GOD. XX.

 

CRVENA HRVATSKA :

  

 

SEE E S E DRESS a NE ET SO DO

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA \ DUBROVNIK I ZA
AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K M0. ZA INOZEMSTVO |

 

K 10 i POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD |
MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA
i DOŠASTO POLUG ODIŠTE.

| ik Il
POJEDINI BROJ 10 PARA.

Politika južnih slavenskih zd-
stupnika u bečkom parlamentu.

Dolazi nam na pamet doba, kad
se narodna stranka u Dalmaciji po-
dijelila u narodnjake i pravaše. Onda
se slučajno pok. Miho Klaić nalazio
u Dubrovniku, a prijatelji i štovaoci
počastili su ga jednom večerom.
Preko večere uzeo je riječ pok. Miho
i osvrnuo se na taj istup. Govorio
je, kako je on znao govoriti, a dobro
se sjećamo aečesa. On, kojemu i naj-
veći protivnici nijesu mogli zakratiti
priznanje kao prvom dalmatinskom
političaru, uporedio je političara čo-
vjeku, koji se nađe pred jamom, pa
ne srće slijepo, već najprvo omjera,
može li preskočit. Ako može, skoči;
ako ne može, obiđe, i dođe čitav na
drugu stranu.

Odgovorio je na to pok. Dr. Mi-
šetić. Priznao je da ima pravo, ali
je nadodao, da nije čudo, ako se na-
lazi ljudi, koji hoće da skaču, a da
prije ne omjere. Polome noge, ali se
jama zajazi, pa ko kasnije dođe,
ipak pređe.

Ovim se tješe i sada neki ter
neki, ali za to ne će da skoče oni,
već šalju druge da skaču i lome vrat.
Nijesu ludi! Nego o tomu možda
drugi put. Danas nam prispodobu
pok. Klaića dovađa na pamet poli-
tika bečkih zastupnika, o kojoj smo
već zadnji put govorili. Njihovi klubi
ne će ni da obilaze ni da preskaču,
već dolaze pred jamu pa kao da ih
dubina njezina preplaši, vrnu se na-
trag, i povraćajuć se prijete i stiskaju
pesti. Tu smo igru vidjeli već neko-
liko puta, a svršila je onako, kako
obično svršava: da ne zadovoljavaju
nikoga.Nezadovoljavaju izbornike,koji

 

 

 

 

od njihova rada ne vide uspjeha; ne _

zadovoljavaju vladu, a ne zadovolja-
vaju ni svoje drugove, kao što su to
mogli osjetiti sami prigodom glaso-
vanja o Komenskijevoj školi; obično
pak budu od pametnijeh izigrani.
To se dogodilo ovoga puta. Op-
strukcija koristila je Poljacima, da
iznude od ministarstva što traže ; ona

IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.

ODGOVORNI UREDNIK :
ANTON |. ŠAPRO.

  

— nijesu htjeli da se nje late. Slo-
venci pak i Hrvati nijesu dobili za
sebe ništa. Kaže Šušteršić: dobit će
kad se sabor opet sastane, jer će
vlada biti prisiljena da dođe s njima
do pregovora, ako ushtije da parla-
menat radi, nu to nije istina. Vlada
će najprvo nastojati da uredi posle
sa Poljacima, i utvrdi onu većinu
koja joj se bila počela omicati, Tad
će doći do pregovora s Česima. Za
»naše“ ne će kod obračunavanja
niko mariti, isto kako ne mara ni
za vapaj Rusiua, ako prije ne budu
znati steći prijatelja, koji ih ne će
u tomu času odbaciti kao iscijeđeni
lemuni.

Tih se pak prijatelja ne stiče na
onaj naćin, kako su se neki zastup-
nici Slovenci i Hrvati ponijeli u pi-
tanju Komenskijeve škole. Ono je
bila prigoda, gdje na sjednici, bez
velikih razloga, a to nijesu Makarska,
nije smio faliti nijedan. Opstrukcija
pak, ma koliko dobro došla i Polja-
cima i Česima, mogla je i izostati,
a da se za to nijesu imali pravo ra-
srditi ni jedni ni drugi. Jer niko nije
obvezan vaditi iz vatre kestenje za
drugoga. O stalnosti ili nestalnosti
opstrukcije imali su odlučivati samo
narodni interesi i pitanje, možeš li
je da provedeš vlastitim sredstvima
ili ne.

