Strana 2. ,CRVENA HRVATSKA“ Broj 57. iz zla u 9ore, Kad je u banovini došlo do kompro- misa između Tomašića, dotično Khuena, i koalicije, rekli smo, da je zlo. I to za ovaj isti razlog, s kojega n. pr. nijesmo mogli odobriti opstrukciju koju su ovo zadnjih dana vodili u Beču zastupnici ,Sveze“. Nema naime gore što narod razočarava i ubija mu svaku volju za radom, nego što kad se odu- stane od kojega zahtjeva, za koji si se jed- nom izložio. Može se taj istup shvatiti i tu- mačiti pa i oprostiti, ali tim se ne briše sam čin. On je tu, a već se vide i njegove zle posljedice u ukupnom životu našega na: oda. Nego ako je sam kompromis bio zlo, ono što sad doživljujemo još je gore. Izu- zmeš li naime izboruu reformu, koja je bez sumnje jedan realan dobitak, koalicija nema što da pokaže narodu, i valjda baš to osje- ćajuć, njezin organ ,,Pokret“ latio se sred- stava, da pristaše koalicije održi moguće na okupu, koji sa ne mogu odobriti. On je po- čeo napadati Supila na način, koji se nije nigda smio upotrijebiti prama čovjeku, koji je istupio iz koalicije samo za to, jer je nije htio slijediti na putu, koji su prijatelji koa- licije u više navrata označili kliskim. Supilo — kažu — također navaljuje. To je istina, ali treba biti pravedan pa pri- znati i to, da između njegovih ,,napadaja“ i ,Pokretove“ ,obrane“ ima ipak neke raz- like. Kad bi napadaji Supilovi i oštriji bili, oni su u toliko stvarni, što je čin svakomu očit, s kojega on napada. , Pokret“ će uza- lud i pokušati dokazivati, da je koalicija sada ona ista, koja je bila u doba, kad je Supilo bio u njoj; ne će naći ko će mu vjerovati. Supilo dakle napada taj preokret u koaliciji i njegove začetnike. Oni mogu s toga biti nervozni, ali na pitanje, ko po- riče sam sebe: Supilo ili koalicija, jedna kad Supilov rad u koaliciji crta onako, kako to čini ,Pokret“, a drugi, kad oštro kori, što su se njegovi drugovi iznevjerili onomu, što su bili narodu obećali — na to pitanje odgo- vor je veoma lak. I dosad je bilo polemike između ,,No- vog: Lista“ i ,, Pokreta“. , Pokret“ nam mora priznati, da se u nju nijesmo miješali, ali kad je počeo čak i Chlumetzijevu aferu upo- trebljavati proti Supilu, tad se na tu novu hajku na Supila moramo. osvrnuti. Tim se ne koristi koaliciji, a po sebi ti se nameće pitanje, što ima narod misliti, kad vidi, kako listovi, koji su nazad par mjeseci sve sile upregli, da pokažu, koje se blato htjelo baciti na Supila, sada sami po- činju čeprljati po tomu blatu. Iz naroda. Velaluka, početkom mj. srpnja 1910. Rijetko kada se čuje iz ovih krajeva, koje novinsko javljenje. I ako se, koji indi- viduum pojavi, odveć je osoban. Po stilu je čemeran, gnjevan i uvijek tuče u bubanj personalije — pojedinaca i svojih vlastitih interesa. Ali mnogo toga imalo bi se po- praviti — mnogo toga udesiti novije — mnogo uništiti ! Veleluka, kao varoš oko 5.000 duša is- ključivo se samo bavi ratarstvom i ribanjem, a ako hoćemo odmah na sredinu: nema svoje ribarske ni vinarske zadruge! Zazoran' je plod ovogodišnje prodaje vina. Vino dobro, a cijena ništetna. Mislim, da sve to proističe iz toga, što naši ljudi ne poznaju zamašaj zadrugarstva, već se daju voditi od kojekakvih ,,mešatara i me- šetarića“. Naravno, da tako, — bez jedne jake i uplivne firme ne može se ivino inače pro- turiti, da steče svoj upliv vrijednosti. Sa Blatom — možemo reći — ista je facenda. 6 novčića na sat. 'To zbilja znači izrabljivati tuđu muku i trud na svoju korist. Zar ne bi bolje bilo, da — u ovo doba — rade i obrađuju svoje vinograde, nego li da za 48 nov. što danomično dobivaju u tvornici rade. To je jedno, a kud ćeš više drzovito- sti kada spomenuta tvornica niti na kutijama sardina — ne6 stavlja ime Veleluke!? Već je o tome bilo govora i bje bačena sjenka, ali — da — neuspješna! Nakazuju proizvod sa lažnom etiketom : Isola itd. Zar je to i dopušteno ? Nije li to zatomljivanje? Da — mi smo u tome indi- ferentni, puštamo — samo nek u naše kolo izbija polemisanje, osobnost i ..... Quieta non movere ! Valja priznati Velaluka je nešto korak- nula tragom popravka, ali u tome nije sve — još ima stazica napretku i savršenstvu ! ? Još se mora k rabošu blagostanja ! Sada još nešto: Gdje je mjesna knjiž- nica? Gdje su večernja podučavanja — koja su u velike potrebna?! Gdje je jedno pri- kladno društvo, da se može naći na okupu i time prekinuti kobne tragove ove strastne i personalne borbe? Gdje je jedna rodolju- bna ustanova? Ovo