iak ke
CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK I ZA
AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO
K M0 I POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD
MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA
DOŠASTO RON.
"

 

 

 

POJEDINI BROJ 10 PARA. PARA.

 

Tobožnji prijatelji učiteljstva.

Ima već nekoliko vremena, što
se po novinama proteže polemika o
nekakvim izjavama zast, Machieda,
za koje u ostalom niko ne zna ni
kako glase ni jesu li u opće pale.
Tiču se našeg preparandija.

Prvo svega izjavljujemo, da pri-
znajemo mar profesora na našem
preparandiju i da uspjeh odgovara
njihovu zauzimanju. Naša preparan-
dija je u svakom pogledu uzorna
škola. Što se pak tiče prijekora, koje
bi po kazivanju pravaških novina
bio izustio zast. Machiedo u pokra-
jinskom školskom vijeću, on je neo-
pravdan. To mi u Dubrovniku naj-
bolje znamo, a znamo i to da gg.
učitelji  skrupolozno paze na glas
zavoda.

Zast. Machiedo imao je prilike,
da se upozna prilikama u zavodu,
pa je teško i promisliti, da bi on
takav prijekor bio podigao. On je to
izričito u svom ispravku i porekao,
a kad je birati između njega i ljudi,
koji su njegovu saborskom govoru
podmetli sve ono, što su kazali, a
što niko nije čuo, tad svak zna,
komu ima vjerovat.

S toga dakle što bi Dr. Machiedo
bio uvrijedio naše preparandije mi
se ovom aferom ne bismo bavili, jer
ne vjerujemo. Hajka na Dr. Machieda
otkriva jedno drugo zlo, koje regbi
da je duboko uhvatilo korijena kod
nas, pa je dužnost javne štampe da
na njega prstom upre;

Govor Machiedov izrečen je u
saboru, kritiku na našoj preparandiji,
ako ju je vršio, vršio ju je u c. k.
pokrajinskom školskom vijeću, gdje

kad bi on bio obaznao što o našoj:

preparandiji, ne bi bilo samo njegovo
pravo već i dužnost, da na to svoje
drugove u vijeću upozori.

Govor je javno izrećen, on pot-
pada pod javnu kritiku. Ono napro-
tiv, što je rečeno u pokrajinskom
školskom vijeću, - imalo bi ostati
ondje, gdje je izrečeno. Što je izašlo
nadvor, to pokazuje samo da u na-

šem pokrajinskom vijeću ne ide sve

IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.

ODGOVORNI UREDNIK :
ANTON |. ŠAPRO.

onako, kako bi imalo ići. Ako za-
stupnik zemaljskog odbora nije vla-
stan u njemu učiniti one opaske,
koje misli da ima pravo učiniti, tad
bi mogao jednostavno ostati kući.

Što su dakle Machiedove opaske
mogle uopće postati predmet javne ra-
sprave, to je gruba povrjeda uredovne
tajne, koju treba osuditi. Polemika pak
koja se razvila, iznijela je na povr-
šinu jednu nelijepu pojavu, a to je da
se za učitelje oglasuju ljudi, koji na
to nemadu prava i kojima bi sigurno
učiteljstvo imalo biti veoma zahvalno,
kad ga ne bi spominjali.

Dalmacija troši za pučke škole
više nego može, a troši rado, jer
znade da našem narodu treba naj-
više poduke. Učiteljstvo znade to, i
baš iz ove ozbiljne volje da se uči-
telje materijalno obezbijedi te iz toga,
što = učitelji za nju znadu, ra-
zvio se onaj odnošaj povjerenja iz-
među pučanstva i učiteljstva, komu
škole treba da zahvale svoj napre-
dak, a učitelji ugledan položaj u na-
rodu. Nu u zadnje doba pojavili su
se neki, koji ovaj sklad hoće da po-
mute, Svaka kritika učiteljskog rada,
i onda kad ne ide učitelje kao ta-
kove, već sistem koji se u škole pro-
vađa, vješa se s te strane na veliko
zvono i hoće da prikaže kao uvrjeda
učiteljstvu. Namjera, kojom se .to
radi, očita je: ti se ljudi hoće pri-
kazati prijateljima učitelja, zadobit
ih tako za sebe te od njih učiniti
pjedestel za svoje umišljene veličine.

