GOD. XX. CRVENA HRVATSKA : SEE E S E DRESS a NE ET SO DO CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA \ DUBROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K M0. ZA INOZEMSTVO | K 10 i POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD | MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA i DOŠASTO POLUG ODIŠTE. | ik Il POJEDINI BROJ 10 PARA. Politika južnih slavenskih zd- stupnika u bečkom parlamentu. Dolazi nam na pamet doba, kad se narodna stranka u Dalmaciji po- dijelila u narodnjake i pravaše. Onda se slučajno pok. Miho Klaić nalazio u Dubrovniku, a prijatelji i štovaoci počastili su ga jednom večerom. Preko večere uzeo je riječ pok. Miho i osvrnuo se na taj istup. Govorio je, kako je on znao govoriti, a dobro se sjećamo aečesa. On, kojemu i naj- veći protivnici nijesu mogli zakratiti priznanje kao prvom dalmatinskom političaru, uporedio je političara čo- vjeku, koji se nađe pred jamom, pa ne srće slijepo, već najprvo omjera, može li preskočit. Ako može, skoči; ako ne može, obiđe, i dođe čitav na drugu stranu. Odgovorio je na to pok. Dr. Mi- šetić. Priznao je da ima pravo, ali je nadodao, da nije čudo, ako se na- lazi ljudi, koji hoće da skaču, a da prije ne omjere. Polome noge, ali se jama zajazi, pa ko kasnije dođe, ipak pređe. Ovim se tješe i sada neki ter neki, ali za to ne će da skoče oni, već šalju druge da skaču i lome vrat. Nijesu ludi! Nego o tomu možda drugi put. Danas nam prispodobu pok. Klaića dovađa na pamet poli- tika bečkih zastupnika, o kojoj smo već zadnji put govorili. Njihovi klubi ne će ni da obilaze ni da preskaču, već dolaze pred jamu pa kao da ih dubina njezina preplaši, vrnu se na- trag, i povraćajuć se prijete i stiskaju pesti. Tu smo igru vidjeli već neko- liko puta, a svršila je onako, kako obično svršava: da ne zadovoljavaju nikoga.Nezadovoljavaju izbornike,koji od njihova rada ne vide uspjeha; ne _ zadovoljavaju vladu, a ne zadovolja- vaju ni svoje drugove, kao što su to mogli osjetiti sami prigodom glaso- vanja o Komenskijevoj školi; obično pak budu od pametnijeh izigrani. To se dogodilo ovoga puta. Op- strukcija koristila je Poljacima, da iznude od ministarstva što traže ; ona IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE. ODGOVORNI UREDNIK : ANTON |. ŠAPRO. — nijesu htjeli da se nje late. Slo- venci pak i Hrvati nijesu dobili za sebe ništa. Kaže Šušteršić: dobit će kad se sabor opet sastane, jer će vlada biti prisiljena da dođe s njima do pregovora, ako ushtije da parla- menat radi, nu to nije istina. Vlada će najprvo nastojati da uredi posle sa Poljacima, i utvrdi onu većinu koja joj se bila počela omicati, Tad će doći do pregovora s Česima. Za »naše“ ne će kod obračunavanja niko mariti, isto kako ne mara ni za vapaj Rusiua, ako prije ne budu znati steći prijatelja, koji ih ne će u tomu času odbaciti kao iscijeđeni lemuni. Tih se pak prijatelja ne stiče na onaj naćin, kako su se neki zastup- nici Slovenci i Hrvati ponijeli u pi- tanju Komenskijeve škole. Ono je bila prigoda, gdje na sjednici, bez velikih razloga, a to nijesu Makarska, nije smio faliti nijedan. Opstrukcija pak, ma koliko dobro došla i Polja- cima i Česima, mogla je i izostati, a da se za to nijesu imali pravo ra- srditi ni jedni ni drugi. Jer niko nije obvezan vaditi iz vatre kestenje za drugoga. O stalnosti ili nestalnosti opstrukcije imali su odlučivati samo narodni interesi i pitanje, možeš li je da provedeš vlastitim sredstvima ili ne. Što se je naprotiv dogodilo? Go- spoda, poznavajuć raspoloženje kod Čeha i Poljaka, razumjela su, da će u opstrukciji ovaj čas uspjeti, ali nijesu računala tim, da se to raspo- loženje može promjenuti, te da u tom slučaju oni će bit prisiljeni da sami od opstrukcije odustanu, ako ne će da u nejednakoj borbi podlegnu. Drugi možda na to ne bi bili prisiljeni, već kad su jednom započeli, vodili bi stvar dalje dok ne svrši, pa bilo kako. Ali Supila ima malo, a ako ih ima, nema ih zanago u ,Svezi“, koja obi- luje ljudima jako komodnim u shva- čanju svojih zastupničkih dužnosti. Za takove ljude nužda nastaje već onda, kad nemaš za sobom nikoga da te podupire, a takova nušda vrlo je dobro došla Česima, koji sami je lako da nastupi i brže, nego mi — valjda — naučeni iskustvom. nagoviještavac. Glasovi, koji se šire likama. E E SN E PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE | PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA. OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- | RAN POPUST. NEPRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. | M" e IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. o raspustu carevinskog vijeća, uči- nili su često puta čudesa. Kad skupiš dakle sve, dolaziš do ovoga: 1. Opstrukciju, Slavenska Sveza, kako je sastavljena, ne može da provede sama po sebi, 2. ona je nastala u povodu pitanja utemeljenja talijanskog pravnog fakulteta, na koje talijanski narod ima pravo, a zapriječiti nasiljem nešto, na što drugi ima pravo, znači preuzeti i odium zato na sebe, a mi smo tih odiuma već siti i presiti; 3. ona je uspjela samo za to, jer su Poljaci i Česi u svoje svrhe htjeli da uspije. Ali kad je tako, tad takova op- strukcija pokazuje samo, da ljudi koji su je poveli nijesu mislili ni na po- sljedice njezine ni na položaj u koji će sami doći onda, kad se carevinsko vijeće opet sastane. Oni nijesu vidjeli jamu, koja se pred njima otvara, a kad se pred njom ove jeseni nađu, i kad je počmu omjerati te vide, da je duboka, tad ne će koristiti ništa stiskanje pesti. Položaj južnih slavenskih zastup- nika u carevinskom vijeću dosta je težak, to mi priznajemo. Od njih iz-- bornici dosta traže, a prilike su ta- kove, da im ne mogu dati ni stoti dio onoga, što bi željeli. Za to se osjeća nezadovoljstvo s njihovim ra- dom. S jedne strane zahtijeva se da budu u opoziciji, ali za to svaka pošta donosi pun pregršt molba i preporuka sa strane izbornika, i to mnogo puta najviše od onih, koji na njihovo ,hofratstvo“ najviše viču, Sve to može kadikad dovesti zastupnika do misli da valja da se iskaže ....ali to je pogriješeno. Izbornicima mnogo je milije, ako u radu svojih zastup- a vide jedan j jasno određen cilj, prama komu oni idu ne obaziruć se ni desno lijevo. Ovo što politički ži- vot ubija, nije ni izam ni/ oportunizam, nego vrludanje od op- strukcije do oportanisma, _koje , se ne može protumačiti. Smatraju li potrebnu opstrukciju, tad neka op- struiraju; zadovoljuju li se oporbom, neka se nje drže; ali i jedno i drugo neka ima razloga u samoj stvari, a nekašse ne zavode na korake, kojih uspjeh zavisan je o gre pri- | ? i i o A IE OS 0 KOZJI $