su navednje društvene moralne, — a tko bi nabrojio druge!? Zato sa pogleda neke susretljivosti, ob- zirom na ovamošnje prilike dobacili smo ovu sjenku — jer oživotvorenjem ove navednje odbacile bi se mržnje, rovanja i osobnosti — poradilo bi se oko konkretnosti — nastojalo oko realnosti, — a tek kad do- sljedno poradimo moći ćemo se grupirati, ali nigda — ovako — osobno!... Zaustavih se oduže o pitanju tvornice, Ribanjem se događa isto! Imamo tvor- jer je to i sam predmet zahtjevao. Pisah nicu sardina naslijednika Warhaneka, ali go- tovo bi bolje bilo, da je i nemamo. Kad smo ovdje hoću da se dotaknem nekog — u istinu — važnog pitanja. Dosta radnica, koje su zaposlene kod ove tvornice — a onda pitamo, koliko su plaćene te trudnice? Je li pravedno, je li na svom mjestu, da uz dosta naporan rad radnice budu ,nagrađene“ plaćom od samih bez osobnosti, sasvim svestrano, jer nehtje- doh slijediti -— dosadanje osobito nekoje do- pisnike, čiji dopisi bijahu baš — jčka, re- klama i polemika personalije ! Drugi ću se put povratiti na prodaju vina i na pritiske mešetara, — na njihove faze i prednosti .... !Držat ću se uvijek objektivno i nepristrano. Za danas punctum. Dixi. —v- Znanac Manojlo. Piše: V. P. Š....6 More je bilo mirno i obasjano srebrnom bojom, samo krajem, gdje se cjelivalo sa obalom odrazivala se sjena i blagim se tam- nilom prelijevala. Na zapadu luke S. na onom poluotoku gdje tisuće i tisuće lješina počiva na vječnost; braneći gamzeće kukce i crve i dajući zemlji boljeg životnog soka sa fosforisanjem gnjiloće; da čempresima daje veću silu rasta, Po tom mjestu ili bolje ,gradu mrtvaca“ hodali su dva žalosna bića: ostarjela majka sa svojim sinčićem. Pogledi tužne majke tražili su nešto vrluđajući grobištem. Pogledi bijahu tako užasni i prožeti oštrinom, da ti se pričinjalo, da je ta kukakva žena luda... Zaista, ne bijaše to ludilo — ni iz da- leka — već jčka srca maičina i sućuti — ne bijaše to ništa drugo — do ljubavi maj- čine Vrludala je tako grobljem, bludeći i tražeći grob — njena sina. Najednom se prene i grozničavo strese opazivši naslovnu tablicu sa imenom: Libelsky. Pročita je i ponovi čitanje više puta; a čitajući mnije- njala joj se boja lica, oči joj se uzmute, & sijeda joj se kosa naježi. — ,Hanko, zar je ovo grob Manojlov“, suznivo 1 nevoljko reče mati. — Jest, majo, ovo je grob Manojlov“, promuca Hanko. — Majka — čuvši — baci se neoprezno na grob, pohiti križu, pritisne ga na grudi i očajana poče ricati: — mManojloo, Maa-noojllooo . . . .“ Više nije mogla .... Pade na grob i prstima počne grebsti okrutnu zemlju, ali suludno, instinktivno, kao da nije pri svojoj pameti. Kad je dobrano izdubla nije mogla više, suze joj orosiše njeno staračko lice. Sin joj stajaše uz rame, mučeć i žalosno bodreći majku na smirenje. Ali uzalud .... Majka se ne mogaše umiriti, jer je ona i dalje naricala i čestimice grebla zemlju. Mali se prepadne, poče plakati i jaukati : — mMajo, majo, ustane, ne budi Ma- nojla, ne žalosti se“. Ali majka nije slušala sina već nastavljala svoj posao; plakala, ču- pala cvijeće sa groba i grebla zemlju. Hanko je gledao majka i potezao ju za odjeću, ali majka ni da čuje; a kamo li, da st ačalj od groba svoga sina — svoga Ma- noj Bilo je jutro, doba kad je svećenik imao doći misiti, Tužno zvonce javljalo je pobož- . nome puku svetu misu, a kad odzvoni pođe zvonar grobljem i videći tužnu ženu gdje nariče i strastveno čupa cvijeće, pohiti k njoj, uhvati je i podigne. Zatim videći ju rasple- tenu, oblivenu suzami i očima plamtećim — se smiluje — i ako je bio po naravi okrutan čovjek — povede ju silom u crkvu, postavi je na klupu, dade joj vode, i zovne avoju ženu, da joj pomogne. Ali bijedna majka, neprestano je zvala : — ,Manojlo“ i lamala rukama, a sinčić pokraj nje oslonjen na njena koljena plakao je cvilio, a pregača bila je nakvašena suzami. Podnašala je bijedna mati muke, htjela se opet povratiti na grob svoga sina, ali je Hanko mirio, nedopuštao i svom silom po- tezao za pregaču. 'Ta muka potraje dobar sat, Majka se nešto umiri i utiša, ali je uvijek bila ozno- jena, ugrijana i oblivena žestokim rumenilom. Oko deset sati upati se tužna majka kolodvoru praćena od zvonara i njegove žene. Željeznica otputova u jedanaest, a u željeznici uvijek je naricala tužna Manojlova mati ... I. Manojlo je bio mladić od kojih sedam- naest godina — kada ga upoznah — poletna duha, ćudi nagle, a patriotizma petjeranog "AT. : uši ig see