Hoće li se tomu naše učiteljstvo
znati oprijeti, pokazat će budućnost.
Bilo bi to željeti u interesu škole i
interesu njihovu. A interesu škole,
jer ova treba da bude prosta od
strančarstva, a u interesu njihovu, jer
neka se ne varaju: ona sloboda,
koju im ti propovjednici obećavaju,
nije drugo nego htjeti ih skučiti pod
papuču svih mogućih tirana i uči-
niti ih slijepim oruđem tuđe volje.

O njemu javlja ,,Hrvatska Riječ ovo:
"Od zadnjeg biskupskog sastanka, koji
je bio u Zadra, i o kojem se je u javnosti

 

     
  
 

BROJ 37.

  

  
   
 
  
 

 

 

OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE-

PRETPLATA i OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI
UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE
PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA.

POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE.

u svoje doba mnogo raspravljalo, biskupi
su sada mogli imati međutim stvarnije oblike
danas vladajućih vjerskih odnošaja u pokra-
jini. Socijalisti — ako se o njima u Dalma-
ciji može govoriti — već ne taje svoju pro-
tivnost prama vjeri. Njima uz bok vojuju
demokrati pod vodstvom Dra. Smodlake.
Pošto ovi sistematićno ocrnjuju svećenstvo
katoličko, a druge vjeroispovjesti puštaju
sasma u miru, pače ne taju ovim svoje sim-
patije, biskupi u tom postupku vide očitu
borbu proti samoj vjeri i nakanu da svijet
od crkve katoličke odcijepe, te smatraju
shodnim da valja proti tim navalama od-
lučno ustati.

Nije nam poznato što misle poduzeti,
ali znamo da su veoma zabrinuti. Nekoji
dogođaji u Dalmaciji pokazuju, da vlada
dalmatinska ne  zazire pružiti pomoćnicu
ruku tim elementima, i računati je, da će
se ona s njima naći složna.

Kada nastane fuzija između t. z. ,,hr-
vatske stranke“ i ,demokrata“, jamačno naj-
više na zagovor vlade u Zadru, prilike će
se ugroziti, ali i još bolje razbistriti. Sa tako-
vim pojavama i faktorima misle biskupi ra-
čunati u borbi, koja će se po njihovu mi-
šljenju, brzo pojaviti.

O nadbiskupu Dvorniku, uslijed njegove
odreke, vijećanje je bilo veomn kratko, tim
više da. su njegove. prilike svima dobro
poznate. Sa svim tim u spomen-spisu, koga
će biskupi poslati u Rim, a već je od njih
potpisan, ističu oni svoju nepokolebivu vjer-
nost prema sv. stolici, tako isto i ostalog
svećenstva. Nadbiskup Dvornik bi po tom
ostao osamljen.

Između ostalih važnih pitanja raspra-
vljalo se i o vjerskoj poduci u školam, te
se uzele u pretres neke pojave na školskom
upravnom području, koje bi se imale ukloniti;

Pitanje kongra bilo je predmet svestra«
nog raspravljanja, pa se i glede svećeničkog
podmlatka uzele shodne odredbe, tako da
je nade te će biti uspostavljeno centralno
pokrajinske sjemenište kao internst za svo
mladiće, koji se ore svećeničkom
zvanju.
Svak će pojesti da so na sastanku ras-
pravljalo i o glagolici. Poprimljene odluke,
premda ne zajamčuju uporabu glagolice po
svim mjestima i crkvama Dalmacije, ipak
su puno povoljnije od glasovitih dekreta
rimskih“,

Ovo je izvješće vrlo zanimivo. Iz njega
proizlazi, da će biskupi — s pravašima, je-
dino se oni naime ne spominju između onih,
od kojih vjeri“ prijeti pogibao.

Interesantne su i navale na vladu, pa
i one ,neke pojave u školskom upravnom
podračju, koje bi se imale ukloniti“.