Što se je naprotiv dogodilo? Go-
spoda, poznavajuć raspoloženje kod
Čeha i Poljaka, razumjela su, da će
u opstrukciji ovaj čas uspjeti, ali
nijesu računala tim, da se to raspo-
loženje može promjenuti, te da u tom
slučaju oni će bit prisiljeni da sami
od opstrukcije odustanu, ako ne će da
u nejednakoj borbi podlegnu. Drugi
možda na to ne bi bili prisiljeni, već
kad su jednom započeli, vodili bi
stvar dalje dok ne svrši, pa bilo kako.
Ali Supila ima malo, a ako ih ima,
nema ih zanago u ,Svezi“, koja obi-
luje ljudima jako komodnim u shva-
čanju svojih zastupničkih dužnosti.
Za takove ljude nužda nastaje već
onda, kad nemaš za sobom nikoga
da te podupire, a takova nušda vrlo

je dobro došla Česima, koji sami je lako da nastupi i brže, nego mi
— valjda — naučeni iskustvom. nagoviještavac. Glasovi, koji se šire likama.

E E SN E

PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI

UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE |
PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA.
OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- |
RAN POPUST. NEPRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. |

M" e

 

 

 

IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

 

o raspustu carevinskog vijeća, uči-
nili su često puta čudesa.

Kad skupiš dakle sve, dolaziš do
ovoga: 1. Opstrukciju, Slavenska
Sveza, kako je sastavljena, ne može
da provede sama po sebi, 2. ona je
nastala u povodu pitanja utemeljenja
talijanskog pravnog fakulteta, na
koje talijanski narod ima pravo, a
zapriječiti nasiljem nešto, na što drugi
ima pravo, znači preuzeti i odium
zato na sebe, a mi smo tih odiuma
već siti i presiti; 3. ona je uspjela
samo za to, jer su Poljaci i Česi u
svoje svrhe htjeli da uspije.

Ali kad je tako, tad takova op-
strukcija pokazuje samo, da ljudi koji
su je poveli nijesu mislili ni na po-
sljedice njezine ni na položaj u koji
će sami doći onda, kad se carevinsko
vijeće opet sastane. Oni nijesu vidjeli
jamu, koja se pred njima otvara, a
kad se pred njom ove jeseni nađu, i
kad je počmu omjerati te vide, da
je duboka, tad ne će koristiti ništa
stiskanje pesti.

Položaj južnih slavenskih zastup-
nika u carevinskom vijeću dosta je
težak, to mi priznajemo. Od njih iz--
bornici dosta traže, a prilike su ta-
kove, da im ne mogu dati ni stoti
dio onoga, što bi željeli. Za to se
osjeća nezadovoljstvo s njihovim ra-
dom. S jedne strane zahtijeva se da
budu u opoziciji, ali za to svaka
pošta donosi pun pregršt molba i
preporuka sa strane izbornika, i to
mnogo puta najviše od onih, koji na
njihovo ,hofratstvo“ najviše viču, Sve
to može kadikad dovesti zastupnika
do misli da valja da se iskaže ....ali
to je pogriješeno. Izbornicima mnogo
je milije, ako u radu svojih zastup-

a vide jedan j jasno određen cilj,
prama komu oni idu ne obaziruć se

ni desno lijevo. Ovo što politički ži-
vot ubija, nije ni izam  ni/
oportunizam, nego vrludanje od op-

strukcije do oportanisma, _koje , se
ne može protumačiti. Smatraju li
potrebnu opstrukciju, tad neka op-
struiraju; zadovoljuju li se oporbom,
neka se nje drže; ali i jedno i drugo
neka ima razloga u samoj stvari, a
nekašse ne zavode na korake, kojih
uspjeh zavisan je o gre pri-

 

|
?
i
i

o A IE OS 0 KOZJI

$