iak ke CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO K M0 I POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA DOŠASTO RON. " POJEDINI BROJ 10 PARA. PARA. Tobožnji prijatelji učiteljstva. Ima već nekoliko vremena, što se po novinama proteže polemika o nekakvim izjavama zast, Machieda, za koje u ostalom niko ne zna ni kako glase ni jesu li u opće pale. Tiču se našeg preparandija. Prvo svega izjavljujemo, da pri- znajemo mar profesora na našem preparandiju i da uspjeh odgovara njihovu zauzimanju. Naša preparan- dija je u svakom pogledu uzorna škola. Što se pak tiče prijekora, koje bi po kazivanju pravaških novina bio izustio zast. Machiedo u pokra- jinskom školskom vijeću, on je neo- pravdan. To mi u Dubrovniku naj- bolje znamo, a znamo i to da gg. učitelji skrupolozno paze na glas zavoda. Zast. Machiedo imao je prilike, da se upozna prilikama u zavodu, pa je teško i promisliti, da bi on takav prijekor bio podigao. On je to izričito u svom ispravku i porekao, a kad je birati između njega i ljudi, koji su njegovu saborskom govoru podmetli sve ono, što su kazali, a što niko nije čuo, tad svak zna, komu ima vjerovat. S toga dakle što bi Dr. Machiedo bio uvrijedio naše preparandije mi se ovom aferom ne bismo bavili, jer ne vjerujemo. Hajka na Dr. Machieda otkriva jedno drugo zlo, koje regbi da je duboko uhvatilo korijena kod nas, pa je dužnost javne štampe da na njega prstom upre; Govor Machiedov izrečen je u saboru, kritiku na našoj preparandiji, ako ju je vršio, vršio ju je u c. k. pokrajinskom školskom vijeću, gdje kad bi on bio obaznao što o našoj: preparandiji, ne bi bilo samo njegovo pravo već i dužnost, da na to svoje drugove u vijeću upozori. Govor je javno izrećen, on pot- pada pod javnu kritiku. Ono napro- tiv, što je rečeno u pokrajinskom školskom vijeću, - imalo bi ostati ondje, gdje je izrečeno. Što je izašlo nadvor, to pokazuje samo da u na- šem pokrajinskom vijeću ne ide sve IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE. ODGOVORNI UREDNIK : ANTON |. ŠAPRO. onako, kako bi imalo ići. Ako za- stupnik zemaljskog odbora nije vla- stan u njemu učiniti one opaske, koje misli da ima pravo učiniti, tad bi mogao jednostavno ostati kući. Što su dakle Machiedove opaske mogle uopće postati predmet javne ra- sprave, to je gruba povrjeda uredovne tajne, koju treba osuditi. Polemika pak koja se razvila, iznijela je na povr- šinu jednu nelijepu pojavu, a to je da se za učitelje oglasuju ljudi, koji na to nemadu prava i kojima bi sigurno učiteljstvo imalo biti veoma zahvalno, kad ga ne bi spominjali. Dalmacija troši za pučke škole više nego može, a troši rado, jer znade da našem narodu treba naj- više poduke. Učiteljstvo znade to, i baš iz ove ozbiljne volje da se uči- telje materijalno obezbijedi te iz toga, što = učitelji za nju znadu, ra- zvio se onaj odnošaj povjerenja iz- među pučanstva i učiteljstva, komu škole treba da zahvale svoj napre- dak, a učitelji ugledan položaj u na- rodu. Nu u zadnje doba pojavili su se neki, koji ovaj sklad hoće da po- mute, Svaka kritika učiteljskog rada, i onda kad ne ide učitelje kao ta- kove, već sistem koji se u škole pro- vađa, vješa se s te strane na veliko zvono i hoće da prikaže kao uvrjeda učiteljstvu. Namjera, kojom se .to radi, očita je: ti se ljudi hoće pri- kazati prijateljima učitelja, zadobit ih tako za sebe te od njih učiniti pjedestel za svoje umišljene veličine. Hoće li se tomu naše učiteljstvo znati oprijeti, pokazat će budućnost. Bilo bi to željeti u interesu škole i interesu njihovu. A interesu škole, jer ova treba da bude prosta od strančarstva, a u interesu njihovu, jer neka se ne varaju: ona sloboda, koju im ti propovjednici obećavaju, nije drugo nego htjeti ih skučiti pod papuču svih mogućih tirana i uči- niti ih slijepim oruđem tuđe volje. O njemu javlja ,,Hrvatska Riječ ovo: "Od zadnjeg biskupskog sastanka, koji je bio u Zadra, i o kojem se je u javnosti BROJ 37. OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- PRETPLATA i OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA. POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. u svoje doba mnogo raspravljalo, biskupi su sada mogli imati međutim stvarnije oblike danas vladajućih vjerskih odnošaja u pokra- jini. Socijalisti — ako se o njima u Dalma- ciji može govoriti — već ne taje svoju pro- tivnost prama vjeri. Njima uz bok vojuju demokrati pod vodstvom Dra. Smodlake. Pošto ovi sistematićno ocrnjuju svećenstvo katoličko, a druge vjeroispovjesti puštaju sasma u miru, pače ne taju ovim svoje sim- patije, biskupi u tom postupku vide očitu borbu proti samoj vjeri i nakanu da svijet od crkve katoličke odcijepe, te smatraju shodnim da valja proti tim navalama od- lučno ustati. Nije nam poznato što misle poduzeti, ali znamo da su veoma zabrinuti. Nekoji dogođaji u Dalmaciji pokazuju, da vlada dalmatinska ne zazire pružiti pomoćnicu ruku tim elementima, i računati je, da će se ona s njima naći složna. Kada nastane fuzija između t. z. ,,hr- vatske stranke“ i ,demokrata“, jamačno naj- više na zagovor vlade u Zadru, prilike će se ugroziti, ali i još bolje razbistriti. Sa tako- vim pojavama i faktorima misle biskupi ra- čunati u borbi, koja će se po njihovu mi- šljenju, brzo pojaviti. O nadbiskupu Dvorniku, uslijed njegove odreke, vijećanje je bilo veomn kratko, tim više da. su njegove. prilike svima dobro poznate. Sa svim tim u spomen-spisu, koga će biskupi poslati u Rim, a već je od njih potpisan, ističu oni svoju nepokolebivu vjer- nost prema sv. stolici, tako isto i ostalog svećenstva. Nadbiskup Dvornik bi po tom ostao osamljen. Između ostalih važnih pitanja raspra- vljalo se i o vjerskoj poduci u školam, te se uzele u pretres neke pojave na školskom upravnom području, koje bi se imale ukloniti; Pitanje kongra bilo je predmet svestra« nog raspravljanja, pa se i glede svećeničkog podmlatka uzele shodne odredbe, tako da je nade te će biti uspostavljeno centralno pokrajinske sjemenište kao internst za svo mladiće, koji se ore svećeničkom zvanju. Svak će pojesti da so na sastanku ras- pravljalo i o glagolici. Poprimljene odluke, premda ne zajamčuju uporabu glagolice po svim mjestima i crkvama Dalmacije, ipak su puno povoljnije od glasovitih dekreta rimskih“, Ovo je izvješće vrlo zanimivo. Iz njega proizlazi, da će biskupi — s pravašima, je- dino se oni naime ne spominju između onih, od kojih vjeri“ prijeti pogibao. Interesantne su i navale na vladu, pa i one ,neke pojave u školskom upravnom podračju, koje bi se imale ukloniti“.