeku umjetničke snage. Čuli smo gra u Carmen, Onjegin, Mignon i Trovaturu. Njegov krasan pun glas ogodao je svagdje čuti, ali najrađe smo ga slušali u Trovatore i u Onjeginu. Glamačka vještina njegova stvara u slušaoca potrebito ugodno raspoloženje, koje je pre- duvjet za uspjeh. » (AAE getu vlak je beta i li keg ž i 3 | |